REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:7 Kž-183/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sonje Brešković Balent kao predsjednice vijeća, te Mirjane Rigljan i Gordane Mihela Grahovac, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog TS, zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Zadru broj: KO-DO-1610/2020 od 5. siječnja 2023. i okrivljenika, izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Zadru broj: K-732/2019 od 22. srpnja 2022., a objavljene 27. srpnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 4. travnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i okrivljenog TS kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zadru broj: K-732/2019 od 22. srpnja 2022., a objavljene 27. srpnja 2022., okrivljeni TS proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 2. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude, te se temeljem čl. 190. st. 2. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, time da mu se na temelju odredbe čl. 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora uračunava i oduzimanje slobode u vezi s kaznenim djelom i to vrijeme provedeno u uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu od 10. rujna 2018., od 16,00 sati do 20,50 sati, koje vrijeme se izjednačuje s jednim danom zatvora.

2. Na temelju čl. 69. KZ/11 okrivljeniku se izriče sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o drogama koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje tri godine i koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava ili u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za liječenje ovisnosti izvan zatvorskog sustava pod uvjetima određenim posebnim propisom.

3. Na temelju čl. 190. st. 8., u vezi sa čl. 79. st. 1. KZ/11 od okrivljenika se oduzima jedna prozirna PVC vrećica ispunjena sa sadržajem droge heroin, te jedna prozirna PVC vrećica ispunjena sa sadržajem droge kokain, a koji su privremeno oduzeti od okrivljenika temeljem potvrde o privremenom oduzimanju predmeta PU Zadarske – Službe kriminalističke policije Zadar, serijski broj: [serijski broj] od 10. rujna 2018.

4. Na temelju čl. 189. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, 118/18, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08), mobilni telefon marke Nokia crne boje unutar kojeg se nalazi SIM kartica telefonskog operatera VIP, serijskog broja [broj SIM kartice], IMEI broja [IMEI broj], te mobilni telefon marke Samsung crne boje unutar kojega se nalazi SIM kartica operatera T- com, pozivnog broja [broj SIM kartice], IMEI broja [IMEI broj], a koji su privremeno oduzeti od okrivljenika temeljem potvrde o privremenom oduzimanju predmeta izdane od strane PU Zadarske, Službe kriminalističke policije broj 00106303 od 10. rujna 2018., vratit će se vlasniku, ako on to zatraži u roku od godine dana nakon pravomoćnog okončanja kaznenog postupka. Ako vlasnik u tom roku ne zatraži povrat predmeta, predmeti će se predati kriminalističkom muzeju ili uništiti.

5. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 1. i st. 2. toč. 1., toč. 3. i toč. 6. ZKP/08 nalaže se okrivljeniku snositi troškove kaznenog postupka u paušalnoj svoti u iznosu 800,00 kuna, troškove toksikološkog vještačenja nastalih radom Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ MUP-a RH u iznosu 2.500,00 kuna, troškove psihijatrijskog vještačenja u iznosu 4.416,00 kuna, te izdatke policijskih službenika za dovođenje okrivljenika u iznosu 52,00 kuna, odnosno sveukupno iznos 7.768,00 kuna/1.031 eura (tečaj 7,53450), u roku 15 dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

6. Protiv navedene presude pravovremeno je žalbu podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, zbog odluke o kazni, te je predložilo da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljeniku izrekne kazna zatvora cit: "zbog koje bi se u konačnici zaista zapitao isplati li mu se i dalje činiti kaznena djela", tj. stroža kazna.

6.1. Žali se i okrivljeni TS osobno i po braniteljici Jasminki Vukić Šimičević, odvjetnici iz Zadra, time da se u žalbi po braniteljici žali zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog nepravilne primjene Kaznenog zakona i zbog odluke o kaznenoj sankciji, a u osobnoj žalbi ne navodi i ne precizira žalbenu osnovu, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te je u obje žalbe predložio da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljeniku primjenom načela in dubio pro reo oslobodi od odgovornosti, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

7. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

8. Prije sjednice vijeća u smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

9. Žalbe nisu osnovane.

U odnosu na žalbe okrivljenika, osim zbog odluke o kazni

10. Iako žalitelj, tj. okrivljeni TS u uvodu žalbe izjavljene po braniteljici navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, očito omaškom navodeći odredbu čl. 384. st. 11., a treba stajati iz st. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, a koju povredu vidi u tome što je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, te dokazima koji su provedeni u postupku, sadržajno razmatrajući navedenu žalbu proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10.1. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, glede bitnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, utvrdio da niti jedna takva povreda, bilo formalne bilo materijalne naravi nije počinjena.

10.2. Isto tako, ovaj žalitelj u uvodu navodi da se žali zbog povrede kaznenog zakona, a pri tome ničim ne obrazlaže ovaj žalbeni osnov. Naime, iz sadržaja žalbe se može zaključiti da se radi o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, a žalitelj, kao što je već rečeno, ne konkretizira u čemu bi bila povreda kaznenog zakona. To što smatra da u njegovom ponašanju nema svih obilježja kaznenog djela za koje je proglašen krivim i pri tome pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja ne opravdava predmetni žalbeni osnov. Ovo stoga što se postojanje povrede kaznenog zakona presuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne onome koje bi, sa stanovišta žalitelja bilo ispravno.

11. U pogledu žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja valja reći da suprotno navodima žalitelja činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno. Zaključci prvostupanjskog suda zasnovani na ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih osoba i zaključci zasnovani na ocjeni svih ostalih izvedenih dokaza su logični, zakoniti i pravilni, pa su uslijed toga zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica čvrsto utemeljeni na izvedenim dokazima.

11.1. Naime, analizirajući obranu okrivljenika proizlazi da TS poriče počinjenje djela za koje se tereti te u obrani, između ostalog, vezano za nabavu droge, različito govori kod policije od onoga što je iskazivao na raspravi. Posebno na raspravi ukazuje i opisuje kakvo je postupanje bilo od strane policije kada su kod njega pronašli spornu drogu, pa tako navodi da je od njega policija najprije tražila da im sve to preda, opiše i pokaže osobu koja je to ostavila, a u suprotnom ne učini li to da će biti zatvoren, isto tako da mu je policija rekla ukoliko im pokaže osobu da neće biti zatvoren i neće biti kažnjen. Kada je davao svoju obranu prvi put kod policije još 2018. drugačije je opisao ta događanja.

11.2. S obzirom na različitost iskaza okrivljenika kod policije u odnosu na iskazivanje na raspravi, pravilno je prvostupanjski sud zauzeo stav i detaljno obrazložio pod toč. 15. obrazloženja pobijane presude, iz navedenog proizlazi, u bitnome, da sve vezano za predmetno kazneno djelo u odnosu na postupanje prema okrivljeniku da je nesporno da nije upotrijebljena sila, prijetnja, obmana ili druga slična sredstava da bi se došlo do njegove izjave ili priznanja, pa je osnovano prvostupanjski sud obranu okrivljenika na raspravi okarakterizirao kao neuvjerljivom i samim time neprihvatljivom.

11.3. Naime, tijekom postupka, a kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, nesporno je utvrđeno da je 10. rujna 2018. oko 18,00 sati u Zadru, u ulici Prilaz matice Hrvatske 1, u iznajmljenoj kući, okrivljenik bez ovlaštenja nadležnog tijela držao zasebno u dvije prozirne PVC vrećice oko 107,88 grama heroina i 22,76 grama kokaina, dakle, nesporno je da je posjedovao drogu heroin i kokain. Uz to, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je nesporno u to vrijeme okrivljenik bio registrirani ovisnik o drogama, te je nesporno da mu se u ovom postupku osim neovlaštenog posjeda sporne droge stavlja na teret i da je drogu prethodno i nabavio, a o čemu je okrivljenik prilikom prvog ispitivanja kod policije govorio i priznao, a na raspravi različito iskazivao u odnosu na činjenicu kako je tu spornu drogu nabavio, odnosno kako je došao u posjed te droge.

11.4. Prvostupanjski sud je razlike u tom iskazivanju pravilno otklonio i pod toč. 20. obrazloženja zauzeo pravilan stav u pogledu te činjenice, a što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a iz čega proizlazi da je neprihvatljiva obrana dana na raspravi.

11.5. Nadalje, također je pravilno zaključeno da je bilo nužno utvrditi i da li je sporna droga koju je okrivljenik nabavio i neovlašteno posjedovao bila namijenjena neovlaštenoj prodaji, pa je s tim u vezi prvostupanjski sud dao detaljno i argumentirano obrazloženje pod toč. 21. obrazloženja pobijane presude, što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, te temeljem svojih utvrđenja pravilno korigira i činjenični opis u izreci presude u smjeru da je okrivljenik drogu držao dijelom radi osobne uporabe i dijelom u cilju daljnje prodaje korisnicima na ilegalnom tržištu.

11.6. Prema tome, analizirajući kompletan dokazni postupak pravilno je utvrđeno da je dokazano da se u ponašanju okrivljenika ostvaruju sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 2. KZ/11, te je pravilno okrivljenik za isto proglašen krivim i osuđen po zakonu.

11.7. Za sva svoja utvrđenja prvostupanjski sud je dao detaljno i argumentirano obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa se zbog nepotrebnog ponavljanja na isto upućuje žalitelja.

12. Na navode žalbe okrivljenika koji u bitnome preocjenjuje provedene dokaze od strane prvostupanjskog suda, te daje svoju ocjenu tih dokaza, a samim time i propituje zaključke prvostupanjskog suda, valja reći da se radi o zaključcima okrivljenika koji su utemeljeni na subjektivnom stavu, te ničim nije potkrijepljen niti dokazan, tako da ne dovodi u pitanje pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda u pogledu odgovornosti okrivljenika.

12.1. Dakle, u kontekstu provedenog dokaznog postupka, analize iskaza saslušanih svjedoka te obrane okrivljenika, kao i navoda istaknutih u žalbama, kako osobnoj tako i žalbi izjavljenoj po braniteljici, te dovođenjem u vezu svih tih dokaza kako međusobno tako i analizirajući svaki dokaz pojedinačno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i donio valjane zaključke koji zaključci u kontekstu cjelokupnih radnji i postupanja okrivljenika su takve naravi da ih ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća, budući da analiza izvedenih dokaza tvori valjanu podlogu za konačne zaključke koji su iznijeti u pobijanoj presudi. Ono što žalitelj zamjera činjeničnim utvrđenjima sadržanim u presudi prvostupanjskog suda se ustvari svodi na neprihvaćanje zaključaka te presude i u subjektivnom stavu prema tim zaključcima. Kako je prvostupanjski sud u svojoj odluci iznio, a to je već ukazano od strane ovog drugostupanjskog suda posve dostatne te životno i logički utemeljene razloge, valja zaključiti da je pravilno utvrdio sve one okolnosti koje su bile odlučne u pogledu odgovornosti okrivljenika za inkriminirano mu kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i promet drogama.

12.2. Na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je dokazano da je okrivljenik svojim ponašanjem počinio kazneno djelo neovlaštenog posjedovanja i prometa drogama iz čl. 190. st. 2. KZ/11, pa se u njegovom ponašanju stječu, kako subjektivna tako i objektivna obilježja tog kaznenog djela, pa nije povrijeđen ni kazneni zakon.

U odnosu na odluku o kazni

13. Državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud, nakon što je pravilno okrivljenika proglasio krivim za terećeno mu kazneno djelo, istom izrekao preblagu kaznu, odnosno da izrečena kazna u trajanju 1 godine i 6 mjeseci je preblaga i neće ostvariti svrhu ni generalne ni specijalne prevencije. Iz žalbe državnog odvjetnika proizlazi da ovaj žalitelj smatra da je prvostupanjski sud precijenio utvrđene olakotne okolnosti, a podcijenio otegotne okolnosti na strani okrivljenika, pa da je samim time izrečena preblaga kazna.

13.1. Što se tiče žalbe okrivljenika, a u odnosu na izrečenu kaznu, valja reći da okrivljenik u uvodu žalbe navodi da se žali zbog odluke o kazni, ali ne obrazlaže navedeni žalbeni osnov. No, žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u smislu odredbe čl. 478. ZKP/08 u sebi sadrži, između ostalog, i žalbu zbog odluke o kazni. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu u smislu izrečene kazne sa aspekta okrivljenika, utvrdio da je prvostupanjski sud, odlučujući o vrsti i visini kazne na strani okrivljenika kao olakotno cijenio njegovu smanjenu ubrojivost tempore criminis, njegovo narušeno zdravlje, te činjenicu da je otac malodobnog djeteta, dok je kao otegotnu okolnost cijenio njegovu dosadašnju višestruku kaznenu osuđivanost zbog istih i istovrsnih kaznenih djela.

13.2. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.

13.3. Cijeneći utvrđene, kako olakotne tako i otegotne okolnosti, kao i navode istaknute u žalbi državnog odvjetnika, te vodeći računa o težini i posljedicama počinjenog kaznenog djela, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je pravilno prvostupanjski sud odlučio kada je okrivljeniku za predmetno kazneno djelo izrekao bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju 1 godine i 6 mjeseci, nalazeći da je navedena kazna primjerena težini počinjenog djela, ličnosti okrivljenika i svim okolnostima pod kojima je djelo počinjeno. Navedena kazna ostvarit će svrhu kažnjavanja predviđenu čl. 41. KZ/11, kao i čl. 47. KZ/11. Ovakvom kaznom djelovat će se na okrivljenika da ubuduće ne čini kaznena djela, kao i na sve ostale da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Upravo odmjerena kazna dostatno će izraziti društvenu osudu za počinjeno ovdje predmetno kazneno djelo, ali će i jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecati, kao što je već rečeno, kako na počinitelja tako i na sve druge da ne čine kaznena djela.

13.4. Kazna koju predlaže državni odvjetnik, tj. stroža kazna, pretjerano bi naglasila retributivnu funkciju svrhe kažnjavanja, dok nije bilo mjesta ni blažem kažnjavanju okrivljenika.

14. Zbog navedenog valjalo je presuditi kao u izreci.

15. Kako žalbe okrivljenika i državnog odvjetnika nisu osnovane to je temeljem čl. 482. ZKP/08 valjalo presuditi kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu 4. travnja 2023.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Sonja Brešković Balent