REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 71 Pž-1106/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Srđana Šimca, predsjednika vijeća, Davora Pustijanca, suca izvjestitelja, i Nikoline Mišković, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Puli, protiv tuženika MAISTRA, OIB 25190869349, Rovinj, Obala V. Nazora 6, radi ispravka upisa u zemljišnim knjigama, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-132/2022-79 od 9. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 5. travnja 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-132/2022-79 od 9. siječnja 2023.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P--132/2022-79 od 9. siječnja 2023. u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Poreču-Parenzo da po pravomoćnosti ove presude izvrši ispravak upisa prava vlasništva na način da na ½ dijela novoformiranih k.č. 1913/1, Koversada, zgrada za iznajmljivanje Koversada, površine 196 m2, k.o. Vrsar, i 1805/2, spremnik propan butan i dvorište, površine 277 m2, k.o. Vrsar, sa imena Maistre d.d. Rovinj upiše na ime Republike Hrvatske.“ U točki II. izreke presude naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka od 656,13 EUR / 4.943,64 kn.

2. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj podnio tužbu radi ispravka upisa u zemljišnoj knjizi jer su u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga za k.o. Vrsar, koji se vodio pred Općinskim sudom u Poreču, osnovane nove k. č. br. 1805/2 i 1913/1 k.o. Vrsar te je upisano pravo vlasništva na predmetnim česticama u korist tuženika u ½ dijela i Općine Vrsar u ½ dijela, a tužitelj smatra da zemljišnoknjižni sud u tom postupku nije bio ovlašten upisati tuženikovo pravo vlasništva u ½ dijela jer se pravo vlasništva trebalo utvrditi u upravnom postupku sukladno Zakonu o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije („Narodne novine“ broj 92/10; dalje: ZTOGZ).

3. Sud je utvrdio da je k. č. br. 1805/2 k.o. Vrsar u zemljišnim knjigama opisana kao Belvedere, ukupne površine 277 m2, dvorište 252 m2 te spremnik propan – butan 25 m2, da ta čestica predstavlja instalaciju plina, u naravi ograđeno dvorište na čijem dijelu se nalaze betonski temelji odnosno postolje od spremnika plina sa ostacima plinskih priključaka za hotel Panoramu, da je građevina izgrađena na toj čestici procijenjena i unesena u vrijednost društvenog kapitala pravnog prednika tuženika u okviru procjene hotela „Panorama“, kao i da navedena čestica po pitanju razgraničenja turističkog zemljišta (kamp, hotel ili turističko naselje) predstavlja turističko zemljište koje ima status „hotela“ jer je plinska instalacija sastavni dio hotela i u funkciji je tog hotela te je i procjenjivana u okviru procjene Hotela Panorama.

4. Sud je na temelju odredbe čl. 18. ZTOGZ-a, zaključio da je plinska stanica (bez samog zemljišta) procijenjena u postupku pretvorbe, odnosno privatizacije u vrijednost društvenoga kapitala društvenog poduzeća „Anita“, poduzeće za hotelijerstvo, turizam i trgovinu Vrsar (dalje: „Anita“ Vrsar), i to kao dio hotela Panorama pa da je k.č. 1805/2, k.o. Vrsar, trebala je biti upisana kao vlasništvo tuženika u cjelini, ne samo u ½ dijela (za ½ dijela kao vlasnik je upisana Općina Vrsar), stoga je ocijenio da predmetna nekretnina nije vlasništvo tužitelja pa je odbio tužbeni zahtjev.

5. U odnosu na k.č. br. 1913/1 k.o. Vrsar, sud je utvrdio da je u zemljišnim knjigama opisana kao Koversada, ukupne površine 196 m2, a pobliže kao zgrada za iznajmljivanje (Koversada površine 50 m2, zgrada za iznajmljivanje, Koversada, površine 48 m2, zgrada za iznajmljivanje, Koversada, površine 49 m2, zgrada za iznajmljivanje, Koversada, površine 49 m2), da se radi o čestici koja se nalazi na području turističkog naselja Koversada (ranijeg naziva turističko naselje Blesička), da u naravi predstavlja zgradu s više apartmana, da elaboratom procjene nije obuhvaćeno zemljište, već samo građevina, da ta čestica po pitanju razgraničenja turističkog zemljišta (kamp, hotel ili turističko naselje) predstavlja turističko zemljište koje ima status turističkog naselja.

6. Sud je utvrdio da je predmetna građevina procijenjena u postupku pretvorbe, odnosno privatizacije u vrijednost društvenoga kapitala društvenog poduzeća „Anita“ Vrsar, i to kao dio turističkog naselja „Blesička“, stoga da je na temelju odredbe čl. 18. ZTZ-a trebala je biti upisana kao vlasništvo tuženika u cjelini, ne samo u ½ dijela (za ½ dijela kao vlasnik je upisana Općina Vrsar).

7. Sud je zaključio da se radi o turističkom zemljištu na kojem je izgrađen objekt u turističkom naselju, pa i u slučaju da nisu ispunjene pretpostavke za utvrđivanje prava vlasništva u korist tuženika, sukladno čl. 20. ZTOGZ-a predmetna nekretnina alternativno može biti vlasništvo samo jedinice lokalne samouprave jer ZTOGZ za turistička zemljišta koja imaju status hotela ili drugih objekata u turističkom naselju predviđa da mogu bili u vlasništvu ili trgovačkog društva (tuženika) ili jedinice lokalne samouprave, ne i Republike Hrvatske, stoga je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

8. Sud je također zaključio da se pravo vlasništva tužitelja ne može procjenjivati na temelju Zakona o šumama („Narodne novine“ broj: 41/90; dalje: ZŠ) ni Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ broj: 34/91; dalje: ZPZ), budući da su objekti na predmetnim nekretninama izgrađeni 1968. godine (hotel Panorama), odnosno 1986. godine (zgrada za iznajmljivanje), stoga da na dan stupanja tih zakona na snagu (ZŠ je stupio na snagu 16. listopada 1990., a ZPZ 24. srpnja 1991.) nisu ni bile šuma ni poljoprivredno zemljište sukladno tim Zakonima.

9. Protiv presude žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže pobijanu presudu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev.

9.1. U žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da se radi o zemljištu koje je djelomično procijenjeno, odnosno da su procijenjene građevine bez zemljišta, budući da je takav zaključak suprotan izvedenim dokazima. Navodi da iz očitovanja Centra za restrukturiranje i prodaju od 27. listopada 2020., s prilozima i to rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 17. ožujka 1999. i djelomičnog rješenja od 20. veljače 1998. proizlazi da nekretnine stare izmjere označene kao k. č. br. 1354/3 i 1081/14 k.o. Vrsar nisu navedene kao procijenjene u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća „Anita“ Vrsar, a činjenica da su bile sadržane u elaboratu o pretvorbi nije ni sporna. Navodi da te nekretnine nisu mogle biti procijenjene u društveni kapital društvenog poduzeća jer je k. č. br. 1081/14 k. o. Vrsar po kulturi šuma, odnosno šumsko zemljište, a k. č. br. 1354/3 k. o. Vrsar po kulturi pašnjak, odnosno poljoprivredno zemljište. Ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje glede osnovanosti tužbenog zahtjeva koji se odnosi na tužbu za ispravak, odnosno da su sporne nekretnine nastale u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. Vrsar. Navodi da iz Zapisnika poslovni broj Z-5050/2004/1959 od 24. ožujka 2011. je razvidno da je k. č. br. 1805/2, površine 277 m2 nastala od k. č. br. stare izmjere 1081/14 koja je bila uknjižena kao društveno vlasništvo s pravom korištenja društvenog poduzeća Anita Vrsar, površine 6500 m2 i k. č. br. 1081/2 koja je bila uknjižena kao vlasništvo Općine Vrsar površine 5557 m2. Ukazuje na to da novonastala čestica ima površinu od 277 m2 i da je nastala od dijelova čestica stare izmjere pa i od k. č. br. 1081/14 koja je imala površinu 5557 m2 i nije bila procijenjena u vrijednost društvenog kapitala, dakle da se tužbeni zahtjev odnosi samo na upisani suvlasnički dio od ½ upisan kao vlasništvo tuženika bez pravne osnove. Ukazuje da glede k. č. br. 1913/1 površine 196 m2 je razvidno iz Zapisnika broj Z-5050/2004/2124 od 26. svibnja 2011., da je nastala od dijelova k. č. br. stare izmjere 1354/1 površine 20090 m2, k. č. br. 1354/2 površine 2290 m2, koje su bile uknjižene kao vlasništvo Općine Vrsar i dijela k. č. br. 1354/3 površine 1331 m2, a koja je bila uknjižena kao društveno vlasništvo s pravom korištenja „Anita“ HTP Vrsar, a koja čestica nije bila procijenjena u vrijednost društvenog kapitala cijela, a time ni u dijelu koji je ušao u sastav nove katastarske čestice, a koji je upisan kao suvlasnički dio od ½. Slijedom navedenog smatra da dijelovi čestica stare izmjere koji su ušli u sastav spornih nekretnina nove izmjere u suvlasničkom dijelu od ½ nisu bili procijenjeni u vrijednost društvenog kapitala bivšeg društvenog poduzeća „Anita“ HTP Vrsar te kao takvi nisu mogli biti uknjiženi kao suvlasnički dio tuženika. Navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, odnosno čl. 18. ZTOGZ-a navodeći da je to osnova za stjecanje prava vlasništva tuženika, a da je sud zanemario činjenicu da se stjecanja prava vlasništva na nekretninama iz čl. 18. ZTOGZ-a ne može steći samo na temelju tog Zakona, već se utvrđuje pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela državne uprave, sukladno odredbi čl. 27. i 28. ZTOGZ-a. Navodi da odredba čl. 18. ZTOGZ-a ne može biti pravna osnova za stjecanje prava vlasništva tuženika jer je nesporno da ne postoji prostorno planska dokumentacija za Općinu Vrsar kojom bi se razgraničilo „T1“-hoteli, „T2“- turističko naselje i „T3“ – kamp pa je nerazumljivo na temelju čega prvostupanjski sud zaključuje da se radi o nekretninama „T1“- hoteli, ako ne postoji uža prostorno planska dokumentacija što je neophodna pretpostavka za primjenu čl. 18. i 20. ZTOGZ-a. Ističe da ni jedna od predmetnih nekretnina stare izmjere nije procijenjena u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća („Narodne novine“ broj: 19/91, 83/92, 84/92, 94/93, 2/94, 9/95, 21/96 i 118/99; dalje: ZPDP), odnosno čija vrijednost je u dijelu unesena u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije na temelju Zakona o privatizaciji („Narodne novine“ broj: 21/96, 71/97, 16/98, 73/00 i 92/10). Navodi da pravni sljednik bivšeg društvenog poduzeća može postati vlasnik imovine bivšeg društvenog poduzeća po završenoj pretvorbi društvenog vlasništva ako ispuni tri uvjeta iz čl. 390.a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/96, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14). Kako je iz dokaza koji su izvedeni tijekom postupka razvidno da predmetne nekretnine nisu procijenjene ni u dijelu u kapital bivšeg društvenog poduzeća ne radi se o nekretninama iz čl. 28. st. 1. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu („Narodne novine“ broj 50/20; dalje: ZNGZ) za koje ne postoji nadležnost upravnog tijela za razvrgnuće suvlasničke zajednice. Ističe da se radi o nekretninama koje su po kulturi bile šuma (k. č. 1081/14 k. o. Vrsar) na dan 16. listopada 1990. pa da je tužitelj stekao pravo vlasništva na temelju odredbi ZŠ-a, odnosno pašnjak (k. č. br. 1345/3 k. o. Vrsar), dakle poljoprivredno zemljište pa je na temelju ZPZ-a tužitelj stekao pravo vlasništva, kao i da je sud pogrešno zaključio da tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva na temelju tih zakona, jer je zanemario činjenicu da su samo dijelovi tih nekretnina stare izmjere ušli u sastav nekretnina nove izmjere, da je na njima tužitelj stekao pravo vlasništva na temelju navedenih zakona pa da nisu ni mogle biti procijenjene u vrijednost društvenog kapitala. Potražuje trošak žalbe.

10. Odgovor na žalbu nije podnesen.

11. Žalba nije osnovana.

12. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je zaključio da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

13. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude, ni u pobijanoj presudi, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

14. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za ispravak upisa prava vlasništva, sukladno odredbi čl. 197. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08 i 126/10; dalje: ZZK), koji je u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga proveden na nekretninama upisanim u zemljišne knjige Općinskog suda u Poreču, označenim kao k.č. br. 1805/2 i 1913/1 k.o. Vrsar u i to u korist tuženika u ½ dijela, a u korist Općine Vrsar u ½ dijela, te upis prava vlasništva na ½ dijela navedenih čestica sa imena tuženika na tužitelja.

15. Između stranaka nije sporno da zemljište predmetnih k.č. br. 1805/2 i 1913/1 k.o. Vrsar (nove izmjere) nije procijenjeno u društveni kapital prilikom pretvorbe društvenog poduzeća „Anita“ Vrsar, ni da im je prostorno-planskom dokumentacijom određena ugostiteljsko-turistička namjena (kamp, hotel i turističko naselje).

16. Sporno je jesu li građevine izgrađene na navedenim zemljišnim česticama procijenjene u društveni kapital prilikom pretvorbe društvenog poduzeća „Anita“ Vrsar, odnosno je li tužitelj stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina na temelju zakona.

17. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da tužitelj pravo vlasništva predmetnih nekretnina nije stekao na temelju ZŠ-a ni ZPZ-a jer je u postupku utvrđeno da na dan stupanja tih zakona na snagu predmetne nekretnine nisu više bile ni šuma, ni poljoprivredno zemljište. Naime, sud je utvrdio da su objekti izgrađeni na predmetnim nekretninama, točnije hotel Panorama, kao i plinska stanica u funkciji tog hotela označeno kao k. č. br. 1805/2 izgrađeni 1968., kao i da je zgrada za iznajmljivanje na k. č. br. 1913/1 k.o. Vrsar izgrađena 1986. Stoga na dan 16. listopada 1990. kada je stupio na snagu ZŠ, kao i na dan 24. srpnja 1991., kada je stupio na snagu ZPZ, predmetne nekretnine, iako su u povijesnom izvatku iz zemljišnih knjiga bile opisane kao oranica, šuma, pašnjak (str. 153. - 173. spisa) u naravi to više nisu bile pa tužitelj nije ni mogao steći pravo vlasništva na tom temelju.

18. Nadalje, tužitelj je u tužbi istaknuo da je pravo vlasništva stekao na temelju ZTOGZ-a.

19. Odredbom čl. 2. st. 1. ZTOGZ-a propisano je da je turističko zemljište u smislu tog Zakona (u daljnjem tekstu: turističko zemljište) građevinsko zemljište koje nije procijenjeno u vrijednosti društvenog kapitala društvenog poduzeća u postupku pretvorbe, odnosno koje nije uneseno u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije, a za koje je na dan stupanja na snagu ovoga Zakona dokumentima prostornog uređenja određena ugostiteljsko-turistička namjena i zemljište na kojemu su izgrađene građevine turističko ugostiteljske namjene (kampovi, hoteli i turistička naselja), na kojem su pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja imala društvena poduzeća. Taj Zakon turističko zemljište dijeli dalje na turističko zemljište u kampovima i turističko zemljište na kojima su izgrađeni hoteli i turistička naselja.

20. Turističko zemljište u kampovima u smislu tog Zakona je zemljište iz čl. 2. st. 1. tog Zakona koje je dokumentima prostornog uređenja utvrđeno kao kamp namijenjen za obavljanje turističko ugostiteljske djelatnosti. Turističko zemljište u kampovima čija vrijednost u cijelosti nije procijenjena u društvenom kapitalu u postupku pretvorbe, odnosno privatizacije, vlasništvo je Republike Hrvatske (čl. 6. st. 1. ZTOGZ-a).

21. Za turističko zemljište na kojima su izgrađeni hoteli i turistička naselja odredbom čl. 18. ZTOGZ-a propisano je da kada je u postupku pretvorbe, odnosno privatizacije u vrijednosti društvenoga kapitala društvenog poduzeća procijenjena vrijednost građevine (hotel ili drugi objekt u turističkom naselju) bez zemljišta, trgovačko društvo vlasnik je građevine i zemljišta ispod građevine (zemljišta tlocrtne površine).

22. Kada je u postupku pretvorbe, odnosno privatizacije u vrijednosti društvenoga kapitala društvenog poduzeća procijenjena vrijednost građevine i dio zemljišne čestice na kojoj je izgrađena građevina, a u postupku pretvorbe nije formirana posebna zemljišna čestica procijenjenog zemljišta, trgovačko društvo vlasnik je procijenjenog zemljišta i građevine (čl. 19. ZTOGZ.a).

23. Preostalo turističko zemljište na kojem je društveno poduzeće imalo pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja, a koje nije procijenjeno u vrijednosti društvenoga kapitala vlasništvo je jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi to zemljište (čl. 20. ZTOGZ-a).

24. Oblik i veličinu z.k. čestica iz čl. 18., 19., 24. i 25. tog Zakona, utvrđuje rješenjem nadležno upravno tijelo za poslove prostornog uređenja, na zahtjev osobe koja ima pravni interes (čl. 27. st. 1. ZTOGZ-a). Trgovačko društvo iz čl. 2. tog Zakona i jedinica lokalne samouprave na čijem se području nalazi nekretnina dužne su podnijeti zahtjev nadležnoj službi u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona (čl. 27. st. 4. ZTOGZ-a). Ako osoba iz čl. 27. st. 4. tog Zakona ne podnese zahtjev iz čl. 27. st. 1. tog Zakona, ili taj zahtjev bude pravomoćno odbačen ili odbijen sukladno odredbama tog Zakona, pravo vlasništva na nekretninama stječe Republika Hrvatska (čl. 28. st. 3. ZTOGZ-a).

25. Između stranaka je dakle nesporno da je prostorno-planskom dokumentacijom predmetnim nekretninama određena ugostiteljsko-turistička namjena (iako nije izvršeno razgraničenje između kampova i hotela, odnosno turističkih naselja), da je prednik tužitelja imao pravo korištenja predmetnih nekretnina k. č. br. 1354/3 i k. č. br. 1081/14 k.o. Vrsar stare izmjere (sud je pritom pogrešno naznačio 1081/2 jer iz Zapisnika (str. 179. spisa) proizlazi da je tuženik pravo korištenja imao na k. č. br. 1081/14, na što tužitelj ukazuje u žalbi), da samo zemljište nije procijenjeno u vrijednost društvenog kapitala „Anita“ Vrsar, kao i da se radi o zemljištu na kojem su izgrađene građevine ugostiteljsko-turističke namjene.

26. Iz nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke Antonija Labinca (str. 228. spisa) proizlazi da k. č. br. 1805/2 nove izmjere čine dijelovi k. č. br. 1081/14 i 1081/2 k. o. Vrsar, a da k. č. br. 1913/1 k. o. Vrsar nove izmjere čine dijelovi k. č. br. 1354/1, 1354/2 i 1354/3 stare izmjere.

27. Prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 2. st. 1. ZTOGZ-a pravilno zaključio da se u konkretnom slučaju radi o turističkom zemljištu, a uviđajem je utvrđeno da se radi o hotelu i turističkom naselju (jer je izgrađena zgrada za iznajmljivanje na k.č. 1913/1 k.o. Vrsar), odnosno plinska stanica u funkciji hotela (za k. č. 1805/2 k.o. Vrsar), a ne o zemljištu u kampu.

28. Budući da iz elaborata o procjeni (str. 40. - 97. spisa) te nalaza i mišljenja vještaka graditeljske struke Mladena Bakrana (str. 237. - 240. spisa) proizlazi da su predmetni objekti izgrađeni na k. č. br. 1805/2 k. o. Vrsar nove izmjere, označen kao spremnik propan-butan (dakle plinska stanica), površine 277 m2 u blizini hotela Panorama, kao i na k. č. br. 1913/1 k.o. Vrsar nove izmjere u naravi zgrada za iznajmljivanje, površine 196 m2, procijenjeni i uneseni u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća „Anita“ Vrsar u postupku pretvorbe, odnosno privatizacije, dok samo zemljište nije, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe čl. 18. ZTOGZ-a utvrdio da je tuženik (su)vlasnik građevine izgrađene na k. č. br. 1805/2 i na 1913/1 k. o. Vrsar, i zemljišta ispod građevine.

29. Pravilno je zaključio da tužitelj nije stekao pravo vlasništva ni na temelju odredbe čl. 27. st. 3. ZTOGZ-a, budući da je tuženik tijekom postupka dokazao da je pravovremeno podnio zahtjev iz čl. 27. st. 1. ZTOGZ-a (o kojem upravno tijelo nije odlučilo te je stupanjem na snagu Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu („Narodne novine“ broj: 50/20) taj postupak obustavljen).

30. Također, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da sve i da predmetni objekti nisu bili procijenjeni u vrijednosti društvenog kapitala društvenog poduzeća u postupku pretvorbe, odnosno privatizacije, da bi tada pravo vlasništva stekla jedinica lokalne samouprave na čijem se području nalazi to zemljište (čl. 20. ZTOGZ-a), a ne tužitelj.

31. Slijedom navedenog, pravilnom je primjenom materijalnog prava prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev jer tužitelj nije dokazao svoje tvrdnje da je stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina.

32. Vezano za odluku o trošku parničnog postupka, ovaj sud ukazuje kako tužitelj, osim uopćenog navoda da presudu pobija, nije niti obrazlagao zašto pobija trošak. Stoga je odluka o trošku ispitana po službenoj dužnosti u odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava, te je utvrđeno kako je sud pravilno na temelju odredbe čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a dosudio tuženiku trošak.

33. Slijedom navedenog, sukladno čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo je potvrditi prvostupanjsku presudu.

34. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22 i 88/22; dalje: Zakon o uvođenju eura) nužno je prilagoditi sudske odluke vezano uz uvođenje eura kao službene valute (čl. 43. i 48. Zakona o uvođenju eura). Stoga je iznose izražene u kunama u obrazloženju ove presude valjalo, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450, preračunati u eure sukladno općim pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz odredbe čl. 14. Zakona o uvođenju eura.

Zagreb, 5. travnja 2023.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Srđan Šimac

Broj zapisa: 9-30857-3eb81

Kontrolni broj: 0483c-b53fb-57318

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=SRĐAN ŠIMAC, L=ZAGREB, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.