Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 9 Kž-243/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Siniše Pleše kao predsjednika vijeća, te Lidije Vidjak i Jasne Smiljanić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog KL, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode-nametljivim ponašanjem iz članka 140. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19 84/21– u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe okrivljenika podnesene protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 18. siječnja 2023. broj: K-1214/2022, u sjednici vijeća održanoj 4. travnja 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenog KL kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom proglašen je krivim okrivljeni KL zbog kaznenog djela nametljivog ponašanja iz članka 140. stavak 1. i 2. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude pa je na temelju odredbe članka 140. stavak 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci i po članku 56. KZ/11 okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda te utvrđeno da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.
2. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. 80/22- dalje u tekstu: ZKP/08.) okrivljenik se obvezuje platiti sudu paušalnu svotu u iznosu od 66,36 eura[1] /500,00 kuna.
3. Protiv ove presude žalbu je podnio okrivljenik putem braniteljice Sandre Šolaja, odvjetnice iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni. U žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
6. Žalba nije osnovana.
7. Nije u pravu okrivljenik kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.
7.1. Iako okrivljenik ističe žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka ne navodi o kojoj postupovnoj povredi bi se radilo, međutim, iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer da je pobijana presuda, nerazumljiva i nejasna, odnosno da se presuda ne može ispitati jer o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u presudi i dokazima priležećim u spisu i iskazima ispitanih svjedoka.
7.2. Međutim, suprotno tvrdnji okrivljenika, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer je pobijana presuda jasna te nije proturječna sama sebi niti razlozima presude, a razlozi koji su izneseni u pobijanoj presudi o odlučnim činjenicama nisu nejasni niti u znatnoj mjeri proturječni, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i iskaza danih u postupku i samih tih isprava i iskaza.
7.3. Na taj način iako okrivljenik ističe žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, on u stvari samo parafrazira zakonski tekst odredbe članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 bez da navodi u čemu bi se sastojala nerazumljivost i proturječnost u presudi, pa je ovaj sud stoga ispitao pobijanu presudu u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08 te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od povreda odredaba kaznenog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.
8. Nadalje, nije u pravu okrivljenik niti kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
8.1. Prvostupanjski sud je činjenično stanje u ovom postupku pravilno i potpuno utvrdio u odnosu na sve odlučne činjenice kada je utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo nametljivog ponašanja iz članka 140. stavak 1. i 2. KZ/11, na način i pod uvjetima kako je to navedeno u izreci pobijane presude.
8.2. Takovo činjenično stanje prvostupanjski sud je utvrdio na temelju savjesne ocjene i analize svih izvedenih dokaza te je o tome dao u cijelosti valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
8.3. Naime, okrivljenik poriče učin kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, a pri tome navodi da je doista u nekoliko navrata uspostavio kontakte sa svojom bivšom suprugom OL, da joj je poslao od 7 do 10 e-mailova intimnog sadržaja jer je bio povrijeđen zbog toga što ga je ona neosnovano prijavila policiji, da joj je poslao paket za Uskrs te smatra da je to njegova pogreška, i da joj je poslao sveukupno 5 linkova različitih pjesama i to većinom ljubavnog sadržaja. Naveo je da mu nije bila namjera uznemiravati oštećenicu tim pjesmama.
8.4. Suprotno obrani okrivljenika iskazuje oštećena OL navodeći da kada se je razvela od okrivljenika da joj je okrivljenik kontinuirano sa svog mobilnog telefona na njezin mobilni telefon slao SMS poruke, pa kada je blokirala njegov broj počeo joj je slati e-mail sa svoje e-mail adrese i to na njezin službeni e-mail, a u kojim e-mail porukama je navodio što ona točno u datom trenutku radi, slao joj je linkove raznih pjesama iako mu je rekla da sa njim ne želi više nikakav kontakt i da ju prestane uznemiravati. Iskaz oštećenice potvrdile su svjedokinje ZL, AL i VL, navodeći da im je oštećenica pokazala SMS poruke koje joj je okrivljenik slao, a koje su bile intimnog karaktera.
8.5. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ispravno je prvostupanjski sud prihvatio iskaz oštećene OL koji iskaz je potkrijepljen i ostalim provedenim dokazima tijekom postupka te iskazima ispitanih svjedokinja i preslikama e-mail poruka i preslikama SMS poruka koje prileže u spisu, iz kojih dokaza jasno i nedvojbeno proizlazi da je okrivljenik ustrajno i kroz dulje vrijeme (devet mjeseci), uhodio oštećenicu i s njom nastojao uspostaviti kontakt, a što je sve kod oštećenice, prema njenom iskazu, izazvalo tjeskobu i strah za njezinu sigurnost, zbog čega ispravno nije prihvatio obranu okrivljenika u kojoj poriče učin kaznenog djela, već je ispravno okrivljenika proglasio krivim za kazneno djelo nametljivog ponašanja iz članka 140. stavak 1. i 2. KZ/11, i za takova svoja utvrđenja u pobijanoj presudi dao je u cijelosti valjane i logične razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. 9. Zbog navedenog nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
10. Također nije u pravu niti okrivljenik kada se žali zbog odluke o kazni.
10.1. Prilikom izbora vrste i visine kazne, prvostupanjski sud je okrivljeniku cijenio sve one okolnosti koje su od utjecaja na vrstu i visinu kazne, te mu je kao olakotno cijenio da do sada nije dolazio u sukob sa zakonom, dok otegotne okolnosti nije utvrdio. Okrivljenik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud trebao cijeniti i druge olakotne okolnosti na strani okrivljenika i to da je okrivljenik sudionik Domovinskog rata i odlikovan Spomenicom Domovinskog rata, pa da mu je trebao izreći i blažu kaznu.
10.2. Međutim, suprotno tvrdi okrivljenika, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud ispravno vodio računa o olakotnim okolnostima i o odsutnosti otegotnih okolnosti dajući primjeren značaj ovako utvrđenim olakotnim okolnostima. S obzirom na utvrđene olakotne okolnosti, a u odsutnosti otegotnih okolnosti, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da će se kaznom na koju je okrivljenik osuđen presudom prvostupanjskog suda i to kaznom zatvora u trajanju od šest mjeseci i potom izrečenom uvjetnom osudom na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo, u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja te takovu kaznu ovaj drugostupanjski sud, s obzirom na utvrđene okolnosti relevantne za individualizaciju kazne, smatra primjerenom, zbog čega je žalba okrivljenika neosnovana i u tom dijelu.
11. Prema tome,kako ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz članka 476. stavak 1. ZKP/08, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 4. travnja 2023.
PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Siniša Pleše
