REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 115/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. Ž. K., B., OIB ... , koju zastupa punomoćnica V. H., odvjetnica u Z., protiv tuženice E. b. d.d. iz R., OIB ... , koju zastupa punomoćnica D. H. Ž., odvjetnica u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1385/2022-3 od 22. rujna 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3549/2019-31 od 27. svibnja 2022., u sjednici održanoj 5. travnja 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1385/2022-3 od 22. rujna 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3549/2019-31 od 27. svibnja 2022. te je uz navedena pitanja istaknula i to da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje i pravo na obrazloženu sudsku odluku iz čl. 29. Ustava RH.
2. Tužiteljica nije odgovorila na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Tuženica je u prijedlogu postavila sljedeća pitanja:
1. Ako s ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostane tužitelj, a uredno je pozvan,a tuženik se neće upustiti u raspravljanje, dolazi li do presumiranog povlačenja tužbe u smislu odredbe čl. 295. st. 2. ZPP ili će sud održati raspravu s prisutnom strankom u smislu odredbe čl. 295. st. 1. ZPP?
2. Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C- 81/19 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF na način kako je ista ugovorena odredbom članka 7. stavka 3. predmetnog ugovora o kreditu isključenja od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. Zakona o obveznim odnosima?
3. Može li sud ništetnost ugovora, odnosno pojedine ugovorne odredbe, procjenjivati odnosno može li ih utvrditi ništetnim na temelju okolnosti koje su nastupile (godinama) nakon zaključenja ugovora, a koje nisu postojale niti su objektivno bile predvidljive u trenutku zaključenja ugovora?
4. Da li je dovoljno u pojedinačnim postupcima da se sud samo pozove na utvrđenja iz odluka iz kolektivnog spora, uzimajući u obzir da je sud u postupku kolektivne zaštite samo ocjenjivao okolnosti koje su postojale u tzv. predugovornoj fazi (reklame i oglasi), a ne u fazi pojedinačnih pregovora, bez provođenja kontradiktornog postupka gdje će se utvrditi da li je tužitelj bio odgovarajuće informiran glede valute za koju se veže glavnica kredita odnosno da li je banka upozorila tužitelja kao budućeg korisnika kredita na posljedice porasta vrijednosti strane valute (švicarskog franka) za njegove kreditne obveze?
5. Mogu li zakonske zatezne kamate na dosuđene iznose početi teći prije datuma podnošenja predmetne tužbe odnosno datuma pravomoćnosti odluka iz kolektivnog spora pod posl.br. VTS Pž-7129/13 i pod posl.br. VTS Pž-6632/17?
6. Postoji li značajna i znatna neravnoteža iz čl. 81. st. 1. ZZP/03 u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljena na jednostranom povećanju kamatne stope u slučaju da je potrošač platio manji iznos ugovorenih kamata po povišenoj kamatnoj stopi nego što bi platio po početno ugovorenoj kamatnoj stopi ako se uzme u obzir omjer utvrđene razlike preplaćenih kamata i iznosa ugovorenog kredita te iznos kamata koji je potrošač plaćao po kamatnoj stopi nižoj od početno ugovorene kamatne stope?
7. Da li u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe o načinu promjenjivosti kamatne stope tuženik ima pravo na potraživanje po osnovi stjecanja bez osnove i to na ime razlike između početno ugovorene kamatne stope iz ugovora o kreditu i kamata koje je potrošač platio po sniženoj kamatnoj stopi od 3,23 % sukladno noveli Zakona o potrošačkom kreditiranju?
5. Prvo postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu s obzirom na to da tuženica kroz predmetno pitanje implicira kako je tužitelj neopravdano izostao s predmetnog ročišta, iako to ne proizlazi iz utvrđenja nižestupanjskih sudova s obzirom na to da je navedeno ročište odgođeno. Naime, u skladu s odredbom čl. 116. ZPP, protiv rješenja o odgodi ročišta nije dopuštena žalba, pa se samim time takvo rješenje ne može preispitivati niti u revizijskoj fazi postupka. Drugo, treće i peto pitanje iz prijedloga nisu važna pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu s obzirom na to da pobijana odluka ne odstupa od odluka revizijskog suda poslovni broj Revt 249/14 od 9. travnja 2015., Rev 2245/17 od 20. ožujka 2018. i Rev 3142/18-2 od 19. ožujka 2019., a nije riječ o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitivati sudsku praksu. Kroz četvrto postavljeno pitanje tuženica implicira da u postupku pred nižestupanjskim sudovima nisu ispitivane okolnosti u kojima su vođeni pregovori koji su prethodili sklapanju predmetnog ugovora o kreditu, a što ne odgovara činjeničnom stanju predmetnog spis, dok podredno kroz predmetno pitanje tuženica daje svoju ocjenu provedenih dokaza. Zadnja dva pitanje nisu važna za odluku u sporu s obzirom na to da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno da je tražbina na ime razlike između početno ugovorene kamatne stope iz ugovora o kreditu i kamata koje je potrošač platio po sniženoj kamatnoj stopi zastarjela, pa samim time odgovor na predmetna pitanja ne bi utjecao na drukčiju odluku u ovoj pravnoj stvari.
6. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389. b. st. 1. i 2. ZPP riješio kao u toč. I. izreke ovog rješenja.
7. Tuženica je kroz prvo postavljeno pitanje iz prijedloga istaknula i to da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava RH. Međutim, iz gore navedenih razloga tuženica nije učinila vjerojatnim da bi joj osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka bilo povrijeđeno temeljno ljudskog pravo.
8. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP te je odlučeno kao u toč. II. izreke ovoga rješenja.
9. Nije osnovan niti prijedlog tuženice za podnošenje zahtjeva za prethodnu odluku Sudu Europske unije o tumačenju prava Europske unije s obzirom na to da se radi o pitanjima o kojima je riješeno u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a o tim prigovorima bilo je potrebno raspravljati i ispitivati ih u tom postupku.
Zagreb, 5. travnja 2023.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v.r.
