Poslovni broj Gž R-701/2021-5
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. J. iz T., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik T.M., odvjetnik iz M., protiv tuženika L. P. d.d. P., OIB: ....., koju zastupa punomoćnica L. D. iz OD K. & B. iz Z., radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj Pr-251/2019-12 od 05. svibnja 2021., 05. travnja 2023.
p r e s u d i o j e
1. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj Pr-251/2019-12 od 05. svibnja 2021.
2. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja, naloženo je tuženiku da tužitelju na ima naknade imovinske štete (izgubljene zarade) za razdoblje od listopada 2014. do ožujka 2018. isplati utvrđene mjesečne iznose sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke. Točkom II izreke naloženo je tuženici da isplati tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 67.812,50 kn sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke.
2. Protiv te presude žali se tuženik zbog svih žalbenog razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22
- dalje: ZPP).
3. Tuženik u žalbi tvrdi da je predmetna tražbine zastarjela te da plaćanjima izvršenim po odluci Radničkog savjeta od siječnja 2008. nije prekinut objektivni rok zastare za naknadu štete u vezi štetnog događaja od 19. listopada 1971. Tvrdi i da prilikom utvrđenja osnovanosti visine tražbine sud prvog stupnja nije uzeo u obzir naknadu za tjelesno oštećenje i doplatak za njegu i pomoć koji se prema podacima HZMO-a isplaćuju tužitelju.
4. Predlaže uvaženje žalbe.
5. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
6. Žalba nije osnovana.
7. Prvostupanjski sud je utvrdio:
- da se predmetna tražbina odnosi na naknadu štete s osnove razlike između mirovine koju tužitelj ostvaruje i plaće koju bi primao da je ostao raditi kod tuženika,
- da nije zastarjela predmetna tražbina jer od dospijeća najstarije tražbine, listopada 2014. do podnošenja tužbe 27. rujna 2019. nije protekao rok od pet godina.
- da je tuženik temeljem te Odluke tužitelju plaćao razliku između invalidske mirovine i plaće koju bi primao da je radio kod tuženika za razdoblje do 15. siječnja 2008., a nakon toga temeljem pravomoćnih presuda ovog suda i za daljnje razdoblje,
- da to što je tuženikov prednik svojom odlukom od 6. lipnja 1985. priznao tužitelju štetu do određenog razdoblja, tuženika ne oslobađa od obveze naknade štete i za nastavno razdoblje,
- da tužitelj kod kojeg je nastao gubitak sposobnosti za rad zbog nesreće na poslu, ostvaruje pravo na naknadu štete u visini razlike između mirovine koju prima i plaće koju bi ostvarivao da je ostao raditi na ranijem radnom mjestu, u smislu odredbe članka 1095. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008. - dalje: ZOO) i da visina tog iznosa nje sporna,.
Kod donošenja pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a/13, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i na koje se poziva tuženik. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio bitne činjenice i primijenio materijalno pravo, kada je pozivajući se na odredbu članka 1095. stavak 1. ZOO-a obvezao tuženika na isplatu imovinske štetu po osnovi izgubljene zarade u visini razlike između mirovine koju prima i zarade koju bi primao da je ostao raditi kod tuženika, a visina koje nije bila sporna. Pravilno je utvrdio i da se naknada za tjelesno oštećenje i doplatak za tuđu pomoć i njegu ne uzima u obzir kod utvrđenja visine izgubljene zarade u spornom razdoblju.
Osobna invalidnina predstavlja svojevrsnu naknadu za oštećenje organizma koja ima za posljedicu smanjenje životne aktivnosti i uzima se u obzir tek pri utvrđivanju i dosuđivanju novčane naknade po osnovi pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti dok se naknada s osnova tuđe njege i pomoći uračunava se u naknadu štete s osnova tuđe pomoći i njege a ne, kako to tuženik pogrešno smatra pri utvrđivanju i dosuđivanju predmetne naknade štete po osnovi izgubljene zarade.
Pravilno je utvrdio i zastarni rok za predmetnu tražbinu u trajanju od pet godina u smislu odredbe članka 139. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14.) na koju odredbu se nije izričito pozvao, ali ju je pravilno primijenio.
Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da se u konkretnom slučaju ne radi o povremenom potraživanju nego o naknadi štete na ime izgubljene zarade koja će sukcesivno nastajati u budućnosti i koja se može zahtijevati u obliku rente ili sukcesivnim utuženjem naknade za proteklo razdoblje.
To proizlazi i iz pravnog shvaćanja Građanskog odjela VSRH broj Su IV- 16/2021 od 20. rujna 2021. prema kojemu naknadu štete koja će sukcesivno nastajati u budućnosti (izgubljena zarada, uzdržavanje ili u drugim slučajevima naknade buduće imovinske štete) oštećenik može ostvarivati ne samo u vidu rente već i sukcesivnim (povremenim) utuženjem za proteklo razdoblje, ali se u tom slučaju prekid zastare iz članka 245. stavak 3. ZOO/05 odnosi samo na tražbinu iz tužbenog zahtjeva i rokovi zastare za prvo utuženo potraživanje počinju teći prema članku 230. i 231. ZOO/05, dok za slijedeće (novo) utužene tražbine zastara teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa naknade štete i do prekida zastare dolazi tek podnošenjem nove tužbe ili preinakom postojeće.
Sukladno tome pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da zastarni rok od pet godine teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa naknade štete po osnovi izgubljen zarade pa kako je tužba podnesena 27. rujna 2019., a najstarije potraživanje za mjesec listopad 2014., u smislu odredbe članka 92. stavka 3. Zakona o radu („Narodne novine" broj 93/14 dalje- ZR) dospjelo je 15. studenog 2014., pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da predmetna tražbina nije u zastari jer do podnošenja tužbe taj rok nije protekao te su neosnovani su svi žalbeni navodi kojima se osporava utvrđenje suda prvog stupnja.
Pravilno je sud prvog stupnja primjenom odredbe članka 154. stavak 1. u vezi sa člankom 155. ZPP-a dosudio tužitelju troškove postupka.
Odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka jer tuženik nije uspio sa žalbom (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a).
Iz navedenih razloga svi žalbeni razlozi su neosnovani te je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a u vezi sa člankom 457. stavak 1. ZPP-a u vezi sa člankom 433. ZPP-a valjao odlučiti kao u izreci.
U Rijeci, 05. travnja 2023.
Predsjednica vijeća:
Tajana Polić v.r.
