Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

31000 Osijek, Europska avenija 7

Stalna služba u Valpovu

31550 Valpovo, K.P.Krešimira IV br.3

Poslovni broj: 62 Psp-24/2022-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sutkinji toga suda Tatjani Varžić, u pravnoj stvari tužitelja B. d.o.o., OIB:…, iz I., … zastupanog po punomoćniku G. M., odvjetniku iz V., protiv tuženika S. R., OIB:…, iz H., M. G. …, zastupanog po punomoćnici A. Š., odvjetnici iz V., radi smetanja posjeda, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 7. ožujka 2023. u prisutnosti zakonskog zastupnika tužitelja i punomoćnika tužitelja te tuženika i punomoćnice tuženika, 6. travnja 2023.,

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je dana 8.12.2022.godine tuženik S. R. iz H., …, OIB: …, smetao tužitelja B. d.o.o. iz I., …, OIB: … u nesmetanom posjedu i korištenju nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Osijeku, Zk.odjel V., zk.ul. 552, kč.br. 557/1, k.o. H., u naravi oranica S., površine 14394 m2 i to tako što je bez znanja i dopuštenja tužitelja radnim strojevima preorao predmetnu nekretninu, na koji način je onemogućio tužitelju korištenje i posjedovanje predmetne nekretnine, pa mu se nalaže uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo do čina smetanja posjeda tužitelja, time što će prestati s daljnjim obrađivanjem i korištenjem predmetne nekretnine i omogućiti tužitelju nesmetani pristup, obradu i korištenje, odnosno posjedovanje predmetne nekretnine, a ujedno mu se zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće, te se tuženiku S. R. iz H., …, OIB: … nalaže da tužitelju B. d.o.o. iz I., P…. …, OIB:… nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 451,25 EUR / 3.399,34 kn, uvećano za pripadajuće z.z.kamate tekuće od donošenja ovog rješenja, odnosno 6. travnja 2023. do konačne isplate, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio ovome sudu tužbu protiv tuženika S.R., radi smetanja posjeda.

1.1. U činjeničnim navodima tužitelj tvrdi da je bio korisnik i posjednik nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Osijeku, Z.k. odjel v., z.k. ul. 552, kč.br. 557/1, k.o. h., u naravi oranica s., površine 14394 m2. Pravo korištenja, obrađivanja i posjedovanja predmetne nekretnine tužitelj je stekao na temelju ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta zaključenog 29.4.2015. s M. V. iz V., koja je u to vrijeme bila vlasnica predmetne nekretnine.

..2. Dana 8. prosinca 2022.godine djelatnici tvrtke tužitelja došli su na predmetnu nekretninu pobliže opisanu pod toč.1.ove tužbe s nakanom da na istoj obave sve potrebne poslove oko tzv. „zimske brazde“, te su tom prilikom utvrdili kako je poljoprivredno zemljište već „obrađeno“ od strane tuženika, slijedom čega je onemogućeno tužitelju daljnje posjedovanje i korištenje predmetne nekretnine. Tuženik do čina smetanja posjeda tužitelja nikada prije nije bio posjednik niti korisnik predmetne nekretnine. Pored toga, tuženik je znao za postojanje ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta zaključenog 29.4.2015. između tužitelja i M. V., odnosno znao je da je temeljem tog ugovora upravo tužitelj zakoniti korisnik i posjednik tog zemljišta, jer je sinu tuženika I. R. tužitelj isplatio 1.12.2021. iznos zakupnine za 2021.godinu određen predmetnim ugovorom o zakupu u visini od 1.260,00 kuna.

1.3. Tuženik sve do danas ne pristaje mirnim putem vratiti oduzeti posjed tužitelju, te nastavlja sa obradom predmetnog poljoprivrednog zemljišta, pa tužitelj predlaže da sud, nakon provedenog dokaznog postupka, donese rješenje kao u izreci.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti i predložio sudu da tužbeni zahtjev kao neosnovan odbije. Stranke su sve do jeseni 2022. godine imale kompleksne poslovne odnose, čiji osnovni sadržaj su bili usmeni dogovori o okrupnjavanju poljoprivrednog zemljišta s ciljem boljeg ekonomskog iskorištavanja, smanjenja troškova i postizanja boljih poslovnih rezultata.

2.1. Naime, jedni drugima su ustupali, odnosno davali na korištenje i obradu svoje nekretnine i to one čija obrada je bila ekonomski isplativija ako tu nekretninu obrađuje onaj drugi. Predmetna nekretnina nalazi se u sredini „table” koju tužitelj obrađuje pa je tuženik tu nekretninu dao na uporabu tužitelju, a tužitelj je njemu po istom principu dao na uporabu i korištenje svoje nekretnine upisane u zk. ul. br. 358 k.o. H.. Postignuti usmeni sporazum o „okrupnjavanju” zemljišta bio je važeći do rujna 2022.g. kada su se stranke sporazumjele da će ubuduće svaki od njih obrađivati svoje zemljište pa je sukladno tom dogovoru o raskidu ranijeg dogovora tuženik na svojoj nekretnini posijao žito dok je tužitelj, vjerojatno iz razloga što mu je obrada bila neekonomična, nekretnine upisane u zk. ul. br. 358 k.o. H. koje mu je tuženik vratio, prodao D.B. početkom listopada 2022.g.

2.3. Tuženik smatra da ne stoji tvrdnja iz tužbe da je tuženik 08.12.2022.g. smetao tužitelja u posljednjem posjedu predmetne nekretnine obzirom na činjenicu da je tuženik, uz znanje tužitelja, tu nekretninu preorao znatno ranije i na njoj zasijao žito, a tužitelj je tu nekretninu kod Agencije za poljoprivredu ispisao iz svog posjeda. Uz odgovor na tužbu tuženik je priložio kopiju ARKOD preglednika, ugovor o zakupu zemljišta zaključen s tužiteljem i neslužbeni zk. Izvadak za nekretnine upisane u zk.ul. br. 358 k.o. H..

3. U dokaznom postupku sud je saslušao stranke i svjedoke Z.M. i I.G.a, te pročitao ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta na listu 5-6 spisa. Izvršen je uvid u ovjeru na listu 7 spisa, pročitana izjava tužitelja na listu 8, isplatnica na listu 9 spisa. Pročitan je odgovor na tužbu tuženika na listu 13-14 spisa. Izvršen je uvid u izvadak iz zemljišne knjige na listu 16, u presliku Arkod na listu 17. Pročitan je ugovor o zakupu zemljišta od 28. ožujka 2007. na listu 18-19 i izvršen uvid u ovjeru tog ugovora.

4. Na pročitanu materijalnu dokumentaciju nije bilo primjedbi, niti je bilo novih dokaznih prijedloga.

5. Saslušan na glavnoj raspravi od 07. ožujka 2023. (str.25-26 spisa) zakonski zastupnik tužitelja J.M. naveo je da predmetnu nekretninu oranicu S. kč. br. 557/1 k. o. H. obrađuje već unazad više od 30 godina, a imali su zaključen ugovor o zakupu s bivšom vlasnicom te oranice M.V., prema kojem ugovoru mu se ta oranica daje u zakup do 31.12.2024. Godine 2021. su na toj oranici zasijali kukuruz, a 2022. uljanu repicu. Naknadno je saznao za promjenu vlasnika te nekretnine te je zakupninu za 2021. godinu platio I.G.u. Nakon što je firma B. skinula usjev uljane repice u ljeto 2022. u mjesecu lipnju, u mjesecu srpnju se odradilo zatanjuravanje ostataka uljane repice te su planirali na toj oranici sijati soju u proljeće 2023.g. Stoga tu zemlju nije trebalo dalje obrađivati sve do zime, radi čega su u prosincu 2022., i to misli 8.12. trebali napraviti zimsku brazdu, ali su ga radnici obavijestili da je to zemljište preorano i zasijano. Vidjelo se da je posijana pšenica na toj njivi, a koja se nalazi u sredini ostalog zemljišta koje tužitelj obrađuje. Iznenadio se što je ta oranica obrađena, jer kad je razgovarao s I.R. vezano za tu nekretninu, kao i ostale (jer inače surađuju i znali su zamijeniti zemljišta), nisu uspjeli postići dogovor o svemu pa je rekao neka onda svatko radi svoje, misleći da mogu nastaviti obrađivati ovu oranicu do isteka ugovora o zakupu. I. mu je rekao da to nije daleko pa je zato shvatio da je suglasan da tužitelj nastavi obrađivati tu oranicu. Rekao je I. ako smatra da oni nemaju pravo obrađivati zemlju, oranicu S., neka on pokrene tužbu protiv njih. Na upit je izjavio da su brisali ovu oranicu iz Arkod preglednika kako ne bi imali problema zbog poticaja za tu nekretninu, jer nisu znali protumačiti da li je jače pravo zakupa ili pravo vlasništva. Ukoliko bi se utvrdilo u ovom postupku da tužitelj ima pravo nastaviti obrađivati tu oranicu, ponovno bi ju upisali u Arkod preglednik radi ostvarenja prava na poticaj. Na daljnji upit je izjavio da se s I. R. sastao 4 do 5 puta prošle godine radi dogovora o zamjeni nekih nekretnina, te istaknuo da su bili skoro postigli dogovor za zamjenu drugih nekretnina, no da ga je I. tražio još nešto više, a teško je uskladiti točno određenu površinu za zamjenu pa je tužitelj onda rekao neka radi svatko svoje. Kako je ovu nekretninu koja je predmet postupka tužitelj imao u posjedu nije planirao istu mijenjati do isteka ugovora o zakupu, a I. je rekao da oni imaju jače pravo jer su vlasnici te oranice. Na kraju se ništa nisu dogovorili. Tuženik je bio u posjedu zemlje k.č.br. 585 oranica S. koju navodi u odgovoru na tužbu na temelju ugovora o zakupu iz 2007. sve do 2022. godine. Z. i I. su dogovorili da rade svatko svoje, a ta k.č. br. 585 je bila vlasništvo B.a. Oni su u zamjenu za tu česticu obrađivali drugu česticu koju im je tuženik dao u zamjenu te nisu jedni drugima plaćali zakup za te zamijenjene nekretnine. Imali su zamijenjenih 6 do 7 čestica.

5.1. Sud prihvaća iskaz zakonskog zastupnika tužitelja, jer je iskazivao uvjerljivo, iskreno i razložno te sukladno materijalnoj dokumentaciji u spisu. Vezano za činjenicu brisanja predmetne nekretnine k.č. br. 557/1 k.o. H., iz AR kod upisnika isti je pojasnio da nije znao je li jače pravo zakupa ili pravo vlasništva pa stoga nije znao da li mogu ostvarivati pravo na poticaj za tu nekretninu obzirom da je tuženik zasijao žito na toj oranici, a za što je tužitelj saznao 8. prosinca 2022. kada je trebalo napraviti zimsku brazdu na istoj, jer su ga radnici obavijestili o tome.

6. Tuženik S.R. u svome iskazu (list 26 spisa) navodi da je znao da je predmetna nekretnina k.č. br. 557/1 oranica S. bila u zakupu te da ju tužitelj obrađuje. Ovu nekretninu je kupio u proljeće 2021. od M.V., koja je s tužiteljem bila zaključila ugovor o zakupu. Mislio je da će nastaviti jedni drugima davati u zamjenu nekretnine za obradu. Iako je kupio predmetnu nekretninu, kako je tužitelj već bio pripremio zemlju za obradu i bacio gnojivo te preorao, nije ovu kupljenu česticu obrađivao 2021. godine. Počeo ju je obrađivati tek u jesen 2022. kada je zasijao pšenicu, i to nakon usmenog dogovora između njegovog sina I.G.a (kojemu je prepustio da on vodi poslove) i Z.M. da svatko radi svoje. Tužitelj je u jesen 2021. na toj nekretnini zasijao uljanu repicu čiji se usjev skida u ljeto, obično u mjesecu lipnju. Budući da s tužiteljem nisu uspjeli postići dogovor vezano za zamjenu i ostalih nekretnina, odnosno čestica 585 i 586 koje obrađuje unazad mnogo godina, te nakon što je rečeno da svatko radi svoje, mislio je da će svatko raditi zemlju čiji je on vlasnik. Za čestice 585 i 586 je bio u zakupu na neodređeno vrijeme oko 15 godina, a tužitelj ga nije obavijestio da su te nekretnine prodali, već ga je o tome obavijestio novi kupac B.. Z.M. je obavijestio da su kupili i česticu 557/3 te da trebaju dogovoriti zamjenu, ali na kraju nije došlo do toga. Na upit je izjavio da je na kč. br. 557/1 tuženik zasijao pšenicu u mjesecu listopada 2022. i to oko 20.-tog u mjesecu te da se to vidi s ceste i da je poorano i posijano pa smatra da je tužitelj trebao i morao znati i prije mjeseca prosinca da je ta oranica obrađena. Na upit je izjavio da je preorao česticu 557/1k, nakon što ga je B. obavijestio da je tužitelj njemu predao čestice 585 i 586 te on više nije obrađivao te čestice koje su prodane. Na upit tuženik je izjavio da mu je tužitelj platio zakupninu za k.č.br. 557/1 za 2021. godinu, a za 2022. godinu nije morao platiti, jer on nije tražio.

6.1. Iskaz tuženika sud prihvaća u dijelu koji je sukladan iskazu zakonskog zastupnika tužitelja i materijalnoj dokumentaciji u spisu. Međutim, vezano za pregovore oko daljnjeg obrađivanja predmetne nekretnine od strane tužitelja ili tuženika isti nema neposrednih saznanja pa sud u tom dijelu nije niti cijenio njegov iskaz.

7. Svjedok Z.M. u svome iskazu (str.27) navodi da je u ime B.a zajedno s ocem J. M. vršio pregovore sa sinom tuženika I.R. vezano za zamjene čestica. Međutim, nisu uspjeli postići nikakav konačan dogovor. Naglašava da je otac govorio da je ova čestica 557/1 oranica S. sporna zato što imaju važeći ugovor o zakupu do kraja 2024. godine te su oni zadnji obrađivali tu česticu. Nije sudjelovao u pregovorima o prijašnjim zamjenama. Nakon što nisu uspjeli postići dogovor vezano za zamjenu nekretnina sva trojica su konstatirali da svatko ulazi u svoj posjed, a tu je naglašeno da je sporna čestica 557/1 pod ugovornom obvezom, pa je I. rekao da nije 2024. godina daleko. Po tome su shvatili da oni trebaju obrađivati k.č.br. 557/1 do isteka zakupa. Na upit je izjavio da su čestice 585 i 586 prodane B.u, a misli da je prije prodaje zemlje tuženik obrađivao te čestice. Svjedok u B.u radi od 2015. te od tog vremena nije zaključivan nikakav ugovor o zakupu za te čestice, a nije mu poznato da li je ranije bio zaključen kakav ugovor. Svjedok izjavljuje da tužitelj obrađuje oko 700 hektara zemlje. S I. je razgovarao o zamjeni za oko 40-tak čestica. Na upit svjedok je izjavio da je u tim razgovorima oko zamjene nekretnina tijekom prošle godine s I.R. dva do tri puta spomenuo I. da je dogovorio za prodaju čestice 585 i 586, koje su bile u posjedu tuženika, a I. se uopće nije protivio toj prodaji. Nakon što je dogovorena prodaja čestica 585 i 586 ista više nije bila predmet pregovora o zamjeni nekretnina. Ne zna točno tko sada obrađuje te dvije čestice.

7.1.Iskaz svjedoka Z.M. sud prihvaća kao istinit, jer je iskazivao razložno i uvjerljivo, sukladno materijalnoj dokumentaciji u spisu te je bio nazočan pregovorima vezano za zamjenu nekretnina sa sinom tuženika I.R., kao i za predmetnu oranicu S.. Iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da je njegov otac J. M. naglasio da je ova čestica 557/1 k.o. H. sporna, obzirom da za nju imaju važeći ugovor o zakupu do kraja 2024.godine te je I.G. rekao da 2024.godina nije daleko, iz čega se može zaključiti da tužitelj nije dao odobrenje tuženiku da obrađuje predmetnu česticu (koja je bila u posjedu tužitelja) prije isteka ugovora o zakupu.

8. Svjedok I.G. u svome iskazu (str. 27-28 spisa) navodi da su unazad desetak godina imali dobru suradnju s B.om, budući je otac bio nositelj OPG-a te se zbog okrupnjavanja zemljišta i smanjenja troškova dogovarala zamjena nekretnina i to ne samo onih koje su bile u vlasništvu nego i onih koje su bile u zakupu. Otac ga je ovlastio da vrši pregovore u njegovo ime za oranice koje bi se dale ili dobile u zamjenu te navodi da su 2021. imali zamijenjeno 5 parcela s B.om d.o.o. I.. Česticu 557/1 oranica S. kupili su 2021. od M.V. te su znali da istu obrađuje B. na temelju ugovora o zakupu. Vršio je pregovore sa zakonskim zastupnik tužitelja J. M. i sa Z. M. vezano za zamjenu nekretnina, a u koje je spadala i ova čestica koju su kupili 557/1. Za 2021. godinu tužitelj je platio njima zakupninu za tu česticu, a za 2022. nisu platili zakupninu, jer je to bilo uključeno u dogovor. Imali su ukupno oko 7 sastanaka vezano za okrupnjavanje i zamjenu zemljištu i trebalo je dogovoriti točnu kvadraturu i model zamjene. Međutim, nisu uspjeli postići dogovor o modelu zamjene pa su na kraju dogovorili da svatko nastavi raditi svoje parcele koje ima u vlasništvu, Misli da je zadnji dogovor o tome za zakonskim zastupnikom tužitelja i Z. bio 15. rujna 2022. te kako je tada dogovoreno da će svatko nastaviti raditi svoje parcele koje ima u vlasništvu, oni su tijekom 10. mjeseca prošle godine zasijali pšenicu na k.č. br. 557/1. Z. ga je obavijestio početkom 12. mjeseca da su oni ispisali kč.br. 557/21 iz Arkod upisnika i da ju oni mogu upisati radi poticaja. Oni su prestali obrađivati dvije čestice 585 i 586 koje su imali u zakupu, a koje su bile u vlasništvu B.a d.o.o. upravo zbog tog dogovora da svatko nastavi raditi svoje oranice, koje ima u vlasništvu, iako su dugi niz godina obrađivali iste, temeljem ugovora o zakupu na neodređeno vrijeme, a B. je te čestice prodao trećoj osobi. Na upit svjedok je izjavio da su zamjene nekretnina koje će obrađivati s tužiteljem usmeno dogovarali te je pismeno bilo većinom samo upisivanje tih čestica u Arkod upisnik. B. je 2021. i 2022. ispisao pet čestica na temelju usmenih dogovora, i to čestice u k.o H., k.č. br. 939, 922, 62, 557/1 i 548. Na upit daljnji upit je izjavio da pod uvjetom da nije postignut usmeni dogovor da će svatko nastaviti obrađivati čestice koje ima u vlasništvu, tuženik zasigurno ne bi ušao u posjed k.č. br. 557/1. Nadalje, iskazivao je da su čestice 62 i 548 na temelju tog dogovora vraćene u posjed tuženiku unatoč tome što je tužitelj imao važeće ugovore o zakupu.

Moguće da je spomenuo tijekom razgovora sa zakonskim zastupnikom tužitelja da 2024. nije daleko u kontekstu trajanja zakupa obzirom da su i oni imali zaključene ugovore o zakupu za nekretnine tužitelja na neodređeno vrijeme. Na temelju usmenih dogovora oni su se odrekli dugoročnih zakupa parcela u vlasništvu tužitelja, dok se tužitelj odrekao zakupa k.č. bnr. 557/1, 62 i 548. Na temelju važećeg ugovora za zakupu primio je zakupninu od tužitelja za 2021. godinu, a za 2022. nije plaćena zakupnina, jer su dogovorili da se zakup raskida i da će oni nastaviti obrađivati tu česticu, a nakon što unatoč pregovorima nisu uspjeli postići konačan dogovor o međusobnoj zamjeni većeg broja nekretnina. Pristali su na raskid ugovora o zakupu čak na vlastitu štetu, jer su imali važeće ugovore o zakupu na neodređeno vrijeme za druge nekretnine u vlasništvu tužitelja, a kako bi se raskinuo i ovaj ugovor o zakupu za k.č. br. 557/1 koji je isticao krajem 2024. godine, a sve sukladno međusobnom dogovoru.

8.1. Iskaz svjedoka I.G.a sud prihvaća u dijelu koji je sukladan materijalnoj dokumentaciji u spisu i iskazu zakonskog zastupnika tužitelja te svjedoka Z.M. vezano za predmetnu k.č.br. 557/1 k.o. H., odnosno da je ova oranica bila u posjedu tužitelja, koji je imao zaključen ugovor o zakupu s rokom trajanja zakupa do kraja 2024. godine, kao i da je tuženik sada vlasnik te nekretnine i da je znao za postojanje tog zakupa. Međutim, ne može se prihvatiti iskaz ovog svjedoka u dijelu u kojem tvrdi da je ova oranica bila dogovarana za zamjenu nekretnina s tužiteljem, jer je tuženik postao vlasnikom iste tek 2021. kada ju je kupio od M.V.. Dakle, pregovori oko zamjene nekretnina zasigurno su vršeni u odnosu na ostale nekretnine za koje tužitelj nije imao važeći ugovor o zakupu, jer i sam svjedok potvrđuje da je moguće da je tijekom pregovora rekao da 2024. godina nije daleko. Iz toga se nameće zaključak da je u pregovorima tužitelj ostao kod svog stava da će predmetnu oranicu S. obrađivati do isteka trajanja zakupa sukladno naprijed navedenom ugovoru o zakupu poljoprivrednog zemljišta koje je zaključio s bivšom vlasnicom nekretnine M.V..

9. Na temelju provedenog dokaznog postupka, kao nesporne činjenice, među strankama je utvrđeno slijedeće:

-da je tužitelj B. d.o.o. I., zastupan po direktoru J. M., dipl. ing., kao zakupoprimac sklopio 29. travnja 2015. ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta broj 23/15-55/2005 s M.V. iz V., kao zakupodavcem za k.č. br. 557/1 k.o. H., u naravi oranica S. površine 1.4394 hektara (ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta na listu 5-6 spisa);

-da je naprijed citiranim ugovorom o zakupu poljoprivrednog zemljišta ugovoren zakup na period od 10 godina tj. od 1. 1. 2015. do 31. 12. 2024. te je točkom 2. tog ugovora ugovoreno da zakupodavac za vrijeme trajanja ovog ugovora ne može otuđivati niti cijepati ovu poljoprivrednu površinu dok je točkom 3. istog ugovora određeno da ukoliko za vrijeme trajanja zakupa dođe do nasljeđivanja površina koje su predmet ovog ugovora, obaveze iz tog ugovora prelaze na nasljednika;

-citirani ugovor o zakupu je ovjeren od strane javnog bilježnika R. G. 29. travnja 2015. po brojem OV-2826/2015;

-da je po tom ugovoru o zakupu zakupoprimac preuzeo obvezu plaćanja godišnje zakupnine u iznosu od 700,00 kn po jednom hektaru;

-da je tužitelj bio u mirnom posjedu predmetne nekretnine k.č. br. 557/1 k.o. H. u naravi oranica S. te je istu obrađivao;

-da je tuženik S.R. kupio predmetu nekretninu od M.V. u proljeće 2021. godine te je znao da je tužitelj zakupnik te oranice i da ju on obrađuje;

-da je tužitelj zasijao 2021. godine kukuruz na predmetnoj oranici, a 2022. uljanu repicu te je usjev uljane repice skinut u mjesecu lipnju 2022., dok je u srpnju izvršeno zatanjuravaranje ostataka uljane repice;

-da je tužitelj platio zakupninu za 2021. godinu za predmetu oranicu tuženiku, dok za 2022. nije platio zakupninu, jer to tuženik nije ni tražio;

-da su stranke bile u dobrim odnosima te su unazad više godina jedni drugima davali nekretnine za obradu, osim ove k.č. br. 557/1 k. o. H. oranica S., koja je bila u posjedu tuženika;S.

-da su stranke pokušavale postići dogovor oko zamjene nekretnina s ciljem okrupnjavanja zemljišta, ali nisu uspjele postići dogovor te je u pregovorima sudjelovao sin tuženika I.G. sa zakonskim zastupnikom tužitelja J. M. i Z. M. (sin zakonskog zastupnika tužitelja i osoba ovlaštena za zastupanje tužitelja);

-da je unatoč tome što je tužitelj prema ugovoru o zakupu od 29. travnja 2015. zaključenom s bivšom vlasnicom predmetne oranice M.V. trebao nastaviti obrađivati predmetnu oranicu S. k.č. br. 557/1 k.o. H. do 31.12.2024., tuženik zasijao žito u jesen 2022.H.

10. Među strankama je sporno je li tuženik počeo koristiti predmetnu nekretninu k.č.br. 557/1 k. o. H. oranica S. u dogovoru s tužiteljem ili je to učinio bez prethodnog dogovora odnosno odobrenja zakonskog zastupnika tužitelja.

11. Na temelju materijalne dokumentacije priložene spisu te iz iskaza stranaka u dijelu u kojem su suglasno iskazivali vezano za posljednje stanje posjeda i činjenicu smetanja posjeda sud je utvrdio da je tužitelj bio u posljednjem zakonitom i mirnom posjedu predmetne nekretnine prije izvršenog čina smetanja od strane tuženika.

12. Ovaj zaključak temelji se na činjenici, koja među strankama nije sporna, da je tužitelj bio u zadnjem mirnom posjedu predmetne nekretnine te da ju je on obrađivao unazad više godina, dok je tužitelj tek u jesen 2022. zasijao pšenicu na istoj nekretnini. Dakle, sud smatra da je tuženik smetao tužitelja u njegovom zakonitom i mirnom posjedu, jer iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja J. M. proizlazi da, kada su vršili pregovore sa sinom tuženika I.R., kada se nisu uspjeli dogovoriti o zamjeni nekretnina, rekao je neka onda radi svatko svoje, ali pri tome nije smatrao da se treba uzeti u obzir predmetna oranica S., budući ona nikada prije nije bila predmetom zamjene ostalih nekretnina koje su stranke mijenjale za obradu, jer nije ni bila u vlasništvu tuženika te se nalazi na sredini table koju obrađuje tužitelj. Stoga tuženik nije imao odobrenje tužitelja kao zadnjeg posjednika za ulazak u posjed predmetne oranice.

13. Slijedo iznijetoga, sud smatra da je tužbeni zahtjev, koji se odnosi na utvrđenje čina smetanja i vraćanja posjeda nekretnine tužitelju osnovan u cijelosti na temelju odredbe čl. 20., 21. i 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te čl. 441. Zakona o parničnom postupku.

14. Temeljem čl. 20. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima samovlast je zabranjena – bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed. U st. 2. istog članka propisano je da onaj tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedu uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed.

15. Temeljem čl. 21. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima – koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda.

16. Na temelju čl. 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima određeno je da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan - ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. U st. 2. istog članka navedeno je da sud pruža ovu zaštitu posjeda prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

17. Temeljem čl. 441. Zakona o parničnom postupku u parnicama radi smetanja posjeda propisano je da će se raspravljanje o tužbi ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

18. Dakle, u ovoj parnici radi smetanja posjeda irelevantni su navodi tuženika glede njegovog prava na posjed kao vlasnika nekretnine, već su za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari odlučne činjenice tko je bio u zadnjem faktičnom posjedu predmetne oranice te da li je izvršeno smetanje iste.

19. Svim izvedenim dokazima, a što niti tuženik ne osporava, nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj bio u faktičnom posjedu predmetne oranice S., pobliže opisane u izreci ovoga rješenja, prije nastalog čina smetanja.

20. Nesporno proizlazi iz izvedenih personalnih dokaza da je upravo tuženik izvršio samovlasno smetanje posjeda predmetne oranice, kako je naprijed navedeno u obrazloženju ovoga rješenja. Pri tome je, po mišljenu suda, u ovoj parnici isključena mogućnost raspravljanja o njegovom pravu na posjed (čl. 441. ZPP-a).

21. Naime, pravo na posjed tuženik je mogao utvrđivati i ostvariti pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasti, neovisno o trajanju i ishodu postupka za zaštitu posjeda, sukladno čl. 26. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

22. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku.

23. Tužitelj potražuje trošak u iznosu od ukupno 451,25 EUR / 3.399,34 kn, koji se odnos na sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 26,54 EUR, sudsku pristojbu na odluku suda u iznosu od 26,54 EUR te jednokratnu nagradu za cijeli prvostupanjski postupak u iznos od 398,17 EUR/3.000,00 kn.

24. Navedeni trošak bio je opravdan i nužan za vođenje ovog postupka te ga je sud priznao tužitelju u cijelosti, a troškovnik pun. tužitelja je sukladan Tbr.7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 107/15 i 37/22).

U Valpovu, 06. travnja 2023.

Sutkinja

Tatjana Varžić

PRAVNA POUKA: Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 8 dana računajući od dana prijema prijepisa rješenja.

Žalba se podnosi putem ovoga suda, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.