Poslovni broj: Usž-2961/2022-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice K. K. iz Z., koju zastupa opunomoćenik N. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Z., radi prava na rodiljnu i roditeljsku brigu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-749/2021-7 od 12. travnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 5. travnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I Žalba se uvažava i poništava presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-749/2021-7 od 12. travnja 2022.

II Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, klasa: UP/II-502-06/20-01/242, urbroj: 338-01-06-05-21-02 od 1. veljače 2021. i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Z., Odjela za zdravstveno osiguranje – 2, klasa: UP/I-502-06/20-08/517, urbroj: 338-21-02-02- 20-03 od 15. listopada 2020.

III Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 1.347,97 eura/10.156,25 kn.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška u iznosu od 414,76 eura/3.125,00 kn.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-502-06/20-01/242, urbroj: 338-01-06-05-21-02 od 1. veljače 2021., te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora.

2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Z., Odjela za zdravstveno osiguranje – 2, klasa: UP/I-502-06/20-08/517, urbroj: 338-21-02-02- 20-03 od 15. listopada 2020. Tim se prvostupanjskim rješenjem tužiteljici s danom 30. rujna 2017. obustavlja pravo na roditeljsku brigu o novorođenom djetetu za dijete D. K., rođenog 10. veljače 2017., te joj se s istim danom obustavlja isplata novčane pomoći tijekom roditeljske brige o novorođenom djetetu (točke I. i II. izreke) i poništava nalog za isplatu novčane pomoći tijekom roditeljske brige o novorođenom djetetu za razdoblje od 1. listopada 2017. do 31. listopada 2019. (točka III. izreke).

3. Tužiteljica (dalje: žaliteljica) podnosi žalbu protiv pobijane presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede pravila sudskog postupka. Navodi da se u trenutku donošenja prvostupanjskog rješenja od 2. ožujka 2017., kojim joj je priznato pravo, kao i rođenja djeteta (10. veljače 2017.), nalazila izvan sustava rada, kao i njezin suprug M. K., preko kojeg je stekla obvezno zdravstveno osiguranje kao član obitelji, dakle kao član obitelji nezaposlene osobe i to u vremenu od 23. veljače 2017. do 24. srpnja 2017. S tim u vezi navodi da postoji potvrda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje prema kojoj je njezinom suprugu raniji radni odnos prestao 10. siječnja 2017., te joj je unatoč tome, kao osiguranici bilo priznato pravo na rodiljnu i roditeljsku brigu o novorođenom djetetu i isplata odgovarajuće novčane pomoći. Navodi razdoblja zaposlenja supruga kod raznih poslodavaca (25. srpnja 2017. do 30. rujna 2017., od 1. siječnja 2018. do 12. lipnja 2018., od 8. kolovoza 2018. do 30. rujna 2018., od 1. studenog 2018. do 31. siječnja 2020.) te da je od 1. veljače 2020. obavljao samostalnu gospodarsku djelatnost. Ističe da je primala novčanu pomoć sve do 9. prosinca 2019., te da ju poslodavci njezina supruga kao obveznici podnošenja prijave na obvezno zdravstveno osiguranje nisu prijavili kao člana obitelji svog radnika M. K., a što su bili obvezni, sukladno odredbi članka 120. stavka 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj: 80/13., 131/13.) i člancima 5. i 6. Pravilnika o načinu prijavljivanja i odjavljivanja, te stjecanju statusa osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novne“, broj: 82/14 do 129/17). Poziva se na članke 7., 8., 20. i 21. navedenog Pravilnika te smatra da ne može i ne smije kao majka trpjeti štetne posljedice zbog propusta treće osobe ili samog tuženika i njegovog prvostupanjskog tijela da joj sukladno zakonskim odredbama pravovremeno utvrdi prestanak statusa osigurane osobe. Ujedno smatra da je tuženik prama članku 120. stavku 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju po službenoj dužnosti trebao izvršiti prijavu osiguranja, te da je izjava supruga od 13. listopada 2020. bila unaprijed pripremljena i da njezin suprug nije naveo da ju nije prijavio, već da se ne može sjetiti da li je to učinio. Predlaže Sudu da uvaži žalbu, poništi pobijanu presudu i usvoji njezin tužbeni zahtjev. Traži trošak spora od 1244,27 eura/9.375,00 kn uvećan za trošak sastava žalbe od 518,44 eura/3.906,25 kn, odnosno u sveukupnom iznosu od 1.762,72 eura/13.281,25 kn. 4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je suglasan sa pobijanom presudom i predlaže Sudu da žalbu odbije.

5. Žalba je osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), ovaj Sud smatra da je pobijana presuda nezakonita.

7. Odredbom članka 31. stavka 1. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama ("Narodne novine", broj: 85/08. do 37/20., dalje: Zakon) propisano je da majka izvan sustava rada iz članka 7. stavka 1. točke 6. Zakona ima pravo na novčanu pomoć tijekom rodiljne i roditeljske brige o novorođenom djetetu. Pod rodiljnom brigom o djetetu iz stavka 1. članka 31. Zakona podrazumijeva se razdoblje od rođenja djeteta do navršenoga 6. mjeseca života djeteta, a pod roditeljskom brigom razdoblje od 6. mjeseca do navršene 1. godine života djeteta, za prvo i drugo rođeno dijete ili do navršene 3. godine života djeteta kod rođenja blizanaca, trećeg i svakog sljedećeg djeteta (stavak 2.).

8. Člankom 32. stavkom 3. Zakona propisano je da majka iz stavka 1. članka 32. Zakona koja izgubi status u obveznom zdravstvenom osiguranju, a nije u roku od 30 dana stekla novi status osigurane osobe kod Zavoda, gubi pravo na korištenje prava iz stavka 1. članka 32. Zakona.

9. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je žaliteljici rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Z. od 2. ožujka 2017. priznato pravo na rodiljnu brigu za dijete D. K., rođenog 10. veljače 2017., u razdoblju od 10. veljače 2017. do 9. kolovoza 2017., odnosno nastavno pravo na roditeljsku brigu u razdoblju od 10. kolovoza 2017. do 9. veljače 2020., te joj je isplaćivana novčana pomoć na ime roditeljske brige do mjeseca listopada 2019. godine. Žaliteljici je prestao status obvezno zdravstveno osigurane osobe s danom 30. rujna 2017., te u roku od 30 dana od dana prestanka istog statusa ona nije stekla novi status obvezno zdravstveno osigurane osobe, već je taj status stekla od 9. siječnja 2020, kao član obitelji supruga.

10. Međutim, s obzirom da je žaliteljica bila osigurana kao član obitelji osiguranika (svoga supruga) kao nositelja obveznog zdravstvenog osiguranja, te da je njezin suprug nakon prestanka radnog odnosa ponovo stekao status osigurane osobe od 23. listopada 2017., kao i da je u kasnijim razdobljima imao status osigurane osobe s osnove radnog odnosa, ovaj Sud smatra da u konkretnom predmetu, status osigurane osobe žaliteljice, u pravnom smislu slijedi status osigurane osobe, njezinog supruga, kao nositelja osiguranja. Polazeći od navedenog, kao i činjenice da žaliteljica nije obveznik podnošenja prijave na osiguranje, te da je njezin suprug ponovo stekao pravo na obvezno zdravstveno osiguranje u roku od 30 dana od dana prestanka statusa osigurane osobe (jer je radni odnos prestao 30. rujna 2017., a on se ponovo prijavio 23. listopada 2017.), proizlazi da ne bi protekao rok iz članka 32. stavka 3. Zakona. Pritom, je u pravu žaliteljica kada navodi da propust trećih osoba ne može imati za posljedicu uskraćivanje prava koje bi ostvarila da je prijavljena na obvezno zdravstveno osiguranje. Sud ima u vidu da se radi o novčanoj pomoći koja se isplaćuje majkama izvan sustava rada, prekid osiguranja iz razloga na koje žaliteljica nije mogla utjecati, prema ocjeni ovoga Suda ne može biti odlučan u postupku ostvarivanja prava na novčanu naknadu s osnove roditeljske brige o novorođenom djetetu.

11. Imajući u vidu navedeno, ovaj Sud smatra da je donošenjem Zakona intencija zakonodavca bila zaštita materinstva, njega novorođenog djeteta i njegova podizanja uz propisana prava roditelja i njima izjednačenih osoba koje se brinu o djetetu. Sud pritom ima u vidu i odredbu članka 62. Ustava Republike Hrvatske, koja propisuje da država štiti materinstvo, djecu i mladež te stvara socijalne, kulturne, odgojne, materijalne i druge uvjete kojima se promiče ostvarivanje prava na dostojan život. 12. Iz navedenih razloga ovaj Sud je ocijenio da pobijana presuda nije zakonita, radi čega je poništio pobijanu presudu i rješenje tuženika te prvostupanjsko rješenje.

13. Odluka o trošku donesena je na temelju odredbe članka 79. stavka 1. i 4. ZUS-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 143/12. do 107/15.). Žaliteljica ima pravo na naknadu troška za sastav tužbe i zastupanje na ročištu od 12. travnja 2021. (svako od po 331,80 eura/2.500,00 kn) te uvećano za PDV iznosi 829,52 eura/6.250,00 kn, te sastav žalbe od 515,44 eura/3.906, 25 kn) u sveukupnom iznosu od 1.347,97 eura/10.156,25 kn, kako je to odlučeno pod točkom III. izreke ove presude. Zahtjev za naknadu troška za sastav podneska od 31. ožujka 2021. (zaprimljen neposredno kod suda 1. travnja 2022.) koji se odnosi na odgovor žaliteljice na dani odgovor na tužbu koji je dao tuženik, ovaj Sud ne smatra opravdanim troškom iz kojeg razloga taj dio zahtjeva odbijen i odlučeno je kao pod točkom IV. izreke ove presude.

14. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 74. stavka 2. i 79. stavka 1. i 4.

ZUS-a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 5. travnja 2023.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić, v.r.