REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1321/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. T., OIB … iz Z., koju zastupa punomoćnica Lj. M.- P., odvjetnica u Z., protiv tuženika A. b. d.d., OIB … Z., koju zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik iz Odvjetničkog društva K. i P., odvjetnici u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž- 323/2022-4 od 11. siječnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu poslovni broj P-655/2019-25 od 7. veljače 2022. u sjednici održanoj 5. travnja 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbija.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž-323/2022-4 od 11. siječnja 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu poslovni broj P-655/2019-25 od 7. veljače 2022.
2. Tuženica u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja slijedeća pravna pitanja:
„(i) Je li sama činjenica da se o odredbi o naknadi za slučaj prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita nije pregovaralo dovoljna za zaključak da je takva ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna?
odnosno
Protivi li se članku 81. Zakona o zašiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003) odnosno članku 96. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/2007) odluka suda kojom je odredba potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita) utvrđena nepoštenom, odnosno ništetnom, samo na temelju utvrđenja suda da se o ugovaranju iste nije pojedinačno pregovaralo, bez da je sud utvrdio uzrokuje li ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača?
(ii). Je li kreditor u obvezi detaljno navesti prirodu usluge koju, za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita, korisnik kredita plaća kreditoru sukladno poslovnoj politici kreditora?
(iii). Je li odredba ugovora o kreditu, kojom se za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita ugovara naknada koju korisnik kredita plaća banci sukladno poslovnoj politici kreditora, protivna ili sukladna odredbi članka 1024. i članka 354. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima?
odnosno
Ima li kreditor pravo na naknadu štete u smislu odredbe čl. 1024. st.3. Zakona o obveznim odnosima u slučaju kad se o zakonom propisanoj obvezi korisnika kredita nije posebno pregovaralo prije sklapanja ugovora o kreditu ili ako ugovor o kreditu u odredbi o naknadi za slučaj prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita ne sadrži izričitu pravnu formulaciju iz čl. 1024. Zakona o obveznim odnosima, nego unaprijed formuliranu odredbu o naknadi koja se obračunava sukladno poslovnoj politici kreditora?
(iv.) Je li tuženiku (kreditoru) u postupku predmet kojeg spora je utvrđenje ništetnosti odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF /denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to odredbe o naknadi za prijevremenu konačnu otplatu kredita, onemogućeno raspravljanje u smislu čl. 354. st. 2. t. 6. Zakona o parničnom postupku kada je tijekom postupka odbijen s dokaznim prijedlogom financijsko-knjigovodstvenog vještačenja na okolnost nastanka i visine štete koja nastaje tuženiku (kreditoru) prilikom prijevremene otplate kredita od strane potrošača, za koju tuženik tvrdio da mu je nastala uslijed prijevremene otplate kredita?
(v.) Ima li utvrđenje nepoštenosti i posljedične ništetnosti ugovorne odredbe potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju odredbe iz ugovora o kreditu o naplati naknade za prijevremenu otplatu kredita), za izravnu posljedicu i utvrđenje nepoštenosti stjecatelja (sastavljača takve odredbe), u smislu opsega vraćanja iznosa primljenih na temelju ništetne odredbe?
odnosno
Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu i to odredbe o naplati naknade za prijevremenu otplatu kredita sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF?“
3. Tužiteljica je podnijela odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije. Traži trošak za sastav odgovora na prijedlog.
4. Polazeći od odredbe članka 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4.1. U prvom i četvrtom pitanju predlagatelj polazi od pogrešnih pretpostavki u odnosu na zaključak nižestupanjskih sudova o tome da predmetna ugovorna odredba ne ističe uvjet vezan uz naknadu štete, niti upućuje na moguće parametre za izračun štete, a da tuženik u tijeku postupka nije dokazao okolnosti da je imao administrativne troškove obrade dokumentacije, troškove osoblja i slično ili da je imao gubitak na ime rizika poslovanja vezano uz promjene aktivne i pasivne kamatne stope, odnosno da nije bio u mogućnosti odmah plasirati primljeni novac. Ovdje valja, reći da se predmetni kredit odnosi na valutu u EUR-u, a ne kako to predlagatelj u dijelu četvrtog pitanja navodi „denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF“. Stoga navedena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
4.2. Drugo i treće postavljeno pitanje iz prijedloga za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. To stoga što je riječ o pitanjima glede kojih navedena odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u presudi ovog suda poslovni broj Rev-112/2018-2 od 9. ožujka 2022. Osim toga, prema pravnom shvaćanju ovoga suda nije riječ niti o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu.
4.3. U odnosu na peto postavljeno pitanje treba reći da tuženik u odnosu na navedeno pitanje nije izložio odgovarajuće razloge važnosti. U dijelu petog pitanja predlagatelj navodi „ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF“ iako se predmetni ugovor o kreditu odnosi na valutu u EUR-u.
5. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385. a stavka 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 389. b stavka 1. i 2. ZPP-a, riješeno kao u izreci.
6. Temeljem članka 155. stavka 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Zagreb, 5. travnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
