REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU

Stalna služba u Supetru

Poslovni broj: 18. Pp-17807/2022-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu – Stalna služba u Supetru, po sucu Draženu Kapisodi, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Matee Lukšić, u prekršajnom postupku prema maloljetniku J. B. S.1 , zbog prekršaja iz čl. 22. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17, 126/19, 84/21, 114/22), zastupanom po I. M., odvjetnici iz S., po žurnom postupku provedenom 13. prosinca 2022. godine u nazočnosti stranaka, postupajući po optužnom prijedlogu PU Splitsko-dalmatinske Policijske postaje Brač Klasa: 211-07/22-5/33920 Urbroj: 511-12-25-22-1 od 13. prosinca 2022. godine, nadležan po čl. 94. i čl. 98. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 - nastavno PZ-a), temeljem čl. 72. i čl. 227. istog zakona, dana 05. travnja 2023,

primjenom čl. 183. i čl. 222. PZ-a,

p r e s u d i o  j e

MALOLJETNIK J. B. S.1 , sin J.2 i K. djevojački K., rođen ... u S., s prebivalištem u S., a sa stvarnom adresom stanovanja S., državljanin RH-a, OIB: ..., pismen, učenik srednje škole, uzdržavaju ga roditelji, prekršajno nesankcioniran,

k r i v  j e

što se 12. prosinca 2022. godine oko 09,30 sati, na adresi obiteljske kuće S., nasilnički ponio prema roditeljima, na način da je, kod rasprave s majkom K. B. S., na ovu vikao i nakratko napustio kuću, a kada mu je otac J. B. S.2 nedugo zatim, po povratku kući, zbog ozbiljne uzrujanosti supruge, zaključao ulazna vrata i onemogućio ulazak u kuću, udarajući nogom, oštetio je ulazna vrata, te potom srušio kameni ukras s vanjske strane prozora i odlomljeni komad istog bacio prema očevom parkiranom vozilu, pri čemu je ocu stao izgovarati psovke, vičući „ubit ću te..!“ i gestikulirajući da će ga zaklati, što je sve kod njegovih roditelja izazvalo uznemirenost,

dakle, počinio je nasilje u obitelji iz čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, čime je počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjiv po istoj odredbi, pa se, temeljem citiranih zakonskih odredbi,

o s u đ u j e

NA KAZNU MALOLJETNIČKOG ZATVORA U TRAJANJU OD 15 (PETNAEST) DANA, u koju mu se, temeljem čl. 40. PZ-a, uračunava vrijeme oduzimanja slobode po policiji 12/13 prosinca 2022. godine, kao 2 (dva) dana zatvora, slijedom čega mu se kazna maloljetničkog zatvora konačno utvrđuje u trajanju od 13 (trinaest) dana,

a potom se prema maloljetniku, sukladno čl. 44. PZ-a, primjenjuje:

U V J E T N A  O S U D A

time da se utvrđena zatvorska kazna neće izvršiti ako maloljetnik u roku od 6 (šest) mjeseci po pravomoćnosti ove presude ne počine novi prekršaj s izrečenom istom, ili težom kaznom.

Temeljem čl. 15. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, u svezi s čl. 50. st. 2. PZ-a, maloljetniku se izriče:

ZAŠTITNA MJERA OBVEZNOG PSIHOSOCIJALNOG TRETMANA, a ista ima trajati do prestanka razloga zbog kojih je određena, pri tom najkraće 1 (jedan) mjesec, a najdulje 6 (šest) mjeseci.

Sukladno čl. 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, maloljetnik je dužan postupati u skladu s izrečenom zaštitnom mjerom i u potpunosti surađivati s nadležnim tijelom, jer u protivnom čini prekršaj za koji mu može biti izrečena od najmanje 390,00 eura ili kaznom zatvora od najmanje deset dana.

Temeljem čl. 139. st. 6. PZ-a, maloljetnik se oslobađa troškova prekršajnog postupka i isti padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

Obrazloženje

PU Splitsko-dalmatinska Policijska postaja Brač podnijela je ovom 13. prosinca 2022. godine, uz dovođenje maloljetnika, citirani optužni prijedlog prema J. B. S.1 , zbog prekršaja činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci ove presude. Predlaže se ispitati maloljetnika i oštećenike, te izvršiti uvid u dokumentaciju prethodnog postupka.

Predloženo je da se maloljetniku, po provedenom žurnom postupku, izrekne kazna maloljetničkog zatvora u trajanju od petnaest dana i zaštita mjera obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od šest mjeseci. Nije bilo predloženo zadržavanje maloljetnika.

Tom prilikom, odmah je proveden žurni postupak, uz osiguranu nazočnost braniteljice po službenoj dužnosti i dežurne službenice nadležnog tijela socijalne skrbi.

Od maloljetnika je uzeta obrana. Oštećenici su se očitovali u svojstvu svjedoka. Izvršen je uvid u relevantnu dokumentaciju prethodnog postupka. Maloljetnik je, po okončanom ročištu, pušten na slobodu.

Maloljetnik se tada očitovao, kako se djelomično smatra odgovornim za počinjenje predmetnog prekršaja, tvrdeći da incident nije u cijelosti vjerodostojno prikazan u optuženju.

Smatra da nije počinio prekršajno djelo, na način na koji mu se stavlja na teret. Točno je da se predmetne prigode nalazio u obiteljskoj kući na navedenoj adresi, kada su u kući bili njegova majka K. i otac J.2 . Njih troje su bili sami. Sjeća se da je izbio konflikt između njega s jedne strane, te majke i oca s druge strane, a povod je bilo njegovo prijašnje ponašanje. Popustio je u školi, a što je majci smetalo. Nije sredio svoju sobu. Točno je da se tada derao i vikao na svoje roditelje, ali nije istina da bi pri tome majci upućivao riječi navedene u optuženju, a također nije istina ni to da bi te prigode bijesno mahao rukama. U jednom trenutku je izašao iz kuće, jer je išao u školu, ali pošto je zaboravio knjige, vratio se natrag. Međutim, ulazna vrata kuće bila su zaključana, a otac mu ih nije htio otvoriti, već je rekao da će mu donijeti knjigu koju treba. Burno je reagirao, odnosno i počeo vikati: "Otvori vrata", ali nije govorio ocu da će ga ubiti, premda je točno da mu je rukom gestikulirao čin "klanja", a točno je i to da se nasilno tijelom nasrnuo na pvc-vrata, te ista udario nogom. Potvrđuje da su se pri tom ista oštetila. Također, potvrđuje da je pred ulaznim vatima obiteljske kuće uzeo jednu bijelu kamenu kocku i istu razbio o pod, ali nije istina da bi komadićima te kamene kocke gađao očevo vozilo. Otac mu je rekao da će pozvati policiju, ali ga on nije shvatio ozbiljno, te se zaputio u školu. Tvrdi da je ovo izolirani slučaj i da se inače s roditeljima dobro slaže. Žao mu je zbog događaja i izražava kajanje.

Na poseban upit sutkinje, maloljetnik se očitovao da je bio vrlo dobar učenik, ali da je popustio u školi i da ima loše ocjene iz matematike. Potvrđuje da je do sada već bio uključen u mjere stručne pomoći koje provodi nadležno tijelo socijalne skrbi.

Na poseban upit braniteljice, maloljetnik se očitovao kako se do sada nije ovako ponašao, tvrdeći da je predmetni događaj izolirani slučaj.

Na poseban upit predstavnice ovlaštenog tužitelja, maloljetnik se očitovao kako je glavni povod konflikta između njega i njegovih roditelja bio taj, što mu je majka u sobi pronašla marihuanu, a koju on vrlo rijetko konzumira. Potvrđuje da mu je u devetoj godini života dijagnosticirana epilepsija, te da je do prije dvije do tri godine bio na terapiji tabletama zbog te dijagnoze. Sada nije na bilo kakvoj terapiji, jer se izliječio, ali da je primijetio kako brže izgubi živce, od kada nije na toj terapiji. Okrivljenikova majka prihvatila je zakonski privilegij i odbila je svjedočiti.

Okrivljenikov otac nije prihvatio zakonski privilegij i odlučio se svjedočiti. Očitovao se da se sjeća predmetnog događaja. Predmetne prigode, pozvala ga je supruga, da dođe u kući, jer je išla pronašla tragove marihuane u J.1 torbi. Iz drvarnice, gdje se u tom trenutku nalazio, odmah je došao kući, gdje je zatekao J.1 , koji se spremao u školu. Nije mu poznato što se prethodno dogodilo između njega i supruge. Kada je J.1 otišao iz kuće, zaključao je ulazna vrata. Nakon desetak minuta, J.1 se vratio i pokucao na vrata. Htio je ući po neku knjigu, ali mu nije htio otvoriti vrata, već mu je rekao da će mu donijeti tu knjigu. To je njega iznerviralo, pa je isti tri do četiri puta udario nogom u ulazna pvc-vrata i ista oštetio, pri čemu je s obližnjeg prozora pao kameni ukras. Poslije je vidio da je isti razbijen. J.1 je bio bijesan, te je na njega vikao, psujući ga. Nije znao kako će ga smiriti, pa mu je zaprijetio policijom, što J.1 nije ozbiljno shvatio, te se vratio u školu. Potvrđuje da se zbog ovakvog njegovog ponašanja osjećao uznemireno i povrijeđeno, te da je zatražio policijsku intervenciju. Drži da je J.1 upao u loše društvo. U zadnjih šest mjeseci agresivne ispade, kada nije sve kako on hoće. On i supruga su se do kritične prigode, snalazili kako su znali, izbjegavajući tražiti policijsku intervenciju. Potvrđuje da je J.1 uključen u mjere stručne pomoći nadležno tijelo socijalne skrbi. Drži da su mjere rezultirale manjim poboljšanjima, ali smatra da bi te mjere trebale biti učinkovitije. Nije mu cilj bezuvjetni zatvor za J.1 , već da ga se podvrgne adekvatnoj mjeri koja će mu pomoći. Potvrđuje da je J.1 bolovao od epilepsije i da je neko vrijeme bio pod terapijom. Dok je bio pod terapijom, bio je smireniji.

Po završetku svjedočenja oštećenika, maloljetnik mu se obratio, iskazujući iskreno žaljenje zbog incidenta, tvrdeći kako se slično više neće ponoviti.

Na poseban upit predstavnice ovlaštenog tužitelja, svjedok je potvrdio da je kritične prigode, po dolasku kući, zatekao jako uznemirenu suprugu. Potvrđuje kako je vidio da J.1 odlomljeni dio kamenog ukrasa bacio prema njegovom vozilu. Potvrđuje da mu je J.1 kritične prigode, u afektu, doviknuo „ubit ću te“. Ističe da se J.1 i prije znao i slično ponašati, odnosno, da je znao biti nasilan i agresivan, ali ne toliko drastično kao ovom prilikom. Očitovao se da se ne boji J.1 i ne osjeća strah. Smatra kako ovom treba stručna pomoć. Drži da J.1 nije opasan za njega i suprugu, te njihovu ostalu djecu.

Po okončanom ročištu, pribavljena je socijalna anamneza i očitovanje nadležnog tijela socijalne skrbi.

Iz te dokumentacije razvidno je da maloljetnik potječe od uredne obitelji. Najstarije je dijete J.2 i K. B. S., od ukupnu troje djece. Učenik je trećeg razreda supetarske gimnazije. Bavi se športom. Sa sedam godina, bila mu je dijagnosticirana epilepsija. Terapiju je primao do petnaeste godine, kada mu je ista zbog poboljšanja zdravstvenog stanja ukinuta. U lipnju 2022. godine, došlo se do saznanja da je u pravosudnoj proceduri zbog kaznenog dijela, ozljeđivanja maloljetnog stranog državljanina, kojom prilikom je, po nalogu nadležnog općinskog državnog odvjetništva, obavljena njegova opservacija, nakon čega je uključen u odgovarajući skupni tretman savjetovališta za mlade. Na dogovorene susreta nije dolazio zbog opravdanih razloga.

Prije donošenja meritorne odluke, pribavljen je izvadak iz prekršajne evidencije.

Provedenom provjerom, nađeno je da se maloljetnik ne vodi u prekršajnoj evidenciji.

Nađeno je da je maloljetnik u vrijeme učina imao navršenih 17 godina (stariji maloljetnik).

Po ovako provedenom postupku sud je 05. travnja 2023. godine, sukladno čl. 222. st. 3. PZ-a, ocijenio stanje stvari dovoljno razjašnjenim za donošenje odluke o prekršaju.

Prema članku 8. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, osobe na koje se taj zakon odnosi, između ostalog, predstavljaju srodnici po krvi u ravnoj lozi, te osobe koje žive u zajedničkom kućanstvu.

Prema čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, nasilje u obitelji je, između ostalog, primjena fizičke sile, te psihičko nasilje, koje kod žrtve može prouzročiti povredu dostojanstva, ili uznemirenost.

Članak 15. st.1. i 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji glasi:

„(1) Zaštitna mjera obveznoga psihosocijalnog tretmana može se izreći počinitelju nasilja u obitelji radi otklanjanja njegova nasilničkog ponašanja ili ako postoji opasnost da bi mogao ponoviti nasilje u obitelji.

(2) Mjera iz stavka 1. ovoga članka može se odrediti u trajanju od najmanje šest mjeseci.“

Članak 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji glasi:

„(1) Tko počini nasilje iz članka 10. ovoga Zakona, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 260,00 eura, ili kaznom zatvora do 90 dana.“

Maloljetnik se u svojoj obrani očitovao kako se ne smatra sasvim krivim.

Njegovo očitovanje o predmetnom incidentu predstavlja ublaženu verziju u odnosu na optuženje.

Incident je djelom rekonstruiran na obrani okrivljenika, a u bitnom na svjedočenje njegovog oca.

Kako je njegova majka odbila svjedočiti, njeno očitovanje nije pružilo bilo kakve činjenice od značaja za rekonstrukciju incidenta.

Međutim, činjenica da je maloljetnikova majka odbila svjedočiti, ovom objektivno ne ide u prilog, jer je mogla pristati svjedočiti i potvrditi početnu maloljetnikovu verziju incidenta, koja očigledno nije u cijelosti vjerodostojna u dijelu gdje umanjuje težinu i značaj incidenta.

Neovisno, o tome, sud nije našao bilo kakav razuman razlog sumnji, da bi roditelji bez razložno teretili maloljetnika.

Svakako, ovdje treba imati u vidu da se maloljetnik u konačnici nije upuštao u osporavanje svjedočenja svog oca, pa je iskaz J. B. S.2 nedvojbeno u cijelosti vjerodostojan.

Dakle, nedvojbeno je da je maloljetnik, na naprijed opisani način, počinio nasilje u obitelji.

Ovdje treba imati na umu da je maloljetnik imao zdravstvenih problema, a ostaje mogućnost da zdravstveni problemi nisu u cijelosti otklonjeni. Upušta se u konzumaciju lakih droga. Pokazuje sklonost incidentnom ponašanju, što je već rezultiralo procesuiranjem od strane nadležnog državnog odvjetništva, te agresivnim ispadima u obitelji, gdje je ovom prilikom došlo do ozbiljnog incidenta, pa su maloljetnikovi roditelji jedini izlaz vidjeli u angažiranju policije.

Budući je nedvojbeno da su se u djelovanju maloljetnika stekla sva zakonska obilježja prekršaja koji mu se stavlja na teret, sud ga je, kao prekršajno odgovornog, za počinjenje tog prekršaja proglasio krivim, te mu je, temeljem citirane zakonske odredbe, prihvaćajući prijedlog ovlaštenog tužitelja, izrekao kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju od petnaest dana.

Kako je, sukladno čl. 40. PZ-a, u izrečenu zatvorsku kaznu trebalo provesti odgovarajuće uračunavanje lišenja slobode maloljetnika, to je kazna maloljetničkog zatvora konačno utvrđena u trajanju od trinaest dana.

Pri odabiru, odnosno odmjeravanju kazne, sud je, sukladno čl. 36. i čl. 72. PZ-a, kod alternativno propisanih kazni, kao jedino primjerenu, maloljetniku izrekao kaznu maloljetničkog zatvora u navedenom trajanju, smatrajući kako su se, imajući u vidu narav i težinu prekršaja, te visok stupanj krivnje i svrhu kažnjavanja, u konkretnom slučaju stekli svi uvjeti za primjenu najstrože propisane sankcije.

Sud je bio mišljenja da se isključivo kaznom maloljetničkog zatvora u maksimalno propisanom trajanju, na maloljetnika može djelovati, kako bi se ubuduće klonio ovakvog postupanja.

Maloljetnik je prethodno kazneno procesuiran. Zašao je u asocijalni model ponašanja s mogućom tendencijom daljnjeg pogoršavanja situacije.

U pitanju je težak incidenta i visok stupanj odgovornosti.

Maloljetnik početno nije bio spreman iskazati svijest o težini svog incidenta i odmah iskazati kajanje, već se pokušao upustiti u manipulaciju.

U prilog mu ide što se ne vodi u prekršajnoj evidenciji i što se u konačnici ocu ipak ispričao.

Imajući u vidu zauzeti stav roditelja, sud je odlučio primijeniti čl. 44. PZ-a, pa je izvršenje kazne maloljetničkog zatvora, konačno utvrđene maloljetniku, odgodio na primjereni rok od šest mjeseci, pod uvjetom da maloljetnik u roku kušnje ne smije počiniti novi, posebno istovrsni prekršaj, koji bi za posljedicu imao izricanje iste, ili teže kazne.

U tom slučaju, opozvala bi se uvjetna osuda, te bi se maloljetniku, koji će ubrzo postati punoljetan, izrekla jedinstvena zatvorska kazna u dužem trajanju.

Primijenjena sankcija ima svrhu ozbiljnog upozorenja, jer se u slučaju ponavljanja učina stječu svi uvjeti za primjenu strože vrste kazne.

Također, sud je smatrao kako je u konkretnom slučaju nužno prihvatiti prijedlog ovlaštenog tužitelja, pa i sugestiju okrivljenikovog oca, te je maloljetniku izrekao zaštitnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana.

Naime, člankom 15. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, prema počiniteljima prekršaja iz čl. 22. istog zakona, ako postoji opasnost od ponavljanja nasilja u obitelji, propisana je mogućnost primjene zaštitne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana.

Imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, sud je procijenio kako je maloljetniku neophodna pomoć stručnjaka.

Naime, nedvojbeno je da je maloljetnikovo nasilničko ponašanje, kod osjetljivog zdravstvenog stanja, dijelom uslovljeno eksperimentiranjem s lakim drogama, a dijelom i povodljivim prihvaćanjem loših društvenih utjecaja.

Nadležno tijelo, koje bude provodilo zaštitnu mjeru, u slučaju odbijanja maloljetnikove suradnje, o tome će izvijestiti nadležno policijsko tijelo, zbog pokretanja prekršajnog postupka sukladno čl. 24. istog zakona.

Maloljetnik je, kao uzdržavana osoba bez vlastitih prihoda, oslobođen troškova prekršajnog postupka.

U Supetru, dana 05. travnja 2023.

ZAPISNIČARKA:

SUDAC:

Matea Lukšić, v.r.

Dražen Kapisoda, v.r.

točnost otpravka – ovlašteni službenik:

Matea Lukšić

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 dana po primitku iste, Visokom prekršajnom sudu RH u Zagrebu, a putem ovog suda.

Žalba se podnosi u dva istovjetna primjerka, bez takse.

Ukoliko okrivljenik podnese žalbu i povodom iste bude potvrđena njegova odgovornost, osim troškova prvostupanjskog postupka, naplatit će mu se, sukladno čl. 138. st. 3. PZ-a, i paušalni trošak žalbenog postupka.

DOSTAVITI:

- maloljetniku po majci

- ovlaštenom tužitelju

- braniteljici okrivljenika

- oštećeniku

- spis

NA ZNANJE:

- nadležnom tijelu socijalnog rada