Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 7 Kž-1145/2022-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sonje Brešković Balent kao predsjednice vijeća te Mirjane Rigljan i Gordane Mihela Grahovac kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog UK, zbog kaznenog djela skidanja i povrede službenog pečata i znaka iz čl. 317. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj KO-DO-329/2022 (K-DO-976/2013) od 13. listopada 2022., izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu broj: K-309/2022 od 9. rujna 2022., na sjednici vijeća održanoj 4. travnja 2023.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Splitu broj: K-309/2022 od 9. rujna 2022., temeljem čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08), stavlja se izvan snage kazneni nalog toga suda broj: K-117/14 od 5. ožujka 2014.

1.1. Istom presudom temeljem odredbe čl. 453. toč. 2. ZKP/08 u vezi sa čl. 33. ZKP/08 (očito omaška, treba stajati KZ/11), okrivljeni UK oslobađa se od optužbe da bi počinio kazneno djelo skidanje i povredu službenog pečata i znaka iz čl. 317. st. 1. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude.

2. Temeljem odredbe čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

3. Protiv navedene presude pravovremeno je žalbu podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08), zbog povrede kaznenog zakona (čl. 469. toč. 1. ZKP/08) i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 470. ZKP/08), te je predložilo da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje i to pred drugog suca pojedinca.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Prije sjednice vijeća u smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

6. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

7. U pravu je žalitelj, tj. državni odvjetnik kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, a koja povreda bi se sastojala u tome što je izreka presude proturječna sama sebi i razlozima presude, zbog čega se ne može ispitati, te, kako tvrdi žalitelj, nije razumljivo temeljem kojeg zakonskog osnova je prvostupanjski sud okrivljenika oslobodio od optužbe.

7.1. Naime, kako to osnovano ukazuje i žalitelj, a što proizlazi i iz ranije ukidne odluke, prvostupanjski sud je ponovo donio presudu s izrekom i obrazloženjem istovjetnog sadržaja kao i ranija presuda koja je ukinuta odlukom ovoga suda (Kž- 96/2022 od 8. ožujka 2022.). Prvostupanjski sud je okrivljenog UK oslobodio od optužbe temeljem odredbe čl. 453. toč. 2. ZKP/08 u vezi sa čl. 33. ZKP/08 (očito misleći na čl. 33. KZ/11), pa se neminovno uočava da je, barem u odnosu na izreku, prepisana ranija prvostupanjska odluka.

7.2. S tim u vezi, a kako je to već i ranije rečeno, odredba čl. 453. ZKP/08 propisuje donošenje oslobađajuće presude i to u tri situacije: 1.) kada djelo za koje se optužuje po zakonu nije kazneno djelo, 2.) kada postoje okolnosti koje isključuju krivnju, 3.) kada nije dokazano da je okrivljenik počinio djelo za koje se optužuje.

7.3. Nadalje, čl. 33. KZ/11 (kojeg omaškom očito prvostupanjski sud u izreci pobijane presude navodi kao čl. 33. ZKP), regulira postojanje beznačajnog djela, a to kasnije proizlazi i iz obrazloženja ovdje pobijane odluke, pa s tim u vezi valja reći da beznačajno djelo postoji u slijedećoj situaciji cit: "Nema kaznenog djela, iako su ostvarena njegova obilježja, ako je stupanj počiniteljeve krivnje nizak, djelo nije imalo posljedice ili su posljedice neznatne i ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen.".

7.4. U ovdje konkretnoj situaciji proizlazi da je prvostupanjski sud okrivljenika oslobodio, temeljem odredbe čl. odredbe čl. 453. toč. 2. ZKP/08, a što znači da se radi o okolnostima koje isključuju krivnju, da bi to povezao sa čl. 33. KZ/11, a što znači okolnosti koje propisuju beznačajno djelo, što bi značilo da nema kaznenog djela, to je osnov iz toč. 1. čl. 453. ZKP/08, iako iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da sud oslobađa okrivljenika sa slijedećim obrazloženjem cit: "Sud smatra kako zbog niskog stupnja krivnje kod okrivljenika prilikom počinjenja kaznenog djela, te izostanka posljedica po javni probitak ne postoji potreba za njegovim kažnjavanjem. Zbog toga ga je sud, sukladno čl. 453. toč. 2. ZKP/08 u vezi sa čl. 33. KZ/11, oslobodio optužbe prethodno temeljem čl. 544. st. 1. ZKP/08 stavio izvan snage kazneni nalog broj: K-117/14 od 5. ožujka 2014…….".

7.5. Naprijed navedeno obrazloženje i konstrukcija od strane prvostupanjskog suda jednostavno nije moguća.

7.6. Naime, na opisani način počinjena je bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 jer je izreka presude, kao što je već naprijed navedeno, proturječna sama sebi i razlozima presude, pa se pobijana presuda ne može ispitati.

8. Što se tiče povrijede kaznenog zakona, na koju ukazuje žalitelj u žalbi, a koja se odnosi na okolnost što prvostupanjski sud ovdje tvrdi i pogrešno zaključuje da se radi o beznačajnom djelu, valja reći, kao što je već i ranije istaknuto tijekom obrazlaganja ove drugostupanjske odluke, odredba čl. 33. KZ/11 propisuje što je i u kojem slučaju postoji beznačajno djelo.

8.1. U ovdje konkretnom slučaju, a kako to osnovano upire i žalitelj u žalbi, nije moguće na situaciju koja se okrivljeniku stavlja na teret primijeniti institut beznačajnog djela i to iz razloga što je nesporno utvrđeno da kod okrivljenika postoji visok stupanj neprava i krivnje, a isti je predmetno kazneno djelo počinio nakon što je već u prekršajnom postupku osuđen zbog protupravnog izvođenja građevinskih radova u stanu koji je i predmet ovog postupka i nakon što je 15. veljače 2013. nadležno Ministarstvo odbilo njegovu žalbu protiv rješenja građevinskog inspektora od 11. rujna 2011. kojim mu je naređeno uklanjanje bespravnih dijelova stana izvedenih rekonstrukcijom uz zatvaranje gradilišta službenim znakom. Osnovano žalitelj ukazuje i na činjenicu da je okrivljenik postupajući na način kako se tereti i kako je opisano u činjeničnom opisu izreke, pokazao iznimnu upornost u činjenju kaznenog djela i to nakon što je rješenjem od 11. rujna 2012. izrekom upozoren da je nastavak gradnje nakon postavljanja službenog znaka kazneno djelo. To je konstatirano i u zapisniku o provedenom inspekcijskom nadzoru i iskazu građevinske inspektorice TK iz čega proizlazi da nakon postavljanja službenog znaka inspekcijskom kontrolom je utvrđeno da je okrivljenik povrijedio službeni znak i nastavio izvoditi protupravne radove u stanu i to bez glavnog projekta potrebnog za takve radove (inspekcijski nadzor obavljen 4. ožujka 2013.), da bi okrivljenik nakon toga kontrolnog pregleda ponovo povrijedio službeni znak, a što je zapisnički konstatirano prilikom drugog kontrolnog inspekcijskog pregleda održanog 23. kolovoza 2013.

8.2. Zbog svega naprijed navedenog nisu ispunjene ni subjektivne ni objektivne pretpostavke koje bi predmetnom kaznenom djelu dale karakter beznačajnosti, pa je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon u korist okrivljenika kada je utvrdio da okrivljenikovo postupanje predstavlja beznačajno djelo.

8.3. Zbog svega navedenog valjalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika, ukinuti pobijanu presudu i vratiti na ponovno suđenje pred novog suca pojedinca.

8.4. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti propuste na koje mu je ukazano ovom drugostupanjskom odlukom, provesti dokaze koji su već provedeni, a po potrebi i druge dokaze, a posebno će voditi računa o svim okolnostima koje su odlučne za utvrđivanje činjeničnog stanja.

8.5. To iz razloga što iz obrazloženja pobijane presude proizlazi pogrešan stav u vezi činjeničnih utvrđenja iz kojih bi se moglo zaključiti da iz obrane okrivljenika i iz iskaza svjedokinje TK, kao i dokumentacije koja prileže spisu, da je okrivljenik tada obavljao isključivo radove instalacije vodovoda, kanalizacije i elektroinstalacija, postavljanje instalacija za centralno grijanje, te izveo toplinsku izolaciju između podnih drvenih greda postavio betonski estrih, uklonio dva pregradna zida, uklonio žbuku i trstiku s plafona, te dovršio instalacijske vodovoda i kanalizacije i instalacije centralnog grijanja, a koje radove sukladno čl. 3. Pravilnika o jednostavnim građevinama i radovima moguće izvoditi bez akta kojim se odobrava građenje, a u skladu s glavnim tipskim projektom. Navedeni stav, kao što je već rečeno, je pogrešan jer radovi koje je naprijed opisao prvostupanjski sud su radovi koje je okrivljenik izveo u periodu nakon što je 10. rujna 2012. službeni znak već postavljen, te mu je zabranjeno izvođenje bilo kakvih daljnjih radova, kako je to izrekom i navedeno u činjeničnom opisu kaznenog djela koje je predmet rasprave u ovom postupku i predmet optužbe. Prije postavljanja službenog znaka, dakle do 10. rujna 2012. okrivljenik je izvodio građevinske radove rekonstrukcije stana na način da je u južnom fasadnom nosivom zidu izveo građevinski otvor dimenzija 1,30 x 0,90 m te uz južno pročelje građevine izveo dogradnju balkona dimenzija 2,10 x 0,80 što su radovi za koje je bilo nužno ishoditi pravomoćno, odnosno konačno rješenje o uvjetima građenja koje okrivljenik nesporno nije ishodio, a što je utvrđeno uvidom u pisanu dokumentaciju koja prileže spisu, a posebno iz zapisnika nadležne građevinske inspekcije, te presude Prekršajnog suda u Splitu broj 17 G-598/13 od 18. travnja 2013., kao i ostatka dokumentacije koja prileže, a vezano za ovdje predmetno kazneno djelo.

8.6. S tim u vezi valja reći da pravilno žalitelj ukazuje i na tu okolnost da je prvostupanjski sud obrazlažući na način kako je već naprijed navedeno, ustvari iznio razloge u svojoj presudi koji su proturječni sadržaju isprava i iskaza u postupku, pa je i time počinio bitnu povredu iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

8.7. Uz navedeno, posebno se napominje da je nedopustivo postupanje prvostupanjskog suda koje je protivno odredbi čl. 489. st. 3. ZKP/08, a kojim je propisano da je prvostupanjski sud dužan izvesti sve postupovne radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud u svojoj odluci, a što ovdje prvostupanjski sud u ponovljenom postupku nije učinio, već naprotiv, ignorirao je upute drugostupanjskog suda, što je nedopustivo.

9. Zbog svega navedenog valjalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika, ukinuti prvostupanjsku presudu i riješiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke, tj. vratiti na ponovno suđenje, ali pred drugog suca pojedinca, a sve u smislu čl. 483. st. 1. ZKP/08.

U Zagrebu 4. travnja 2023.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Sonja Brešković Balent