Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-2/2021-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Milene Vukelić- Margan predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari 1.-tužiteljice B. M.-K. iz O., OIB: ..., 2.-tužitelja R. H. iz O., OIB: ..., protiv tuženika F. B. iz N. V., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku A. R., odvjetniku iz R., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i ništetnosti, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-1164/2018-28 od 12. studenog 2020., u sjednici vijeća održanoj 5. travnja 2023.

r i j e š i o  j e

Uvaženjem žalbe tužitelja ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-1164/2018-28 od 12. studenog 2020. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"Odbijaju se tužitelji s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi: "Proglašava se ovrha broj 36. Ovr-1124/18-18 od 04.05.2018. g. nedopuštenom. Utvrđuje se da je ništetan solemizirani ugovor o zakupu dijela kuće zaključen 06.04. 2016. g. ovjeren po javnom bilježniku iz Rijeke, a koji je zaključen između B. F. iz N. V., kao zakupodavca, i B. M.-K. i H. R. oboje iz O., kao zakupnika. Radnje provedene na temelju ovrhe broj 36. Ovr-1124/18 od 04.05. 2018. g. utvrđuju se ništetnima. Nalaže se Financijskoj Agenciji (FINA) u Osijeku da nakon pravomoćnosti odluke izvrši brisanje ovrhe iz svoje evidencije i sa računa I. i II. tužitelja. Nalaže se tuženiku da plati troškove postupka tužiteljima.", kao neosnovan u cijelosti."

2. Protiv te presude žale se tužitelji zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

3. U žalbi navode da su podneskom od 20. ožujka 2019. istakli novi tužbeni zahtjev, pa tužbeni zahtjev o kojem je sud odlučio nije njihov. Tužitelji smatraju da je ovršna isprava bila ništava u momentu podnošenja prigovora na rješenje o ovrsi. Navode kako u ovom postupku sud ne provodi postupak za utvrđenje ništavosti ugovora o zakupu, međutim, sud će ipak utvrditi postoje li činjenice koje potvrđuju ništavost ovršne isprave – ugovora o zakupu poslovnog prostora. Tužitelji ističu da je ugovor jednostrano stavljen van snage od strane tuženika dopisom od 21. lipnja 2017. tj. da ovršna isprava nakon tog datuma više ne egzistira. Ustraju kod tvrdnje da je ugovorena činidba iznajmljivanja apartmana tužiteljima kao fizičkim osobama pravno nemoguća ili nedopuštena, što čini ugovor ništavim. Pri tom ukazuju na dopis Ministarstva i posebno Ureda O. C. u kojem se izričito potvrđuje da se na temelju sklopljenog ugovora o zakupu ne može dobiti dozvola za rad jer je sklopljen suprotno čl. 38. st. 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti. Navode da tuženik ne traži ni kune za komunalne troškove objekta kao i za sam najam dok su tužitelji boravili u objektu od 1. svibnja do 16. rujna 2016., već neosnovano traži da mu tužitelji za razdoblje od 16. rujna 2016. do 30. lipnja 2017. plate struju, vodu i drugo što je sam potrošio. Navode da ih je tuženik namjerno držao u zabludi kako namjerava nastaviti s poslovnom suradnjom. Iako tuženik nije potpisao novi prijedlog ugovora i poslovne suradnje, nikad ga nije usmeno niti pismeno odbio, pa su tužitelji smatrali da će postići dogovor. Na takav način tuženik je zavlačio tužitelje sve do isteka prve godine ugovora, a onda ga je sam stavio izvan snage putem dopisa od 21. lipnja 2017., a putem svog odvjetnika koji je i sastavio ugovor.

4. Predlažu pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom navodi da tužitelji u žalbi ponavljaju navode koje su isticali u tužbi bez analize provedenih dokaza i bez navođenja bilo koje povrede odredaba parničnog postupka. Navodi da tužitelji samo analiziraju odredbe ugovora bez predlaganja dokaza. Smatra da je bitna činjenica da li je ovršna isprava – ugovor o zakupu poslovnog prostora stavljen izvan snage, odnosno da taj ugovor više ne egzistira, a o tome nema niti jednog dokaza.

6. Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi.

7. Žalba je osnovana.

8. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19; dalje ZPP) na koji sadržajno ukazuje žalba, jer je sud prvog stupnja odlučio u okviru zahtjeva postavljenog u tužbi. Naime, tužitelji su podneskom od 20. ožujka 2019. povukli dio tužbenog zahtjeva istaknutog u tužbi, međutim, tuženik se tome protivio pa je sud prvog stupnja pravilno odlučio o prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu.

9. Međutim, počinjena je bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda suda prvog stupnja ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje ovrhe koja se protiv njih kao ovršenika vodi kod Općinskog suda u Osijeku pod poslovnim brojem Ovr- 1124/18 nedopuštenom.

11. Također tužitelji su istakli i zahtjev radi utvrđenja da je ništetan solemnizirani ugovor o zakupu dijela kuće sklopljen 6. travnja 2016. ovjeren po javnom bilježniku, a koji je sklopljen između F. B. kao zakupodavca i B. M.-K. i R. H., kao zakupnika, kao i zahtjev da se radnje provedene na temelju ovrhe broj Ovr- 1124/2018 od 4. svibnja 2018. utvrđuju ništetnim uz nalog Financijskoj agenciji (dalje FINA) u Osijeku da nakon pravomoćnosti odluke izvrši brisanje ovrhe iz svoje evidencije i sa računa tužitelja.

12. U provedenom postupku je utvrđeno:

- da su zaključkom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-1124/2018-18 tužitelji upućeni u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom,

- da su tužitelji kao ovršenici u tom ovršnom postupku u žalbi protiv rješenja o ovrsi kao žalbeni razlog naveli kako predmet ovrhe ne postoji, odnosno ovršenici, ovdje tužitelji su naveli žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20; dalje OZ).

13. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev tužitelja uz obrazloženje da tužitelji nisu dokazali da je tražbina ovdje tuženika prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je tužitelji više nisu mogli istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka. Naime, navodi da tužitelji u ovom postupku nisu predočili dokaze da je ovršna isprava, dakle ugovor o zakupu od 6. travnja 2016. stavljen izvan snage, dakle da navedena ovršna isprava više ne egzistira. Pri tom smatra pogrešnim stav tužitelja da će sud u ovom postupku utvrđivati ništavost predmetnog ugovora, jer sud to u ovom postupku ne radi, već samo utvrđuje da li je u vrijeme podnošenja prigovora na rješenje o ovrsi žalbeni razlog tužitelja, a tamo ovršenika bio osnovan, dakle da li je predmetni ugovor o zakupu kao ovršna isprava u momentu podnošenja prigovora na rješenje o ovrsi zaista bio ništav, odnosno da li je zaista bio stavljen izvan snage. Kako tužitelji to nisu dokazali u ovom postupku, tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.

14. Takvo pravno stajalište suda prvog stupnja je pogrešno.

15. Naime, tužitelji su upućeni u parnicu radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom, jer su tužitelji kao ovršenici u tom postupku podnijeli žalbu tvrdeći da je prestala tražbina iz ovršne isprave, dakle, zbog žalbenog razloga iz čl. 50. toč. 9. OZ-a.

16. U tužbi, tužitelji su pojasnili razlog zbog kojeg ovrhu smatraju nedopuštenom tvrdeći da je ovrha određena na temelju ovršne isprave, a koja nije ovršna isprava (čl. 50. st. 1. toč. 1. OZ-a), jer se radi o ništetnom ugovoru o zakupu sačinjenom u obliku javnobilježničke isprave.

17. Prema navodima tužitelja, činidba iz ugovora o zakupu je nedopuštena jer tužitelji kao fizičke osobe na temelju ugovora o zakupu poslovnog prostora sklopljenog s tuženikom kao vlasnikom objekta ugovora o zakupu, ne mogu ishoditi dozvolu za rad za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, odnosno iznajmljivati apartmane.

18. Naime, tužitelji u žalbi protiv rješenja o ovrsi donesenog na temelju ovršne isprave ugovora o zakupu dijela nekretnine, solemniziranog po javnom bilježniku Z.

V. iz R., pod brojem Ov-2110/13, a radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja, navedeno rješenje su pobijali u cijelosti, tvrdeći kako ne postoji dugovanje ovršenika prema ovrhovoditelju radi kojeg je određena ovrha. U vezi toga ovršenici su rješenjem ovršnog suda upućeni na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

19. Suprotno shvaćanju suda prvog stupnja, ovaj sud smatra da je parnični sud ovlašten suditi i o zahtjevu tužitelja (ovršenika iz ovršnog postupka) na utvrđenje ništetnosti ugovora koji predstavlja ovršnu ispravu na kojoj ovrhovoditelj (tuženik iz parnice) tu tražbinu temelji, bez obzira što se ovršenici u žalbi nisu i formalno pozvali na ništetnost i bez obzira što ovršni sud nije u rješenju kojim je ovršenike uputio u parnicu naveo i taj razlog za pokretanje parnice sa zahtjevom na proglašenje ovrhe nedopuštenom.

20. Naime, takav zahtjev tužitelja (na utvrđenje ništetnosti ugovora), od prethodne je važnosti za odluku o njihovom zahtjevu da je određena ovrha nedopuštena zbog nepostojanja tražbine (one iz ništetnog ugovora) što utječe na postojanje obveze tužitelja i tužiteljima se mora priznati pravni interes i za takav zahtjev - a budući da o ništetnosti ugovora sud ionako mora paziti i po službenoj dužnosti.

21. To uostalom proizlazi iz odredbe čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21- dalje ZOO) prema kojoj na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti.

22. Prvostupanjski sud je zanemario navedenu odredbu prema kojoj na ništetnost pazi sud po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba. Stoga je sud prvog stupnja odbijanjem tužbenog zahtjeva uz tvrdnju da se valjanost predmetnog ugovora o zakupu poslovnog prostora može ocijeniti samo u posebnoj parnici radi utvrđenja ništetnosti, a ne u parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, postupio protivno odredbi čl. 327. st. 1. ZOO-a.

23. Zbog pogrešnog pravnog pristupa u primjeni materijalnog prava, odlučne okolnosti za odlučivanje o zahtjevu za proglašenje ovrhe nedopuštenom ostale su neutvrđene.

24. U nastavku postupka sud prvog stupnja će raspraviti istaknuti prigovor ništetnosti ugovora o zakupu poslovnog prostora kao ovršne isprave i utvrditi odlučne činjenice za rješenje odnosa među strankama i nakon toga donijeti odluku o tužbenom zahtjevu.

25. Iz navedenih razloga valjalo je uvaženjem žalbe tužitelja pobijanu presudu ukinuti, a kako je odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu iz čl. 369. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci 5. travnja 2023.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan, v.r.