REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr 938/2016-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], protiv tuženice Republika Hrvatske, Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja, OIB 59687092246, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi poništenja otkaza i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2198/15-2 od 9. veljače 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-12911/13-78 od 9. srpnja 2015., u pobijanom dijelu pod točkama II. i IV. izreke, u sjednici održanoj 5. travnja 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2198/15- 2 od 9. veljače 2016. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 12911/13-78 od 9. srpnja 2015. u pobijanom dijelu pod točkama II. i IV. izreke i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužitelju naknadu plaće za razdoblje od prosinca 2001. do svibnja 2012. u ukupnom neto iznosu od 644.738,38 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama pobliže razvrstanim u točki I. izreke. Odbijen je kao neosnovan preostali dio tužbenog zahtijeva tužitelja u iznosu od 377.126,18 kn (točka II. izreke). Tuženici je naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 81.118,00 kn (točka III. izreke), dok je tužitelju naloženo naknaditi parnični trošak tuženici u iznosu od 40.512,80 kn (točka IV. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkama II. i IV. izreke.
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se preinače nižestupanjske presude i tuženicu obveže na isplatu preostalog dijela tužbenog zahtjeva tužitelja uz naknadu parničnog troška uvećan za trošak sastava revizije.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija je osnovana.
7. Predmet spora je zahtjev za isplatu naknade plaće za razdoblje od prosinca 2001. do svibnja 2012. u kojem tužitelj zbog ništave odluke o sporazumnom prestanku radnog odnosa nije radio.
8. Tijekom postupka koji je prethodio reviziji nije bilo sporno da je tužitelju temeljem rješenja o sporazumnom prestanku službe radni odnos prestao dana 30. studenog 2001., da je pravomoćnom i ovršnom djelomičnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-10460/02 od 28. siječnja 2008. utvrđen ništavim i da ne proizvodi nikakve pravne učinke tužiteljev zahtjev za sporazumni raskid radnog odnosa zaprimljen 3. prosinca 2001., pod poslovnim brojem UP/I-112/02/01/149 i rješenje istog datuma, te je naloženo tuženici vratiti tužitelja na rad, kao i da je tužitelj rješenjem od 9. svibnja 2012. vraćen na rad 10. svibnja 2012. Nadalje, nije bilo sporno ni da je tužitelj rješenjem Općinskog suda u Korčuli od 17. prosinca 2010. djelomično lišen poslovne sposobnosti i da mu je rješenjem HZZMO od 2. rujna 2013. utvrđena opća nesposobnost za rad s danom 28. ožujka 2012.
9. Sporno je koliko bi tužitelj u utuženom razdoblju vremena proveo na radu, a koliko na bolovanju zbog svoje bolesti, te visina naknade plaće, odnosno naknade za bolovanje, a posljedično tome sporna je osnovanost odbijajućeg dijela tužbenog zahtjeva.
10. Prvostupanjski sud na temelju provedenog medicinskog vještačenja po vještaku psihijatru dr. Gordanu Makariću utvrdio je da tužitelj, koji boluje od prave i trajne duševne bolesti - rezidualne shizofrenije, kroz čitavo utuženo razdoblje zbog svog zdravstvenog stanja nije bio sposoban za rad. Stoga prvostupanjski sud, čija utvrđenja i zaključke prihvaća drugostupanjski sud, smatra da bi tužitelj bio, da nije bilo nezakonite odluke o sporazumnom raskidu radnog odnosa, čitavo vrijeme na bolovanju, pa da mu pripada pravo na naknadu za bolovanje u spornom razdoblju od 1. prosinca 2001. do vraćanja tužitelja na posao 10. svibnja 2012., koji iznos naknade je utvrđen provedenim financijskim vještačenjem u postupku.
10.1. U postupku je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 261. st. 3. ZPP na koju povredu ukazuje revident.
11. Tužitelj je u postupku i u žalbi prigovarao nalazu i mišljenju vještaka dr. Gordana Makarića uz tvrdnju da je nalaz nepotpun i da proturječi privatnom nalazu vještaka Josipa Đakovića (koji smatra da su kod tužitelja mogle postojati faze u kojima je bio u stanju odgovoriti radnim zadacima, ali ne može utvrditi kada je bio radno sposoban, a kada ne) i odluci Stručnog povjerenstva HZMIO prema kojom je tužitelju utvrđen nastup invalidnosti i opće nesposobnosti za rad s danom 28. ožujka 2012., te da je neosnovano odbijen njegov prijedlog za provođenjem novog medicinskog vještačenja.
12. Drugostupanjski sud je otklonio žalbene navode tužitelja smatrajući da je vještak dr. Gordan Makarić u svom usmenom očitovanju detaljno obrazložio svoja utvrđenja i pojasnio da je tužitelj i prije 30. studenog 2001. (dan kada je na temelju sporazuma stranaka raskinut ugovor o radu, koji je kasnije utvrđen ništavim, jer posljedice njegova sklapanja tužitelj zbog svoje duševne bolesti nije mogao shvatiti) bio na bolovanju zbog rezidualne shizofrenije, a što je kronična faza u razvoju shizofrenije s jasnom progresijom, te da velike količine antipsihotika koje je kroz cijelo utuženo razdoblje uzimao i promjene istih, pokazuju da nije mogao obavljati posao građevinskog inspektora, jer nije bio sposoban za rad, a već je 2001. bio u kasnoj fazi bolesti.
13. Međutim, vještak dr. Gordan Makarić je u očitovanju naveo da zaključak da je u konkretnom slučaju nesposobnost za rad postojala može donijeti samo posredno s obzirom na šturu medicinsku dokumentaciju, a u situaciji kada za razdoblje nakon 2003. nema nikakve medicinske dokumentacije iz koje bi bili vidljivi podaci o liječenju tužitelja, kada postoji mišljenje dr. Đakovića koje se bitno razlikuje od onog vještaka dr. Makarića, kada je do djelomičnog oduzimanja tužiteljeve poslovne sposobnosti došlo tek 17. prosinca 2010., pogrešno je prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 261. st. 3. ZPP kada je odbio zatražiti mišljenje drugog vještaka.
14. Budući da je pogrešna primjena odredbe čl. 261. st. 3. ZPP bila od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite odluke, drugostupanjski sud koji je otklonio žalbene tvrdnje o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 261. st. 3. ZPP i sam je počinio tu povredu.
15. Slijedom iznesenog, budući da je osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka valjalo je na temelju čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
16. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 5. travnja 2023.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
