Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2164/2019-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja tužitelja-protutuženika G. t. p. vl. Z. G. iz P., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik S. D., odvjetnik u P., protiv tuženika-protutužitelja B. B. iz P., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica B. R., odvjetnica u P., radi predaje u posjed, utvrđenja prava vlasništva, prava služnosti i uknjižbe, odlučujući o reviziji tuženika-protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-591/2018- 2 od 17. prosinca 2018. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj P-804/17-112 od 11. svibnja 2018., u sjednici održanoj 5. travnja 2023.,

r i j e š i o j e :

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-591/2018-2 od 17. prosinca 2018. i predmet se vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da tužitelju preda u posjed dio kč.br. 4941/4 k.o. P. označen na preglednoj skici iz dopune nalaza i mišljenja vještaka A. H. od 16. svibnja 2016. godine, koja predstavlja sastavni dio ove presude, točkama A1-A2-B-B1 i narančastom bojom.“

II. Prihvaća se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja koji glasi: "Utvrđuje se da je tuženik-protutužitelj stekao pravo vlasništva na dijelu nekretnine kč.br. 4941/4 k.o. P. omeđenom točkama A1-A2-B1-B-A1 (narančasta boja) i A2-C1-C-B1-A2 (žuta boja), sve kako je to označeno na preglednoj skici iz dopune nalaza i mišljenja vještaka A. H. zaprimljenoj kod suda 16. svibnja 2016., a koja je dopuna nalaza i mišljenja sastavni dio ove presude.

Ovlašćuje se tuženik-protužitelj da putem ovlaštene osobe izradi parcelacijski elaborat kojim se vrši cijepanje nekretnine kč.br. 4941/4 k.o. P. na način da se dio nekretnine kč.br. 4941/4 k.o. P. kako je određeno stavkom prvim izreke ove presude izdvoji u zasebnu nekretninu ili pripoji nekretnini tuženika-protutužitelja kč.br. 4941/3 k.o. P., te se nalaže tužitelju-protutuženiku da potpiše tako izrađeni elaborat, koji će potpis tuženika-protutužitelja u protivnom zamijeniti ova presuda.

Ovlašćuje se tuženik-protutužitelj da temeljem navedenog elaborata iz stavka drugog izreke ove presude i ove presude zatraži i izvrši u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli i drugim javnim knjigama provedbu elaborata iz stavka drugog izreke ove presude i upis prava vlasništva tuženika-protutužitelja na dijelu nekretnine koji je određen stavkom prvim izreke ove presude i prikazan u elaboratu iz stavka drugog izreke ove presude.

Utvrđuje se da postojanje prava služnosti prolaza i provoza na teret kč.br. 4941/4 k.o. P. u korist kč.br. 4941/3 k.o. P. na dijelu kč.br. 4941/4 k.o. P. koji se proteže od granice s ... pa do nekretnine kč.br. 4941/3 k.o. P., sve kako je to u dopuni nalaza i mišljenja vještaka A. H. zaprimljenoj kod ovog suda 16. svibnja 2016., a koja čini sastavni dio ove presude, osjenčano kosim crtama.

Ovlašćuje se tuženik-protutužitelj da temeljem ove pravomoćne presude u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Puli ishoditi uknjižbu stečenog prava služnosti prolaza i provoza u korist kč.br. 4941/3 k.o. P., kao povlasnog dobra, a na teret kč.br. 4941/4 k.o. P., kao poslužnog dobra."

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"Prihvaća se žalba tužitelja, preinačuje se presuda Općinskog suda u Puli- Pola od 11. svibnja 2018. godine broj P-804/17 i sudi:

I Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju preda u posjed dio kč.br. 4941/4 k.o. P. označen na preglednoj skici iz dopune nalaza i mišljenja vještaka A. H. od 16. svibnja 2016. godine, koja predstavlja sastavni dio ove presude, točkama A1-A2-B-B1 i narančastom bojom."

II Odbija se protutužbeni zahtjev protutužitelja-tuženika koji glasi: "Utvrđuje se da je tuženik-protutužitelj stekao pravo vlasništva na dijelu nekretnine kč.br. 4941/4 k.o. P. omeđenom točkama A1-A2-B1-B-A1 (narančasta boja) i A2-C1-C-B1-A2 (žuta boja), sve kako je to označeno na preglednoj skici iz dopune nalaza i mišljenja vještaka A. H. zaprimljenoj kod suda 16. svibnja 2016., a koja je dopuna nalaza i mišljenja sastavni dio ove presude.

III Nalaže se tuženiku-protutužitelju da tužitelju-protutuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 32.825,00 kuna, u roku od 15 dana, te se u cijelosti odbija zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu parničnog troška."

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik-protutužitelj je podnio izvanrednu reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložio je reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu i potvrditi prvostupanjsku presudu, a tužitelju-protutuženiku naložiti da mu nadoknadi parnični trošak.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je osnovana.

6. Revizija na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), dopuštena je samo u onim slučajevima u kojima nije dopuštena redovna revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP.

6.1. Premda drugostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude ne navodi izrijekom zakonsku odredbu na temelju koje je preinačio prvostupanjsku presudu, iz navoda obrazloženja proizlazi da je drugostupanjska presuda donesena primjenom odredbe čl. 373.a ZPP, pa je ovaj sud o podnesenoj reviziji odlučivao kao o redovnoj reviziji podnesenoj na temelju čl. 382. st. 1. točka 3. ZPP.

7. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP, pobijana drugostupanjska presuda ispitana je samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja G. t. p. vl. Z. G. da mu tuženik B. B. preda u posjed dio kč.br. 4941/4 k.o. P., označen na preglednoj skici iz dopune nalaza i mišljenja vještaka A. H. od 16. svibnja 2016. točkama A1-A2-B-B1 i narančastom bojom.

8.1. Predmet spora je i protutužbeni zahtjev protutužitelja B. B. da je stekao pravo vlasništva na dijelu nekretnine kč.br. 4941/4 k.o. P., označeno na preglednoj skici iz dopune nalaza i mišljenja vještaka A. H. (zaprimljenoj kod suda 16. svibnja 2016.) točkama A1-A2-B1-B-A1 (narančasta boja) i A2-C1-C-B1-A2 (žuta boja), da ga se ovlasti na izradu parcelacijskog elaborata i upis prava vlasništva na spornom dijelu predmetne nekretnine, da se utvrdi postojanje prava služnosti prolaza i provoza na teret kč.br. 4941/4 k.o. P. u korist kč.br. 4941/3 k.o. P., na dijelu kč.br. 4941/4 k.o. P. koji se proteže od granice s ... pa do nekretnine kč.br. 4941/3 k.o. P. te da se navedeno pravo služnosti upiše u zemljišne knjige.

9. U postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj-protutuženik upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik kč.br. 4941/4 i kč.br. 4941/16 k.o. P., na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 15. lipnja 2001. koji je kao kupac sklopio s P. d.d. P., kao prodavateljicom, uz ugovornu klauzulu "viđeno- kupljeno",

- da je nekretnina tužitelja-protutužnika u naravi kč.br.4941/16 – zgrada diskonta i kč.br. 4941/4 - cesta za pristup navedenoj zgradi (uz koju se proteže nogostup i drvored čempresa) te parkiralište,

- da je pravna prednica tužitelja-protutuženika P. d.d. P., vlasništvo nekretnine koju je prodala tužitelju-protutuženiku stekla 1999.,

- da je tuženik-protutužitelj, vlasništvo nekretnine oznake kč.br. 4941/3 k.o. P., stekao nasljeđivanjem i ta nekretnina u naravi predstavlja stambenu zgradu sa ulaznim stepeništem, dvorištem i garažom, da je zgrada položena na kč.br. 4941/3 k.o. P., time što su zgradu izgradili roditelji tuženika-protutužitelja 1965.,

- da je od tada do početka ove parnice, nekretnina u posjedu prednika tuženika- protutužitelja, bila u odnosu prema nekretnini tužitelja-protutuženika, ograđena zidom koji se protezao od pristupne rampe do glavne ulice (položen u pravcu C1-D skice), pa je na taj način prednik tuženika-protutužitelja u posjedu držao i dio nekretnine oznake kč.br. 4941/4 k.o. P., označen na skici zelenom bojom;

- da je 1989. otac tuženika-protutužitelja ishodio odobrenje za izgradnju pomoćnog objekta-garaže na kč.br. 4941/3 k.o. P. te je garažu izgradio tako da je ista manjim dijelom položena i na nekretnini kč.br. 4941/4 k.o. P., na kojoj je izgradio i pristupnu rampu za ulaz u garažu (na skici garaža označena narančastom, a rampa žutom bojom),

- da je otac tuženika-protutužitelja ishodio uvjete uređenja prostora 3. ožujka 1991., radi formiranja građevinske parcele postojećem objektu i izgradnje ogradnog zida, na građevinskoj parceli koju čine kč.br. 4941/3 i dio kč.br. 4941/4, sve k.o. P.,

- da je tuženik-protutužitelj tijekom ove parnice porušio navedeni zid i dio nekretnine na kojem je upisano vlasništvo tužitelja-protutuženika (na skici označen zelenom bojom), vratio tužitelju-protutuženiku u posjed,

- da je ponovljenim uviđajem sud utvrdio da je tijekom trajanja ove parnice izgrađen novi ogradni zid, položen u tom dijelu točno na katastarskoj granici između nekretnine tužitelja-protutuženika kč.br. 4941/4 i nekretnine tuženika-protutužitelja kč.br. 4941/3, sve k.o. P.

10. Na temelju navedenih utvrđenja, sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika G. t. p. vl. Z. G. i prihvatio protutužbeni zahtjev tuženika B. B. ocijenivši da je tuženikov-protutužiteljev otac bio pošten posjednik spornog dijela nekretnine čest.zem. 4641/4 jer je dobio odobrenje za gradnju od Općine Pula i ishodio uvjete uređenja prostora od nadležnog tijela, pa je na spornom dijelu sagradio dio garaže i pristupnu rampu te je kao pošten graditelj stekao pravo vlasništva spornog dijela na temelju čl. 24. Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91 i 91/96 – dalje: ZOVO) kao i primjenom načela jedinstva zemljišta i zgrade. Osim toga prvostupanjski sud je ocijenio da pravna prednica tužitelja-protutuženika P. d.d. nije stekla pravo vlasništva spornog dijela jer je ona kao vlasnica u zemljišnu knjigu upisana 1999. kad je već bio sagrađen sporni dio garaže, pristupna rampa i betonska ograda, sve u posjedu prednika tuženika-protutužitelja, kao i pristupni put odnosno ocjenjuje da je društveno vlasništvo na spornom dijelu prestalo, odreknućem u korist prednika tuženika- protutužitelja, koji je imao kvalificiran posjed. Nadalje, sud prvog stupnja ocjenjuje da P. d.d. kao prodavateljica 2001. nije mogla prenijeti na tužitelja-protutuženika kao kupca više prava nego što je sama imala jer u posjedu spornog dijela nije bila niti u trenutku stjecanja prava vlasništva 1999., niti u trenutku prodaje 2001. već je u posjedu cijelo to vrijeme bio tuženik-protutužitelj odnosno prethodno njegov otac. To tim više što je tužitelj-protutuženik svoju nekretninu kupio uz ugovornu klauzulu viđeno-kupljeno i prodavatelj ga nije niti uveo u posjed spornog dijela, koji je bio u posjedu prednika tuženika-protutužitelja još od 1968. U odnosu na pitanje postojanja prava služnosti prolaza i provoza na teret kč.br. 4941/4 k.o. P. koja je u vlasništvu tužitelja-protutuženika, u korist kč.br. 4941/3 k.o. P., koja je u vlasništvu tuženika- protutužitelja, sud prvog stupnja je utvrdio da je taj dio oduvijek jedini pristupni put tuženika-protutužitelja do garaže, da ne postoji drugi način prilaska do javnog puta te da nitko nikada nije prednicima tuženika-protutužitelja osporavao prolaz i provoz, pa se radi o stvarnoj služnosti iz čl. 49. ZOVO. Sud je ocijenio, da su pretpostavke za stjecanje prava služnosti u ovom slučaju su bile ispunjene i prije stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17, 152/14, 81/15 – dalje: ZVDSP), prozivajući se na čl. 388. st. 4. ZVDSP i presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Radomilja i drugi protiv Hrvatske. Istovremeno sud navodi i da se radi o nerazvrstanoj cesti zbog čega tužitelj-protutuženik niti ne može osporavati tuženiku-protutužitelju pravo prolaska tim dijelom nekretnine.

11. Drugostupanjski sud je, odlučujući povodom žalbe tužitelja-protutuženika, preinačio prvostupanjsku presudu, prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika s obrazloženjem, da je sud prvog stupnja zbog pogrešnog pravnog pristupa pogrešno primijenio materijalno pravo jer je zaključio da pravnom predniku tuženika- protutužitelja sporni dio koji je tada bio u društvenom vlasništvu nije dodijeljen na korištenje radi izgradnje garaže, da je garaža bespravno sagrađena i da do legalizacije nije moglo doći suglasnošću niti prešutnim priznanjem nadležnog tijela odnosno odreknućem. Stoga zaključuje da izgradnjom garaže bez akta nadležnog organa, prednik tuženika-protutužitelja nije mogao mijenjat vlasnički režim dijela zemljišta na kojem je dio garaže sagrađen te da nema osnova za primjenu odredbe čl. 12. ZOVO niti odredbi čl. 24. do 26. ZOVO. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na postojanje prava stvarne služnosti prolaza i provoza, sud navodi da nije moguće stjecanje prava služnosti na nerazvrstanoj cesti te da je u vrijeme kad je predmetna nekretnina bila građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu, služnost puta mogla biti ustanovljena jedino odlukom upravnog tijela.

12. Revident u reviziji navodi da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer nije naveo razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika za predaju u posjed spornog dijela nekretnine. Naime, drugostupanjski sud je odluku utemeljio na utvrđenjima suda prvog stupnja, koji je zaključio da sporni dio nekretnine nije vlasništvo tužitelja-protutuženika jer mu nije prenesen u vlasništvo kupoprodajnim ugovorom, niti mu je predan u posjed, pa je stoga, izreka pobijane drugostupanjske presude kojom je naložena predaja spornog dijela nekretnine, proturječna razlozima presude. Osim toga navodi, da zaključci drugostupanjskog suda iz obrazloženja odluke, proturječe izreci pobijane odluke jer je izrekom naložena predaja u posjed spornog dijela nekretnine tužitelju-protutuženiku kao vlasniku, dok sud u obrazloženju zaključuje, da sporni dio (na skici vještaka označen narančastom bojom) predstavlja dio javnog dobra - pristupnog puta koji vodi do garaže tuženika-protutužitelja. Naime, ako se radi o dijelu koji je javno dobro u općoj uporabi, to je javno dobro i za tuženika i za tužitelja, pa stoga niti tužitelj-protutuženik ne bi mogao stjecati stvarna prava na tom dijelu, niti zahtijevati predaju u posjed. 13. U okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, revident osporava pravilnost zaključka suda drugog stupnja o nemogućnosti stjecanja prava vlasništva građenjem na nekretnini u društvenom vlasništvu u konkretnom slučaju odnosno osporava pravilnost primjene odredbi čl. 24. do 26. ZOVO, tvrdeći da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u više odluka (primjerice u odluci broj Rev- 385/10-2 od 26. listopada 2010. i broj Rev 1009/14-2 od 5. prosinca 2017.) izrazio pravno shvaćanje da kad je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva nije bilo prepreke stjecati pravo vlasništva građenjem sukladno odredbama ZOVO. Revident navodi da sporni dio kč.br. 4941/4 k.o. P., prodavatelj nije predao u posjed tužitelju- protutuženiku 2001. kad je sklopljen kupoprodajni ugovor jer je taj dio još od 60-ih godina dvadesetog stoljeća u neprekidnom, mirnom i nesmetanom posjedu prednika tuženika-protutužitelja i u kroz to vrijeme je bio omeđen ogradnim zidom od posjeda prednika tužitelja-protutuženika. U odnosu na pitanje stjecanja prava služnosti dosjelošću na zemljištu u društvenom vlasništvu, poziva se na pravno shvaćanje Europskog suda za ljudska prava u predmetu Trgo protiv Republike Hrvatske od 11. lipnja 2009., navodeći da su prednici tuženika-protutužitelja oduvijek pristupali svojoj nekretnini spornim dijelom nekretnine na kojem zahtijeva utvrđenje prava služnosti i da se tome nitko nikada nije protivio, do 2005. kad je tužitelj-protutuženik izvršio premjeravanje zemljišta.

14. Osnovano revident ističe da je u postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer drugostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

15. Iz spisa proizlazi da je tužitelj-protutuženik kupio kč.br. 4941/4 k.o. P. uz ugovornu klauzulu "viđeno-kupljeno" 2001., kad je sporni dio već dugi niz godina i to od 1968. bio u mirom, ni od koga osporavanom niti uznemiravanom posjedu tuženika-protutužitelja odnosno njegovog prednika, vidljivo ograđen zidom te prodavatelj nije tužitelja-protutuženika niti uveo u posjed tog dijela. Uviđajem je utvrđeno da se na spornom dijelu nalazi manji dio garaže tuženika-protutužitelja sagrađene 1989. za koju je sagrađena i pristupna rampa i do koje garaže se oduvijek dolazilo isključivo preko dijela kč.br. 4941/4 k.o. P. Nitko od prednika tuženika- protutužitelja nije se protivio gradnji garaže, pristupne rampe niti prolazu i provozu prednika tuženika-protutužitelja.

16. Nadalje, iz spisa proizlazi da je prednik tuženika-protutužitelja garažu sagradio na temelju odobrenja za gradnju iz 1989. i da je dobio uvjete uređenja prostora 3. ožujka 1991. prema kojima se građevinska parcela pod rednim brojem 7, odnosno njezina okućnica određuje na cjelokupnoj kč.br. 4941/3 i na dijelu kč.br. 4941/4 sve k.o. P. Prema priloženom grafičkom dijelu uvjeta uređenja prostora, građevinska parcela odnosno okućnica za parcelu tuženika-protutužitelja kč.br. 4941/3 k.o. P. treba se formirati do mjesta bivšeg ogradnog zida koji je na preglednoj skici označen slovima D-C1-C. Dakle, u postupku je utvrđeno da je Skupština Općine Pula, u vrijeme kad su obje nekretnine bile u društvenom vlasništvu definirala građevinsku česticu prednika tuženika-protutužitelja, njene granice, oblik i pristup do javnog puta.

17. Slijedom navedenog, za sada se ne može prihvatiti pravilnim zaključak suda drugog stupnja da je tuženik-protutužitelj dužan predati sporni dio u posjed tužitelju- protutuženiku, kao niti zaključak da tuženik-protutužitelj odnosno njegov pravni prednik vlasništvo spornog dijela na kojem je izgrađen dio garaže nije mogao steći građenjem, da nije mogao steći pravo služnosti prolaza i provoza te da je cijeli dio kč.br. 4941/3 koji služi kao prilaz garaži, nerazvrstana cesta. Naime, nejasno je na temelju čega je drugostupanjski sud zaključio da je tužitelj-protutuženik stekao pravo vlasništva na spornom dijelu na kojem je izgrađen dio garaže, niti koji točno dio kč.br. 4941/3 je nerazvrstana cesta. U obrazloženju pobijane odluke nisu navedeni razlozi o tim odlučnim činjenicama, pa presudu u tom dijelu nije moguće ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupak iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.

18. Osim navedenog, zaključak drugostupanjskog suda da prednik tuženika- protutužitelja nije imao odobrenje nadležnog organa za gradnju garaže i da je ista bespravno sagrađena, proturječan je sadržaju isprava u spisu, pa je i time počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP. To iz razloga što je prednik tuženika-protutužitelja dobio odobrenje nadležnog organa za gradnju garaže na kč.br. 4941/3 k.o. P. i nakon što je garaža manjim dijelom izgrađena i na kč.br. 4941/7 k.o. P., dobio je 3. ožujka 1991. uvjete uređenja prostora. Prema tim uvjetima se građevinska parcela prednika tuženika-protutužitelja, određena na cjelokupnoj kč.br. 4941/3 i na dijelu kč.br. 4941/4, treba formirati do mjesta bivšeg ogradnog zida. U skladu s time prednik tuženika-protutužitelja sagradio je ogradni zid i njime ogradio nekretninu koju je imao u posjedu. U to vrijeme su obje nekretnine bile u društvenom vlasništvu i nitko predniku tuženika-protutužitelja nije osporavao posjed niti pravo korištenja izgrađenog i ograđenog spornog dijela, niti pravo prolaza i provoza preko dijela kč.br. 4941/4 k.o. P., od ... do pristupne rampe za ulaz u garažu.

19. U odnosu na ocjenu drugostupanjskog suda da tuženik-protutužitelj ne može steći pravo stvarne služnosti prolaza i provoza na dijelu kč.br. 4941/4 k.o. P. jer se radi o nerazvrstanoj cestu prema odredbi čl. 98. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/11 – dalje: ZOC) u vezi s čl. 131. st. 1. i 7. ZOC odnosno o javnom dobru u općoj uporabi, treba navesti da iz obrazloženja drugostupanjske odluke nije jasno za koji točno dio kč.br. 4941/4 k.o. P. je sud utvrdio da je nerazvrstana cesta. Iz skice uviđaja i skice vještaka proizlazi da je na toj čestici i parkiralište i prilaz diskontu tužitelja-protutuženika. Osim toga, u obrazloženju pobijane drugostupanjske odluke nisu navedeni razlozi o tome zašto tuženik-protutužitelj ne bi mogao steći pravo služnosti prolaza i provoza na dijelu kč.br. 4941/4 k.o. P. koji ne predstavlja nerazvrstanu cestu i jedni je prilaz njegovoj garaži kojim je prolazio i provozio se i njegov prednik od kad je garaža izgrađena 1989. Naime na preglednim skicama vještaka od 20. prosinca 2006., dopuni od 29. prosinca 2014. i dopuni od 13. svibnja 2016., označena je na kč.br. 4941/4 k.o. P. "cesta" koja vodi od ... i proteže se uz pristupnu rampu koja služi za ulaz u garažu tuženika-protutužitelja i dalje do prostora parkirališta i diskonta. Međutim, niti na jednoj od navedenih skica ne vidi se, gdje naznačena "cesta" na kč.br. 4941/4 k.o. P. završava. Nadalje, sud je na uviđaju utvrdio da na tom dijelu označenom kao "cesta", postoji pomična rampa, koju je postavio tužitelj-protutuženik i po svojim potrebama je diže, spušta i zaključava što nedvojbeno upućuje na zaključak da dio kč.br. 4941/4 k.o. P. iza pomične rampe nije u javnoj uporabi već služi za potrebe tužitelja-protutuženika te se koristi se po njegovoj dozvoli. Sud drugog stupnja nije naveo razloge o tome zašto na tom dijelu kč.br. 4941/4 k.o. P., koji nedvojbeno nije u javnoj upotrebi, tuženiku-protutužitelju nije moguće steći pravo služnosti prolaza i provoza.

20. Budući da u obrazloženju drugostupanjske presude nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama o kojima ovisi osnovanost tužbenog i protutužbenog zahtjeva u ovom postupku, valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti presudu drugostupanjskog suda, kao i odluku o troškovima postupka, te predmet vratiti tome sudu na ponovno suđenje.

21. U ponovljenom postupku sud će otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano ovim rješenjem i donijeti novu i zakonitu odluku.

22. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 5. travnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Željko Šarić, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte