REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 7 Kž-280/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sonje Brešković Balent kao predsjednice vijeća, te Mirjane Rigljan i Gordane Mihela Grahovac kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv okrivljene TH, zbog kaznenih djela teške tjelesne ozljede u pokušaju iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 – dalje u tekstu: KZ/11) i kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11, a sve u vezi čl. 51. KZ/11, odlučujući o žalbi okrivljenice, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj: K-3/2023 od 6. veljače 2023., na sjednici vijeća održanoj 4. travnja 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljene TH kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Varaždinu broj: K-3/2023 od 6. veljače 2023., na temelju čl. 554. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08) utvrđeno je da je okrivljena TH u stanju neubrojivosti počinila dva protupravna djela opisana u čl. 118. st. 1. u vezi sa čl. 34. KZ/11 i čl. 235. st. 1. KZ/11, a sve u vezi čl. 51. KZ/11, te je na temelju čl. 554. st. 1. ZKP/08 okrivljenici određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju 6 (šest) mjeseci.
2. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08, sa imovinskopravnim zahtjevom oštećenik PU Varaždinska, Služba zajedničkih i upravnih poslova upućuje se na parnicu.
3. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08 okrivljena TH se oslobađa obveze da u cijelosti naknadi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08, te nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja.
4. Protiv navedene presude pravovremeno je žalbu podnijela okrivljena TH po branitelju Franu Ježiću, odvjetniku iz Varaždina, ne navodeći žalbeni osnov, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog toga što smatra kako je prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu neprikladna mjera, te predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno, da se preinači prvostupanjsku presudu na način da se okrivljenici omogući liječenje na slobodi.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Prije sjednice vijeća u smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
7. Žalba okrivljenika nije osnovana.
8. Iako žaliteljica u uvodu žalbe navodi da smatra da je prvostupanjski sud umjesto smještaja u psihijatrijsku ustanovu okrivljenici trebao odrediti mjere opreza psihijatrijskog liječenja na slobodi, naknadno tijekom žalbe navodi da je prvostupanjski sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo na način da nije uzeo u obzir da u ovdje konkretnom slučaju nije došlo do počinjenja kaznenog djela kako joj se stavlja na teret, pa samim time da je izrečena mjera neprikladna.
8.1. Nasuprot tvrdnjama žaliteljice prvostupanjski sud je pravilno odlučio kada je okrivljenici za djela za koja ju se tereti odredio prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi i to u trajanju 6 mjeseci. Naime, žalitelj posebno ukazuje da je psihijatrijsko liječenje neubrojive osobe na slobodi varijanta koja je za okrivljenicu svakako najadekvatnija i da bi imala veću kontrolu nad svojim životom samim sudjelovanjem u svakodnevnim aktivnostima, održavanjem odnosa sa obitelji i prijateljima, jer bi se na taj način osjećala uključenija u svoj život i bolje bi se nosila sa izazovima koji dolaze iz mentalnog poremećaja.
8.2. Suprotno stavu žalitelja prvostupanjski sud je pravilno zaključio da iz nalaza i mišljenja vještaka specijaliste za psihijatriju mr. sc. Nenada Horvata proizlazi da je okrivljenica osoba mlađe životne dobi koja nosi vrlo tešku i tvrdokornu psihijatrijsku patologiju pokrivenu terminom "drugi teži psihijatrijski poremećaj", a koji se, pored epilepsije, sastoji i od nedovoljne duševne razvijenosti i teškog poremećaja osobnosti. Nadalje, nesporno je bilo utvrđeno da je okrivljenica u kritično vrijeme bila u stanju duševne rastrojenosti uzrokovane akutnom psihičkom dekompenzacijom koja je u potpunosti modelirala njezino razmišljanje, osjećaj i ponašanje. U to vrijeme i u odnosu na sporno ponašanje ista je u potpunosti ostala bez sposobnosti shvaćanja suštine svog postupanja. Zbog svojih duševnih smetnji ima se smatrati osobom opasnom po okolinu, pa zbog navedenog vještak smatra da su ispunjeni uvjeti za određivanje prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu u odnosu na okrivljenicu.
8.3. Prvostupanjski sud je pravilno prihvatio nalaz navedenog vještaka i to iz razloga što je isti dan sukladno pravilima struke, te prema najboljem znanju vještaka, a također je argumentiran i uvjerljiv. Također iz priležeće dokumentacije kao i nalaza vještaka dr. Mladena Grudića proizlazi da je oštećena KH kritične zgode uslijed napada okrivljene TH zadobila istegnuće mišića vratne kralježnice prvog do drugog stupnja, da je mehanizam nastanka ozljede naglo, snažno povlačenje za kosu (od strane okrivljenice) uslijed čega je, u slučaju nastavka napada još jačim i intenzivnijim povlačenjem kose oštećenice, mogla nastati teška tjelesna ozljeda u vidu trzajne ozljede vrata trećeg stupnja, a iz iskaza oštećenice i svjedoka proizlazi da su čak 4 (četiri) osobe spriječile okrivljenicu u daljnjem napadu na oštećenicu i odvajali je od oštećenice, pa je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je nastanak teške tjelesne ozljede izbjegnut samo tom intervencijom prisutnih osoba koje su spriječile okrivljenicu da oštećenici zada tešku tjelesnu ozljedu.
8.4. Prema tome, uzimajući u obzir sve navedeno, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da iz postupanja okrivljenice, tj. iskazane agresivnosti i upornosti o kojoj iskazuje i oštećenica i svjedokinje NH i UH, proizlazi da je okrivljenica u neubrojivom stanju počinila dva protupravna djela opisana u čl. 118. st. 1. u vezi sa čl. 34. KZ/11 i kaznenog djela oštećenje tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11, a sve u vezi čl. 51. KZ/11, te je za to dao valjano i argumentirano obrazloženje jer kao što je već rečeno do težeg ozljeđivanja oštećenice nije došlo zbog angažmana i sprečavanja od strane drugih prisutnih.
8.5. S tim u vezi, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se u postupanju okrivljenice ostvaruju objektivno zakonska obilježja dva kaznena djela za koja ju se tereti, te je pravilna odluka, pa se okrivljenici za navedena protupravna ponašanja koja imaju obilježja kaznenih djela za koja se tereti izriče prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju 6 mjeseci. Navedeno je u skladu s mišljenjem psihijatrijskog vještaka Nenada Horvata iz kojeg proizlazi da okrivljenica zbog svojih duševnih smetnji ima se smatrati opasnom po okolinu, odnosno proizlazi da su ispunjeni uvjeti za određivanje prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu, te je pravilno zaključio da postoje zakonski uvjeti za prisilni smještaj na temelju čl. 554. st. 1. ZKP/08, te je odredio da isti traje 6 mjeseci.
9. Stoga su žalbeni navodi da navedeni prisilni smještaj, tj. da navedena odluka u vezi prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu nije adekvatna su neosnovani, te je promašena tvrdnja da bi se svrha kažnjavanja ostvarila kod ovdje konkretno neubrojive osobe liječenjem na slobodi.
10. Zbog svega navedenog presuđeno je kao u izreci.
11. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska odluka, a pri ispitivanju pobijane presude nisu pronađene povrede iz čl. 476. st. 1. i 2. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem čl. 482. ZKP/08 valjalo presuditi kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
U Zagrebu 4. travnja 2023.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Sonja Brešković Balent
