Poslovni broj: Usž-555/23-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat Paliska i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice M. S. iz R., koju zastupa opunomoćenik P. J., odvjetnik u L., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Z., radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove posljedice ozljede na radu, odlučujući o žalbi tuženika protiv točke III. izreke presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 1UsI-80/2022-18 od 16. studenoga 2022., na sjednici vijeća održanoj 5. travnja 2023.
r i j e š i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje točka III. izreke presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 1UsI-80/2022-18 od 16. studenoga 2022.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 1UsI-80/2022-18 od 16. studenoga 2022., poništeno je rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/21-01/767, URBROJ: 338-01-06-05-21-03 od 14. prosinca 2021. i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda R., KLASA: UP/I-502-03/21-02/951, URBROJ: 338-08-02-01-21-03 od 30. rujna 2021. te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak (točke I. i II. izreke). Točkom III. izreke naloženo je tuženiku da nadoknadi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 11.495,00 kn/1.525,65 eura, u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima toga upravnog spora, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška toga spora.
2. Osporavanim rješenjem odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda R., KLASA: UP/I- 502-03/21-02/951, URBROJ: 338-08-02-01-21-03 od 30. rujna 2021.
3. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužiteljice za priznavanjem dijagnoze: Rascjep meniska, sadašnji, MKB šifre: S83.2, posljedičnom dijagnozom uzrokovanom ozljedom od 7. lipnja 2021., uz uputnu priznatu dijagnozu:
Kontuzija koljena MKB Šifre: S80.0 te dijagnoza: Rascjep meniska, sadašnji, MKB šifre: S83.2, nije priznata posljedičnom dijagnozom te joj u vezi s navedenom dijagnozom nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu.
4. Tuženik pobija točku III. izreke presude. Ovaj dio presude pobija zbog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. točka 3. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“ 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS). U žalbi, u bitnome, navodi da je prvostupanjski sud tužiteljici priznao naknadu troškova zastupanja opunomoćenika na raspravama 26. travnja 2022. i 8. studenoga 2022., unatoč tomu što opunomoćenik na tim raspravama nije naveo ništa što već prethodno nije naveo ili mogao navesti, odnosno što bi bilo od utjecaja na rješenje upravnog spora. Stoga smatra da zastupanje tužiteljice na tim raspravama ne čini trošak koji je opravdan sukladno članku 79. ZUS-a. Napominje da je prvostupanjski sud, u situaciji kad je izveo dokaz sudsko-medicinskim vještačenjem i utvrdio sve odlučene činjenice o kojima ovisi priznavanje predmetnog prava, trebao sam riješiti stvar, sukladno članku 58. ZUS-a. Predlaže da Sud poništi presudu u pobijanom dijelu te odbije zahtjev tužiteljice u dijelu troškova zastupanja opunomoćenika na raspravama.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, Sud nije utvrdio da postoje razlozi zbog kojih se presuda u tom dijelu pobija.
7. U pobijanoj presudi sud je izložio sve bitne činjenice te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane i jasne razloge zbog kojih je djelomično usvojio zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka III. izreke). Time je taj sud postupio u skladu s člankom 60. stavkom 4. ZUS-a, a tuženik te razloge žalbenim navodima nije doveo u sumnju.
8. Naime, u predmetnom slučaju prvostupanjski sud je poništio rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Time je upravni spor dovršen. S obzirom na takvo stanje stvari, tužiteljica je u cijelosti uspjela u sporu. Stoga ima pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora (članak 79. stavak 1. i 4. ZUS-a). Radi se o troškovima sastava tužbe i zastupanja opunomoćenika na raspravama u iznosu 7.500,00 kn sve uvećano za iznos PDV od 25%, što sveukupno iznosi 9.375,00 kn te trošak vještačenja od 2.120,00 kn. Visina troškova svake pojedinačne radnje određena je u iznosu od 3.125,00 kn/414,76 eura, sa PDV-om, sukladno odredbi članka 79. stavka 2. ZUS-a i Tarifnom broju 23. i 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 142/02, 103/14, 118/15 i 107/15., dalje: Tarifa).
9. Pravo na nagradu, među ostalim, u smislu odredaba Tarife obuhvaća nagradu za sastav podnesaka i zastupanje na raspravi, pa kako nije sporno da je tužiteljicu na raspravama zastupao opunomoćenik, tužiteljica ima pravo na naknadu i toga troška. Naime, za dosudu troškova zastupanja opunomoćenika na ročištu odlučno je da je ročište održano te da je stranku na ročištu zastupao opunomoćenik. Stoga, nisu osnovani prigovori tuženika istaknuti u tom smislu.
10. Ostali navodi žalbe, kojima se ukazuje na postupanje prvostupanjskog suda, nisu predmet žalbe.
11. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 74. stavka 1. u vezi s odredbom članka 67. stavka 3. ZUS-a, odlučiti kao u izreci rješenja.
U Zagrebu 5. travnja 2023.
Predsjednica vijeća:
Mira Kovačić, v.r.
