Poslovni broj: 8 Kž-64/2024-3

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

                                         

 

 

                                                

Poslovni broj: 8 Kž-64/2024-3

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Koraljke Bumči, kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. U., zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona (NN 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući povodom žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku i optuženog I. U. podnesenih protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku broj 7 K- 299/2023 od 4. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2024.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog I. U. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog suda u Dubrovniku, broj 7 K-299/2023. od 4. prosinca 2023. na temelju odredbe članka 452. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 147/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. i 80/22. - dalje u tekstu ZKP/08.) odbijena je optužba protiv optuženog I. U. da bi počinio kazneno djelo protiv imovine – oštećenjem tuđe stvari, opisano i kažnjivo po članku 235. stavak 1. u vezi sa člankom 52. KZ/11.

 

2. Istom presudom, optuženi I. U. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisano u izreci pobijane presude te je na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci.

 

3. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11. optuženom I. U. je u izrečenu kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci uračunato vrijeme kada je bio uhićen i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 2. kolovoza 2023. pa nadalje.

 

4. Na temelju odredbe članka 69. stavak 1. KZ/11. optuženom I. U. je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja se na temelju odredbe članka 69. stavak 2. KZ/11. izvršava u okviru zatvorskog sustava ili u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za liječenje ovisnosti izvan zatvorskog sustava pod uvjetima određenim posebnim propisom. Ova mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora. Sudac izvršenja će obustaviti izvršavanje mjere iz članka 69. stavak 1. KZ/11. ako su prestali razlozi zbog kojih je izrečena ili ako je njezino dosadašnje i daljnje provođenje bezizgledno.

 

5. Na temelju odredbe članka 158. stavak 3. ZKP/08. oštećena grupacija H. je s imovinskopravnim zahtjevom upućena u parnicu.

 

6. Na temelju odredbe članka 158. stavak 3. ZKP/08. oštećeni G. K. je s imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.

 

7. Na temelju odredbe članka 148. stavak 6. ZKP/08. optuženi I. U. je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka. 1. – 6. te nagrade i nužnih izdataka postavljene braniteljice.

 

8. Protiv osuđujućeg dijela presude državni odvjetnik je pravovremeno podnio žalbu zbog odluke o kazni i odluke o troškovima kaznenog postupka iz članka 467. stavak

1. točka 4. ZKP/08. s prijedlogom da županijski sud uvaži žalbu i preinači pobijanu presudu u odnosu na kaznu i to na način da optuženiku za počinjeno kazneno djelo izrekne kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci te da ga obveže nadoknaditi troškove kaznenog postupka.

 

9. Nadalje, žalbu je u odnosu na osuđujući dio presude podnio i optuženik putem braniteljice M. Š., odvjetnice iz D., „iz svih zakonom dopuštenih razloga“ s prijedlogom da, ako sud smatra da je optuženik kriv, „da mu izrekne najmanju moguću kaznu te da ga se u najbržem mogućem roku uputi na liječenje.

 

10. Optuženik je podnio odgovor na žalbu u kojem je predložio usvojiti žalbu optuženika, a odbiti žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu. Odgovor na žalbu je podnio i državni odvjetnik s prijedlogom da se odbije žalba optuženika te uvaži njegova žalba u pogledu kazne i troškova postupka.

 

11. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

 

12. Žalbe nisu osnovane.

 

13. Iako optuženik u žalbi ističe da pobija presudu iz svih žalbenih razloga, sadržajno, istaknuvši da riječi koje je optuženik uputio nisu kod oštećenika izazvale, niti su podobne izazvati prepast, da s obzirom na stanje u kojem je bio, optuženik nije mogao oštećeniku učiniti ništa nažao, da je optuženik zbog svoje osnovne bolesti sklon alkoholu, a oštećenik pozivanjem policije privremeno rješava problem s optuženikom zbog nemogućeg suživota dok je ovaj pod utjecajem alkohola, zapravo pobija zaključke suda o postojanju bitnih sastavnica kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11., odnosno pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

14. Prvostupanjski je sud detaljno analizirao iskaz oštećenog D. U., kako onaj dan na dokaznom ročištu 15. rujna 2023., tako i na raspravi 21. studenog 2023. te ga doveo u vezu sa ostalim provedenim dokazima, prije svega, zahtjevom oštećenika za policijskom intervencijom i nalazom i mišljenjem vještaka psihijatra dr. H. M. te ispravno zaključio kako isti predstavljaju logičan, životan i uvjerljiv slijed događaja te je na temelju istih utvrdio da je optuženi I. U. kritične zgode u alkoholiziranom stanju rekao oštećenom D. U. da će ga ubiti. Oštećeni D. U. nastoji u iskazu umanjiti značaj upućenih riječi, međutim, kada se ima u vidu da je nakon što je optuženik rekao oštećeniku da će ga ubiti, optuženik krenuo prema njemu, da je oštećenik zatražio policijsku intervenciju, što znači da se osjećao ugroženim, da je policija intervenirala i dovela optuženika u prostorije PP K. zbog sumnje u počinjenje kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. KZ/11., očito je da je oštećenik ozbiljno shvatio izgovorene prijeteće riječi. Objektivno, upućene riječi, uz činjenicu da ih je uputila alkoholizirana osoba, za koju je oštećenik znao da u takvom stanju može biti opasan, su podobne da kod osobe kojoj su upućene izazovu strah, ugroženost, uznemirenost i bojazan za vlastiti integritet. Je li optuženik imao realizirati ostvarenu prijetnju nije odlučno za egzistenciju terećenog djela, već je dostatno da se radi o prijetećem izričaju podobnim da izazove posljedicu kod adresata u vidu straha i ugroženosti. Time da treba naglasiti da kod optuženog I. U., prema nalazu i mišljenju psihijatrijskog vještaka dr. H. M., postoji duže vremena problem zlouporabe alkohola koji vodi klinički značajnim oštećenjima i subjektivnim problemima, uslijed čega postoji mogućnost da zbog dijagnosticiranih duševnih smetnji u budućnosti počini i teže kazneno djelo, a što je oštećenom D. U., iz ponašanja optuženika, sigurno bilo poznato i utjecalo na doživljaj upućenih prijetnji.

 

15. Iz cjelokupnog ponašanja optuženog I. U., izgovorenih riječi, pored činjenica da je oštećenik svjestan njegove opasnosti u alkoholiziranom stanju jer je prethodno višekratno doživio njegove prijetnje, prvostupanjski sud je sasvim ispravno zaključio da su izrečene riječi objektivno podobne izazvati osjećaj ustrašenosti i uznemirenosti. Oštećenik se uslijed opisanog ponašanja optuženika osjećao ugroženo, nespokojno, opravdano se bojeći za vlastiti život i tjelesni integritet, što ukazuje da je optuženik svojim postupanjem ostvario cilj, stvorivši kod svog oca, a oštećenika osjećaj osobne ugroze i nesigurnosti. Radi zaštite vlastitog života bio je prisiljen zatražiti policijsku intervenciju, što sve ukazuje da je optuženi I. U. svojim ponašanjem ostvario sva bitna obilježja kaznenog prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11.

 

16. Pobijajući odluku o kazni, državni odvjetnik ističe da sud nije dovoljno kao otegotnu okolnost cijenio činjenicu da je optuženik tri puta pravomoćnim presudama oglašen krivim zbog istovrsnih kaznenih djela protiv osobne slobode i jednom zbog kaznenog djela protiv imovine te dva puta zbog prekršaja iz članka 22. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenicu da su dva kaznena djela prijetnje počinjena na štetu iste osobe D. U., optuženikovog oca, u kojim presudama su mu izrečene uvjetna osuda i bezuvjetna kazna zatvora u trajanju osam mjeseci, čime se nije u dostatnoj mjeri utjecalo na svijest optuženika da se kloni počinjenja kaznenih djela. Ovakvom kaznom, prema stavu državnog odvjetnika neće se ostvariti niti ciljevi specijalne, niti generalne prevencije.

 

17. Optuženi I. U., pobijajući odluku o kazni ističe da je kod optuženika znatno smanjena ubrojivost povezana s ovisnošću što ga dovodi u problematične situacije, a što se može prevenirati jedino liječenjem osnovne bolesti, a ne boravkom u zatvoru bez adekvatne terapije.

 

18. Ispitujući odluku o kazni, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su u skladu s odredbom članka 47. KZ/11. odlučne za proces individualizacije kazne kao i da ih je ispravno vrednovao. U pobijanoj presudi sasvim adekvatno je prvostupanjski sud kao olakotno cijenio bitno smanjenu ubrojivost, dok mu je kako otegotnu okolnost cijenio raniju osuđivanost presudom Općinskog suda u Dubrovniku, broj K-147/2021. od 2. lipnja 2021. za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. u vezi sa stavkom 3. KZ/11. počinjeno na štetu oštećenog D. U., presudom Općinskog suda u Dubrovniku, broj K-243/2021. od 14. rujna 2021. za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. u vezi sa stavkom 3. KZ/11. počinjeno na štetu oštećenog D. U., presudom Općinskog suda u Dubrovniku, broj K-328/2020 od 21. listopada 2022. za kazneno djelo iz članka 235. stavak 1. KZ/11., presudom Općinskog suda u Dubrovniku, broj K-115/2021. od 7. lipnja 2021. za kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. počinjeno na štetu vještaka psihijatra, kao i prekršajnu kažnjavanost i to u dva navrata zbog prekršaja iz članka 22. stavak 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

 

19. Imajući u vidu kod odlučivanja o kazni istaknute i cijenjene olakotne i otegotne okolnosti te povezujući s propisanom kaznom za inkriminirano kazneno djelo od šest mjeseci do pet godina, kao i žalbene navode državnog odvjetnika i optuženika osnovano je prvostupanjski sud optuženog I. U. osudio na kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci. Naime, imajući u vidu stupanj krivnje optuženika koji nije bio izrazito visok s obzirom da je optuženik postupao s izravnom namjerom prvog stupnja, bio je svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, međutim, optuženik je tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv, kao i činjenicu da žrtva ima razumijevanje za njegovo ponašanje i opravdava ga ovisnošću, dosadašnje ponašanje optuženika, posebno osuđivanost zbog istih kaznenih djela na štetu istog oštećenika što ukazuje da je optuženik očito fokusiran na oca i sklon nasilju u obitelji, kazna zatvora na koju je osuđen I. U. i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda je primjerena istaknutim okolnostima te podobna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. dok nekom blažom kaznom, za koju se zalaže optuženik, odnosno strožom za koju se zalaže državni odvjetnik, ista ne bi bila ostvarena.

 

20. Nadalje, nije u pravu državni odvjetnik niti kada pobija odluku o trošku tvrdeći da je prvostupanjski sud neutemeljeno oslobodio obveze naknade troškova kaznenog postupka. S obzirom da je optuženik nezaposlen i lošeg imovnog stanja, plaćanjem troškova postupka bi bila ugrožena njegova egzistencija tako da ga je osnovano, na temelju odredbe članka 148. stavak 6. ZKP/08., oslobodio obveze plaćanja istih.

 

21. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu sa odredbama članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

22. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu 30. siječnja 2024.

                                                                                                                PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Koraljka Bumči, v.r.