Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 45 Gž R-933/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Sanji Joka Umićević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja II iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Tamara Crnkić Gotovac, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Crnkić Gotovac & Erceg d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Hrvatske vode, pravna osoba za upravljanje vodama sa sjedištem u [adresa], OIB: 28921383001, kojeg zastupa punomoćnik Denis Bajs, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Mihočević & Bajs sa sjedištem u [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-7190/2020-38 od 25. siječnja 2022., 4. travnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-7190/2020-38 od 25. siječnja 2022. pod točkom I. i II. izreke.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka, kao neosnovan.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.720,00 kuna/626,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućom od dospijeća svakog pojedinačno navedenog iznosa pa do isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

Pod točkom II. izreke presude naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 5.937,50 kuna/788,04 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, u roku od 8 dana.

Pod točkom III. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 1.250,00 kuna/165,90 eura sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom I. i II. izreke, žali se tuženik zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), predlaže preinačiti presudu, odnosno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, te traži trošak žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode tuženika i predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu, te traži trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Sukladno odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom, a ako se iz žalbe ne vidi u kojem se dijelu presuda pobija, drugostupanjski sud će uzeti kako se presuda pobija u dijelu u kojemu stranka nije uspjela u sporu.

5. Obzirom tuženik u žalbi nije jasno odredio u kojem dijelu pobija navedenu presudu, ovaj sud, u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. ZPP, uzima se kako tuženik pobija presudu pod točkom I. i pod točkom II. izreke jer u tom dijelu nije uspio u sporu.

6. Žalba je neosnovana.

7. Predmet spora za zahtjev tužitelja za isplatu naknade troškova prijevoza za rujan 2015., kolovoz 2016., kolovoz 2017., kolovoz 2018. i rujan 2019.

8. S obzirom da pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, da je izreka presude razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, to nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se tuženik poziva u žalbi. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 467. st. 1. ZPP-a.

9. U tijeku prvostupanjskog postupka sud je utvrdio:

- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika u utuženom razdoblju,

- da visina tužbenog zahtjeva nije sporna,

- da nije sporno da tuženik tužitelju nije isplatio naknadu troškova prijevoza na posao i s posla za rujan 2015., kolovoz 2016., kolovoz 2017., kolovoz 2018. i rujan 2019.

- da je tuženik temeljem pretpostavke da radnik zbog korištenja godišnjeg odmora, korištenja slobodnih dana i bolovanja ne može raditi svih dvanaest mjeseci u godini, zaključio da tužitelju ne pripada pravo na naknadu za prijevoz za jedan mjesec u godini te je u utuženom razdoblju za jedanaest mjeseci godišnje isplaćivao iznos od po 944,00 kuna/125,29 eura, a što odgovara cijeni mjesečne karte prijevoznika Panturist d.d., Osijek u iznosu od 669,00 kuna/88,79 eura za relaciju [adresa] i cijeni mjesečne karte autoprijevoznika Gradski prijevoz putnika d.o.o. za zonu I. u gradu Osijeku u visini 275,00 kuna/36,50 eura, ukupno 944,00 kuna/125,29 eura

te je ocijenio kako prethodno navedeni zaključak tuženika nije dovoljan za uskratu prava tužitelju na isplatu troškova prijevoza za rujan 2015., kolovoz 2016., kolovoz 2017., kolovoz 2018. i rujan 2019. To prvenstveno iz razloga što predmetno materijalno pravo tužitelja ne može ovisiti o paušalnim procjenama tuženika (ne koriste svi radnici cijeli godišnji odmor u istoj godini, ne koriste svi radnici jednako slobodne dane niti je predvidivo korištenje bolovanja). Osim toga, paušalni odabir jednog mjeseca u godini u kojoj će radniku uskratiti pravo na naknadu troškova prijevoza dovodi tog istog radnika u poziciju da mjesec kada je zaista radio, a tuženik mu nije isplatio pripadajuću naknadu za trošak prijevoza, isti podmiruje iz vlastitih sredstava.

10. Opisanu ocjenu prvostupanjskog sud prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

11. Kolektivni ugovor za vodno gospodarstvo sklopili su 1. svibnja 2003. (dalje: KU za vodno gospodarstvo) tuženik i Sindikat zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj i duhanskoj industriji i vodoprivredi Hrvatske – sindikalnih podružnica Hrvatskih voda (dalje: Sindikat PPDIV).

12. Odredba čl. 59. st. 1. KU za vodno gospodarstvo je propisivala da radnik ima pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla u visini stvarnih troškova prijevoza javnim prometom prema cijeni mjesečne odnosno pojedinačne karte. U slučaju kada postoji mogućnost korištenja više alternativnih sredstava javnog prometa različite cijene, radnik ima pravo na nadoknadu troškova prijevoza s posla i na posao u visini cijene one vrste javnog prometa koja je najpogodnija za poslodavca (čl. 59. st. 2. KU za vodno gospodarstvo). Naknada troškova prijevoza na posao i s posla isplaćuje se unaprijed, najkasnije posljednjeg radnog dana u mjesecu za sljedeći mjesec (čl. 59. st. 3. KU za vodno gospodarstvo).

13. Sukladno članku 63. st. 1. Kolektivnog ugovora za radnike tuženika ("Narodne novine", br. 12/18 - dalje: KU tuženika) radnik ima pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla u visini stvarnih troškova prijevoza javnim prometom prema cijeni mjesečne odnosno pojedinačne karte. Radnik ima pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla međumjesnim javnim prijevozom u visini stvarnih izdataka, prema cijeni mjesečne odnosno pojedinačne prijevozne karte (čl. 63. st. 2. KU tuženika). U slučaju kada postoji mogućnost korištenja više alternativnih sredstava i javnog prijevoza različite cijene, radnik ima pravo na nadoknadu troškova prijevoza s posla na posao u visini cijene one vrste javnog prometa koja je najpogodnija za poslodavca (čl.63. st. 3. KU tuženika). Naknada troškova prijevoza na posao i s posla isplaćuje se unaprijed, najkasnije posljednjeg radnog dana u mjesecu za slijedeći mjesec (čl. 63. st. 4. KU tuženika).

14. Žalitelj u bitnome ističe da su troškovi prijevoza na posao i s posla vezani uz obavljanje posla pa radnik nema pravo na navedene troškove za vrijeme kada nije radio. Drugim riječima, da bi tužitelj kao radnik imao pravo na navedene troškove morao bi biti prisutan na radu, odnosno radniku ne bi pripadalo pravo na navedene troškove u vremenu kada nije radio. Tuženik tvrdi da upravo radi navedenoga nije tužitelju isplatio troškove prijevoza za razdoblje u kojem nije radio.

14.1. Na opisane žalbene navode valja odgovoriti kako je točno da su troškovi prijevoza vezani uz obavljanje poslova te da radnik nema pravo na iste kada ne radi. Međutim, tuženik nije dokazao kako tužitelj uopće nije dolazio na posao u mjesecima za koje mu je tuženik uskratio isplatu troškova prijevoza u visini mjesečne karte, već upravo suprotno proizlazi iz evidencije o radnom vremenu radnika tuženika za rujan 2015. (list 108 spisa) iz koje je vidljivo kako je tužitelj u rujnu 2015. izostao četiri radna dana, iz evidencije o radnom vremenu radnika tuženika za kolovoz 2016. (list 119 spisa) iz koje je vidljivo kako je tužitelj u kolovozu 2016. izostao osam radnih dana, iz evidencije o radnom vremenu radnika tuženika za kolovoz 2017. (list 130 spisa) iz koje je vidljivo kako je tužitelj izostao trinaest radnih dana u kolovozu 2017., iz evidencije o radnom vremenu radnika tuženika za kolovoz 2018. (list 143 spisa) iz koje je vidljivo kako je tužitelj u kolovozu 2018. izostao jedanaest radnih dana, te iz evidencije o radnom vremenu radnika tuženika za rujan 2019. (list 156 spisa) iz koje je vidljivo kako je tužitelj u rujnu 2019. izostao pet radnih dana.

14.2. U situaciji kad je ugovorena visina putnih troškova kao stvarni trošak u visini mjesečne karte, tužitelj ima pravo na naknadu cijelog iznosa od 944,00 kuna/125,29 eura bez obzira na broj odrađenih dana u mjesecu jer je cijena mjesečne karte jednaka bez obzira je li radnik putuje na posao jedan dan u mjesecu ili sve radne dane u mjesecu, a stranke nisu ugovorile adekvatno umanjenje tog mjesečnog iznosa karte ovisno o broju odrađenih dana u mjesecu.

15. Pravilna je i odluka o trošku sadržana pod točkom II. izreke pobijane presude, koja se temelji na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP, čl. 155. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022).

16. Slijedom navedenog, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.

17. Tuženik nije uspio u žalbenom postupku, pa je sukladno odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka, te je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

18. Zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen na temelju čl. 151. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a jer isti nije bio potreban za vođenje postupka, te je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

U Zagrebu 4. travnja 2023.

Sutkinja

Sanja Joka Umićević