REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 75 Pž-4891/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednice vijeća, Nevenke Marković, sutkinje izvjestiteljice i Ružice Omazić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LUKE VORFIA, OIB 38316143861, Novigrad, Rivarela 21, kojeg zastupa punomoćnik Anton Nulleshi, odvjetnik u Rijeci, Titov trg 8, protiv 1. tuženika CASSA DI RISPARMIO DELLA REPUBBLICA DI SAN MARINO S.p.a., OIB 49100696810, San Marino, Piazzeta del Titano, 2. tuženika BANKA KOVANICA d.d., OIB 33039197637, Varaždin, Petra Preradovića 29, koje zastupa punomoćnica Dora Horvatović, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Hanžeković & partneri d.o.o., u Zagrebu, Radnička cesta 22 i tuženika 3. TIM 90 d.d. u stečaju, OIB 63062784520, Poreč, Vukovarska 19, radi proglašenje ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja i prvo i drugo tuženika protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-313/2019-45 od 19. kolovoza 2022., ispravljene rješenjem toga suda poslovni broj P-313/2019-53 od 10. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 5. travnja 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-313/2019-45 od 19. kolovoza 2022., ispravljena rješenjem toga suda poslovni broj P-313/2019-53 od 10. listopada 2022.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-313/2019-45 od 19. kolovoza 2022., ispravljeno rješenjem toga suda poslovni broj P-313/2019-53 od 10. listopada 2022. u točki I. izreke i u točki II. izreke za parnični trošak u iznosu od 995,42 EUR / 7.500,00 kn.

II. Odbija se kao neosnovana žalba prvo i drugo tuženika i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-313/2019-45 od 19. kolovoza 2022., ispravljeno rješenjem toga suda poslovni broj P-313/2019-53 od 10. listopada 2022. u točki II. izreke u dijelu u kojem je odbijen njihov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.070,02 EUR / 15.596,56 kn.

III. Preinačuje se rješenje Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P1313/2019-45 od 19. kolovoza 2022., ispravljeno rješenjem toga suda poslovni broj P-313/2019-53 od 10. listopada 2022. u točki II. izreke i rješava:

Nalaže se tužitelju naknaditi prvo i drugo tuženicima parnični trošak u iznosu od 211,15 EUR / 1.590.94 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-313/2019-45 od 19. kolovoza 2022. odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na tuženika 2. i 3. kojim se zahtijeva proglašene nedopuštenom ovrhe u predmetu Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-1692/2011 od 20. srpnja 2011. na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču, zemljišnoknjižni odjel Poreč u listu A kao k.č.br. 574, u naravi trokatna poslovno-stambena zgrada u Poreču, P. Kandlera 6, 8a, 8b i 8c te Obala maršala Tita 3a, upisana iz z.k.ul. 377 k.o. Poreč-etažna knjiga, u listu B redni broj 27. suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-27) pod 1. poslovni prostor u prizemlju zgrade površine 33,55 m2 u planu zgrade označen sa P27 zabilježene pod poslovni broj 4163/2011 od 23. kolovoza 2011.

2. Rješenjem toga suda u točki I. njegove izreke odbačena je tužba u odnosu na prvo i treće tuženika kojim se zahtijeva proglašenje nedopuštenom ovrhe u predmetu Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-1574/2011 od 16. lipnja 2011. na nekretnini upisnoj u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču, zemljišnoknjižni odjel Poreč u listu A kao k.č.br. 574, u naravi trokatna poslovno-stambena zgrada u Poreču, P. Kandlera 6, 8a, 8b i 8c te Obala maršala Tita 3a, upisan iz z.k.ul. 377 k.o. Poreč-etažna knjiga, u listu B redni broj 27, suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-27) pod 1. poslovni prostor u prizemlju zgrade površine 33,55 m2 u planu zgrade označen sa P27 zabilježene pod poslovni broj 3455/2011 od 7. srpnja 2011. Točkom II. izreke rješenja naloženo je tužitelju prvo i drugo tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 7.500,00 kn, dok je odbijen kao neosnovan zahtjev prvo i drugo tuženika u preostalom dijelu troška u iznosu od 17.187,50 kn.

3. Rješenjem poslovni broj P-313/2019 od 10. listopada 2022. ispravljena je presuda poslovni broj P-313/2019 od 19. kolovoza 2022. u uvodu tako da umjesto upisanog imena tužitelja „LUKA“ treba pisati „LUKE.“

4. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je sud na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je nekretnina koja je predmet ovrhe u zemljišnoj knjizi upisana na trećetuženika, da su prvo i drugo tuženik protiv trećetuženika podnijeli prijedlog za ovrhu radi ovrhe na toj nekretnini pri Trgovačkom sudu u Rijeci poslovni broj Ovr-1574/2011 i Ovr-1692/2011 i da je tužitelj upućen na parnicu rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču poslovni broj Ovr-579/2019 od 23. svibnja 2019. Sud je utvrdio da je 7. srpnja 2011. upisana zabilježba ovrhe na temelju rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-1574/2011 i da je 23. kolovoza 2011. upisana zabilježba ovrhe na temelju rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-1692/2011. Nadalje, sud je utvrdio da je tužitelj u posjedu predmetne nekretnine od veljače 1992. do danas na temelju Ugovora o prodaji nekretnine od 23. siječnja 1992., aneksom toga Ugovora od 23. siječnja 1992. i 15. lipnja 2010. te tabularne izjave koju je zamijenila presuda zbog ogluhe Općinskog suda u Poreču-Parenzo poslovni broj P-306/1013 od 6. studenog 2013. Međutim, kako je tužitelj državljanin Republike Srbije, sud je primjenom odredbe članka 356. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 90/10; dalje: ZVDSP), zaključio da je tužitelj pravo vlasništva stekao 27. siječnja 2017. kada je pribavio suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđa Republike Hrvatske. Stoga je sud zaključio da predmnijevani vlasnik može uspješno štititi svoje pravo na predmetu ovrhe kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo (sjednica Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 22. veljače 2018. poslovni broj Su-IV-4/17-4) što tužitelj nije dokazao. Osim toga sud je zaključio da kako je zabilježba ovrhe provedena 2011. godine tužitelj nije ovlašten zahtijevati da se ovrha proglasi nedopuštenom. Sud je odbacio tužbu u odnosu na prvo i treće tuženika primjenom odredbe članka 194. stavka 3. u vezi s člankom 301. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) u dijelu koji se odnosi na ovrhu određenu rješenjem o ovrsi Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-1574/2011 od 16. lipnja 2011.

5. O naknadi troškova prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa).

6. Protiv označene presude i rješenja žalbu je podnio tužitelj, a prvo i drugo tuženici protiv rješenja u točki II. njegove izreke.

7. Tužitelj pobija presudu i rješenje u dijelu u kojem nije uspio u sporu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud ukine odnosno preinači presudu i rješenje. U žalbi navodi da ne postoji dvostruka litispendencija jer su dva suda uputila tužitelja na parnicu te da je kao neuka stranka 1992. godine postupio bez dovoljno pažnje. Isto tako navodi da je prije ovdje prvotuženika, Republika Hrvatska upisala osiguranje na nekretnini pa je prijedlog za ovrhu podnesen da se zauzme bolji položaj u budućoj ovrsi na nekretnini, a prvotuženik je morao znati da je zemljišnoknjižno stanje različito od izvanknjižnog stanja. Stoga se prvotuženiku pa i drugotuženiku, smatra tužitelj, može pripisati nesavjesnost. Smatra da je povrijeđen Ustav Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14; dalje: Ustav) i Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine-Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99,14/02, 1/06 i Protokol broj 1. uz Konvenciju. Traži trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 165,90 EUR / 1.250,00 kn.

8. Prvo i drugo tuženici pobijaju rješenje u točki II. njegove izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud preinači odnosno ukine rješenje u pobijanom dijelu. U žalbi navode da je sud propustio primijeniti Tbr. 36. Tarife, da im pripada pravo na trošak ročišta održanog 20. siječnja 2022. Traži trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 254,66 EUR / 1.918,75 kn.

9. Odgovor na žalbe nije podnesen.

10. Žalba tužitelja nije osnovana.

11. Žalba prvo i drugo tuženika je djelomično osnovana.

12. Ispitavši presudu i rješenje u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjska presuda pravilna i osnovana na zakonu, dok je prvostupanjsko rješenje djelomično nepravilno.

13. U konkretnom slučaju radi se o parnici koju pokreće treća osoba na temelju odredbe članka 59. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17; dalje: OZ) radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Iz rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču- Parenzo, poslovni broj Ovr-579/2019 od 23. svibnja 2019. proizlazi da je tužitelj upućen na parnicu protiv ovrhovoditelja ovdje prvo i drugo tuženika te ovršenika ovdje trećetuženika radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-1574/2011 od 16. lipnja 2011. i rješenjem o ovrsi Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Ovr- 1692/2011 od 20. srpnja 2011. Predmet ovrhe je poslovni prostor E-27 u prizemlju zgrade površine 33,55 m2 u planu zgrade označen s „P27“.

14. U prigovoru protiv navedenih rješenja Trgovačkog suda u Rijeci kao razloge nedopuštenosti ovrhe tužitelj navodi (1) da je predmetnu nekretninu kupio od trećetuženika 23. siječnja 1992., (2) da je presudom Općinskog suda u Poreču- Parenzo od 6. studenog 2013. ishodio tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva, (3) da je rješenjem Ministarstva pravosuđa od 27. siječnja 2017. kao strani državljanin dobio suglasnost za stjecanje prava vlasništva i (4) da je Odbor vjerovnika trećetuženika priznao njegovo izlučno pravo na sjednici od 29. ožujka 2018.

15. Polazeći od pravnog shvaćanja Vrhovnog suda da predmnijevani vlasnik može uspješno štititi svoje pravo na predmetu ovrhe kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo, pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako prvo i drugo tuženici nisu bili nesavjesni kada su pokrenuli postupak ovrhe na nekretnini trećetuženika niti su mogli znati da tužitelj ima pravo koje može spriječiti ovrhu.

16. Naime, tužitelj je Ugovor o kupoprodaji sklopio 23. siječnja 1992., a suglasnost Ministarstva pravosuđa ishodio je tek 27. siječnja 2017. Kako je rješenje o ovrsi Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-1574/11 od 16. lipnja 2011. zabilježeno u zemljišnoj knjizi 7. srpnja 2011 (Z-3455/11), a rješenje o ovrsi toga suda poslovni broj Ovr-1692/2011 od 20. srpnja 2011. zabilježeno je 23. kolovoza 2011 (Z-4163/11), prvo i drugo tuženici nisu mogli znati za pravo tužitelja na predmetnoj nekretnini koje je valjano stečeno tek 27. siječnja 2017.

17. Neosnovano tužitelj smatra da se nesavjesnost prvo i drugo tuženika može tumačiti kroz izostanak stručnosti u poslovanju financijske institucije, jer je trebala znati da trećetuženik loše posluje. Te okolnosti se ne mogu smatrati, u odnosu na tužitelja, nesavjesnim postupanjem prvo i drugo tuženika.

18. Neosnovano se tužitelj poziva na Ustav Republike Hrvatske i Konvenciju, budući da je kupujući kao strani državljanin nekretninu u Republici Hrvatskoj, trebao znati da je za stjecanje prava vlasništva mjerodavna odredba članka 356. ZVDSP prema kojoj strane fizičke i pravne osobe mogu ako zakonom nije drukčije određeno, pod pretpostavkom uzajamnosti, stjecati vlasništvo nekretnina na području Republike Hrvatske, ako suglasnost za to da ministar nadležan za poslove pravosuđa Republike Hrvatske.

19. Stoga je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev pa je presudu valjalo potvrditi prema odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a.

20. Točkom I. izreke pobijanog rješenja odbačena je tužba u odnosu na prvo i treće tuženika radi proglašenja ovrhe određene rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-1574/2011 od 16. lipnja 2011. Sud je odbacio tužbu iz razloga što je tužitelj protiv prvotuženika i trećetuženika vodio parnični postupak pred Trgovačkim sudom u Rijeci poslovni broj P-51/22 (ranije P-551/15 i P-322/19) radi proglašenja ovrhe određene rješenjem toga suda poslovni broj Ovr-1574/2011 od 16. lipnja 2011., a koji postupak je dovršen nepravomoćnom presudom od 8. travnja 2022.

21. Na takvo utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu članka 194. stavka 3. u vezi s odredbom članka 301. ZPP-a pa je rješenje u tom dijelu valjalo potvrditi prema odredbi članka 380. točke 2. ZPP-a, kako je odlučeno u točki I. izreke ovog rješenja.

22. Pravilna je i zakonita i odluka o parničnom trošku za iznos od 7.500,00 kn sadržana u dijelu točke II. izreke rješenja.

23. Osnovano prvo i drugo tuženici navode da je sud kod dosuđivanja troškova parničnog postupka trebao voditi računa o Tbr. 36. Tarife kojom je određeno da kada odvjetnik u istom postupku brani ili zastupa više osoba, pripada mu pravo na povišenje tarifnih stavaka za drugu i svaku sljedeću osobu za 10% - uz uvjet da to povišenje može iznositi najviše 50% te da je trebao odmjeriti trošak i za ročište od 20. siječnja 2022. prema Tbr. 9. točka 5. Tarife.

24. Stoga prvo i drugo tuženicima pripada pravo na daljnji trošak prema navedenim Tbr. u iznosu od 1.437,50 kn, što uvećano za trošak žalbenog postupka (8% uspjeha sa žalbom) čini trošak u iznosu od 211,50 EUR / 1.590,94 kn pa je odlučeno kao u točki III. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 5. travnja 2023.

Predsjednica vijeća

Mirta Matić

Broj zapisa: 9-30857-366de

Kontrolni broj: 0f65a-990bd-1ec11

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Mirta Matić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.