REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-9392/2021

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristina Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. A. M., zbog prekršaja iz čl. 39.a st. 1. t. 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“, broj 117/03., 71/06., 43/09. i 34/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 22. srpnja 2021., broj: Pp J-1101/2020-18, u sjednici vijeća održanoj 5. travnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe okr. A. M. a po službenoj dužnosti te djelomičnim prihvaćanjem žalbe, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i kazni te se izriče da je okr. A. M., djelom za koje je proglašen krivim, počinio prekršaj iz čl. 39.a st. 1. t. 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“, broj 117/03., 71/06., 43/09., 34/11. i 114/22.), za koji mu se, na temelju te zakonske odredbe, izriče novčana kazna u iznosu 660,00 EUR (šestošezdeset eura) / 4.972,77 HRK (četiritisućedevetstosedamdesetdvije kune i sedamdesetsedam lipa)[1] , koju je dužan platiti u roku od 30 dana od primitka ove presude, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

II. U ostalom dijelu, odbija se žalba okr. A. M. kao neosnovana te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. A. M. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 30,00 EUR (trideset eura) / 226,04 HRK (dvjestodvadesetšest kuna i četiri lipe) u roku 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci od 22. srpnja 2021., broj: Pp J-1101/2020-18, proglašen je krivim okr. A. M. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz 39.a st. 1. t. 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“, broj 117/03., 71/06., 43/09. i 34/11.), za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 6.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 30 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 150,00 kuna.

2. Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik, putem branitelja odvjetnika iz Odvjetničkog društva V., J., Š., S., J. & J. zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, s prijedlogom da se žalba prihvati.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenik ističe da je „način na koji je ovlašteni tužitelj saznao za osobu počinitelja nezakonit“, čime, iako to nije izrijekom naveo u žalbi, očigledno ističe povredu iz čl. 195. st. 1. t. 10. Prekršajnog zakona. Pritom okrivljenik obrazlaže da nije razvidno na temelju kojeg zakonskog akta proizlazi ovlaštenje MUP-a za snimanje površine na kojoj se on nalazio, ističe da to ovlaštenje nije moglo biti temeljeno na čl. 16. st. 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima jer ta zakonska odredba propisuje ovlaštenje za snimanje na prostoru športskog objekta, a on se nije nalazio na prostoru športskog objekta, dok u odnosu na policijsku ovlast za snimanje na javnim mjestima, na temelju čl. 79. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima („Narodne novine“ broj 76/09., 92/14. i 70/19.), ističe da je čl. 79. st. 3. tog Zakona propisano da policija mora namjeru o snimanju javnih mjesta prethodno javno objaviti, a da takva namjera nije javno objavljena za javno mjesto na kojem se inkriminirane prilike on nalazio.

5. Međutim, iako okrivljenik točno reproducira i analizira zakonske odredbe čl. 16. st. 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima i čl. 79. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima, nije u pravu kada ističe da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 10. Prekršajnog zakona. Naime, unatoč tome što je čl. 79. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima, kojim se uređuje snimanje na javnim mjestima, u st. 3. propisano da policija mora namjeru o snimanju prethodno javno objaviti, propust najave takvog snimanja ne dovodi do nezakonitosti nastale snimke. Ovo prije svega iz razloga što odredbama Zakona o policijskim poslovima i ovlastima nije propisano da propust prethodne javne objave namjere snimanja nekog javnog mjesta dovodi do toga da se takva snimka ne može koristiti kao dokaz pa se, dakle, ne radi o ex lege nezakonitom dokazu. Osim toga, ne radi se ni o dokazu koji bi bio nezakonit zbog toga što bi bio pribavljen kršenjem nekog Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenog prava, jer se ne radi o snimanju mjesta koja spadaju u domenu zaštićenih prostora, a ni o mjerama kojima bi se privremeno ograničavala ljudska prava, nego se radi o snimanju javnog prostora u kojem slučaju nema povrede privatnosti, s obzirom da se ni na koji način ne zadire u privatnost osoba koje se tamo nalaze. Zvučna ili slikovna snimka predstavlja nezakonit dokaz ako se njezinim pribavljanjem povređuje pravo na nepovredivost osobnog i obiteljskog života zajamčeno Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom. Podrazumijeva se da je osoba koja se nalazi na javnoj površini, a u ovom prekršajnom postupku nije sporno da se okr. A. M. nalazio na javnoj površini, prihvatila da njeni postupci budu opaženi od strane drugih subjekata pa i mogućnost da ih se tamo snimi. To se odnosi na bilo koju vrstu sadržaja koji može biti obuhvaćen poput činjenice nazočnosti, načina ponašanja, kontakta s određenim osobama ili predmetima, verbalnog izražavanja i slično.

6. Dakle, nesporna je dopustivost dokazne ocjene predmetne video snimke i njena mogućnost uporabe u dokazne svrhe postoji neovisno o tome postoji li prethodna javna objava namjere snimanja i neovisno o pristanku snimane osobe, jer takvim snimanjem nije povrijeđeno okrivljenikovo pravo na nepovredivost osobnog i obiteljskog života zajamčeno Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom. Iz navedenih razloga, DVD snimka koja je pregledana u dokaznom postupku i na kojoj prvostupanjski sud temelji svoju odluku nije nezakonit dokaz, kako to neosnovano tvrdi okrivljenik.

7. Slijedom navedenog, ocijenjeno je da žalba okr. A. M. zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

8. U žalbi zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, okrivljenik ističe da su se u postupanju za koje je on proglašen krivim ispunila sva obilježja beznačajnog prekršaja iz čl. 24.a Prekršajnog zakona, jer je stupanj ugrožavanja tj. povrede javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti doista neznatan. 9. Međutim, nije u pravu okrivljenik kada ističe da je bilo mjesta primjeni čl. 24.a Prekršajnog zakona, jer, po ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju nema elemenata za zaključak da bi se radilo o beznačajnom djelu. Naime, za prosudbu je li neko djelo beznačajno od značaja su subjektivne i objektivne okolnosti, odnosno stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti te potreba da počinitelj bude kažnjen (čl. 24.a Prekršajnog zakona). Po ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju utvrđene objektivne okolnosti su takve da nema osnove za primjenom instituta beznačajnog djela. Pritom se naročito ima na umu da je inkriminirane prilike okrivljenik zapalio pirotehničko sredstvo u čak dva navrata, a prema sadržaju njegove obrane nalazio se u skupini većeg broja ljudi (50 – 100), zbog čega se radi o znatnom stupnju ugrožavanja. Navedene okolnosti, po ocjeni ovog suda, upućuju da se u konkretnom slučaju ne radi o beznačajnom djelu.

10. Slijedom navedenog, nije osnovana žalba zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava.

11. Nadalje, a kako iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

12. Razmatrajući odluku o izrečenoj prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da je, zbog činjenice da je u međuvremenu nastupila rehabilitacija, okr. A. M. izrečena previsoka novčana kazna. Naime, prvostupanjski sud je, prilikom odmjeravanja kazne, okrivljeniku utvrdio otegotnu okolnost njegovu raniju osuđivanost zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Međutim, iz podataka prekršajne evidencije proizlazi da je, sukladno odredbi čl. 77. st. 2. Prekršajnog zakona, u odnosu tu odluku o prekršaju, nastupila rehabilitacija, tako da se okrivljenik smatra neosuđivanom osobom.

13. Uvažavanjem gore navedene okolnosti u korelaciji s postojećim olakotnim okolnostima, kao i imajući na umu da prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim predstavlja teži oblik kršenja propisa i veći stupanj ugrožavanja zaštićenog dobra, da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, kao i to da ne postoje naročito olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne, to ovaj sud smatra da okr. A. M. treba izreći novčanu kaznu u visini najniže zakonom propisane novčane kazne za predmetni prekršaj, koja je, po ocjeni ovog suda, primjerena i dostatna kako svim okolnostima počinjenih prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

14. Posljedično činjenici da je ovaj sud odlučio okr. A. M. izreći novčanu kaznu u visini zakonom propisanog posebnog minimuma, a uvažavajući načelo konkretnosti u primjeni blažeg zakona, utvrđena je i povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 4. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika, jer je, nakon donošenja prvostupanjske presude, stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“, broj 114/22.), koji za inkriminirani prekršaj propisuje nižu novčanu kaznu (i u posebnom minimumu i u posebnom maksimumu).

15. Naime, u vrijeme počinjenja prekršaja bio je na snazi Zakon o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“, broj 117/03., 71/06., 43/09. i 34/11.), po kojem je okr. A. M. proglašen krivim i koji je za inkriminirani prekršaj propisivao, osim kazne zatvora od najmanje 30 dana do najdulje 60 dana, i novčanu kaznu u iznosu od 5.000,00 do 25.000,00 kuna. Stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“, broj 114/22.), za prekršaje iz čl. 39.a st. 1. t. 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“, broj 117/03., 71/06., 43/09., 34/11.i 114/22.) sada je, osim kazne zatvora od najmanje 30 dana do najdulje 60 dana, propisana i novčana kazna od 660,00 do 3.310,00 eura. Preračunavanjem, prema fiksnom tečaju konverzije (7,53450), sada propisanu novčanu kaznu u novčanu valutu kune, jasno je da sada važeći Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“, broj 117/03., 71/06., 43/09., 34/11.i 114/22.), za ove prekršaje, propisuje nižu novčanu kaznu, i u posebnom minimumu i u posebnom maksimumu.

16. Prema odredbi čl. 3. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kada je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je najblaži za počinitelja.

17. Budući da je inkriminirani prekršaj počinjen 15. kolovoza 2020., kada je bio na snazi „stari“ Zakon o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima te budući da je 1. siječnja 2023. stupio na snagu „novi“ Zakon sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, koji je u odnosu na taj prekršaj blaži za okr. A. M., a imajući na umu da je ovaj sud odlučio okrivljeniku izreći novčanu kaznu u visini zakonom propisanog posebnog minimuma, to ga je ovaj drugostupanjski sud, na temelju čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona, uvažavajući načelo konkretnosti u primjeni blažeg zakona, dužan primijeniti. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela prekršaja te novčanoj kazni, kako je to navedeno u t. I. izreke ove drugostupanjske presude.

18. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja ili nesposoban za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 30,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

19. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 207. i čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 5. travnja 2023.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.