Poslovni broj:15 Kž-50/2024-8

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

                                         

 

 

                                                

Poslovni broj:15 Kž-50/2024-8

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak, kao predsjednice vijeća, te Jasne Smiljanić i Siniše Pleše kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog T. K. R. i 2. optuženog D. P. zbog kaznenog djela protiv imovine-teškom krađom iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi s člankom 228. stavak 1. sve u vezi s člankom 52. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/2, 114/221 – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, 1. optuženog T. K. R. i 2. optuženog D. P., izjavljenih protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: K-1839/2023-9 od 15. prosinca 2023, u javnoj sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2024. u nazočnosti 2. optuženog D. P. putem video linka iz Zatvora u Zagrebu te njegove braniteljice Lj. P., odvjetnice iz Z., a u odsutnosti zamjenika Županijskog državnog odvjetnika,

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika, 1. optuženog T. K. R. i 2. optuženog D. P. kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: K-1839/2023. od

15. prosinca 2023, proglašeni su krivima 1. optuženi T. K. R. da je počinio produljeno kazneno djelo protiv imovine – teškom krađom – opisano u članku 229. stavku 1. točka 1. u vezi s člankom 228. stavkom 1. sve u vezi s člankom 52. KZ/11, pod točkom 1. podtočke a), b), c), d), e) i f) a 2. optuženi D. P. da je počinio kazneno djelo iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 228. stavkom 1. sve u vezi s člankom 52. KZ/11 pod točkom 1. podtočke a), b) i f), činjenično i pravno opisano izrekom te presude.

 

2.Na temelju članka 229. stavka 1. u vezi s člankom 52. KZ/11. 1 optuženi T. K. R. za kazneno djelo iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 228. stavkom 1., sve u vezi s člankom 52. KZ/11. pod točkom 1. podtočke a), b), c), d) e) i f) osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca.

 

3. Na temelju članka 54. KZ/11. 1. optuženom T. K. R. se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 20. listopada 2023. pa nadalje.

 

4. Na temelju članka 229. stavka 1. u vezi s člankom 52. KZ/11. 2. optuženi D. P. za kazneno djelo iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 228. stavkom 1., sve u vezi s člankom 52. KZ/11. pod točkom 1. podtočke a), b) i f) osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci.

 

5. Na temelju članka 54. KZ/11. 2. optuženom D. P. se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme lišenja slobode provedeno u istražnom zatvoru od 20. listopada 2023. pa nadalje.

 

6. Na temelju članka 69. KZ/11. 2. optuženom D. P. se izriče sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o drogama koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, a najdulje do prestanka izvršenja kazne zatvora.

 

7. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22.; dalje: ZKP/08.) oštećenom TD P. d.o.o., Z. dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 200,00 eura/1.506,90 kuna, oštećenom A. O., Z. dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 400,00 eura/3.013,80 kuna, oštećenom TD K. d.o.o., B. dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 1.264,15 eura /9.524,74 kuna, oštećenom TD R. d.o.o., Z. dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 1.388,32 eura/10.460,30 kuna, TD oštećenom TD P. d.o.o. dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 1.000,00 eura/7.534,50 kuna, pa se 1. optuženom T. K. R. i 2. optuženom D. P. nalaže solidarno isplatiti iznos od 200,00 eura/1.506,90 kuna oštećenom TD P. d.o.o., Z., iznos od 1.264,15 eura/9.524,74 kuna oštećenom TD K., B., TD oštećenom TD P. d.o.o. u iznosu od 1.000,00 eura/7.534,50 kuna u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude, a samo 1. optuženom T. K. R. se nalaže isplatiti iznos od 400,00 eura/3.013,80 kuna oštećenom A. O., Z. kao i iznos od 1.388,32 eura/10.460,30 kuna oštećenom TD R., Z., u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

 

8. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. ZKP/08. 1. optuženi T. K. R. i 2. optuženi D. P. u cijelosti se oslobađaju dužnosti naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08 te troškova, nagrade i nužnih izdataka postavljenih im branitelja po službenoj dužnosti.

 

9. Protiv te presude žalbe su pravodobno podijeli Općinski kazneni državni odvjetnik u Zagrebu zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji, (članak 471. stavak 1. u vezi članka 467. stavka 1. točke 4. ZKP/08) s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da 1. i 2. optuženika osude na bezuvjetne kazne zatvora u dužem trajanju.

 

10. Žalbu je protiv te presude pravodobno podnio i 1. optuženi T. K. R., po branitelju M. P., odvjetniku u Z., zbog nepravilne odluke o kaznenoj sankciji, povrede postupovnih odredbi kaznenog postupka i nepravilno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odredi uvjetnu, odnosno djelomičnu uvjetnu osudu, zbog počinjenog kaznenog djela ili, podredno, da smanji izrečenu kaznu na najnižu moguću ili da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i rješavanje.

 

11. Isto tako protiv te presude žalbu je pravodobno podnio i 2. optuženi D. P. po braniteljici Lj. P., odvjetnici iz Z., zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se 2. optuženiku izreče blaža kaznenopravna sankcija po vrsti i mjeri od one koju je sud izrekao.

 

12. Odgovor na žalbu OKDO podnio je 1. optuženi T. K. R. po branitelju M. P., odvjetniku iz Z., s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu OKDO kao neutemeljenu.

 

13. Odgovor na žalbu OKDO u Zagrebu podnio je 2. optuženi D. P., po braniteljici Lj. P., odvjetnici iz Z., s prijedlogom da se žalba OKDO odbije kao neutemeljena. Ujedno je zatražio obavijest o održavanju sjednice.

 

14. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

 

15. Na temelju članka 475. ZKP/08 održana je javna sjednica na koju nije pristupio uredno pozvani Županijski državni odvjetnik, dok je 2. optuženi D. P. nazočio sjednici vijeća putem video linka iz Zatvora u Zagrebu, a osobno je pristupila braniteljica 2. optuženog, odvjetnica Lj. P., te je u cijelosti ostala kod navoda žalbe i odgovora na žalbu.

 

16. Žalbe državnog odvjetnika, 1. i 2. optuženika nisu osnovane.

 

17. Državni odvjetnik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud prilikom izbora vrste i mjere kazne precijenio olakotne okolnosti te da nije u dovoljnoj mjeri cijenio otegotne okolnosti na strani 1. i 2. optuženika. Ovaj žalitelj drži da iz kaznene evidencije nedvojbeno proizlazi kako se radi o višestruko pravomoćno osuđivanim osobama, na koje do sada izrečene, kako uvjetne, tako i bezuvjetne kazne zatvora, nisu utjecale na način da svoje ponašanje usklade sa društveno prihvatljivim normama, a osim toga evidentno je, da kako 1., tako i 2. optuženik, činjenjem kaznenih djela stječu materijalna sredstva za život, pa stoga smatra da se priznanje i izraženo kajanje, kao i spremnost da nadoknade štetu ne može pripisati njihovoj svijesti o neprihvatljivosti osobnog ponašanja, samokritičnosti ili volji da snose posljedice za učinjeno, nego samo i isključivo kao način da umanje svoju kaznenopravnu odgovornost.

 

17.1. 1. Optuženi T. K. R. naznačuje u žalbi žalbenu osnovu zbog odluke o kazni, bitnu povredu odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali samo zbog odluke o kazni.

 

17.2. Navodi da iz obrazloženja pobijane presude (točka 12), olakotne okolnosti na strani 1. optuženika, i to priznanje počinjenja kaznenog djela, te izraženo žaljenje zbog počinjenja istog, kao i iskazanu volju i spremnost da nadoknadi štetu prouzročenu počinjenjem predmetnog kaznenog djela, prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir pri izricanju kaznene sankcije i njene visine. U odnosu na otegotne okolnosti, prvostupanjski sud navodi prijašnju osuđivanost 1. optuženika, ali je činjenica da je od posljednje pravomoćne osude 1.optuženiku protekao veći broj godina, te da u tom vremenu nije počinio novo kazneno djelo do ovog slučaja. Kada se uzme u obzir da pravomoćne presude izrečene protiv 1.optuženika u spomenutom razdoblju od 2005. do 2016. te duži vremenski period od posljednje presude u kojem nije počinio novo kazneno djelo, jasno je da su iste, suprotno tvrdnjama prvostupanjskog suda, ipak utjecale na 1. optuženika na način da se suzdrži od daljnjeg takvog ponašanja. Žalitelj ističe da je važno istaknuti da je u trenutku slabosti, odnosno pod utjecajem opojnih sredstava koje je tijekom tog perioda uzimao 1.optuženik protupravno postupao.

 

17.3. 2. optuženi D. P. žali se zbog odluke o kazni navodeći da je prvostupanjski sud kod 2. optuženika našao niz olakotnih okolnosti, no da je iste podcijenio, dok je značaj otegotnih okolnosti precijenio. Drži da prvostupanjski sud nije cijenio činjenicu da je 2.optuženik već na prvom ispitivanju priznao počinjenje kaznenog djela, a što je utjecalo na efikasno i ekonomično okončanje kaznenog postupka, te je izrazio iskreno žaljenje i kajanje i spremnost da nadoknadi štetu. Kao uzrok takvog njegovog ponašanja navodi da je dugi niz godina konzument raznovrsnih opijata zbog čega se kod njega razvila i ovisnost o istima te da je upravo dugogodišnja bolest od ovisnosti bila ključni razlog za počinjenje inkriminiranog mu kaznenog djela. Trenutno se u zatvoru liječi i to je dalo rezultate, između ostalog značajno smanjenje ordinirane terapije, a na javnoj sjednici iskazao je da se sada nalazi izvan terapijskog tretmana. Također navodi da je potvrđenim psihijatrijskim vještačenjem utvrđeno da je smanjeno ubrojiv, što je prvostupanjski sud potpuno zanemario.

 

17.4. Slijedom iznijetog, 1. i 2. optuženici se zalažu za blaže kažnjavanje držeći da bi se svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 mogle ostvariti blažom kaznom.

 

18. Suprotno stavu državnog odvjetnika, koji se zalaže za strože kažnjavanje, kao i

1. i 2. optuženika koji smatraju da bi se svrha kažnjavanja ostvarila blažim kaznama, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda upravo kazna zatvora od jedne godine i dva mjeseca, na koju je osuđen 1. optuženi T. K. R., i kazna zatvora u trajanju od devet mjeseci, na koju je osuđen 2. optuženi D. P., su primjerene okolnostima koje je utvrdio prvostupanjski sud te nema mjesta strožem, a niti blažem kažnjavanju 1. i 2. optuženika.

 

19. Naime, prvostupanjski sud je prilikom odmjeravanja vrste i mjere kazne, 1.optuženom ocijenio da će upravo ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, kao i pravednosti kažnjavanja, te će 1. optuženiku ovakvom kaznom, a nakon što je izdrži, biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo, odnosno društveno prihvatljivo ponašanje, te će doći u priliku pokazati da li se sada, s obzirom na životnu dob u kojoj se nalazi, odlučiti kloniti činjenja kaznenih djela i konačno pribavljati sredstva za život na zakonom dopušten način, te se uključiti u redovne životne tokove u kojima nema mjesta činjenju kaznenih djela. Dosadašnja osuđivanost na uvjetne osude, očito nije utjecala da svoje ponašanje uskladi sa opće prihvaćenim društvenim normama i da se suzdrži od daljnjeg počinjenja kaznenih djela.

 

20. U odnosu na 2. optuženog D. P. i kaznu zatvora na koju je osuđen, a koja je primjerena svim utvrđenim okolnostima po prvostupanjskom sudu, i to da je unatoč priznanju i doprinosu bržem okončanju ovog postupka prvostupanjski sud imao na umu istovrsnost kaznenih djela te protupravno postupanje tijekom vremena provjeravanja 2. optuženika, upućuje na zaključak da dosadašnja osuđivanost 2. optuženika nije imala specijalno preventivni učinak na 2. optuženika na način da 2. optuženik svoje ponašanje uskladi s opće prihvaćenim društvenim normama, da se suzdrži od daljnjeg činjenja kaznenih djela te je stoga prvostupanjski sud pravilno utvrdio da se jedino bezuvjetnom kaznom zatvora na koju je. 2 optuženik osuđen tj. na kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci, može ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, odnosno utjecati na 2. optuženika da shvati da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te s obzirom na izrečenu sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti, iz čega proizlazi da je 2. optuženik, nakon redovitog liječenja, izvan terapijskog tretmana.

 

21. Ispitujući pobijanu presudu sukladno članku 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 po službenoj dužnosti, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, kao niti povrede zakona na štetu 1. i 2. optuženika, stoga je valjalo odbiti žalbe državnog odvjetnika, 1. i 2. optuženika te na temelju članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.

 

U Zagrebu 30. siječnja 2024.

                                                                                                                PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Lidija Vidjak, v.r.