Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-610/2021-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja T. L. iz P., OIB: …, zastupanog po punomoćniku B. P., odvjetniku iz K., protiv tuženice S. L. iz L., OIB: …, radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-545/2019-14 od 3. prosinca 2020., u sjednici održanoj 5. travnja 2023.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tužitelja te se ukida presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-545/2019-14 od 3. prosinca 2020. i tužba se odbacuje.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je nedopuštena ovrha temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditeljice S. L. od 19. siječnja 2017. protiv ovršenika T. L. u iznosu od 3.750,00 kuna, temeljem presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P-171/2017 od 13. listopada 2017., preinačene rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, poslovni broj Gž-2169/2017 od 8. prosinca 2017..
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj, iz žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. toč.1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19.,88/22., dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tužitelju.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenom ovrhe na temelju zahtjeva za izravnu naplatu od 19. siječnja 2017., podnesenog od strane ovdje tuženice protiv ovdje tužitelja, radi naplate iznosa od 497,71eura/3.750,00 kn[1] .
6. Tužitelj ne konkretizira u čemu bi se sastojala počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč. 11. ZPP-a, već se samo poziva na tu procesnu povredu.
7. Međutim, pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9.,13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je u postupku pred prvostupanjskim sudom povrijeđena odredba čl. 354.st.2. toč.14. ZPP-a.
8. U konkretnom slučaju nije sporno da je 9. siječnja 2019. od strane tuženice podnesen Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu na temelju presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P-171/2017 od 13. listopada 2017., preinačene rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, poslovni broj Gž-2169/17 od 8. prosinca 2017., radi naplate novčane tražbine u iznosu od 497,71eura/3.750,00 kn[1] .
9. Također, nesporno je da je tužitelj 23. rujna 2019. podnio prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava jer da je tražbinu podmirio, povodom kojeg je sud u ovršnom postupku poslovni broj Ovr-611/2019 donio rješenje o odgodi prijenosa od 18. prosinca 2019. i isto dostavio Financijskoj agenciji, međutim Financijska agencija je prije primitka tog rješenja 11. studenog 2019. izvršila prijenos sredstava na račun ovdje tuženice sukladno čl. 209. st. 7. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., dalje: OZ), s obzirom da je protekao rok od 60 dana od primitka ovršne isprave na temelju koje je podnesen zahtjev za izravnu naplatu.
10. Prvostupanjski sud, imajući u vidu da je ovrha pred Financijskom agencijom već provedena, zaključuje da je tužba postala bespredmetna, slijedom čega odbija tužbeni zahtjev.
11. Podredno, prvostupanjski sud cijeneći nespornu činjenicu da tužitelj u ovršnom postupku nije upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, zauzima stav da je tužbeni zahtjev i iz tog razloga neosnovan.
12. Pogrešan je stav prvostupanjskog suda prema kojem je zbog činjenice da je ovrha provedena tužbeni zahtjev neosnovan, budući da niti jednom odredbom OZ- a nije propisano da nakon provedbe ovrhe i samo zbog te činjenice tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti ovrhe postaje neosnovan, a niti da tužba postaje nedopuštena. Dapače, iz odredbe čl. 62. st. 1. toč. 4. OZ, prema kojoj nakon što je ovrha već provedena, ovršenik može u istom ovršnom postupku zatražiti od suda da naloži ovrhovoditelju da mu vrati ono što je ovrhom dobio, između ostaloga ako je ovrha koja je provedena na određenom predmetu ovrhe proglašena nedopuštenom, jasno proizlazi da se parnica radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe može voditi i nakon provedbe ovrhe. Odredba čl. 56. st. 1. OZ-a razrada je navedene odredbe o protuovrsi, koja omogućuje tužitelju da u postojećem parničnom postupku već zahtijeva vraćanje onog što je ovršenik ovrhom dobio, time da se o nedopuštenosti ovrhe u parnici dalje odlučuje kao o prethodnom pitanju.
13. Međutim, pravilan je stav prvostupanjskog suda da je procesna pretpostavka za podnošenje tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom upućivanje na parnicu od strane ovršnog suda. Stoga, pri nespornoj činjenici da je tužitelj podnio tužbu bez da je od strane ovršnog suda bio upućen u parnicu sukladno čl. 52. u vezi s čl. 210. OZ- a, to u konkretnom slučaju nisu ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe pa je pravilno tužbu valjalo odbaciti, a ne odbiti tužbeni zahtjev kako je to odlučio prvostupanjski sud, čime je počinjena povreda odredbe čl. 354. st. 2. toč. 14. ZPP-a.
14. Žalbeni navodi kojima tužitelj ističe da u okviru ovršnog postupka nije tražio proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga što je rješenje ovršnog suda o odgodi ovrhe doneseno nakon što je ovrha već provedena, pa da ovom tužbom traži utvrđenje da je ovrha nedopuštena, a ne proglašenje ovrhe nedopuštenom zbog čega da nije vezan pravilima OZ-a, nisu osnovani. To iz razloga jer iz sadržaja odredbi čl. 52. st. 1. i 3. u vezi sa čl. 210. st. 1. i 2. OZ-a proizlazi da je prethodno podnošenje prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te od strane ovršnog suda upućivanje na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom nužno da bi se u parničnom postupku moglo tražiti utvrđenje da je ovrha nedopuštena.
15. Iz navedenih razloga valjalo je primjenom čl. 369. st.2. ZPP-a odlučiti kao u izreci.
U Rijeci 5. travnja 2023.
Predsjednica vijeća
Milena Vukelić-Margan, v.r.
