REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 22/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mlt. S. M., OIB ..., U., kojeg zastupa majka i zakonska zastupnica V. S., OIB ..., U., koju zastupa punomoćnik T. B., odvjetnik iz U., protiv tuženika S. M., OIB ..., iz U., kojeg zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik iz U., radi naknade za uskraćeno uzdržavanje, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-744/2020-2 od 18. siječnja 2021. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama poslovni broj P Ob-32/2020-10 od 27. kolovoza 2020., u sjednici održanoj 5. travnja 2023.,

p r e s u d i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tužitelja te se preinačava presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-744/2020-2 od 18. siječnja 2021. pod točkom II. I IV. izreke i sudi:

1. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama poslovni broj P Ob-32/2020-10 od 27. kolovoza 2020. u dijelu kao u kojem je tužitelju naloženo isplatiti mlt. tužitelju iznos od 22.481,60 kuna za zakonskim zateznim kamatama koje teku:

-za 6/2013 u iznosu od 791,00 HRK od 1.7.2013. do naplate;

-za 7/2013 u iznosu 1.095,60 HRK od 1.8.2013. do naplate;

-za 8/2013 u iznosu 1.095,60 HRK od 1.9.2013. do naplate;

-za 9/2013 u iznosu 1.095,60 HRK od 1.10.2013. do naplate;

-za 10/2013 u iznosu 1.095,60 HRK od 1.11.2013. do naplate;

-za 11/2013 u iznosu 1.095,60 HRK od 1.12.2013. do naplate;

-za 12/2013 u iznosu 1.095,60 HRK od 1.1.2014. do naplate;

-za 1/2014 u iznosu 1.095,60 HRK od 1.2.2014. do naplate;

-za 2/2014 u iznosu 1.095,60 HRK od 1.3.2014. do naplate;

-za 3/2014 u iznosu 1.095,60 HRK od 1.4.2014. do naplate;

-za 4/2014 u iznosu 1.103,00 HRK od 1.5.2014. do naplate;

-za 5/2014 u iznosu 1.103,00 HRK od 1.6.2014. do naplate;

-za 6/2014 u iznosu 1.103,00 HRK od 1.7.2014. do naplate;

-za 7/2014 u iznosu 1.103,00 HRK od 1.8.2014. do naplate;

-za 8/2014 u iznosu 1.103,00 HRK od 1.9.2014. do naplate;

-za 9/2014 u iznosu 1.103,00 HRK od 1.10.2014. do naplate;

-za 10/2014 u iznosu 1.103,00 HRK od 1.11.2014. do naplate;

-za 11/2014 u iznosu 1.103,00 HRK od 1.12.2014. do naplate;

-za 12/2014 u iznosu 1.103,00 HRK od 1.1.2015. do naplate;

-za 1/2015 u iznosu 1.103,00 HRK od 1.2.2015. do naplate;

sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi mlt. tužitelju na ime troškova parničnog postupka isplatiti 159,27 Eura /1.200,00 kuna/ sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske odluke do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti na ime troškova revizijskog postupka 245,54 / 1.875,00 kuna/ Eura u roku od 15 dana.

III. Odbija se mlt. tužitelj s zahtjevom za naknadu troškova postupka sastava prijedloga za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda suda prvog stupnja te je odbijen dio tužbenog zahtjeva mlt. tužitelja kako je to navedeno u izreci ove odluke (pod I.1.)

2. Protiv presude suda drugog stupnja u tom dijelu mlt. tužitelj podnosi reviziju dopuštenu rješenjem ovog suda Revd-2798/21 od 6.srpnja 2021. zbog pitanja koje glasi:

"Jesu li odredbe Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/2015 i 98/2019 - dalje: ObZ) koje uređuju pitanje zastare uskraćenog uzdržavanja lex specialis u odnosu na odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015 - dalje: ZOO) koje uređuju zastoj zastarijevanja dok traje roditeljsko pravo, te da li kao takve isključuju od primjene odredbe Zakona o obveznim odnosima sukladno pravilu lex specialis derogat legi generali?"

3. Na reviziju nije odgovoreno.

4. Revizija je osnovana.

5. U ovom postupku sud drugog stupnja prihvaća prigovor zastare tuženika i u obrazloženju svoje presude navodi:

"Osnovano međutim tuženik i dalje prigovara zastari potraživanja nastalih u razdoblju od 5. 2013. do 1. 2015., pozivajući se na odredbu čl. 289. st. 3. ObZ, prema kojoj tražbina djeteta prema roditelju koji ga nije uzdržavao (i koji ne stanuje s maloljetnim djetetom) zastarijeva za vrijeme od pet godina od dana nastanka obveze.

Sud je prigovor odbio, pozivom na odredbu čl. 235. alineja 2) Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 78/15, dalje. ZOO) prema kojoj zastara ne teče između roditelja i djece dok traje roditeljsko pravo.

Navedenom je odredbom ZOO propisan zastoj zastare, dakle razdoblje, u kojem ona uopće ne teče; kada se ispuni uvjet i zastara počne teći, obveza će zastarjeti u roku od pet godina.

Odredba ObZ, prema kojem postoji potraživanje uzdržavanja djeteta prema roditelju, koji ga nije uzdržavao, predstavlja iznimku od načela obiteljskog prava „nemo pro praeterito allitur“, odnosno „nitko se ne hrani za prošlo vrijeme“ a ista je uvedena u hrvatski pravni sustav izmjenama i dopunama Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 116/03, 17/04, 136/04, 107/07) 2007. godine.

U obrazloženju Nacrta konačnog prijedloga zakonskih izmjena i dopuna navedeno je:

„U članku 209. novim se odredbama stavaka 2. do 4. izrijekom odstupilo od načela nemo pro praeterito allitur. U novom stavku 2. proširuje se dužnost roditelja da uzdržavaju svoju djecu kao dio sadržaja roditeljske skrbi. Tom bi se odredbom omogućilo djetetu koje neosnovano nije dobivalo uzdržavanje od odvojenog roditelja, da neisplaćene naknade potražuje retroaktivno od dana nastanka obveze, a ne kao do sada od trenutka podnošenja tužbe. Novim stavkom 3. određuje se zastarni rok od 5 godina za utuženje tražbina po osnovi uzdržavanja kao rok primjeren pravnoj sigurnosti.“

Prema sada važećem čl. 289. ObZ, roditelj koji je uskratio djetetu uzdržavanje, dužan je isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje od nastanka tog prava pa do podnošenja tužbe, s tim da odredba st. 2. istog članka izričito propisuje da se smatra da je obveza uzdržavanja za pojedini mjesec nastala krajem mjeseca za koji je uzdržavanje trebalo dati, te da tražbina djeteta prema roditelju koji ga nije uzdržavao (i koji ne stanuje s maloljetnim djetetom) zastarijeva za vrijeme od pet godina od dana nastanka obveze.

Radi toga su iznosi uzdržavanja nastali za razdoblje prije veljače 2015., a s obzirom na to da je tužba u ovom predmetu podnesena 25.2.2020., te da nikada prije nije utvrđena obveza uzdržavanja tuženika prema mlt. tužitelju, zastarjeli. Odluka Županijskog suda u Splitu Gž Ob-289/2019-2 od 30. svibnja 2019., na koju se mlt. tužitelj poziva, donesena je u drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, kada je obveza uzdržavanja bila utvrđena sudskom odlukom.

S obzirom na navedeno, pobijana je presuda preinačena u dijelu, u kojem je tuženik obvezan platiti mlt. tužitelju iznose uzdržavanja dospjele prije veljače 2020., kako to tuženik prigovara, te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, dok je u preostalom dijelu ista potvrđena, jer nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da uopće ne bi bio dužan platiti uskraćeno uzdržavanje, odnosno da bi obvezu ispunio kako je prethodno citirano.".

6. Takvo pravno shvaćanje suda drugog stupnja nije pravilno.

7. Temeljno pravno pitanje zbog kojeg je podnesena revizija u ovom postupku, a o kojem rješenju ovisi odluka u ovom sporu, jesu li odredbe Obiteljskog zakona koje uređuju pitanje zastare uskraćenog uzdržavanja lex specialis u odnosu na odredbe Zakona o obveznim odnosima koje uređuju zastoj zastarijevanja dok traje roditeljsko pravo te da li kao takve isključuju od primjene odredbe Zakona o obveznim odnosima sukladno pravilu (lex specialis derogat legi generali).

8. Odredbom čl. 289. ObZ-a/15 (koji je stupio na snagu 1. studenoga 2015.) propisano je da roditelj koji ne stanuje s maloljetnim djetetom i nije plaćao uzdržavanje za svoje maloljetno dijete dužan je isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje od nastanka tog prava pa do podnošenja tužbe (st. 1.). Smatra se da je obveza uzdržavanja za pojedini mjesec nastala krajem mjeseca za koji je uzdržavanje trebalo dati, a u visini koja se može odrediti prema čl. 314. toga Zakona (st. 2.). Tražbina djeteta iz st. 1. toga čl. prema roditelju koji ga nije uzdržavao zastarijeva za vrijeme od pet godina od dana nastanka obveze (st. 3.)

9. Prema odredbi čl. 235. ZOO-a (kojim je uređen institut zastoja zastara u pogledu tražbina između određenih osoba) propisano je da zastara ne teče između roditelja i djece dok traje roditeljsko pravo (čl. 235. toč. 2. ZOO-a). Riječ je o postojanju okolnosti koje sprječavaju zastaru, ili u početku njezina nastupa ili u njezinu tijeku, zbog čega zastara ili ne može ni početi teći ili, ako je počela teći odnosno ako je tekla, prestaje teći sve dok zapreka traje.

10. Prema općem pravilu o primjeni konkurirajućih pravila različitih zakona - pravila posebnog zakona isključuju primjenu pravila općeg zakona (lex specialis derogat legi generali), odnosno u slučaju kada opći i posebni propisi reguliraju isto područje primijenit će se poseban propis.

11. Prema pravnom shvaćanju ovog suda odredbe Zakona o obveznim odnosima koje uređuju institut zastoja zastare tražbina između roditelja i djece dok traje roditeljsko pravo, nisu u koliziji niti s odredbom čl. 289. ObZ/15 o zastari naknade za uskraćeno uzdržavanje prema maloljetnom djetetu s kojim roditelj ne živi i kojem nije plaćao uzdržavanje. To iz razloga jer iz sadržaja odredbe čl. 235. toč. 2. ZOO-a proizlazi da zastarijevanje ne teče između roditelja i djece dok traje roditeljsko pravo te zastoj zastarijevanja ne ovisi o bilo kakvoj drugoj činjenici osim postojanja roditeljskog prava. Stoga je tom odredbom određen zastoj zastarijevanja bez obzira na faktično stanje odnosa između roditelja i djece, već je jedino odlučno za zastoj zastarijevanja (da zastarijevanje ne teče) da traje roditeljsko pravo i da zastoj traje sve dok traje i roditeljsko pravo, što je istovremeno i odgovor na pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena (tako i ovaj sud u Rev-5192/2019 od 15. srpnja 2020.)

12. Kada bi se prihvatilo pravno shvaćanje suda drugog stupnja, tada kako ObZ ne sadrži druge odredbe o zastari, to bi značilo da se glede pitanja zastare potraživanja mlt. djeteta na ime uzdržavanja od roditelja s kojim dijete ne živi ne primjenjuju niti drugi instituti zastare, primjerice, odricanje od zastare ili prekid zastare (čl. 219. ili čl. 240. ZOO-a.)

13. Kako iznosi dužnog uzdržavanja u ovoj fazi postupka među strankama nisu sporni slijedom navedenog odlučeno je kao pod I izreke ove presude.

14. Mlt. tužitelj je uspio u sporu te je stoga trebalo preinačiti i presudu drugog stupnja i u dijelu u kojem s zahtjevom za naknadu troška (kao pod I.2. izreke), te mu je dosuđen trošak sastava revizije u iznosu od 1.500,00 kuna uvećano za 25% poreza za dodanu vrijednost ili ukupno 1.875,00 kuna sukladno tarifnom broju 10.5 i 42. Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22).

15. Mlt. tužitelju nije priznat trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije jer je zahtjev za naknadu tih troškova postavio tek u reviziji, a ne u prijedlogu, pa kako nije zatražio troškove prilikom parnične radnje kada je tu radnju i poduzeo nije bilo mjesta priznati mu i te troškove sukladno odredbi čl. 164. st. 2. ZPP-a.

16. Iznosi u eurima preračunati su prema fiksnom tečaju od 1 euro za 7.53450 kuna.

Zagreb, 5. travnja 2023.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.