REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revt 243/2018-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, protiv tuženika Merkur d.o.o., Rab, Palit 134, OIB 33558233314, kojeg zastupaju punomoćnici Dario Budimir i Marina Meter, odvjetnici u Zagrebu, radi trpljenja upisa prava vlasništva, odlučujući o tuženikovoj reviziji protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 363/2018-2 od 30. siječnja 2018., kojom je potvrđena presuda zbog ogluhe Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-214/2017-4 od 29. svibnja 2017., u sjednici održanoj 5. travnja 2023.,
p r e s u d i o j e:
Revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana tuženikova žalba protiv prvostupanjske presude zbog ogluhe kojom je odlučeno:
„I. Tuženik MERKUR d.o.o. Rab, Palit 134, OIB 33558233314, je dužan trpjeti da se tužitelj REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 na temelju ove presude uknjiži kao vlasnik nekretnine oznake k.č.br. 344/2 ZGR upisane u zk.ul.659 k.o. Rab- Mundanije.
II. Nalaže se tuženiku MERKUR d.o.o. Rab, Palit 134, OIB 33558233314 da naknadi tužitelju REPUBLICI HRVATSKOJ, OIB 52634238587 prouzročeni parnični trošak u iznosu od 10.020,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na parnični trošak teku od dana donošenja ove odluke do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2 ZOO-a (trgovac i osoba javnog prava) u roku od 8 dana.“
2. Tuženik je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnoga postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava i predložio je ovome sudu da ukine nižestupanjske odluke i predmet vrati prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje.
3. Tužiteljica na reviziju nije odgovorila.
4. Ovaj je sud drugostupanjsku presudu ispitao u cijelosti, kako je tužitelj revizijom i pobija, a samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, u skladu s odredbom čl. 392.a st. 1. ZPP, uzevši u obzir da je odredbom čl. 386. toga Zakona propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir.
5. Revizija nije osnovana.
6. Predmet spora zahtjev je tužiteljice da je tuženik dužan trpjeti da se tužiteljica na temelju presude uknjiži kao vlasnik nekretnine opisane u t. 1. obrazloženja ove presude.
7. Prvostupanjski sud je presudom zbog ogluhe prihvatio tužbeni zahtjev obrazloživši da su ispunjenje pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe jer su ispunjeni svi uvjeti iz čl. 331.b st. 1. ZPP. Tom je odredbom propisano da će sud donijeti presudu zbog ogluhe ako je udovoljeno sljedećim uvjetima: 1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, 2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, 3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate te 4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.
8. Drugostupanjski sud ocijenio je neosnovanima tuženikove žalbene razloge obrazložene tvrdnjama da mu tužba i poziv da na nju odgovori nisu uredno dostavljeni, da osnovanost tužbenoga zahtjeva ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi i da su činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio.
9. Tvrdnje na kojima je tuženik utemeljio revizijske razloge identične su onima na kojima je bio utemeljio žalbene razloge, a u reviziji još tvrdi i da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnoga postupka.
10. Tuženik u reviziji iznosi revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. u odnosu na drugostupanjsku presudu. Ovaj revizijski razlog tuženik opširno obrazlaže, no, u bitnom se svodi na tvrdnju o tome da nisu jasni razlozi kojima je drugostupanjski sud otklonio žalbene razloge i utvrdio postojanje pretpostavaka za donošenje presude zbog ogluhe. Drugostupanjski je sud, međutim, ocijenio sve bitne žalbene razloge i obrazložio zašto smatra da su u konkretnome slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe. Stoga nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnoga postupka u odnosu na drugostupanjsku presudu.
11. Veći dio sadržaja revizije, kao i žalbenoga sadržaja, odnosi se na tvrdnje o neurednoj dostavi tužbe i poziva na davanje odgovora na tužbu. Tim tvrdnjama tuženik, u odnosu na obje nižestupanjske presude, ukazuje na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP, jer smatra da mu zbog neuredne dostave nije omogućeno raspravljanje. Poziva se pritom na povredu čl. 149. st. 1. ZPP, u vezi s čim smatra da su nižestupanjski sudovi počinili bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP.
Jedino na čemu tuženik gradi tvrdnju o neurednosti dostave tužbe i poziva da na nju odgovori tvrdnja je da na dostavnici, na temelju koje nižestupanjski sudovi zaključuju o postojanju uredne dostave, nedostaje njegov pečat odnosno štambilj, što po tuženiku samo po sebi upućuje na neurednost dostave.
Odredbom čl. 149. st. 1. ZPP, u vrijeme dostave tuženiku, bilo je propisano: „Potvrdu o obavljenoj dostavi (dostavnicu) potpisuje primatelj, koji će na njoj napisati datum primitka. Ako se dostava obavlja državnome tijelu, pravnoj osobi ili fizičkim osobama koje obavljaju registriranu djelatnost, primatelj je dužan uz potpis otisnuti i pečat ili štambilj tog tijela odnosno osobe. Dostavljač je dužan naznačiti na dostavnici zašto prigodom dostave tom tijelu ili osobama pečat ili štambilj nije otisnut.“ Dakle, na tuženiku pravnoj osobi, što tuženik jest, bilo je da prilikom dostave dostavnicu potpiše, napiše na njoj datum primitka pismena koje mu je dostavljeno i uz potpis otisne svoj pečat ili štambilj.
Dužnost je pak dostavljača naznačiti zašto pečat ili štambilj nije otisnut. Da na dostavnici na temelju koje je zaključeno o urednoj dostavi nedostaje tuženikov pečat odnosno štambilj, iako je dostavnica potpisana i naznačen je datum primitka pismena, kao i da dostavljač, u ovome slučaju Hrvatska pošta, nije naznačio zašto pečat ili štambilj nedostaje, nije sporno. Međutim taj nedostatak na dostavnici ne može sam po sebi isključiti valjanost dostave.
Naime, izloženo pravilo iz čl. 149. st. 1. ZPP o pečatu odnosno štambilju na dostavnici nesumnjivo je postojalo radi olakšavanja dokazivanja izvršene dostave, a pogrešno činjenicu njihova nedostatka na dostavnici tuženik uzima za neoborivu presumpciju o nevaljanosti dostave.
U konkretnome slučaju nije sporno da je prvostupanjski sud dostavu izvršio putem pošte, na adresu naznačenu u tužbi, koja stvarno i jest adresa tuženikova sjedišta. Prema čl. 134. st. 1. ZPP dostava pravnim osobama obavlja se predajom pismena osobi ovlaštenoj za primanje pismena ili radniku koji se zatekne u uredu odnosno poslovnoj prostoriji. Na predmetnoj je dostavnici čitljiv potpis fizičke osobe, u smislu da je poznato njeno ime i prezime (Stana Žikić), i naznačen je datum primitka pismena. Tuženik niti jednim navodom ni u žalbi ni u reviziji to ne komentira i ne osporava da se radi o osobi koja je kod njega ovlaštena za primanje pismena odnosno radniku koji se prilikom dostave zatekao u tuženikovu uredu odnosno poslovnoj prostoriji i da je upravo ta osoba dostavnicu potpisala i naznačila datum primitka. Za primijetiti je i kako je ista osoba potpisala i kasnije dostavnice, one o uručenju prvostupanjske presude zbog ogluhe i drugostupanjske presude tuženiku. Ni na tim dostavnicama nema otisnuta tuženikova štambilja , a ni naznake dostavljača zašto štambilj nedostaje, no tuženik valjanost takve dostave ne osporava, već je očito primio nižestupanjske odluke kada je protiv njih u roku podnio pravne lijekove.
Dakle, u konkretnome slučaju valja zaključiti o tome da su tuženiku tužba i poziv da na nju odgovori uredno dostavljeni, iako na dostavnici nedostaje tuženikov pečat odnosno štambilj. Pri tome je za dodati da je obavezna uporaba pečata ili štambilja kad se radi o trgovačkim društvima zapravo napuštena kao obvezna u pravnome prometu, a na to ukazuje i to što je čl. 149. st. 1. ZPP izmijenjen Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 70/19) tako da se ni štambilj ni pečat ne spominju kao sadržaj dostavnice u slučaju dostave pravnim osobama.
Zato su neosnovani revizijski razlozi bitne povrede odredaba parničnoga postupka u vezi s dostavom.
12. Neosnovano tuženik smatra kako osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi. Tužiteljica taj zahtjev temelji na tvrdnjama:
- da je tuženik u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik predmetne nekretnine,
- da taj upis potječe od upisa prava vlasništva na temelju presude Općinskog suda Rabu kojom je brisano društveno vlasništvo s korisnikom „Kamenjak“ Rab, zanatsko - građevinsko poduzeće,
- da je u parnici u kojoj je donesena navedena presuda tuženik kao tužitelj tvrdio da je vlasništvo stekao na temelju kupoprodaje u javnom nadmetanju u stečajnom postupku nad „Kamenjakom“, koji je bio nositelj prava korištenja na predmetnoj nekretnini u društvenome vlasništvu,
- da se radilo o prodaji u stečajnom postupku 1972. godine i da tuženik kao društveno poduzeće nije stekao pravo vlasništva već pravo korištenja nekretnine u društvenom vlasništvu,
- da je tuženik mogao postati vlasnikom nekretnine da je ispunio pretpostavke iz čl. 390.a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, među kojima i tu da je vrijednost predmetne nekretnine procijenjena u njegov kapital,
- da predmetna nekretnina nije bila procijenjena u vrijednost društvenoga kapitala tuženika u postupku njegove pretvorbe i
- da je tužiteljica stekla vlasništvo predmetne nekretnine na temelju čl. 23. st. 1. Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije, jer se radi o nekretnini iz te odredbe.
13. Iz navedenih činjenica doista proizlazi da je vlasništvo predmetne nekretnine stekla tužiteljica. Naime, ako je društveno poduzeće imalo pravo korištenja na nekretnini u društvenom vlasništvu, trgovačko društvo je, kao pravni slijednik društvenoga poduzeća, po završenoj pretvorbi, moglo njenim vlasnikom postati samo ako je njena vrijednost procijenjena u kapital društva i koju je nadležno tijelo iskazalo u kapitalu društva (čl. 390.a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14). Kako tužiteljica u tužbi tvrdi i da se radi o nekretnini iz čl. 23. st. 1. Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije (Narodne novine br. 95/10), ona je time što nekretnina nije procijenjena u tuženikov društveni kapital postala vlasnikom nekretnine, kako je to propisano tom odredbom.
14. Suprotno tuženikovim tvrdnjama, neodlučno je za ocjenu osnovanosti predmetnoga tužbenoga zahtjeva to što tužiteljica nije pobijala presudu zbog izostanka Općinskog suda u Rabu poslovni broj P-33/97 od 3. studenoga 1997. donesenu u postupku ovdje tuženika kao tužitelja, protiv tuženika „Kamenjak“, kojega je u tom postupku zastupao „staratelj“, kako je to navedeno u uvodu te presude. Tužiteljica, naime, u toj parnici nije bila stranka, pa nije bila ni ovlaštena podnijeti pravni lijek protiv presude.
15. U postupku u kojem je donesena presuda zbog ogluhe činjenice koje nisu navedene u tužbi i dokazi koji nisu priloženi tužbi ne mogu biti predmet razmatranja u prvostupanjskom postupku, pa niti u postupku u povodu pravnih lijekova protiv te presude, pa su neosnovane tuženikove tvrdnje u reviziji kojima se poziva na određene druge činjenice na temelju kojih je prvostupanjski sud, prema njegovu mišljenju, trebao zaključiti da je tužbeni zahtjev neosnovan, jer takve činjenice nije iznijela ni tužiteljica u tužbi.
16. Stoga su neosnovane sve revizijske tvrdnje vezane za pogrešnu primjenu odredbe čl. 331.b i čl. 354. st. 2. t. 5. ZPP i pogrešnu primjenu materijalnoga prava.
17. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija protiv presude izjavljena valjalo ju je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti kao neosnovanu i presuđeno je kao u izreci.
Zagreb, 5. travnja 2023.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
Broj zapisa: 9-30857-f18e3
Kontrolni broj: 00fe5-9e227-30a0a
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=RENATA ŠANTEK, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
