REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 96/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Lovačko društvo Srndać, OIB 03523139412, Hreljin, Hreljin 174, kojeg zastupa punomoćnik Nikola Sabljar, odvjetnik u Rijeci, Agatićeva 6/I, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri u Rijeci, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2187/2019-2 od 29. travnja 2021., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-553/2018-11 od 11. veljače 2019., u sjednici održanoj 5. travnja 2023.,

r i j e š i o  j e:

I Prihvaća se revizija tužitelja Lovačkog društva Srndać iz Hreljina i ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2187/2019-2 od 29. travnja 2021., i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II Odluka o trošku sastava revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.865,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 12. travnja 2018. pa do isplate. U točki II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja u dijelu kojim je zahtijevao isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 2.865,00 kn počevši od 13. rujna 2015. do 11. travnja 2018. U točki III. izreke naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.876,25 kn na ime parničnog troška, dok je u točki IV. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška u iznosu od 625,00 kn.

2. Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:

''Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-553/2018-11 od 11. veljače 2019., u točkama I. i III. izreke te u dijelu u kojem tuženiku nije dosuđen trošak parničnog postupka i sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi „Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.865,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 12. travnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09% godišnje, od 1. srpnja 2018. do isplate po stopi od 6,82% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima“, kao neosnovan.

2. Odbija se zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.876,25 kn (dvijetisućeosamstosedamdesetšest kuna i dvadesetpet lipa).

3. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.437,50 kn (tisućučetiristotridesetsedam kuna i pedeset lipa), u roku od osam dana.''.

3. Protiv presude suda drugog stupnja dopuštenu reviziju podnosi tužitelj zbog materijalnopravnog pitanja koje glasi:

''Koji se kriteriji odgovornosti primjenjuju na štete nastale od motornog vozila u pogonu na divljači u razdoblju nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lovstvu ("Narodne novine" broj 75/09), dakle nakon 8. srpnja2009.?''.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija je osnovana.

6. U ovom postupku predmet spora je odštetni zahtjev tužitelja radi naknade štete koja je nastala tako da je osiguranica tužene motornim vozilom naletila na srnjaka koji je prelazilo kolnik, da je od naleta srnjak uginuo te da se štetni događaj dogodio 13. rujna 2015.

7. Sud drugog stupnja svoju odluku temelji na pravnom shvaćanju da je na tužitelju teret dokaza pretpostavki za naknadu štete i to protupravnosti, drugim riječima zauzima pravno shvaćanje da u ovakvim činjeničnim okolnostima kada oštećenom nastane šteta zbog naleta vozila na divljač štetnik odgovara po načelu krivnje i na tužitelju je teret dokazivanja da je štetnik postupao protupravno.

8. Pri tom sud drugog stupnja navodi da se u konkretnoj situaciji kada su na državnoj cesti divljač i vozilo (neovisno što se oboje mogu kategorizirati pod opasna stvar), te dođe do kontakta ili udara između vozila i divljači na državnoj cesti koje je izletjelo na cestu, motorno vozilo, ne može smatrati opasnom stvari jer nastaje šteta koju je prouzročila divljač na cesti.

9. Odredba čl. 86. st. 1. i 2. Zakona o lovstvu (''Narodne novine'', broj 140/05, 75/09 i 14/14 - dalje: ZL) koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja jer je čl. 37. Zakona o izmjenama i dopunama ZL-a izmijenjena odredba čl.86. (''Narodne novine'', broj 75/09) glase:

''(1) Osoba koja nanese štetu divljači u lovištu bespravnim lovom ili na drugi način obvezatna je nadoknaditi štetu.

(2) Naknada štete iz stavka 1. ovoga članka ostvaruje se u postupku pred redovnim sudom prema mjestu nastanka štete, ako se u roku od mjesec dana od dana nastale štete ne postigne sporazum o visini naknade sa štetnikom i ako naknada u tom roku ne bude isplaćena.''.

10. Potrebno je reći da se doslovnim tumačenjem stavka 1. citiranog članka ne bi uopće moglo govoriti o odgovornosti za štetu jer divljač ne može trpjeti štetu jer još uvijek životinje nisu entiteti kojima bi se priznala prava na naknadu štete. Ako je tome tako onda niti ne može postojati situacija kako je zakon opisuje „nanese štetu divljači“ već se tu odredbu može jedino smisleno tumačiti da pravo na naknadu štete ima ona osoba koja trpi neku štetu kada je došlo do naleta vozila na divljač pa uslijed toga neka osoba fizička ili pravna zbog toga trpi neku štetu.

11. Kako nema posebnih odredbi o odgovornosti za štetu koju trpi tužitelj kao lovačko društvo koje upravlja lovištem gdje je došlo do štetnog događaja, o odgovornosti treba odlučivati po općim odredbama obveznog prava.

12. Prema već ustaljenoj sudskoj praksi divljač se smatra opasnom stvari, a tako i vozilo u pokretu.

13. Stoga imalac opasne stvari koji je eventualno počinio štetu, štetnom radnjom, naletom vozila na divljač odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbama čl. 1064. do čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO) i može se osloboditi odgovornosti samo ako dokaže da postoje ekskulpacijski razlozi iz čl. 1067. ZOO-a.

14. To je ujedno i odgovor na materijalno pravno pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena.

15. Kako je zbog pogrešnog pravnog pristupa sud drugog stupnja pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i nije ocijenio žalbene razloge od odlučnog značenja, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 395. st. 2. i 3. ZPP-a.

17. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. ZPP-a.

Zagreb, 5. travnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek

Broj zapisa: 9-30857-a359d

Kontrolni broj: 0e00a-794b8-33b06

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=RENATA ŠANTEK, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.