REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 75 Pž-2668/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednice vijeća, Nevenke Marković, sutkinje izvjestiteljice i Kristine Saganić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GRAD SAMOBOR, OIB 33544271925, Samobor, Trg kralja Tomislava 5, kojeg zastupa punomoćnik Dejan Španović, odvjetnik u Zagrebu, Trnjanska cesta 59, protiv tuženika HRVATSKI TELEKOM d.d., OIB 81793146560, Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9, kojeg zastupa punomoćnik Mirko Bogdanović, odvjetnik u Bogdanović, Dolički & partneri odvjetničko društvo, Zagreb, Miramarska 24, radi isplate iznosa od 5.153.566,26 kn / 683.996,00 EUR po tužbi i utvrđenja po protutužbi, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2504/2019-20 od 5. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 5. travnja 2023.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2504/2019-20 od 5. svibnja 2022. u točkama I., II. njezine izreke te u dijelu točke III. izreke za parnični trošak u iznosu od 22.735,42 EUR / 171.300,00 kn.
II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2504/2019-20 od 5. svibnja 2022. u točki III. izreke i sudi:
Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 17.513,44 EUR / 131.955,00 kn.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2504/2019-20 od 5. svibnja 2022. u točki I. njezine izreke odbijen je tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku isplati tužitelju iznos od 5.153.566,26 kn / 683,996,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom od dospijeća pojedinog iznosa glavnice do plaćanje. Točkom II. izreke presude prihvaćen je protutužbeni zahtjev te je utvrđeno da je otkaz Ugovora broj T4.4.2-318/2015 o osnivanju prava služnosti na javnim površinama od 29. travnja 2015. sadržan u Izjavi o otkazu tužitelja od 15. listopada 2018. neosnovan i bez pravnog učinka te da predmetni ugovor i dalje obvezuje. Točkom III. izreke presude naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 303.225,00 kn / 40.245,00 EUR.
2. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je sud na temelju izvedenih dokaza utvrdio kako je tuženik izgradio elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i drugu povezanu opremu na općem dobru kojim upravlja tužitelj, kao i na nekretninama u vlasništvu tužitelja, te da se već prije stupanja na snagu Zakona o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine“ broj: 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14; dalje: ZEK, 1. srpnja 2008.) koristio elektroničkom komunikacijskom infrastrukturom i drugom povezanom opremom bez sudskog spora s tužiteljem, u razdoblju od najmanje tri godine od početka njezina korištenja, to je tuženik već stupanjem na snagu ZEK-a stekao pravo puta sukladno odredbi članka 28. stavka 1. ZEK-a na nekretninama za čije korištenje tužitelj potražuje naknadu u ovom postupku. Nadalje, prvostupanjski sud smatra da se tuženikovo korištenje tužiteljevih nekretnina temelji na odredbama članka 28. stavka 1. i članka 2. točke 47. ZEK-a pa nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 1120. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO) te je odbio tužbeni zahtjev. Sud je prihvatio protutužbeni zahtjev, jer je utvrdio da su stranke sklopile Ugovor broj T4.42-318/2015 od 29. travnja 2015. o osnivanju prava služnosti na javnim površinama, koji je otkazan jednostranom izjavom od 15. listopada 2018. Sud je zaključio da ugovor nije mogao biti otkazan primjenom odredbe članka 212. ZOO-a, jer se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe članaka 186., 218. i 219. Zakona o vlasništvu i drugim stvarima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17, 81/15; dalje: ZV).
3. O naknadi troškova prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („ Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15; dalje: Tarifa).
4. Protiv označene presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredba članka 354. stavka 2. točke 11. i članka 354. stavka 1. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud preinači, odnosno ukine pobijanu presudu u odnosu na tužbeni i protutužbeni zahtjev. U žalbi u bitnome navodi da bitna povreda postoji, jer presuda nema razloga o pravu tužitelja na naknadu za pravo puta za razdoblje od 22. srpnja 2017. do 28. listopada 2018. te daje svoje mišljenje o pravu puta na tuđoj nekretnini. Tvrdi da se njegovo pravo na plaćanje naknade za pravo puta temelji na odredbi članka 1111. ZOO-a, a ne članku 1120. ZOO-a kako to smatra prvostupanjski sud. U odnosu na protutužbeni zahtjev navodi da sud uopće nije odlučio o razlozima ništetnosti Ugovora koji je on istaknuo te da je sud pogrešno zaključio da je tuženik opravdao svoj pravni interes za podnošenje protutužbe. Poziva se na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: Vrhovni sud) kojim je dopuštena revizija protiv presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske te na odluke Vrhovnog suda Rev-359/2000 od 2. srpnja 2003., Rev-1733/1992 od 5. studenog 1992. Smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da ugovor nije mogao biti otkazan po pravilima obveznog prava zbog njegovog stvarnopravnog učinka, je tuženik nije upisao svoje pravo služnosti u zemljišnoj knjizi. Traži trošak sastavljanja žalbe i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 92.890,62 kn / 12.328,70 EUR.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Žalba nije osnovana, osim u dijelu odluke o trošku parničnog postupka.
7. Ispitavši pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a u granicama razloga utvrđenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio kako je prvostupanjska presuda pravilna i osnovana na zakonu, osim u dijelu odluke o parničnom trošku.
8. Predmet spora po tužbenom zahtjevu je naknada koristi stečene korištenjem nekretnina u vlasništvu ili pod upravom tužitelja, izvršavanjem ovlasti prava puta, bez pravne osnove, prema cijenama za određivanje naknade za pravo puta, a podredno isplata tog istog iznosa po osnovi naknade štete, koju je tuženik navodno prouzrokovao tužitelju protupravnim nepodnošenjem zahtjeva za izdavanje potvrde o pravu puta čime je spriječio da se njegova imovina poveća za iznos naknade za pravo puta koju bi inače bio dužan plaćati, sve za razdoblje 2012. do 2018. godine (odnosno za 300 dana u 2018. godini – do 28. listopada 2018.).
9. Predmet spora po protutužbenom zahtjevu je utvrđenje da je otkaz Ugovora broj T4.4.2-318/2015 o osnivanju prava služnosti na javnim površinama od 29. travnja 2015. sadržan u Izjavi o otkazu tužitelja/protu tužitelja od 15. listopada 2018. neosnovan i bez pravnog učinka te da predmetni ugovor i dalje obvezuje.
10. Između stranaka nije sporno da su 29. travnja 2015. sklopili Ugovor br.4.4.2-318/2015 o osnivanju prava služnosti na javnim površinama. Nije sporno da je tužitelj 19. listopada 2018. dostavio tuženiku izjavu o otkazu od 15. listopada 2018. koju je tuženik osporio i protivio joj se.
11. Po ocjeni ovog suda pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik već stupanjem na snagu ZEK-a (1. srpnja 2008.) stekao pravo puta sukladno odredbi članka 28. stavka 1. ZEK-a na nekretninama za čije korištenje tužitelj potražuje naknadu u ovom postupku. Naime, tuženik je izgradio elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i drugu povezanu opremu na općem dobru kojim upravlja tužitelj kao i na nekretninama u vlasništvu tužitelja u razdoblju od najmanje tri godine od početka korištenja.
12. Isto tako pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako tuženik nije koristio nekretninu bez pravne osnove time što u utuženom razdoblju nije plaćao naknadu za pravo puta, kako pogrešno smatra tužitelj, niti samo stjecanje prava puta ovisi o plaćanju naknade. Naime, tuženikovo korištenje tužiteljevih nekretnina temelji se na odredbi članka 28. stavka 1. i članka 2. točke 47. ZEK-a pa nisu ispunjene pretpostavke stjecanja bez osnove na koje se poziva tužitelj (tako ovaj sud u odluci Pž-6923/2019 od 9. prosinca 2020.).
13. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da nisu ispunjene niti pretpostavke za naknadu štete prema odredbi članka 1045. ZOO-a, jer tužitelj nije dokazao sve elemente odgovornosti za štetu. Naime, kako je propisano da se naknada za pravo puta plaća tek na temelju izdane potvrde o pravu puta, a prema rješenju HAKOM-a od 28. studenog 2018., obveza tuženika na plaćanje naknade počinje od 28. listopada 2018., a ne u razdoblju u kojem je tužitelj potraživano plaćanje naknade.
14. Stoga je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava odbio tužbeni zahtjev pa je presudu u točki I. njezine izreke valjalo potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a kako je odlučeno u izreci ove presude.
15. U odnosu na protutužbeni zahtjev, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da u konkretnoj stvari ugovorni odnos među strankama ne proizvodi isključivo obveznopravne učinke pa takav odnos ne može biti otkazan u skladu s odredbom članka 212. stavka 1. ZOO-a. Sklopljeni pravni posao o osnivanju prava služnosti predstavlja obveznopravni odnos koji bi po redovitom tijeku stvari, upisom u zemljišne knjige počeo proizvoditi stvarnopravne učinke (tako ovaj sud u Pž-6347/2019 od 28. travnja 2021.).
16. Dakle, u konkretnom slučaju cilj sklopljenog pravnog posla nije samo obvezivanje stranaka na trajnu činidbu, odnosno radnju koju će dužnik na temelju tog odnosa neprekidno, kontinuirano izvršavati, već je uz stvaranje obveznopravnih učinaka cilj tog pravnog posla osnivanje prava služnosti izvođenjem iz prava vlasništva poslužne stvari i to na način određen zakonom, a što je izričito propisano odredbom članka 219. stavka 1. ZVDSP-a. Unatoč okolnosti što je tuženikova obveza iz Ugovora o osnivanju prava stvarne služnosti trajna činidba, pravna narav toga pravnog posla nije da na neodređeno vrijeme ostane isključivo obveznopravni posao, već samo na određeno vrijeme. To stoga što će u trenutku upisa (uknjižbe) stvarnog prava u zemljišne knjige takav ugovor pored obveznopravnih učinaka (u odnosu na naknadu) početi stvarati i stvarnopravne učinke, dakle, preobrazit će se iz čistog obveznopravnog odnosa u mješoviti pravni posao u kojem prevladavaju elementi stvarnopravog ugovora jer je zakonom propisano da je njegov cilj stjecanje ograničenog stvarnog prava.
17. Upravo se zbog takvih stvarnopravnih učinaka kojima su stranke stremile u trenutku sklapanja ugovora, a do kojih bi prema redovitom tijeku stvari trebalo doći, takav ugovor ne može otkazati sukladno odredbi članka 212. ZOO-a kao što se može otkazati pravni odnos koji je isključivo obveznopravni i koji je namijenjen da ostane takav za čitavo vrijeme svog trajanja.
18. Slijedom navedenog valjalo je odbiti tužiteljevu žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki II. njezine izreke prema odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a kako je odlučeno u izreci ove presude.
19. Osnovano tužitelj navodi kako odluka o parničnom trošku nije pravilna. Naime, tužitelju za sastavljane podnesaka od 9. travnja 2021. i 15. ožujka 2022. pripada pravo na trošak postupka u iznosu od po 500,00 kn po podnesku prema Tbr.
8. točka 3. Tarife, jer se ne radi o obrazloženim podnescima prema Tbr. 8. točka 1. Tarife. Stoga tuženiku pripada pravo na trošak parničnog postupka u iznosu od 22.735,42 EUR / 171.300,00 kn pa je prvostupanjsku presudu u točki III. njezine izreke valjalo djelomično preinačiti prema odredbi članka 380. točke 3. ZPP-a kako je odlučeno u točki II. izreke ove presude.
Zagreb, 5. travnja 2023.
Predsjednica vijeća
Mirta Matić
Broj zapisa: 9-30857-5b3ab
Kontrolni broj: 04f5b-aa639-c1ad2
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=MIRTA MATIĆ, L=ZAGREB, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
