REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 87/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb Listopadska 2, (ranije Jadransko osiguranje d.d. Zagreb), OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Petra Huseni, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić&Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7333/2019-4 od 17. svibnja 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-211/2016-56 od 19. lipnja 2019., u sjednici održanoj 5. travnja 2023.,

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tuženika te se, u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos 8.355,56 EUR-a (62.786,64 kn) kao i u odluci o trošku parničnog postupka, ukidaju presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7333/2019-4 od 17. svibnja 2021., kao i presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-678/2018-54 od 23. kolovoza 2019. i predmet se u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana isplati tužitelju iznos od 62.954,97 kuna (šezdesetdvijetisućedevetstopedesetčetirikuneidevedesetsedamlipa) sa zateznim kamatama koje na iznos od 5.396,69 kuna (pettisućatristodevedeset- šestkunaišezdesetdevetlipa) teku od 6. srpnja 2014. do isplate, a na iznos od 57.558,28 kuna (pedesetsedamtisućapetstopesedesetosamkunaidvadesetosamlipa) teku od 24. srpnja 2016. do isplate, po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja:

- „Tuženik JADRANSKO OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, Podružnica Pula, Industrijska 15 c, Pula, odgovoran je za štetu koja je nastala tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje Zagreb, zbog ozljede na radu (prometne nezgode) osiguranika Filipović Danila u štetnom događaju od 19. 07. 2009., a radi koje je rješenjem tužitelja br. 117924 od 17. 12. 2013. navedenom osiguraniku priznato pravo na invalidsku mirovinu.“;

- kojim tužitelj od tuženika potražuje isplatu zateznih kamata na iznos od 57.558,28 kuna (pedesetsedamtisućapetstopesedesetosamkunaidvadesetosamlipa) tekućim od 4. srpnja 2016. do 23. srpnja 2016.; kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 1.684,80 kuna (tisućušestoosamdesetčetirikuneiosamdesetlipa) u roku od 8 dana."

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-211/2016-56 od 19. lipnja 2019., u točki I. njezine izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 62.786,64 kn, sa zateznim kamatama koje na iznos od 5.228,36 kn teku od 6. srpnja 2014. do isplate, a na iznos od 57.558,28 kn teku od 24. srpnja 2016. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P- 211/2016-56 od 19. lipnja 2019., u dijelu točke I. njezine izreke i u točki III. njezine izreke i sudi:

1. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim se nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos od 168,33 kn (stošezdesetosam kuna i tridesettri lipe) sa zateznim kamatama koje teku od 6. srpnja 2014. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od osam dana plati troškove parničnog postupka u iznosu od 1.684,80 kn (tisućušestoosamdesetčetiri kune i osamdeset lipa)."

2.1. Drugostupanjskim rješenjem je ukinuta prvostupanjska presuda u dijelu točke I. njezine izreke kojom je naloženo tuženiku da tužitelju plati zateznu kamatu na iznos od 5.396,69 kn koje teku od 6. srpnja 2014. do isplate, po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

3. Tuženik protiv dosuđujućeg dijela presude suda drugog stupnja podnosi reviziju dopuštenu rješenjem ovog suda Revd-4861/2021-2 od 27. rujna 2022. zbog pitanja koje glasi:

"Je li za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno kada je nastao obveznopravni odnos između stranaka?"

3.1. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske usvoji reviziju tuženika i preinači pobijane nižestupanjske presude i odbije tužbeni zahtjev tužitelja, odnosno podredno da ukine pobijane nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

4. Tužitelj je u odgovoru na reviziju tuženika predložio da se odbaci, a podredno odbije kao neosnovana revizija tuženika.

5. Revizija je osnovana.

6. Sukladno odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11.-proč.tekst, 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP) ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 62.786,64 kn sa zakonskim zateznim kamatama s osnova isplaćenih punih iznosa invalidskih mirovina koje je tužitelj isplatio svom osiguraniku Danilu Filipoviću, u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2015., a koji je stradao u prometnoj nezgodi 19. srpnja 2009., za koju je isključivo odgovorna osiguranica tuženika.

8. Drugostupanjski sud je, imajući u vidu odredbu čl. 161. st. 2. t. 1. Zakona o mirovinskom osiguranje ("Narodne novine" broj 157/13., 151/14., 33/15. i 93/15. – dalje: ZMO/13), kao i utvrđenje da je tužitelj isplaćivao svom osiguraniku invalidsku mirovinu (invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad, za koju nesposobnost je utvrđeno da je nastala uslijed zadobivenih teških ozljeda u predmetnoj prometnoj nesreći, a koje su priznate kao ozljede na radu) u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2015., a u kojem razdoblju je na snazi bio ZMO/13, zaključio da je pravilno prvostupanjski sud u smislu citirane odredbe prihvatio tužbeni zahtjev za regresnu isplatu naknade štete u iznosu 62.786,64 kn, ocjenjujući pri tom da isplata invalidske mirovine osiguraniku tužitelja za tužitelja predstavlja stvarnu štetu koju tužitelj trpi svakom isplatom invalidske mirovine svojem osiguraniku.

8.1. Stoga je drugostupanjski sud potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu 62.786,64 kn, na ime regresne isplate punih iznosa invalidskih mirovina koje je tužitelj isplatio svom osiguraniku Danilu Filipoviću u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2015., primjenjujući pri tom odredbu čl. 161. st. 2. t. 1. ZMO/13, kao mjerodavan materijalnopravni zakon, a ne Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14. – dalje: ZOOP).

9. Protivno navedenom, tuženik u reviziji ističe da je mjerodavan materijalnopravni zakon upravo ZOOP, a ne ZMO, pri čemu se poziva na pravna shvaćanja iz odluka ovog suda poslovni broj Rev-388/2018-2 od 25. kolovoza 2020., Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017., Rev-12/2022-2 od 12. siječnja 2022., Rev-5292/2019-2 od 16. lipnja 2020. i dr., navodeći da nižestupanjske odluke odstupaju od pravnog shvaćanja revizijskog suda izraženog u naprijed navedenim odlukama.

10. Glede postavljenog pitanja ovaj sud je u većem broju odluka, kao što su primjerice odluke poslovni broj Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017., Rev-388/2018-2 od 25. kolovoza 2020., Rev-12/2022-2 od 12. siječnja 2022., Rev-5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., (na koje se u reviziji poziva revident), Rev-206/2022-2 od 23. ožujka 2022., Rev-113/2022-2 od 9. studenoga 2022., kao i u niz drugih odluka, zauzeo pravno shvaćanje prema kojem je za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovina.

11. Dakle, glede primjene propisa koji se ima primijeniti na konkretno potraživanje tužitelja, treba reći da za predmetno potraživanje nije mjerodavan ZMO, kako su to pogrešno nižestupanjski sudovi zaključili, već na postavljeno pitanje valja odgovoriti da se ima primijeniti propis koji je bio na snazi u vrijeme kada je izdatak učinjen, a to je ZOOP, čime se i ovom odlukom reafirmira pravno shvaćanje izraženo u odluci ovog suda broj Rev-x 388/2018, Rev 909/2021 i dr.

12. Slijedom navedenog, a s obzirom da su pravna shvaćanja nižestupanjskih sudova na kojima su utemeljene nižestupanjske presude u pobijanom dijelu u suprotnosti s pravnim shvaćanjem ovog suda navedenim u naprijed citiranim odlukama ovog suda, valjalo je temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti obje nižestupanjske presude u pobijanim dijelu i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, jer zbog pogrešnog pravnog pristupa prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu tužitelja, nižestupanjski sudovi potraživanje tužitelja nisu obračunali temeljem odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP, čime nije bilo uvjeta da se preinače presude nižih sudova (točka I. izreke).

13. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a (točka II. izreke).

14. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

15. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj: 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao iznose, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1EUR=7.53450).

Zagreb, 5. travnja 2023.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina

Broj zapisa: 9-30857-5df55

Kontrolni broj: 04d1c-d1b1e-0559e

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=DRAŽEN JAKOVINA, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.