Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-534/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Benussi kao predsjednika vijeća, Josite Begović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Kate Brajković kao članice vijeća, u parničnom postupku tužitelja V. N. iz D. S.-Z., D. .., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik I. G., odvjetnik u Š., protiv tuženika Z. S. iz B., P. b. ., kojeg zastupa punomoćnik H. S., odvjetnik u Š., radi ustupa i nepačanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1727/2020 od 28. travnja 2022., u sjednici održanoj 5. travnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se u manjem dijelu prihvaća, a u pretežitom dijelu odbija kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1727/2020 od 28. travnja 2022. se:

a) potvrđuje:

- u dijelu točke I. koji glasi:

"I. Dužan je tuženik predati tužitelju u nesmetani vlasnički posjed dio čest. zem. 5609/3 površine 12 m2, označen slovima A-B-C-D-A prikazanog na skici mjesta očevida 03.05.2021.g. i potpisanog od vještaka P. S. dipl.ing.geod. od 07.06.2021., ukloniti ukrasno bilje i betonske stupove koje je postavio na tom dijelu čest. zem. 5609/3, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.",

-u točki III.,

b) preinačuje:

- u preostalom dijelu točke I. tako da se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija,

- u točki II tako da glasi:

„Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.“

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I. Dužan je tuženik predati tužitelju u nesmetani vlasnički posjed sjeverozapadni dio susjednih nekretnina katastarskih oznaka čest. zem. 5609/1 upisane u ZU 7443 i čest. zem. 5609/2 upisane u ZU 5711 K.O. M. B., te dio čest. zem. 5609/3 površine 12 m2, označen slovima A-B-C-D-A prikazanog na skici mjesta očevida 03.05.2021.g. i potpisanog od vještaka P. S. dipl.ing.geod. od 07.06.2021., koji dio svojim korpusom pripada česticama zemlje 5609/1 i 5609/2 sve K.O. M. B., ukloniti ukrasno bilje i betonske stupove koje je postavio na tom dijelu čest. zem. 5609/3, ili će sve to učiniti tužitelj o trošku tuženika, te se ubuduće zabranjuje tuženiku svako zadiranje i pačanje u te nekretnine tužitelja, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju sav parnični trošak u iznosu od 20.725,00 kuna u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Dopušta se preinaka tužbe tužitelja iz podneska od dana 15. studenoga 2021.g. iz razloga svrsishodnog raspravljanja i rješenja spora između parničnih stranaka."

2. Ovu presudu, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tuženik zbog bitne povrede parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava, dakle svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - u daljnjem tekstu: ZPP), predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak. Žalitelj traži i naknadu troškova žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je samo djelomično osnovana.

5. Predmet spora zahtjev je za predajom u posjed i zabranom pačanja u točno određeni dio zemljišta za koje je tužitelj u tužbi tvrdio da predstavlja dijelove njegovih dviju zemljišnoknjižnih čestica (5609/1 i 5609/2 k.o. M. B.), da bi se tijekom postupka utvrdilo da predstavlja dio zemljišnoknjižne čestice 5609/3 k.o. M. B., na kojoj je kao vlasnik upisan tuženik, a zbog čega je tužitelj i preinačio tužbeni zahtjev, koje preinačenje je prvostupanjski sud dopustio (točka III. izreke), pozivajući se na odredbe članka 190. stavak 2. i 3. ZPP-a.

6. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti.

6.1. Osnovano žalitelj ukazuje da je počinjena bitna povreda parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju ukazuje žalitelj, jer postoji kontradiktornost između onoga što prvostupanjski sud navodi u obrazloženju i dijela izreke, no neovisno o navedenoj povredi ovaj drugostupanjski sud nije našao da je potrebno pobijanu presudu ukinuti na temelju odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a, već postoje uvjeti za postupanje po odredbi članka 373.a stavak 3. ZPP-a.

6.2. Nije počinjena bitna povreda iz odredbe članka 354. stavak 1. na koju ukazuje žalitelj, a u vezi odluke suda kojom je dopustio preinačenje tužbe (točka III. presude). Ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno dopustio preinačenje tužbe nakon što je na temelju geodetskog vještačenja utvrđeno da uvijek isti sporni dio zemljišta ne predstavlja dio utuženih zemljišnoknjižnih čestica, upisanih kao vlasništvo tužitelja, već predstavlja dio treće zemljišnoknjižne čestice, upisane kao vlasništvo tuženika, jer, kako to i navodi prvostupanjski sud, predmet spora se nije promijenio već je samo geodetski identificiran, pa su bili ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 190. stavak 2. i 3. ZPP-a. O preinaci tužbe tuženik je imao priliku izjasniti se i to je učinio (list spisa 117), a postupanje prvostupanjskog suda protivno nekim odredbama ZPP- a, nije bilo takvo da je dovelo do bitne povrede parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 1. ZPP-a. Prvostupanjski sud je doista pogriješio kada je pozvao tužitelja urediti tužbu i tužbeni zahtjev sukladno provedenom geodetskom vještačenju, jer je na sudu samo odlučiti o osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva ako je isti podoban za raspravljanje i ništa više od toga. O preinaci tužbe sud odlučuje rješenjem, a ne presudom (kao ovdje) i naravno, po logici stvari, prvo se mora odlučiti o preinačenju tužbe, a tek onda presuditi o preinačenom tužbenom zahtjevu (a ne obrnuto). No sva ta pogrešna postupanja prvostupanjskog suda, prema stavu ovog suda, ne predstavljaju bitnu povredu parničnog postupka zbog koje bi pobijanu presudu trebalo ukinuti. Samo zbog toga što je prvostupanjski sud pogrešno pozvao tužitelja da uskladi tužbeni zahtjev s nalazom vještaka, nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, jer je na tužiteljevoj dispoziciji i bez ovog pogrešnog pozivanja prvostupanjskog suda bilo hoće li, kako i kada (pokušati) preinačiti tužbeni zahtjev, a tužitelj je to učinio na vrijeme, odmah nakon provedenog geodetskog vještačenja (danog prvo pismeno, potom usmeno), za što je i bilo razloga, kako je to već prethodno obrazloženo. Da je intencija tužitelja bila preinačiti tužbu i prije nego ga je sud na to rješenjem pozvao, proizlazi iz raspravnog zapisnika od 29. rujna 2021. iz kojeg proizlazi da je tužitelj, nakon što je vještak saslušan, ustrajao u dokaznom prijedlogu saslušanja parničnih stranaka, najavljujući (cit.) "Ukoliko sud prihvati izvođenje tog dokaza, tužitelj bi nakon istog uredio tužbeni zahtjev posebnim podneskom, a ukoliko sud odbije izvođenje tog dokaza, tužitelj bi nakon takvog rješenja uredio tužbeni zahtjev na današnjem ročištu." Pogrešan naziv odluke kojom je preinačenje dopušteno (presuda umjesto rješenje), pogrešno pozicioniranje odluke o preinačenju u izreci (ne i u obrazloženju, gdje se prvo obrazlaže zašto je preinačenje dopušteno), također ne čine takve povrede zbog kojih bi pobijanu presudu valjalo ukinuti, pa dakle nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede paničnog postupka. Iz ročišnog zapisnika od 29.9.2021., na koji se žalitelj poziva, proizlazi, dakle, da je netočan žalbeni navod da je tužitelj 2 puta preinačio tužbu na inicijativu suda.

7. Prvostupanjski je sud utvrdio i iz raspravne građe proizlazi:

- da sporni dio zemljišta predstavlja površinu od 12 m2

- da sporni dio zemljišta čini dio čest.zem 5609/3 k.o. M. B., i nalazi se na granici prema čest.zem. 5609/1 i 5609/2 k.o. M. B.,

- da je čest.zem. 5609/3 upisana kao vlasništvo tuženika, a čest.zem.5609/1 i 5609/2 kao vlasništvo tužitelja,

- da su predmetne nekretnine parnične stranke kupile od prethodnih vlasnika i to tužitelj 2006., a tuženik 2017. ili 2018. godine,

- da su nekretnine ranije drugačije izgledale, s visinskim razlikama, a sada su nasute,

- da je ranije postojao suhozid koji je razdvajao nekretnine koje je kupio i u posjed im ušao tužitelj, od nekretnine koju je kupio i u posjed joj ušao tuženik,

- da je tuženik od sporne i susjedne joj nekretnine, koju je također kupio, napravio parkiralište i isto sa svih strana, osim prema cesti, ogradio betonskim zidićem (podestom, kako to naziva prvostupanjski sud),

- da se sporna zemljišna površina, nalazi izvan tako uređenog parkirališta i betonskog zidića (podesta) koji je tuženik izgradio (pa i prema nekretninama tužitelja),

- da je betonski zidić prema nekretninama tužitelja izgrađen na mjestu gdje je ranije bio sada (nasipom) zatrpani suhozid,

- da je na spornoj zemljišnoj površini tuženik 2020. posadio bilje i iza posađenog bilja, prema tužiteljevim nekretninama, postavio drvene kolce.

8. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski je sud zaključio da je tužitelj dokazao da je vlasnik spornog zemljišta koje se nalazi u posjedu tuženika, a te dvije činjenice relevantne su za odluku o osnovanosti zahtjeva za predaju u posjed u smislu odredaba članka 161. stavak 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - u daljnjem tekstu: ZV). Navedenim odredbama propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda posjed te stvari, a to vlasnikovo pravo ne zastarijeva, ako zakonom nešto drugo određeno.

9. Kako je prvostupanjski sud utvrdio da je ranije postojeći suhozid predstavljao stvarnu granicu između nekretnina parničnih stranaka, odnosno prije njih njihovih pravnih prednika, te kako je sada postojeći betonski zid (podest), kojeg je izgradio tuženik, izgrađen na mjestu ranije postojećeg suhozida, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tužitelj vlasnik sporne zemljišne površine, koja predstavlja dio zemljišnoknjižne čestice upisane u zemljišnim knjigama kao vlasništvo tuženika. Naime, nesporno je da je upravo tuženik izgradio betonski zidić (podest), a prema fotografijama lica mjesta, jasno je i logično da je to učinio upravo na mjestu na kojem je postojao suhozid koji je predstavljao stvarnu granicu između nekretnina koje su parnične stranke kupovale od svojih pravnih prednika. Naime, tuženik je kupio dvije susjedne zemljišnoknjižne čestice te ih nasuo i fizički objedinio u parking, ograđujući ih na jednak način od svih susjednih nekretnina betonskim zidićem (podestom). Nije životno logično da bi jedino u odnosu na susjedne tužiteljeve nekretnine i to samo s jedne strane (naime, tuženikove nekretnine graniče sa tužiteljevima s dvije strane, i to tuženikova čest.zem. 5609/3 graniči s tužiteljevima 5609/1 i 5609/2, dok druga tuženikova nekretnina, čest.zem. 5607, koja predstavlja dio tuženikovog parkirališta i spaja spornu čest.zem.5609/3 s cestom, graniči s tužiteljevom 5609/1) tuženik betonski zidić gradio unutar svoje nekretnine, a ne na samoj granici sa susjednom. Nije logično niti tuženikovo, u stranačkom iskazu dano, obrazloženje da je do toga došlo jer su njegovi radnici, u njegovom odsustvu, postupajući linijom manjeg otpora, prihvatili tužiteljev zahtjev i izgradili zidić na tom mjestu, a ne na onom na kojem je on postavio kolac sukladno katastarskoj granici kupljenih nekretnina.

10. Nije prihvatljiva žalbena tvrdnja da tužitelj nije dokazao svoj kvalificirani posjed i njegovo trajanje budući su svjedoci samo govorili o položaju suhozida, budući je riječ o međusobno povezanim činjenicama; upravo na činjenici postojanja suhozida kao granice između nekretnina koje su prednici parničnih stranaka kao vlasnici posjedovali te njima raspolagali u korist parničnih stranaka i raspolažući im ustupili u posjed, te gradnja zidića na tom istom mjestu gdje je postojao suhozid, ukazuje na kvalificirani posjed tužitelja i njegovog pravnog prednika i priznanje vlasništva, barem prvotno, takvog posjeda od strane tuženika. Sam tužiteljev posjed trajao je 14 godina, od kupnje 2006. do 2020., kada je, po iskazima svjedoka S. C., J. J., S. J. i M. J., tuženik posadio na spornoj zemljišnoj površini oleandre. Ni iz jednog iskaza saslušanih svjedoka ili stranaka ne proizlazi da bi raniji suhozid bio građen od strane samog tužitelja ili njegove prednice, ili prednika njegove prednice, pa se može samo zaključiti da je taj suhozid, kao granica posjeda, postojao od davnina, dakle da je vlasništvo spornog dijela stečeno dosjelošću.

11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja iz kojeg proizlazi da je tužitelj stekao vlasništvo dijela tuženikove nekretnine, koji dio je tuženik uzeo u posjed (sadeći oleandre i zagrađujući ga), ali da tuženik ne drži u posjedu bilo kakav dio tužiteljevih nekretnina čest. zem. 5609/1 i 5609/2 k.o. M. B., tužbeni se zahtjev za predaju u posjed mogao prihvatiti samo za ono što tuženik drži u posjedu, dakle točno određeni dio čest.zem.5609/3, a ne i u dijelu u kojem mu je naloženo predati u posjed i dio tužiteljevih nekretnina koje u posjedu ne drži.

11.1. Nije se mogao prihvatiti niti tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se navodi da sporni dio čest.zem.5609/3 k.o. M. B. svojim korpusom pripada čest.zem. 5609/1 i 5609/2 M. B., jer je u stvari riječ o činjenici na kojoj se, između ostalog, temeljio zahtjev za predajom u posjed sporne zemljišne površine – dijela čest.zem. 5609/3 k.o. M. B., budući je taj dio predmetne čestice zemlje vlasništvo tužitelja, a utvrđenje činjenica tužbom se ne može tražiti.

11.2. Zabrana pačanja određuje se kod zaštite od uznemiravanja (članak 167. ZV-a), o čemu ovdje nije riječ, budući se ovdje radi o vlasničkom zahtjevu za povrat stvari (članak 161. ZV-a).

11.3. Slijedom svega navedenog žalba se ukazuje samo djelomično osnovanom, radi čega je odlučeno kao u točki I.a) izreke na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, a kao u točki I.b) izreke na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a.

12. S obzirom na uspjeh stranaka u postupku, o troškovima postupka valjalo je odlučiti na temelju odredbe članka 154. stavak 5. ZPP-a, radi čega je u odnosu na troškove prvostupanjskog postupka odlučeno kao pod točkom I. b) izreke ove drugostupanjske presude na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a, a o troškovima žalbe kao pod točkom II. izreke na temelju odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a.

Dubrovnik, 5. travnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Đorđo Benussi v.r.