REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 133/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća, Željka Pajalića, člana vijeća, te mr. sc. Igora Periše, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Davor Bubalo, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5462/2020-2 od 22. travnja 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1642/2019-10 od 6. studenog 2020., u sjednici vijeća održanoj 5. travnja 2023.,
r i j e š i o j e :
I. Prihvaća se revizija tuženika, ukidaju presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5462/2020-2 od 22. travnja 2022. i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1642/2019-10 od 6. studenog 2020., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Pobijanom drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 31.883,95 kn sa zateznim kamatama tekućima od 14. studenog 2016. do isplate.
2. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 3017/2022-2 od 30. studenog 2022. tuženiku dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:
„Je li Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje (dalje: HZMO) pripada naknada štete po osnovi razmjernog iznosa mirovine od osiguravajućeg društva štetnika po osnovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti u smislu odredbe članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu?
Je li u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa koji je HZMO isplatio svom osiguraniku na tužitelju (HZMO) teret dokaza glede plaćanja i visine isplaćenog, ako je osiguravatelj štetnika osporio i osporava priloženu ispravu HZMO-a koju je HZMO priložio i na kojoj je naznačio da je izvršio plaćanje iako ta isprava nema u odnosu na svoj sadržaj značaj isprave koju u propisanom obliku izdaje tužitelj kao državno tijelo, odnosno, potvrde izdane za područje njegove nadležnosti zbog poslova za obavljanje kojih je osnovan?"
3. Tuženik je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), zbog pravnih pitanja zbog kojih je rješenjem ovoga suda dopušteno podnošenje revizije.
4. Tužitelj je odgovorio na reviziju i predložio odbiti je.
5. Revizija je osnovana.
6. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine svojoj osiguranici u razdoblju od 1. prosinca 2014. do 31. kolovoza 2016., koja je 11. siječnja 2006. nastradala u prometnoj nezgodi za koju je u omjeru od 80% odgovoran osiguranik tuženika.
8. Sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev, polazeći od stava da se u ovoj parnici primjenjuju odredbe Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, 33/15 i 93/15; dalje: ZMO). Visinu štete su utvrdili na temelju tužiteljevih obračuna za koje smatraju da imaju značenje javne isprave koje dokazuju istinitost onoga što se u njima potvrđuje u smislu odredbe čl. 230. st. 1. ZPP.
9. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda sadržanom u brojnim odlukama (primjerice broj Rev 1067/2012 od 5. prosinca 2017., Rev-x 388/2018-2 od 25. kolovoza 2020., Rev 909/2021-3 od 8. rujna 2021., Rev 5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., Rev 1437/2021 od 5. siječnja 2022. i Rev 12/2022-2 od 12. siječnja 2022.), za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih s osnove mirovine, mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine.
10. Slijedom toga, u odnosu na prvo pravno pitanje za koje je dopuštena revizija, treba navesti da je riječ o pravnom pitanju o kojem pobijana odluka odstupa od prakse revizijskog suda, pa zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova prilikom odlučivanja o visini štete, nastanak štete nije utvrđen niti je šteta obračunata primjenom odredaba čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'', broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje ZOOP), zbog čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.
11. Iz navedenih zakonskih odredaba proizlazi da u slučaju kad se radi o izdacima učinjenim s osnove invalidske mirovine, kao što je propisano u čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje osiguraniku tužitelja na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi s te osnove bili isplaćeni kada bi razlog priznavanja prava na invalidsku mirovinu bila ozljeda na radu.
12. Što se tiče pitanja na kome je teret dokazivanja visine štete, ono polazi od pravilne postavke da tužiteljevi obračuni i potvrde o isplatama nemaju značaj javne isprave u smislu odredbe čl. 230. ZPP. Naime, priložena knjigovodstvena dokumentacija pa tako niti priloženi obračun isplate (list 29 spisa), neovisno o tome što se na toj ispravi naznačuje po samom tužitelju da ona ima značaj javne isprave iz čl. 161.-170. ZMO, nema takav značaj, jer navedene odredbe ne uređuju niti propisuju karakter potvrde o izvršenim isplatama po osnovi prava iz mirovinskog osiguranja već reguliraju pitanje naknade štete (tako i u Rev 1437/2021 od 5. siječnja 2022.).
13. Imajući na umu shvaćanje ovog suda iz odluke broj Rev-977/2016-2 od 19. studenoga 2019. (ponovljeno i u odlukama Revt-424/17-3 od 28. siječnja 2020. te Rev-927/2021-2 od 3. studenoga 2021.) da:“…određena isprava ima značaj javne isprave samo u dijelu u kojemu je donesena u odnosu na specifičnosti poslova iz nadležnosti tijela koje ju je izdalo (dakle tijela: koje je upravo zbog te nadležnosti osnovano ili postoji) i o kojima ono vodi službenu (a ne internu: za svoje knjigovodstvene potrebe) evidenciju (konkretno: „u dijelu u kojemu je u propisanom obliku izdana po državnom tijelu u granicama njegove nadležnosti te u dijelu u kojemu je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu“) ili u dijelu u kojemu joj određeni posebni propis daje takav značaj (konkretno: u dijelu koji je „posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačen s javnim ispravama“), takav se značaj ne može dati dijelu izdanog računa tužitelja o troškovima liječenja njegovog osiguranika u samo njegovoj naznaci (potvrdi) da je plaćen….“, onda značaj javne isprave jednako tako nije moguće dati niti internoj (knjigovodstvenoj) dokumentaciji tužitelja.
14. Kako, dakle, knjigovodstvena dokumentacija tužitelja na kojoj je utemeljena pobijana odluka predstavlja ispravu koja nije javna, za nju ne vrijedi presumpcija istinitosti iz članka 230. stavka 1. ZPP, zbog čega ju je bilo potrebno vrednovati i cijeniti u sklopu svih ostalih provedenih dokaza.
15. Stoga je u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa koji je HZMO isplatio svom osiguraniku teret dokazivanja glede plaćanja i visine isplaćenog na HZMO.
16. Slijedom svega navedenog, primjenom čl. 395. st. 2. ZPP, valjalo je ukinuti presude sudova nižeg stupnja jer zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova prilikom odlučivanja o postojanju i visini štete nije pravilno utvrđeno činjenično stanje budući da postojanje i visina štete nisu utvrđeni i obračunati temeljem mjerodavne odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP, a knjigovodstvena dokumentacija tužitelja nije ocijenjena (kao privatna isprava) u sklopu svih ostalih provedenih dokaza, zbog čega nije bilo uvjeta za preinaku pobijane presude.
17. Odlučivanje o troškovima revizije ostavljeno je, na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP, za konačnu odluku.
Zagreb, 5. travnja 2023.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
Broj zapisa: 9-30858-16922
Kontrolni broj: 09a4c-6b9b2-3b83f
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=RENATA ŠANTEK, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
