Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Daruvaru

Daruvar, S. Radića br. 27

Poslovni broj REF 20: P-731/2022-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru Stalna služba u Daruvaru po sutkinji toga suda Dajani Gabud Jandoš kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja E. Ž. iz S., T. 49, OIB: …, zastupanog po odvjetniku E. P. iz D., protiv tuženika R. H., OIB: …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u B., Stalna služba u D., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane, zaključene glavne i javne rasprave dana 27. veljače 2023. godine, u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tužene R. H., na ročištu za objavu i uručenje presude dana 05. travnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj E. Ž. iz S., T. 49, OIB: …, vlasnik nekretnina koje su upisane u:

zk.ul.br. 1283 k.o. S., kčbr. 307, broj D.L. 37. Podkućnice, voćnjak, šuma, površine 2409 m2, na kojima je upisana formalno kao vlasnik tužena R. H.,

što je tužena dužna priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama u korist tužitelja, jer će u protivnom takvo priznanje zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 879,63 eur/6.627,59 kn, u roku od 15 dana.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj E. Ž., zastupan po odvjetniku E. P. iz D., podnio je kod ovog suda dana 08. rujna 2022. tužbu protiv tužene R. H., radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama pobližih oznaka u točci I izreke ove presude.

2. U tužbi se navodi, da je tužitelj stvarni i pošteni posjednik predmetne nekretnine koja je ranije bila upisana kod Ureda za katastar u D. u posjedovnom listu 479 k.o. S. kao kčbr. 456 oranica sa 400 čhv, koja je u naravi prvo bila pašnjak, potom oranica, a potom šuma te je sada upisana u zk.ul.br. 1283 k.o. S. kčbr. 307 podkućnice sa 2409 m2 na kojima je tužena R. H. upisana vlasnikom. Tužitelj se nalazi u poštenom posjedu predmetne nekretnine zajedno sa svojim pravnim prednicima F. Ž. koji je živio u S. i bio kum tužiteljevu ocu D. (K.) Ž. i to još od kraja I. svjetskog rata, te je F. Ž. darovao predmetnu nekretninu tužiteljevu ocu negdje između 1937. i 1938. godine , a koji je onda nastavio pošteno posjedovati tu nekretninu te je bio i upisan u katastru kao posjednik nakon nove revizije podataka od 1971. godine, a predmetnu nekretninu je ekonomski prvotno iskorištavao kao oranicu, a potom kao šumu. D. Ž. darovao je predmetnu nekretninu svom sinu odnosno tužitelju 1982. (Z-1134/82). Dakle, tužitelj navodi da se sa svojim pravnim prednicima nalazi u poštenom i nesmetanom posjedu još od 1918. godine pa smatra da je time stekao pravo vlasništva. Ujedno napominje, da su vlasnici susjednih parcela predmetnoj parceli druge fizičke osobe te se poziva na predmet ovog suda P-970/16 navodeći, da je u tom predmetu u istovjetnom slučaju donesena presuda 26. siječnja 2017. Tužitelj ističe, da se prije podnošenja predmetne tužbe obratio tuženoj sa zahtjevom za mirno rješenje spora, no tuženik je njegov zahtjev odbio uz razlog da je predmetna nekretnina u gospodarenju Hrvatskih šuma od 2017. Tužitelj smatra da je po pitanju rokova za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, bitno za istaći da je rok počeo teći još 1918. i da je pravni prednik tužitelja već stekao vlasništvo još 1959. godine, kada je protekao rok dosjelosti od 40 godina, a ovo jer se na sporni odnos do donošenja Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima do 01. rujna 1980. imaju primijeniti odredbe Općeg građanskog zakonika. Tužitelj je predmetnom tužbom predložio da ga sud utvrdi vlasnikom predmetne čestice, sve kako je pobliže označeno u izreci ove odluke uz naknadu mu parničnog troška.

3. U odgovoru na tužbu tužena nije osporavala navod tužitelja iz tužbe da se prije podnošenja predmetne tužbe tužitelj obratio tuženoj sa zahtjevom za mirno rješenje spora, a koji zahtjev je po tuženoj ocijenjen neosnovan, a kako i proizlazi iz priloženog zahtjeva za mirno rješenje spora i očitovanja na navedeni zahtjev tuženika (list 30-32). Tužena se protivi tužbenom zahtjevu tužitelja. Poziva se na to da je nakon provedenog ispravnog postupka predmetna čestica uvrštena u osnovu gospodarenja Hrvatskih šuma kao sastavni dio GJ "J." i to 2017. te se nalazi u posjedu Hrvatskih šuma. Tužena smatra, da posjed tužitelja i njegovih pravnih prednika nije zakonit i pošten i da stoga ne postoje uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

4. U postupku izvođenja dokaza sud je saslušao svjedoke Z. K., B. L., F. Ž., E. T. i D. C. te tužitelja (list 48-52). Izvršen je uvid u dokumentaciju dostavljenu uz tužbu koju čine neslužbene kopije izvadaka iz zemljišnih knjiga za zk.ul.br. 1283, 1371, 786, 1678, 1372 i 1204, sve k.o. S., ispis s ARKOD preglednika, uvjerenje o povijesti promjena na predmetnoj katastarskoj čestici od 13.12.2018., potvrdnicu Župe Sv. I. K. B. od 01. lipnja 2022. (list 21), posjedovni list broj 948 od 16.08.1996., rješenje Uprave za katastar i geodetske poslove od 14.09.1982., rješenje Općinskog suda ZK službe D. od 21.04.1982. Z-1134/1982, ugovor o darovanju od 04.03.1982. (listovi 8- 32), te u dokumentaciju dostavljenu uz odgovor na tužbu koju čini očitovanje Hrvatskih šuma o statusu predmetne čestice (list 39). Izvršen je uvid u ovosudni spis

5. Na temelju provedenih dokaza i njima utvrđenog činjeničnog stanja, odlučeno je kao u izreci ove odluke odnosno usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja.

6. Među strankama nije bilo sporno, da se u zemljišnim knjigama vlasnikom predmetne nekretnine vodi upisana R. H. Iz očitovanja Hrvatskih šuma od 21.09.2022. proizlazi da je predmetna čestica od 01.01.2017. uključena u gospodarenje gospodarskom jedinicom "J." jer je po kulturi šuma. Iz iskaza svih saslušanih svjedoka proizlazi, da je predmetna nekretnina u naravi voćnjak zasađen šljivama, time da iz iskaza svjedoka E. T. i D. C. proizlazi da se 1/3 predmetne nekretnine nalazi pod spomenutim voćnjakom dok su preostale 2/3 dijela pod šumskim raslinjem koje čine bagremi nešto trešnje te dva hrasta. Iz iskaza svjedoka E. T. i D. C. koji su zaposlenici Hrvatskih šuma, Šumarije S. proizlazi, da otkako je predmetna nekretnina uključena u osnovu gospodarenja Hrvatskih šuma i to dakle od 2017., Hrvatske šume još ništa nisu poduzimale u smislu radova na predmetnoj nekretnini, jedino su na predmetnoj nekretnini izvršeni radovi označavanja sprejem granica predmetne nekretnine, a što je potvrdio iskazom i sam tužitelj. Iz iskaza saslušanih svjedoka Z. K. i B. L. proizlazi, da se predmetna nekretnina nalazi u posjedu tužitelja koji je u njezin posjed došao poslije svoga oca D. Svjedok B. L. sjeća se još od 70.-ih godina prošlog stoljeća da je tužiteljev otac D. bio u posjedu predmetne nekretnine i koristio ju kao pašnjak. Navedenim svjedocima nije poznato kada i kako je u posjed predmetne nekretnine došao D. Ž., tužiteljev otac. Pored predmetne nekretnine ima u vlasništvu nekretninu svjedok Z. K. i to kčbr. 306. Svjedok F. Ž. je izjavio da je voćnjak šljiva koji se nalazi na predmetnoj nekretnini sadio još tužitelj prije nekih 30-ak godina, a u blizini predmetne nekretnine i on sam ima svoju nekretninu. Tužitelj je izjavio, da je u posjed predmetne nekretnine došao tako što mu je istu još za života darovao njegov otac D. i to negdje 1981. na 1982. godinu, te je on tako još 1987. posadio voćke šljiva. Sa dijela predmetne nekretnine na kojemu nije sađen voćnjak on je znao ponekad srušiti koje stablo bagrema. Po pričanju njegova oca D. ima saznanja o tome, da je on u posjed došao tako što mu je tu nekretninu darovao njegov krizmani kum F. ili I. Tužitelj nikada nije imao problema sa trećim osobama vezano za posjedovanje predmetne nekretnine, a ista je u vrijeme kada je on krenuo saditi voćnjak bila livada koja se koristila za ispašu stoke. Iz uvjerenja o povijesti promjena na predmetnoj čestici (list 19) proizlazi, da predmetna čestica nastala nakon nove katastarske izmjere za k.o. S., a odgovara dijelu kčbr. 456 te je tako dio nekadašnje čkbr. 456 k.o. S. koji sada predstavlja kčbr. 307 još 1971. bio upisan na D. Ž., I., a od 1982. sa Ž. D. je prešao na tužitelja Ž. E. po darovanju Z-1134/82. Katastar ne raspolaže podacima o posjedu vezano za vremensko razdoblje prije 1971. Prema potvrdnici od 01.06.2022. Župe Sv. I. K. B. broj 48/22 krizmani kum D. Ž. bio je F. Ž., a D. Ž. je potvrđen 19.06.1932. Prema očitovanju tuženika od 14. svibnja 2020. na zahtjev tužitelja za mirno rješenje spora proizlazi, da se predmetna čestica prije upisa na R. H. u zemljišnim knjigama vodila kao društveno vlasništvo. Tužitelj navedeno nije osporavao.

7. Imajući dakle u vidu sve naprijed utvrđeno, pri čemu se napominje da je sud poklonio vjeru iskazima saslušanih svjedoka i tužitelju, jer su isti u skladu sa dokumentacijom u koju je izvršen uvid tijekom dokaznog postupka, sud prihvaća utvrđenim da se tužitelj sa svojim pravnim prednicima i to ocem D. Ž., a prije njega njegovim krizmanim kumom F. Ž. nalazio u poštenom posjedu predmetne nekretnine barem još od 1932., kada je D. imao Svetu potvrdu, a u koje vrijeme je na snazi bio Opći građanski zakonik prema odredbama Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 06.04.1941. godine. Isti se primjenjivao do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima, koji je stupio na snagu tek 01. rujna 1980. godine. Dakle, do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosnima pravni prednici tužitelja pošteno i neprekidno su posjedovali predmetnu nekretninu već 48 godina. Poštenje se presumira u smislu čl. 18. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a tuženik koji je osporavao poštenje, trebao je dokazati nepoštenje pravnih prednika tužitelja, međutim isti ovo nije dokazao. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-291/14 od 17. travnja 2018. godine izneseno je pravno shvaćanje: "kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 08. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 08. listopada 1991. godine., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. St. 4 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("N.N. broj 91/96,68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba." Navedeno je potvrđeno i u Odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 329/2017 od 22. prosinca 2020. godine. Sukladno pravnom pravilu iz paragrafa 1472. GZ–a kojim je određeno da proti fiskusu to jest, proti upraviteljima državnih dobara i državne imovine, ukoliko zastari ima mjesta (paragraf 287.289 i 1456- 1457), također proti upraviteljima dobara crkvenih, općinskih i inih dopuštenih tijela, nije dovoljno opće i redno vrijeme dosjelosti. Glede posjeda stvari pokretnih i posjeda stvari nepokretnih, ili služnosti i inih prava na spomenutim stvarima, izvršavanih i na ime posjednika upisanih u javne knjige, posjed ima se produžiti kroz 6 godina. Prava spomenute vrste, koja na ime posjednikovo nisu upisana u javne knjige, i sva ina prava mogu se proti fiskusa i gore naznačenim povlaštenim osobama steći samo posjedom od 40 godina. Dakle, već na dan 01. rujna 1980. godine, proteklo je pošteno posjedovanje od 48 godina, a kada je stupio na snagu Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (ZOVO), pa je i na dan 08. listopada 1991. godine, kada je stupio na snagu Zakon o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine RH br . 53/91 od 08. listopada 1991. godine) tužitelj sa svojim pravnim prednicima imao stečeno pravo vlasništva dosjelošću na predmetnoj nekretnini. Kako se to njegovo pravo ne suprotstavlja privatnom interesu trećih osoba, tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na predmetnim nekretninama pobliže označenim u točci I izreke ove odluke u cijelosti je osnovan, te ga je ovaj sud usvojio.

8. Obzirom je tužitelj uspio u predmetnoj parnici ima pravo na naknadu parničnog troška temeljem čl. 154. st. 1. u svezi članka 155. Zakona o parničnom postupku. Sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u opravdan parnični trošak tužitelja ulaze nagrade njegovu punomoćniku za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 200,00 eur/1.506,90 kn, za sastav tužbe 200,00 eur/1.506,90 kn, te za zastupanje na 2 raspravna ročišta sa 200,00 eur/1.506,90 kn po ročištu. Trošak sudske pristojbe na tužbu iznosio je 26,54 eur/200,00 kn, a trošak sudske pristojbe na presudu iznosi 53,09 eur/400,00. Dakle, opravdan parnični trošak tužitelja u ovoj pravnoj stvari iznosi 879,63 eur/6.627,59 kn te mu je taj trošak dužan naknaditi tuženik, sve kako je pobliže označeno u izreci ove odluke, dok je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška neosnovan, jer isti nije uspio u predmetnom postupku.

U D., 05. travnja 2023.

S U T K I N J A

Dajana Gabud Jandoš

P O U K A : Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. Odvjetnik E. P., D.

2. ODO B. Stalna služba D.