REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3704/2018-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B.-H. d.o.o., N. T., B. i H., kojeg zastupa punomoćnica I. F.-T., odvjetnica u O., protiv prvotuženika N. K. pok. A. iz L. R., OIB: …, drugotuženika Ž. K. iz O., OIB: …, kojeg zastupa privremeni zastupnik K. V., te trećetuženika I. V. iz O., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik I. P., odvjetnik u S., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu- Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž Zk-531/17-2 od 10. srpnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-1137/14 od 5. srpnja 2017., u sjednici održanoj 5. travnja 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Županijskog suda u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž Zk-531/17-2 od 10. srpnja 2018. i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-1137/14 od 5. srpnja 2017. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

I. Utvrđuje se da su pravno nevaljane uknjižbe prava vlasništva izvršene na nekretninama upisanim u ZU 757, označenim kao čest zem 413/3, vinograd i čest zgr 465, kuća k.o. Omiš i to:

- u korist tuženika ad 1/ N. K. i tuženika ad 2/ Ž. K. svakog od njih za ½ suvlasničkog dijela na temelju Ugovora o prodaji broj: 08-1-83-1/98 ovjeren dana 23.07.1999. g. od R. V., javnog bilježnika u O. pod brojem Ov-2468/99, Anex-a ugovoru od 13.01.1999. g. ovjeren pod brojem Ov- 2496/99 Javnog bilježnika u O. R. V. 23.07.1999. g, Punomoći ovjerene pred Općinskim vijećem N. T. pod Ov.br. 05-056-5983 od 19.07.1999. g. Pisma namjere broj 1015 od 17. Rujna, Odluke Vlade RH Klasa: 940- 01/99-04/33, Ur.broj: 5030107-99-1 od 18.07.1999. g. te čl. 361 i 367 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima pod poslovnim brojem Z-481/99.

- u korist tuženika ad 2/ Ž. K. za ½ suvlasnička dijela na temelju Brisovnice ovjerene od strane javnog bilježnika u O. posl. broj Ov-3629/00 od 18.09.2000. g od poslovnim broje Z 575/00

- u korist tuženika ad 3/ I. V. za cijelo temeljem Kupoprodajnog ugovora od 5.03.21. g., a koji je ovjeren kod javnog bilježnika u S. S. Z. broj Ov-3158/2001 od 5.ožujka 2001. g pod poslovnim brojem Z.179/01.

2. Nalaže se brisanje uknjižbi prava vlasništva s imena tuženika ad 1/ N. K., tuženika ad 2/ Ž. K. i tuženika ad 3/ I. V. i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stana na nekretninama označenim kao čest.zem. 413/3, vinograd i čest zgr 465 kuća ZU 757 ko O. kakvo je bilo prije provedbe uknjižbi navedenih pod točkom 1 tužbenog zahtjeva uz istovremeni upis prava vlasništva na navedenim nekretninama u korist tužiteljima.

II. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana naknaditi tuženiku pod 3 troškove ovog postupka u iznosu od 10.000,00 kn.“.

2. Drugostupanjskom presudom je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže da se pobijana presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, podredno da se ista ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovnu odluku.

4. U odgovoru na reviziju tuženik je predložio da se odbaci revizija tužitelja.

5. Revizija tužitelja je osnovana.

6. Protiv drugostupanjske presude stranke mogu podnijeti reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi st. 1. tog članka.

7. S obzirom da je u ovom predmetu vrijednost predmeta spora utvrđena u iznosu 201.000,00 kn, dopuštena je revizija tužitelja iz čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP, zbog čega je bespredmetno pozivanje tužitelja na reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP.

8. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je ona pobijana revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

9. Predmet spora je brisovna tužba tužitelja protiv prvotuženika N. K. i drugotuženika Ž. K. koji su bili upisani u zemljišnoj knjizi na nekretninama označenim kao čest. zem. 413/3 vinograd i čest. zgr. 465, kuća, upisanim u zk.ul. broj 757 k.o. Omiš (a čiji upisi su-(prvo upis na prvo i drugotuženika, te potom upis na drugotuženika prethodili upisu trećetuženika) te trećetuženika I. V. koji je u trenutku podnošenja tužbe bio upisan kao vlasnik u zemljišnoj knjizi.

10. Sudovi u postupku koji je prethodio reviziji su utvrdili:

- da je tužitelj kao prodavatelj sa prvotuženikom N. K. i drugotuženikom Ž. K. kao kupcima, dana 25. rujna 1998. godine, zaključio Ugovor o prodaji broj 08-01-83-1/98 temeljem kojeg je tužitelj prodao sporne nekretnine za cijenu od 515.000,00 DEM, koji iznos su kupci trebali isplatiti putem avansa sa iznosom od 115.000,00 DEM, a ostatak u jednakim mjesečnim ratama od po 100.000,00 DEM te su ovlašteni od strane prodavatelja da izvrše na svoje ime uknjižbu u zemljišnim knjigama i stupe u posjed, po izvršenju plaćanja ugovorene cijene,

- da je 13. siječnja 1999. godine zaključen Aneks navedenoga Ugovora kojim je navedeno da je Ugovor o prodaji zaključen na osnovi Odluke upravnog odbora tužitelja,

- da je 30. kolovoza 2000. godine zaključen Aneks Ugovora u kojem je navedeno da se ugovor iz 1998. godine stavlja van snage te će se zaključiti novi ugovor po stjecanju za to potrebnih uvjeta,

- da su prvotuženik N. K. i drugotuženik Ž. K. 13. srpnja 1999. godine podnijeli zahtjev za upis prava vlasništva predmetnih nekretnina te je svojim rješenjem broj Z- 481/99-2 od 22. rujna 2000. godine Općinski sud u Omišu dozvolio uknjižbu prava vlasništva na spornim nekretninama na ime prvotuženika N. K. i drugotuženika Ž. K. svakog u ½ dijela uz istodobno brisanje dosadašnje uknjižbe navedene nekretnine kao općenarodne imovine pod upravom Tvornice za izradu mašina i matriciranih otkrivaka B. u N. T.,

- da je ta uknjižba prava vlasništva dozvoljena na temelju Ugovora o prodaji od 25. rujna 1998. godine i Aneksa tog Ugovora od 13. siječnja 1999. godine, punomoći ovjerene pred Općinskim vijećem N. T. od 19. srpnja 1990. godine, Pisma namjere od 13. srpnja 1999. godine, Odluke Vlade Republike Hrvatske o izuzimanju od zabrane raspolaganja nekretninama od 8. srpnja 1999. godine te primjenom čl. 360. i 367. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96),

- da je dana 5. ožujka 2001. godine drugotuženik Ž. K. kao prodavatelj sa trećetuženikom I. V. kao kupcem zaključio kupoprodajni ugovor kojim je sporne nekretnine prodao za iznos od 530.000,00 DEM koji iznos je trebao biti plaćen po potpisivanju ugovora u iznosu od 200.000,00 DEM, a ostali iznos kako će se to utvrditi posebnim dodatnim ugovorom,

- da se rješenjem Općinskog suda u Omišu broj Z-179/01-2 od 5. ožujka 2001. godine trećetuženik I. V. upisao kao vlasnik sporne nekretnine u zemljišnoj knjizi,

- da je drugotuženik Ž. K. dana 16. prosinca 2001. godine potpisao podnesak nazvan „priznanica“ kojom potvrđuje da je od 3. tuženika I. V. po osnovu izvršene kupoprodaje primio iznos od 200.000,00 DEM kao drugi dio duga po ugovoru kojom uplatom je kupac ispunio svoju obvezu u cijelosti,

- da je tužitelj za izvršenu uknjižbu prava vlasništva temeljem Ugovora o prodaji od 1998. godine, a koja je izvršena rješenjem broj Z-481/99-2 od 22. rujna 2000. godine saznao u studenom 2001. godine, nakon čega je podnio žalbu protiv tog rješenja,

- da je rješenjem Općinskog suda u Omišu broj Z-608/07 od 17. svibnja 2017. godine, a temeljem odluke Županijskog suda u Splitu broj Gžp -80/09 od 28. svibnja 2009. godine na spornim nekretninama određena uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe rješenje broj Z-481/99 pa je ostalo uknjiženo pravo vlasništva tužitelja, brisano je pravo vlasništva Ž. K. i pravo vlasništva Ivana Vulića te je izvršena predbilježba prava vlasništva za korist prvotuženika N. K. i drugotuženika Ž. K. odnosno temeljem Brisovnice koju je izdao prvotuženik N. K. za korist Ž. K., te je izvršen i prijenos predbilježbe prava vlasništva sa Ž. K. na I. V.,

- da je rješenjem broj Rev-x 932/13-2 od 25. ožujka 2014. godine Vrhovni sud Republike Hrvatske preinačio rješenje Županijskog suda u Splitu Gžp -80/09 od 28. svibnja 2009. godine na način da je ukinuo rješenje Općinskog suda u Omišu broj Z- 608/07 od 17. svibnja 2007. godine u dijelu u kojem je ponovno uknjiženo pravo vlasništva na ime tužitelja te predbilježeno pravo vlasništva tuženika uz obrazloženje da je u vrijeme donošenja rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž-2295/02 od 7. listopada 2003. godine (odluka povodom žalbe tužitelja) te u vrijeme donošenja rješenja broj Z-608/07 od 17. svibnja 2007. godine u zemljišnim knjigama već bilo uknjiženo pravo vlasništva I. V. pa da se zaštita knjižnih prava povrijeđenih neistinitom uknjižbom može ostvariti samo brisovnom tužbom u situaciji kada je neposredni stjecatelj raspolagao nevaljano upisanim knjižnim pravom u korist treće osobe (singularnog sljednika) koja je uknjižila svoje pravo,

- da je kod Općinskog suda u Omišu pod brojem P-444/01 vođen postupak povodom tužbe tužitelja protiv svih u ovom postupku naznačenih tuženika radi utvrđenja, raskida i poništenja kupoprodajnih ugovora koji postupak je pravomoćno dovršen na način da je raskinut ugovor o prodaji od 25. rujna 1998. godine, a odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje u odnosu na prvotuženika N. K. i drugotuženika Ž. K. da je tužitelj vlasnik spornih nekretnina te da se temeljem takve presude može upisati u zemljišnim knjigama,

- da su tuženici ishodili odluku Vlade Republike Hrvatske Klasa 940-01/99-04/33, Ur.broj 5030107-99-1 od 8. srpnja 1999. godine kojom je izuzeta od zabrane raspolaganja sporna nekretnina radi realizacije Ugovora i Aneksa Ugovora o prodaji sklopljenog između B.-h. d.o.o. N. T. i N. K. i Ž. K..

11. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su zaključili da se na konkretni slučaj nije mogla primijeniti odgoda povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga u odnosu na društveno vlasništvo iz odredbe čl. 388. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZVDSP), s obzirom da je Odlukom Vlade Republike Hrvatske sporna nekretnina izuzeta od zabrane raspolaganja na teritoriju Republike Hrvatske upravo radi realizacije ugovora o prodaji sklopljenog između tužitelja i prvo i drugotuženika, na temelju čega je i brisano društveno vlasništvo te upisano vlasništvo fizičkih osoba na predmetnim nekretninama.

11.1. Nižestupanjski sudovi su ocijenili da je trećetuženik I. V. (koji je upisan kao vlasnik u zemljišnoj knjizi i koji se upisao temeljem kupoprodajnog ugovora od 5. ožujka 2001.) savjesni stjecatelj, jer da je isti postupao u dobroj vjeri s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga u smislu odredbe čl. 8. st. 3. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13. i 60/13. - dalje: ZZK), bez obzira što je svoje pravo uknjižio na temelju neistinitog odnosno nevaljanog prava svoga prednika.

11.2. Slijedom navedenog, nižestupanjski sudovi su odbili predmetni tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 129. st. 1. ZZK ocjenjujući pri tom i da je pravo tužitelja prekludirano kada nije brisao trećetuženika u roku od tri godine od izvršenog upisa koji ga vrijeđa.

11.3. Nadalje, nižestupanjski sudovi su ocijenili također da tužitelj nije uspio dokazati da trećetuženik nije bio u dobroj vjeri, s obzirom da je navedeni tuženik dokazao da je provjerom u zemljišnoj knjizi (kojem su dva puta izdavani verificirani vlasnički listovi) i prije zaključenja ugovora mogao utvrditi da na predmetnoj nekretnini nema zabilježenih bilo kakvih tereta ili zabilježbi druge vrste koje bi ukazivale na eventualne probleme u stjecanju te nekretnine od strane prodavatelja, drugotuženika Željka Kovačevića, pa da stoga trećetuženik nije imao razloga sumnjati u istinitost upisa.

11.4. Pri tom sudovi izražavaju pravno shvaćanje da stranka nije dužna ispitivati stanje u zbirci isprava da bi bila u dobroj vjeri, osim iznimno ako bi upis u glavnoj knjizi upućivao na zbirku isprava.

12. Pravna shvaćanja nižestupanjskih sudova ovaj sud ne može prihvatiti.

13. Tijekom postupka i u revizijskom stupnju postupka nije sporno da je predmetna nekretnina u trenutku stupanja na snagu ZVDSP (pa sve do spornog upisa Z-481/99- 2 od 22. rujna 2000.) bila upisana kao općenarodna imovina na kojoj je pravo upravljanja bilo upisano u korist prednika tužitelja-Tvornice za izradu mašina i m. otkrivaka B. u N. T..

13.1. Nije sporno niti to da su prvo i drugotuženici ishodili odluku Vlade Republike Hrvatske od 8. srpnja 1999. godine o izuzimanju od zabrane raspolaganja na predmetnoj nekretnini radi realizacije Ugovora i Aneksa Ugovora o prodaji sklopljenog između B.-h. d.o.o. N. T. i N. K. i Ž. K..

14. Međutim, sporno je primjenjuje li se odgoda zaštite povjerenja u istinitost i potpunost stanja u zemljišnoj knjizi u smislu odredbe čl. 388. st. 5. ZVDSP u korist stjecanja do kojih dođe do 1. siječnja 2017. ako se njime stječe nekretnina na kojoj je bilo upisano društveno vlasništvo/općenarodna imovina, a koje nije brisano prije nego je ZVDSP stupio na snagu, u situaciji kada su stranke ishodile odluku Vlade Republike Hrvatske o izuzimanju od zabrane raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske radi realizacije ugovora o prodaji.

14.1. Sporno je također, može li se, u odnosu na nekretnine na kojima je bilo upisano društveno vlasništvo/općenarodna imovina, treća osoba smatrati savjesnim stjecateljem koji postupa u dobroj vjeri, a koja svoje pravo izvodi iz prava prednika čiji upis u zemljišnoj knjizi u trenutku sklapanja pravnog posla i podnošenja zahtjeva treće osobe za uknjižbu nije pravomoćan i na koje je izjavljena žalba.

15. Prema odredbi čl. 122. st. 1. ZVDSP smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona.

15.1. Prema odredbi čl. 123. st. 1. ZVDSP stjecatelj upisom stječe nekretninu kao od njezina vlasnika, ako je, postupajući s povjerenjem u zemljišnu knjigu, u dobroj vjeri stekne od osobe koja je bila upisana kao vlasnik te nekretnine premda to nije bila, i ako mu upis ne bude izbrisan zbog nevaljanosti, a prema odredbi čl. 124. st. 1. ZVDSP stjecatelj koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri stekao pravo vlasništva neke nekretnine, stekao je tu nekretninu kao da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti ni ograničenja koja u tom trenutku nisu bila upisana, niti je iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis.

15.2. Odredbom čl. 8. st. 3. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13. i 60/13. - dalje: ZZK) propisano je da stjecatelj koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, pravno je zaštićen, ako nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja. Nedostatak dobre vjere ne može se prigovoriti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.

15.3. Dakle, odredbe čl. 122.-124. ZVDSP i čl. 8. ZZK, jamče zaštitu povjerenja u istinitost i potpunost stanja u zemljišnoj knjizi.

16. Međutim, stupanjem na snagu ZVDSP i ZZK 1. siječnja 1997. u smislu odredbe čl. 388. st. 5. ZVDSP bila je odgođena zaštita povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga u odnosu na nekretnine u bivšem društvenom vlasništvu pri čemu je ocjena zakonodavca pri donošenju navedene odredbe očito bila da je nužno donošenje takve odredbe, zbog izrazito neusklađenog zemljišnoknjižnog stanja da bi kao takvo moglo uživati povjerenje svih (rok je više puta produljivan, u konačnici do 1. siječnja 2017.).

16.1. Naime, odredbom čl. 388. st. 5. ZVDSP propisano je da se zaštita povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga određena ovim Zakonom neće primjenjivati u korist stjecanja do kojih dođe do 1. siječnja 2017., ako se njime stječe nekretnina na kojoj je bilo upisano društveno vlasništvo, a nije brisano prije nego što je ovaj Zakon stupio na snagu.

16.2. Iz navedene odredbe proizlazi da se glede pitanja stjecanja prava vlasništva primjenjuje načelo odgode povjerenja u zemljišne knjige kada se radi o stjecanju nekretnina na kojima je 1. siječnja 1997. bilo upisano društveno vlasništvo pod uvjetom da je stjecanja prava vlasništva došlo prije 1. siječnja 2017.

16.3. Slijedom navedenog, a s obzirom da je na predmetnim nekretninama u trenutku stupanja na snagu ZVDSP i ZZK bilo upisano društveno vlasništvo, odnosno općenarodna imovina, te da je na istima došlo do stjecanja prava vlasništva prije 1. siječnja 2017., to je prema pravnom shvaćanju ovog suda, i u odnosu na predmetne nekretnine odgođena zaštita povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga u odnosu na stjecanje prava vlasništva na istima u prijelaznom periodu do 1. siječnja 2017., u smislu odredbe čl. 388. st. 5. ZVDSP.

16.4. Pri tom treba reći da, suprotno zaključku drugostupanjskog suda, Odluka Vlade Republike Hrvatske o izuzimanju od zabrane raspolaganja na predmetnim nekretninama koje su tuženici ishodili ne utječe na zakonom propisanu odgodu povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga u korist stjecanja prava vlasništva do kojih dođe u prijelaznom periodu (do 1. siječnja 2017.), u smislu odredbe čl. 388. st. 5. ZVDSP, s obzirom da se u konkretnom slučaju radi o nekretninama na kojima je u trenutku stupanja ZVDSP bilo upisana općenarodna imovina.

16.5. Navedeno stoga što je u odnosu na takve nekretnine odredba čl. 388. st. 5. ZVDSP jasna i ne propisuje nikakve iznimke da bi postojali slučajevi da se ne bi primjenjivala ta odredba kojom je propisana odgoda povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga.

17. Zbog navedene odgode povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga u prijelaznom razdoblju u odnosu na takve nekretnine (na kojima je bilo upisano društveno vlasništvo/općenarodna imovina koje nije brisano prije nego što je ZVDSP stupio na snagu) prema pravnom shvaćanju ovog suda, ni prema kome, pa niti prema poštenim stjecateljima, ne djeluje neoboriva predmnjeva o istinitosti i potpunosti zemljišnoknjižnog stanja.

17.1. Pri tom, treba istaknuti da, prema pravnom shvaćanju ovog suda, u okolnostima kada (u prijelaznom razdoblju do 1. siječnja 2017., u smislu odredbe čl. 388. st. 5. ZVDSP) postoji odgoda povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga u korist stjecanja na nekretninama na kojima je u trenutku stupanja na snagu ZVDSP bilo upisano društveno vlasništvo/općenarodna imovina, a da bi se moglo smatrati da je stjecatelj (koji je uknjižio svoje pravo vlasništva izvodeći ga iz prava svog prednika) bio u dobroj vjeri prilikom upisa svog prava vlasništva na takvim nekretninama, isti je bio dužan provjeriti i stanje zbirke isprava, kao i je li rješenje o upisu prava vlasništva njegovog/ih prednika koji je/su stekao/li takvu nekretninu u prijelaznom razdoblju postalo pravomoćno.

17.2. Stoga, kada se radi o stjecanju prava vlasništva trećih osoba, kao singularnih sljednika, na nekretninama koje su na dan stupanja na snagu ZVDSP bile u društvenom vlasništvu koje nije brisano prije nego što je taj zakon stupio na snagu, a o čemu je riječ i u konkretnom slučaju, da bi se treća osoba prilikom upisa svog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi mogla smatrati savjesnom osobom koja je postupala s povjerenjem u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga i u dobroj vjeri, ista je bila u obvezi provjeravati ne samo vlasnički list predmetnih nekretnina, već i zbirku isprava, kao i je li rješenje o upisu prava vlasništva njegovog/ih prednika- neposrednog/ih stjecatelja na tim nekretninama postalo pravomoćno.

18. Zbog svega navedenog, a s obzirom da zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova glede zaključka o (ne)postojanju pravnog učinka odgode povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga na nekretninama u društvenom vlasništvu u smislu odredbe čl. 388. st. 5. ZVDSP time što su prvo i drugotuženici ishodili Odluku Vlade RH o izuzimanju od zabrane raspolaganja na predmetnim nekretninama, a time posljedično i glede (ne)savjesnosti treće osobe kao singularnog sljednika koja je uknjižila svoje pravo vlasništva u zemljišnim knjigama izvedeno iz nevaljane uknjižbe njegovog prednika na nekretninama u društvenom vlasništvu, nisu raspravljene odlučne činjenice vezane za ishod spornog odnosa među strankama u pogledu osnovanosti predmetnog tužbenog zahtjeva iz odredbe čl. 129. ZZK, to nema uvjeta za preinaku nižestupanjskih presuda.

18.1. Zbog navedenog je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a prihvatiti reviziju tužitelja, ukinuti obje nižestupanjske presude u cijelosti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, te odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

18.2. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će, nakon što raspravi i utvrdi sve činjenice odlučne za ishod predmetnog spora, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja.

19. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a, zbog čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 5. travnja 2023.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.