Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 27 Gž-262/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja N. M., OIB:... iz K., zastupanog po punomoćniku Z. R., odvjetniku u Z., protiv tuženika S. Č., OIB:... iz K., zastupanog po punomoćniku A. B., odvjetniku u B. n. M., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pn-6/2019-76 od 21. prosinca 2022., dana 5. travnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pn-6/2019-76 od 21. prosinca 2022. u cijelosti.

II. Tužitelju se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate naknade neimovinske štete u iznosu od 7.085,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 7. siječnja 2014. do isplate. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 7.312,50 kn/970,54 EUR.

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu, podredno ukinuti pobijanu presudu u cijelosti i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda valja istaknuti da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013 i 89/2014– dalje u tekstu: ZPP/14) koji svoju primjenu u predmetnom postupku nalazi osnovom odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 90/2019) jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 10.000,00 kn, pa se stoga, sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a, presuda može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a.

6. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje u iznosu od 7.085,00 kn, koju štetu je pretrpio dana 1. listopada 2013. kada je tuženik nasrnuo na njega i udario ga te mu višestruko prijetio ubojstvom te kontinuirano vrijeđao i ponižavao tužitelja i njegovu obitelj, kojom prilikom je povrijeđeno njegovo duševno zdravlje, čast, ugled i dostojanstvo.

7. Prvostupanjski sud, polazeći od sljedećih činjeničnih utvrđenja:

- da iz opomene pred utuženje proizlazi da se tužitelj po punomoćniku obratio tuženiku radi isplate iznosa od 30.000,00 kuna i isprike,

- da je iz dokumentacije Policijske uprave Šibensko-kninske, Policijske postaje Knin utvrđeno da je protiv S. Č. podnesen optužni prijedlog zbog narušavanja javnog reda i mira na način da je isti došao na nogometno igralište NK J. gdje je N. M. vodio trening seniorske momčadi, nakon čega da je napao N. M., udarivši ga rukom u predjelu prsa, pri čemu je N. pao na tlo, te da su N. M. u Općoj bolnici Hrvatski ponos Knin konstatirane lake tjelesne ozljede; da su provedeni obavijesni razgovori s N. M., D. P., M. C., P. P., J. G., N. G., R. A., M. M. i S. Č., te da se po optužnom prijedlogu podnesenom protiv ovdje tuženika vodio prekršajni postupak pred Prekršajnim sudom u Kninu pod brojem Pp 2J-423/13,

- da je uvidom u spis Prekršajnog suda u Kninu broj Pp 2J-423/13 utvrđeno da se vodio prekršajni postupak protiv S. Č. zbog kaznenog djela iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, da je donesena pravomoćna presuda kojom se S. Č. oslobađa od optužbe da bi dana 01. listopada 2013. u petak 16,45 sati na nogometnom igralištu u mjestu K., došlo do narušavanja javnog reda i mira od strane prijavljenog S. Č., na način da je isti došao na nogometno igralište NK "J." gdje je N. M. vodio trening seniorske momčadi, nakon čega je prijavljeni S. Č. zbog od prije neriješenih nesuglasica fizički napao N. M. udarivši ga rukom u predjelu prsa, pri čemu je N. pao na tlo, pa da bi time počinio prekršaj iz članka 13. Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira, a oslobađajuća presuda donesena je iz razloga što saslušani svjedoci M. C., D. P., M. M., I. Č., J. G., P. P. i N. A. nisu teretili okrivljenika za počinjenje navedenog prekršaja, niti je to sud mogao utvrditi iz ostalih dokaza,

- da su saslušani svjedoci P. P.1 , D. P., M. C., M. M. i P. P. (a koji su svjedoci bili prisutni na mjestu događaja), te svjedokinja K. M. iskazivali da nisu vidjeli da bi dana 1. listopada 2012. tuženik nasrnuo na tužitelja na nogometnom terenu nogometnog kluba ''J. K.'' te prijetio tužitelju,

u materijalno-pravnom smislu pozivajući se na odredbu čl. 1045., čl. 1046. i čl. 19. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021 i 114/2022 - dalje u tekstu: ZOO),

zaključuje da tužitelj nije dokazao da mu je upravo tuženik nanio štetu. Obzirom da moraju kumulativno biti ispunjene sve pretpostavke za štetu (štetnik, štetna radnja, šteta, uzročno-posljedična veza između štetne radnje i štete te protupravnost radnje), a u ovom konkretnom slučaju iz provedenih dokaza nije bilo moguće utvrditi tko je štetnik, prvostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 221.a ZPP-a o pravilima o teretu dokazivanja odbio zahtjev tužitelja kao neosnovan.

8. Tužitelj, osporavajući prvostupanjsku presudu, u žalbi navodi da istu prvenstveno osporava zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te ističe da prvostupanjski sud nije postupio po uputi Županijskog suda u Varaždinu iz ukidnog rješenja poslovni broj Gž-1519/2018 od 10. siječnja 2019. jer nije ''prevrednovao izvedene dokaze'' niti izveo daljnje dokaze predložene po tužitelju. Daljnjim žalbenim navodima tužitelj analizira i daje svoju ocjenu provedenih dokaza, pri čemu ističe da prvostupanjski sud netočno navodi da tužitelj nije imao daljnjih dokaznih prijedloga obzirom da je tužitelj podneskom od 21. ožujka 2019. predložio saslušanje šestero novih svjedoka, koje sud nije saslušao, niti je u pobijanoj presudi obrazložio razloge zbog kojih nije proveo taj dokaz.

9. Prema ocjeni ovog suda, iznesenim žalbenim navodima tužitelj pobija činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda temeljena na pravilu o teretu dokazivanja sukladno čl. 221.a u vezi čl. 219. st. 1. ZPP-a, a koji razlog ističe kao bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 220. i čl. 8. ZPP-a

10. Kako se presuda u sporovima male vrijednosti sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP/14, može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle ne i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja niti zbog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, te imajući u vidu sadržaj žalbe tužitelja, to ovaj sud nije ovlašten ispitivati pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu, a niti da li je taj sud počinio bilo koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, a u ovom konkretnom slučaju vezano za pravilnu primjenu odredaba čl. 8., 219. i čl. 220. u vezi čl. 221.a ZPP. Međutim, valja istaknuti da je prvostupanjski sud postupio po uputi drugostupanjskog suda iz ranije ukidne odluke, te da je ovaj sud pregledom prvostupanjskog spisa utvrdio da podneska tužitelja od 21. ožujka 2019., na koji se tužitelj poziva u svojoj žalbi, nema u prvostupanjskom spisu (dana 21. ožujka 2019. održano je ročište, te iako je u zapisnik upisano da zamjenik punomoćnika tužitelja dostavlja za sud i protivnu stranu podnesak, iza sudskog zapisnika uložena je samo zamjenička punomoć, bez ikakvog drugog podneska – list 50 i 51 prvostupanjskog spisa).

11. Prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje, prema kojem tužitelj nije dokazao odlučnu činjenicu – jednu od pretpostavki odgovornosti za štetu (da je upravo tuženik štetnik) za primjenu odredbe čl. 1045. ZOO-a, pravilno primijenio materijalno pravo odbivši tužbeni zahtjev tužitelja, te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tužitelja.

12. Prvostupanjski sud je o troškovima postupka odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, dosudivši tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 7.312,50 kn, koji trošak se odnosi na trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku za radnje pobrojane u točki 14.1. obrazloženja prvostupanjske presude, dok je visinu utvrdio primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022 i 126/2022, dalje: Tarifa).

13. Tužitelj u žalbi navodi da trošak podneska od 14. listopada 2014. i podneska od 27. srpnja 2022., nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a. Smatra da tuženiku uopće ne pripada pravo na naknadu ikojeg troška iz razloga što bi dosuda troška u predmetnom slučaju predstavljala povredu tužiteljevog ustavnog i konvencijskog prava na pristup sudu osobitu uzimajući u obzir relaciju između glavnog zahtjeva utuženog odštetnog zahtjeva i glavnicu parničnog troška dosuđenog tuženiku.

14. Protivno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je pravilno priznao tuženiku trošak sastava podneska od 14. listopada 2014. obzirom da se radi o obrazloženom podnesku kojim je tuženik, očitujući se na navode tužitelja kojima je osporio tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu, dodatno pojasnio razloge zbog kojih smatra osnovanim navedeni prigovor, a koji prigovor tuženika je i prihvaćen. Podneskom od 27. srpnja 2022. tuženik se protivio konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, pa je prvostupanjski sud pravilno dosudio tuženiku trošak sastava tog podneska primjenom Tbr. 8. toč. 3. Tarife. Obzirom da je odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a jasno propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj strani nadoknaditi troškove, neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da tuženiku uopće ne pripada nikakav trošak, jer je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu.

15. Kako ovaj sud u cijelosti prihvaća pravilnom primjenu materijalnog prava po prvostupanjskom sudu na činjenično stanje kako ga je utvrdio, a u koje činjenično stanje ovaj sud ne može ulaziti s obzirom da se radi o sporu male vrijednosti, uz utvrđenje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti, to je valjalo primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

16. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Varaždinu, 5. travnja 2023.

Sutkinja

Amalija Švegović v.r.