REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-2879/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. M. Đ., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, VI Policijske postaje Zagreb, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 10. ožujka 2022., broj: 65. Pp- 464/2023, u sjednici vijeća održanoj 5. travnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, VI Policijske postaje Zagreb, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci i kazni te izriče da je okr. M. Đ., djelom za koje je proglašen krivim, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu se, na temelju te zakonske odredbe, izriče kazna zatvora u trajanju 17 (sedamnaest) dana, u koju se, na temelju čl. 40. st. 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), lišenje slobode 5. i 6. lipnja 2022. uračunava kao dva dana zatvora pa je okrivljeniku preostala kazna zatvora u trajanju 15 (petnaest) dana.

II. Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, VI Policijske postaje Zagreb te se preinačuje prvostupanjska presuda na način da se okr. M. Đuriću, na temelju čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, izriče zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja majke N. Đ. (OIB: xxxxxx) na udaljenost ne manjoj od 50 metara, gdje god se ista nalazila, u trajanju od 6 (šest) mjeseci, u koju se, na temelju čl. 130. st. 9. Prekršajnog zakona, uračunava vrijeme trajanja mjere opreza određene naredbom VI PP Zagreb od 6. lipnja 2022.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu od 10. ožujka 2022., broj: 65. Pp-464/2023, okr. M. Đ. je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je, uz primjenu odredbe o ublažavanju kazne, izrečena kazna zatvora u trajanju 22 dana, u koju se, na temelju čl. 40. Prekršajnog zakona, uračunava lišenje slobode 5. i 6. lipnja 2022. kao dva dana zatvora pa je okrivljeniku preostala kazna zatvora u trajanju 20 dana. Istom presudom, odlučeno je da se okrivljenik u cijelosti oslobađa obveze naknade troškova prekršajnog postupka.

2. Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnio tužitelj zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji i to samo zbog neizricanja zaštitne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtvi nasilja. Predlaže da se pobijana presuda ukine i spis vrati prvostupanjskom tijelu radi sankcioniranja i donošenja nove presude ili da se pobijana presuda preinači na način da se izrekne zaštitna mjera zabrane približavanja žrtvi nasilja.

3. Žalba je osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Tako je, ispitivanjem prvostupanjske presude, a po službenoj dužnosti, ovaj sud utvrdio da je počinjena apsolutno bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6. Prekršajnog zakona, jer je prvostupanjski sud prekoračio optužni prijedlog.

5. Naime, usporedbom činjeničnog opisa prekršaja iz optužnog prijedloga s činjeničnim opisom izreke pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud u činjenični opis djela dodao datum rođenja žrtve nasilja te činjenicu da se radi o osobi starije životne dobi, čime je označio kvalifikatorni element prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, koji nije bio naveden u optužbi, a niti je ovlašteni tužitelj, u tom smislu, mijenjao optužbu tijekom prvostupanjskog postupka. Optužba je sadržavala samo jedan kvalifikatorni element – riječ „ponovio“, dok nije sadržavala ni jedan podatak iz kojeg bi bilo vidljivo da je žrtva nasilja osoba starije životne dobi. Postupivši na opisani način, prvostupanjski sud je u optužbu dodao još jedan kvalifikatorni element, teži, i time je prekoračio objektivni identitet optužbe, jer je dodavanjem datuma rođenja žrtve nasilja omogućio da se činjenični opis podvede pod pravnu kvalifikaciju prekršaja iz čl. 22. st. 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

6. Iz navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud, sam, bez intervencije ovlaštenog tužitelja, u činjenični opis dodao odlučnu činjenicu za ispunjenje bića prekršaja iz čl. 22. st. 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, koja odlučna činjenica okrivljeniku nije bila optužnim prijedlogom stavljena na teret i bez koje se, u konkretnom slučaju, ne može raditi o prekršaju za koji je okrivljenik proglašen krivim. Takva izmjena, po stanovištu ovog suda, predstavlja prekoračenje optužbe. Prema tome, na opisani način, ostvarena je bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6. Prekršajnog zakona.

7. Međutim, imajući na umu da se protiv prvostupanjske presude tužitelj nije žalio u navedenom pravcu, a što znači da, poštujući načelo zabrane preinačenja na gore, tužitelj više ne može mijenjati činjenični opis optužbe dodavanjem konstitutivnog elementa za težu kvalifikaciju djela koji je nedostajao, ovaj sud nije, utvrdivši navedenu bitnu povredu, ukinuo pobijanu presudu, već je istu, sukladno ovlaštenju iz čl. 207. Prekršajnog zakona, preinačio. Pritom je ovaj sud, imajući na umu podatke iz potvrde Odjela za prekršajne evidencije (list 25 spisa), utvrdio da okrivljenik, unatoč tome što je u činjeničnom opisu optužbe navedeno da je prekršaj „ponovio“, ne može biti proglašen krivim za prekršaj iz čl. 22. st. 2 .Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, nego jedino za osnovni oblik ovog prekršaja, dakle za prekršaj iz čl. 22. st. 1. tog Zakona, kako je to i navedeno u t. I. izreke ove drugostupanjske odluke. Ovo iz razloga što prekršaj iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji čini onaj tko ponovi prekršaj iz čl. 22. st. 1. tog Zakona, a iz potvrde Odjela za prekršajne evidencije je vidljivo da je okr. M. Đ., odlukama o prekršajima koje nisu obuhvaćene rehabilitacijom, osuđivan dva puta zbog prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te jednom zbog prekršaja iz čl. 22. st. 6. istog Zakona.

8. Slijedom gore navedenog, pravilnom primjenom zakona, ovaj sud je okr. M. Đ. proglasio krivim za prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te mu izrekao kaznu zatvora u trajanju 17 dana, smatrajući istu primjerenom stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Pritom je ovaj sud imao na umu da je okrivljenik sada proglašen krivim za blaže djelo nego li je bio proglašen krivim prvostupanjskom odlukom, kao i činjenicu da je okrivljenik višestruko osuđivana osoba zbog istovrsnog prekršaja te da je u ovom prekršajnom postupku osuđen zbog počinjenja dvije vrste nasilja.

9. U pravu je tužitelj kada u žalbi ističe da je okr. M. Đ. trebalo izreći zaštitnu mjeru iz čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Naime, razlozi zbog kojih prvostupanjski sud nije izrekao navedenu zaštitnu mjeru su, u stvari, ekonomske prirode, jer je žrtva nasilja „iskazala da je okrivljeniku morala platiti hostel za vrijeme dok mu je bila izrečena mjera opreza zabrane približavanja njoj i zabrana uspostavljanja ili održavanja veze sa njom, jer okrivljeni nema mogućnost boraviti kod nekog drugog, a stanuju u istoj kući“. Međutim, navedeni razlozi ne mogu biti relevantni kod odlučivanja o osnovanosti i opravdanosti izricanja zaštitne mjere, jer je plaćanje hostela okrivljeniku za vrijeme trajanja mjere opreza isključivo volja žrtve nasilja koja ne može utjecati na odluku o prekršajnopravnoj sankciji.

10. Prvostupanjski sud je potpuno zanemario ostali dio iskaza žrtve nasilja iz kojeg proizlazi da je okrivljenik svakodnevno uznemirava, lupa po vratima i budi noću, kao i ostale činjenice relevantne za ocjenu opravdanosti izricanja zaštitne mjere, a to su okrivljenikova višestruka osuđivanost zbog istovrsnog prekršaja, u čemu je vidljiva njegova izrazita upornost i agresivnost, te činjenica da je u ovom prekršajnom postupku osuđen zbog počinjenja dvije vrste nasilja. Stoga, težina djela za koji je okrivljenik proglašen krivim u povezanosti s iskazom žrtve nasilja iz kojeg je vidljiv jak intenzitet njenog straha od nasilničkog i agresivnog ponašanja okr. M. Đ., a naročito okrivljenikova višestruka osuđivanost zbog istovrsnog prekršaja, po ocjeni ovog suda, ukazuje da je izricanje zaštitne mjere nužno kako bi se otklonile sve okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i kako bi se dodatno preventivno djelovalo na buduće ponašanje okr. M. Đ. Duljina trajanja izrečene mjere od šest mjeseci, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i ličnosti okrivljenika, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.

11. Slijedom navedenog, na temelju čl. 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 5. travnja 2023.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika, žrtvu nasilja i tužitelja.