Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 9 Gž-166/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. O. iz D., OIB: ..., protiv tuženika G. D., OIB: ..., radi utvrđenja, povodom žalbe tužitelja podnesene protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-989/2016 od 6. prosinca 2022., 5. travnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-989/2016 od 6. prosinca 2022.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbačen je kao nedopušten prijedlog za ponavljanje postupka tužitelja podnesen prvostupanjskom sudu 27. srpnja 2022.

2. Navedeno rješenje pravodobno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i „zlouporabe službenog položaja i ovlasti donositeljice pobijanog rješenja“, s prijedlogom da se isto preinači na način da se usvoji prijedlog za ponavljanje postupka, te da se ukine presuda prvostupanjskog suda broj P-989/2016 od 23. veljače 2017.

3. Tuženik se nije očitovao na žalbene navode.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Odlučujući o prijedlogu za ponavljanje postupka prvostupanjski sud ističe da se prijedlog tužitelja u bitnom svodi na isticanje činjenice da je u međuvremenu ishodio pravomoćnu uporabnu dozvolu za građevinu na istočnom dijelu čkbr. zem. 1617/13 S.I. (2945/2 N.I.) k.o. D. i rješenje o utvrđenju čestice za redovnu upotrebu postojećih građevina na istočnom dijelu navedene čestice, te da je izvršena parcelacija na način da su od iste formirane dvije čestice i to čest. zem. 1617/13 S.I. (2945/2 N.I.) k.o. D. površine 222 m2, koju čine kuća od 97 m2 i vrt od 125 m2 u posjedu i vlasništvu N. P. iz D., i čkbr. zem. 1517/33 S.I. (2945/19 N.I.) k.o. D., površine 216 m2 koju čine stambena zgrada površine 135 m2 i dvorište 81 m2, sve u vlasništvu tužitelja. Smatra da su se zbog toga ispunili uvjeti da se u obnovljenom parničnom postupku pod brojem P-1135/2006 (P-989/16) utvrdi da je on jedini posjednik i vlasnik navedene čestice broj 1617/33 k.o. D., a koje vlasništvo je stekao po svim zakonskim osnovama „od Rimskog prava do današnjih dana“, a pored ostalog i dosjelošću. Predlaže dopuštenjem ponavljanja postupka ukinuti navedenu presudu, utvrditi da je on vlasnik predmetne nekretnine, da je tuženik dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva za 2/8 dijela navedene čestice uz istovremeno brisanje tuženika kao suvlasnika te da je N. P. dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva za 3/8 dijela iste čestice uz istodobno brisanje njega kao vlasnika.

6. S obzirom da tužitelj kao razlog za ponavljanje postupka ističe razlog propisan odredbom čl. 421. st. 3. toč. 10. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) u kojem se navodi da je ponavljanje postupka moguće ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku, prvostupanjski sud ističe da su navedene činjenice na koje se poziva tužitelj morale postojati do trenutka na koji se odnosi pravomoćnost odluke u svezi koje se zahtijeva ponavljanje postupka, pa kako tužitelj govori o činjenicama koje su nastale tek 2020. i 2021., odnosno nisu postojale u vrijeme prvostupanjskog postupka, to smatra da ovakav prijedlog tužitelja za ponavljanje nije dopušten, te ga je temeljem čl. 425. ZPP-a sud odbacio kao nedopušten.

7. U žalbi tužitelj i dalje brani tezu da je njegov prijedlog za ponavljanje postupka u skladu sa citiranim odredbama čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP-a, jer je uz isti priložio pravomoćno rješenje Područnog ureda za katastar od 30. ožujka 2022. iz kojeg je vidljivo da je čestica br. 1617/13 parcelirana na dvije čestice, te da su kao suposjednici u katastarskom operatu evidentirani tužitelj i N. P., smatrajući da su pobijanim rješenjem povrijeđene odredbe ZPP-a na njegovu štetu koje je zbog toga ništetno.

8. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima, a i primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, s obzirom da tužitelj sadržajno ne ukazuje na počinjenje i jedne bitne povrede odredaba parničnog postupka, već isključivo sadržajno ukazuje na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjska odluka nije opterećena ni jednom bitnom povredom na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Nadalje, kako pravilno prvostupanjski sud primjenjujući odredbu čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP-a zaključuje da tužitelj razlog za ponavljanje postupka temelji na saznanju za nove činjenice, ali da je za nove činjenice na temelju kojih se traži ponavljanje postupka potrebno da su nastale u vrijeme dok je u postupku, čije se ponavljanje traži, njihovo iznošenje bilo moguće, odnosno da su morale postojati najkasnije do momenta na koji se odnosi pravomoćnost odluke u svezi s kojom se zahtijeva ponavljanje postupka, pa kako iz stanja spisa proizlazi da je postupak za koji tužitelj traži da se ponovi pravomoćno završen 2017., a činjenice na koje se poziva tužitelj datiraju iz 2022., pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je prijedlog tužitelja za ponavljanje postupka sukladno odredbi čl. 425. st. 1. u svezi s čl. 423. ZPP-a nedopušten, slijedom čega se svi žalbeni navodi tužitelja ukazuju neosnovanim.

10. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbijanjem žalbe tužitelja potvrditi pobijano rješenje.

U Varaždinu 5. travnja 2022.

Sutkinja

Tatjana Ledinišćak-Babić v . r .