REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 119/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Dioničko društvo RAZVITAK za trgovinu, proizvodnju, ugostiteljstvo i usluge u stečaju, OIB 97397473274, Metković, Andrije Hebranga 16, kojeg zastupa punomoćnik Mladen Dragičević, odvjetnik u Zagrebu, protiv 1. tuženika Stečajna masa iza FORT OPUS d.o.o. u stečaju, iz Metkovića, 2. tuženika ANKE ZONJIĆ iz Kleka, Dubrovačka 2, koju zastupa punomoćnica Petra Smodlaka, odvjetnica u Zagrebu i 3. tuženika MERCATOR H d.o.o., OIB 10045107278, Sesvete, Ljudevita Posavskog 5, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Kos, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kos & Partneri - Odvjetničko društvo j.t.d. u Zagrebu, radi pobijanja pravnih radnji i isplate, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-3957/2022-2 od 28. rujna 2022., kojim je djelomično potvrđeno, a djelomično preinačeno rješenje Trgovačkog suda u Dubrovniku, poslovni broj P- 87/2022-2 od 29. srpnja 2022., na sjednici održanoj 5. travnja 2023.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se.
Obrazloženje
1.1. Tužitelj je podnio prijedlog da mu se dopusti podnošenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-3957/2022-2 od 28. rujna 2022. u dijelu pod točkom II. izreke, a u kojem je označio pravno pitanje za koje smatra da je važno za jedinstvenu primjenu prava i za ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, koje glasi:
„Da li odobrenje stečajnog suca za pokretanje parničnog postupka na pobijanje pravnih radnji stečajnog dužnika „postoji“ i onda kada odobrenje stečajnog suca iz samog smisla i sadržaja odobrenja koje u konkretnom slučaju prileži spisu - stečajnom spisu (te je dostavljeno i u ovosudni parnični spis) kao i samih poduzetih parničnih radnji (između ostalog tužbe i tužbenog zahtjeva), isprava te provedenih dokaza tijekom parničnog postupka koji se upravo dugi niz godina vodi vezano za pobijanje pravnih radnji stečajnog dužnika u odnosu na sve ugovore te nekretnine koji su predmetom ovog sudskog postupka, kao i odnosu na sve troje tuženika?“
1.2. Kao razlog važnosti navedenog pitanja poziva se na pravno shvaćanje izraženo u odluci istog drugostupanjskog suda poslovni broj Pž-5258/06, ukazujući na različitu praksu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o navedenom pitanju.
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Prijedlog nije osnovan.
4. Vijeće ovog suda je ocijenilo da u prijedlogu za dopuštenje revizije nije riječ o važnom pravnom pitanju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP).
5. Naime, postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. u vezi s čl. 400. st. 1. ZPP ovaj je sud, razmatrajući razloge iznesene u prijedlogu, ocijenio da pravno pitanje koje je tužitelj postavio nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer nije riječ o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskog suda.
6. Tako prema odredbi čl. 141. st. 4. Stečajnog zakona („Narodne novine“, broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 88/06, 116/10, 25/12, 133/12 i 45/13 - dalje: SZ/96) stečajni upravitelj može podnijeti tužbu za pobijanje pravnih radnji samo na temelju odobrenja stečajnog suca. Takvo odobrenje stečajni sudac je dao rješenjem posl.br. St-519/03 od 4. listopada 2004. U pitanju je odluka suda koju ne bi trebala tumačiti, ali je drugostupanjski sud prihvatio (za razliku od suda prvog stupnja) da se ta sudska odluka odnosi na ugovor o kupoprodaji nekretnina od 22. kolovoza 2001. (odobrenje je dano za pobijanje prodaje podruma robne kuće u površini od 1.625,67 m2 i dva poslovna prostora u prizemlju od 1.387,94 m2 i 573,98 m2, a to odgovara površinama navedenim u ugovoru o kupoprodaji od 22. kolovoza 2001.). U odnosu na ostale pravne radnje (ugovore o kupoprodaji) koje su navedene u tužbi i izreci rješenja kojim se tužba odbacuje oba suda nižeg stupnja su utvrdila da ne postoji odobrenje stečajnog suca za podnošenje tužbe.
7. Iz sadržaja samog pitanja predlagatelja u suštini proizlazi da nema odobrenja stečajnog suca, jer tužitelj pita (a) postoji li odobrenje i onda kada to proizlazi iz samog smisla i sadržaja odobrenja (b) iz samih poduzetih parničnih radnji (između ostalog tužbe i tužbenog zahtjeva) (c) isprava te (d) provedenih dokaza tijekom parničnog postupka Odobrenje postoji ili ne postoji pa ne može proizlaziti iz smisla. Odobrenje se daje zaključkom stečajnog suca u smislu čl. 10. st. 2. SZ kojim se daje nalog (u ovom slučaju odobrenje) stečajnom upravitelju da ustane tužbom radi pobijanja određene pravne radnje (u ovom slučaju je u pitanju više ugovora o kupoprodaji nekretnina i ti su ugovori morali biti označeni tako što bi bile navedene ugovorne strane, predmet i dan njihovog sklapanja. O postojanju odobrenja ne mogu se provoditi dokazi i davati ocjena o njegovom postojanju i smislu jer je u pitanju sudska odluka, a odluke se u stečajnom postupku donose u obliku rješenja i zaključka (čl. 10. st. 1. SZ). Što se tiče sadržaja odobrenje drugostupanjski sud je došao do zaključka usporedbom tog odobrenja (rješenja stečajnog suda) i sadržaja ugovora o kupoprodaji od 22. kolovoza 2001. da je odobrenje dano za pobijanje tog ugovora.
8. Sve ostalo navedeno u pitanju nije odlučno jer je potpuno nejasno kako bi postojanje odobrenja (koje se daje u obliku pisane sudske odluke) moglo proizlaziti iz tužbe i tužbenog zahtjeva (odobrenje je procesna pretpostavka za dopuštenost tužbe (odluka suda kojim se daje odobrenje može biti priložena uz tužbu), a što se tiče isprava i drugih provedenih dokaza po naravi stvari odobrenje ne može biti sadržano u tim ispravama ili drugim provedenim dokazima (odobrenje se odnosi na podnošenje tužbe pa njegovo postojanje prethodi tužbi pa time provedenim dokazima).
9. Naposljetku, odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-5258/06 na koju se tužitelj u prijedlogu poziva dokaz je da su sudovi nižeg stupnja postupili upravo u skladu s u njoj izraženim pravnim shvaćanjem, čiji sadržaj citira sam tužitelj, tj. „da stečajni upravitelj mora imati odobrenje stečajnog suca za podnošenje tužbe za pobijanje točno određenih pravnih radnji“, ali ne i za sam sadržaj tužbenog zahtjeva kojim se traži od tuženika da vrati u stečajnu masu korist koju je postigao tom radnjom. U ovom slučaju tužba je odbačena upravo zbog toga što pravne radnje nisu u odobrenju određeno navedene, a ne zbog toga što stečajni upravitelj nije dao odobrenje da se tužbom traži vraćanje postignute koristi.
10. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ostvarene pretpostavke propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP za dopuštanje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 5. travnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
Broj zapisa: 9-30857-53d0c
Kontrolni broj: 01466-49ce4-500b7
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Đuro Sessa, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
