Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

ex. vojarna Sv.Križ, Dračevac

21000 Split

Ps-17/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

U ime R. H., Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Dunji

Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. M. iz S., O.:…, zastupane po punomoćniku P. T.,

odvjetniku u S., protiv tuženih pod 1 D. M. iz S., O.:…, zastupanog po punomoćniku M. Š. odvjetniku u

S., i pod 2 D. M. iz S., O.:…, zastupanog

po punomoćniku V. Š., odvjetniku u S., zbog utvrđenja ništetnosti ugovora o darovanju i utvrđenja bračne stečevine, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 14. ožujka 2023. u nazočnosti stranaka, pozivom na odredbu čl.335.st.6. i 12. Zakona o parničnom postupku ("NN" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, nadalje u tekstu: ZPP) dana 04. travnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o darovanju nekretnina od 24. svibnja 2015. sklopljen između D. M. iz S., O.: …

s jedne strane i njegovog oca, D. M. iz S., O.:

… s druge strane, ovjeren pred JB u S., M. Č. pod brojem ovjere Ov-2991/2015

II. Utvrđuje se da je ništetan Anex Ugovora o darovanju od 1. lipnja 2015. sklopljen između D. M. iz S., O.: … s

jedne strane i njegovog oca, D. M. iz S., O.:

… s druge strane, ovjeren pred JB u S., M. Č. pod brojem ovjere Ov-4047/2015.

III. Utvrđuje se da nekretnina – stan označen kao 18. etaža, predstavlja 79/4414 dijela čest. zem. 46/11, KO S., ZU 21664, broj 41 na III. katu, ulaz I., neto površine 79,00 m2, orijentacije s-j-m, a koji se sastoji od hodnika, kuhinje, blagovaonice i dnevnog boravka, dvije sobe, kupaonice i lođe, anagrafske oznake S., predstavlja bračnu stečevinu M. M.

O.:… i D. M. O.: …, pa je M. M.

O.:… suvlasnica za ½ idealnog dijela naprijed označenog i opisanog stana.

IV. Nalaže se uspostava ZK stanja kakvo je bilo prije provedbe

Ugovora o darovanju od 24. svibnja 2015. i Anexa Ugovora o darovanju od 1. lipnja 2015. u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu.

V. Ovlašćuje se tužitelja M. M. O.:--- izvršiti uknjižbu prava vlasništva ½ idealnog dijela nekretnine – stana označenog kao 18. etaža, predstavlja 79/4414 dijela čest. zem. 46/11, K. S., ZU 21664, broj 41 na III. katu, ulaz I., neto površine 79,00 m2, orijentacije sjever-jug-modra, a koji se sastoji od hodnika, kuhinje, blagovaonice i dnevnog boravka, dvije sobe, kupaonice i lođe, anagrafske oznake S., uz istodobno brisanje tog prava s imena

D. M. O.:---, a što je on dužan trpjeti.

VI. Nalaže se tuženima, u roku od 15 dana, naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 4.564,84 € (ranije 34.393,79 kuna) uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate, određene za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila

na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Kod Općinskog suda u Splitu vođen je postupak pod poslovnom oznakom i brojem Ps-181/15 i to po tužbi tužitelja D. M. protiv tužene M. M.

zbog iseljenja, a ujedno se u tome postupku raspravljalo i o protutužbi M. M.

protiv D. M., a zbog utvrđenja prava vlasništva i ništavosti ugovora. U tome postupku donesena je presuda prvostupanjskog suda 27. rujna 2017. o kojoj je odlučivao Županijski sud u Splitu dana 30. siječnja 2020. odlukom pod poslovnom oznakom i brojem Gž-2705/2017-2 kojom je ukinuta prvostupanjska presuda i predmet je vraćen drugom sucu na ponovno suđenje. U toj odluci Županijski sud u Splitu dao je jasnu uputu da, obzirom na sadržaj postavljenog glavnog i ev. protutužbenog zahtjeva, M. M. zbog prirode pravnog odnosa za koji se traži donošenje presude mora na isti način spor riješiti kako u odnosu na D. M.

tako i u odnosu na D. M.. Izvan raspravnim rješenjem od 24. veljače 2020.

Općinski sud u Splitu je razdvojio protutužbeni zahtjev iz predmeta Ps-181/15 i odlučio formirati poseban spis koji je predmet ovog postupka odnosno koji je dobio poslovnu oznaku Ps-17/2020. Postupajući po uputi iz ukidnog rješenja Općinski sud je 11. ožujka 2020. donio rješenje kojim je M. M. vratio tužbu radi uređenja i točnog obuhvaćanja tuženih kao nužnih i jedinstvenih suparničara što je M. M. i napravila, upućujući sudu podnesak od 9. lipnja 2020., navodeći da je u međuvremenu, postupajući po uputi Županijskog suda u Splitu Gž-2705/2017-2, već pokrenula poseban postupak protiv D. M. kojeg je Općinski sud u Splitu zaveo pod poslovnom oznakom i brojem P Ob-210/2020 pa je izvan raspravnim rješenjem od 3. veljače 2022. ovaj sud pripojio predmete Ps-17/2020 i P Ob- 210/2020 radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja, a sve pod jedinstvenom

2. Tužiteljica u bitnome u svome zahtjevu navodi da međusobno sklopljeni Ugovor o darovanju nekretnine, odnosno Anex Ugovora o darovanju kao pravni poslovi kojima su tuženici izvršili darovanje nekretnine označene kao 18. etaža, predstavlja 79/4414 dijela čest. zem. 46/11, KO S., Z. 21664, broj 41 na I.. katu, ulaz I., neto površine 79,00 m2, orijentacije sjever-jug-modra, a koji se sastoji od hodnika, kuhinje, blagovaonice i dnevnog boravka, dvije sobe, kupaonice i lođe, anagrafske oznake S., su ništetni jer nisu sklopljeni u formi javnobilježničkog akta, a do prave predaje nekretnine, u smislu darovanja, nikada nije došlo, odnosno obdarenik nikada nije stupio u posjed nekretnine. Ti pravni poslovi su i simulirani i nisu odraz prave volje stranaka već su usmjereni na to da se tužiteljicu ostavi bez imovine koju je stekla u braku s D. M.. Zbog toga

je tužiteljica predložila da sud utvrdi ništetnima opisane pravne poslove, utvrdi da bi ta nekretnina koja je naprijed opisana predstavljala bračnu stečevinu nje i D. M., slijedom čega bi ona bila suvlasnica ½ idealnog dijela nekretnine, naložila uspostava ranijeg zemljišno knjižnog stanja odnosno nju ovlastilo da ishodi upis svoga prava ½ idealnog dijela vlasništva nekretnine uz istodobno brisanje toga prava sa imena upisanog vlasnika D. M.. Tužiteljica je zatražila i da joj se naknadi i parnični trošak te je postavila i podredni tužbeni zahtjev samo na utvrđenje da su pravni poslovi D. i D. M. ništetni, odnosno da ne postoje.

3. Odgovarajući na tužbu, tuženici su naveli dan tužiteljičine tvrdnje nisu točne, da je pravi vlasnik predmetne nekretnine D. M. koji je dao novac da se nekretnina kupi i da je, znajući da je tome tako D. M. koji je sa P. d.d. sklopio Ugovor o kupoprodaji nekretnine odnosno predmetnog stana 12. svibnja 2008. u stvari darovanjem na taj način priznao pravo vlasništva. Tuženici smatraju da navodi tužiteljice nisu točni i da je sa zahtjevom valja odbiti to tim više što tužiteljica nije ničim doprinijela nastanku te imovine pa ona niti ne može predstavljati bračnu stečevinu.

5. U dokazne svrhe sud je izveo dokaz pregledom: cjelokupnog spisa ovog suda Ps-181/15 (koji je zbog o odluke o razdvajanju spisa u cijelosti preslikan i uložen u ovaj spis kako bi se odlučilo u naravi o protutužbenom zahtjevu M. M. iz tog predmeta) te su saslušani tužiteljica M. M., tuženik D.

M. i svjedoci L. A. i V. V..

6. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

7. Stranke su popisale parnični trošak.

8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice da se utvrde ništetnim, bez pravnog učinka Ugovor o darovanju nekretnina i Anex Ugovora o darovanju nekretnina koje su međusobno sklopili D. i D. M., da se utvrdi da bi nekretnina stan označen kao 18. etaža, predstavlja 79/4414 dijela čest. zem. 46/11, K. S., Z. 21664, broj 41 na I.. katu, ulaz I., neto površine 79,00 m2, orijentacije sjever-jug-modra, a koji se sastoji od hodnika, kuhinje, blagovaonice i dnevnog boravka, dvije sobe, kupaonice i lođe, anagrafske oznake S., bila

bračna stečevina na koju je ona stekla ½ vlasništva idealnog dijela, a što na temelju ove presude može i upisati u zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu nakon što se prethodno izvrši uspostava zemljišno knjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe ništetnog Ugovora o darovanju od 24. svibnja 2015. i ništetnog Anexa Ugovora o darovanju od 1. lipnja 2015.

9. Ugovor o darovanju nekretnine je strogo formalni ugovor i da bi bio valjan mora biti sklopljen u pisanom obliku.

9.1. Kad je riječ o ugovoru o darovanju bez predaje stvari u neposredan posjed daroprimca, da bi bio pravno valjan, takav ugovor mora obavezno biti sklopljen u formi JB akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne

isprave.

9.2. Odredbe vezane uz ugovor o darovanju uređene su člancima 479. - 498. Zakona o obveznim odnosima ("NN" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, nadalje u tekstu: ZOO/05). Ugovor o darovanju je dvostrani pravni posao u kojem jedna strana (darovatelj) dobrovoljno i besplatno prepušta drugoj strani (daroprimcu/obdareniku) neku stvar ili imovinsku korist, a daroprimac to prihvaća.

9.3. Kad je riječ o ugovoru o darovanju nekretnine, u članku 482. ZOO/05 izričito je navedeno da se taj ugovor mora sklopiti u pisanom obliku. Ugovori o darovanju bez prave predaje stvari obavezno moraju biti sklopljeni u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave. Propisana forma za pravnu valjanost ugovora o darovanju bez predaje stvari u neposredan posjed daroprimca navedena je i u članku 53. stavku 1. toč. 2. Zakona o javnom bilježništvu ("NN" broj 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/16), koji

se primjenjuje kao lex specialis i u kojem je određeno da je za ovu vrstu pravnog posla potreban javnobilježnički akt. Izostanak sklapanja ugovora u propisanom obliku dovodi do ništetnosti tog pravnog posla. To znači da takav ugovor neće proizvoditi namjeravane pravne učinke odnosno, postupat će se kao da pravni poslovni nisu ni zaključeni. Ništetnost nastupa na temelju zakona (ex lege) i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc). Ako je ugovor sklopljen protivno zakonskoj odredbi, odnosno protivno članku 322. stavak 1. ZOO/05., bit će ništetan. Posljedice nepoštivanja obvezatnosti oblika ugovora propisane su člankom 290. stavak 1. ZOO/05 prema kojem ugovor koji nije sklopljen u propisanom obliku nema pravni učinak, osim ako iz cilja propisa kojim je određen oblik ne proizlazi što drugo.

9.4. U konkretnom slučaju riječ je o ugovoru o darovanju bez prave predaje stvari koji, iako je sklopljen u pisanoj formi i potpis je ovjeren kod javnog bilježnika, i dalje povlači učinke ništetnosti. Čak ni zemljišnoknjižna provedba takvog ugovora ne može mu dati pravnu valjanost niti pravnu snagu jer je u zemljišnoj knjizi proveden ništetan ugovor. Takvo stajalište izrazio je Ustavni sud R. H. u odluci

U-III/891/2006, od 2. prosinca 2009. i ono glasi: „… ugovor nije sklopljen u formi JB akta, već je na njemu podnositeljica, kao darovateljica, ovjerila samo svoj potpis kod javnog bilježnika. Taj je ugovor proveden u zemljišnim knjigama i daroprimatelj je uknjižen kao vlasnik predmetnih nekretnina, s tim da nikada nije izvršena predaja nekretnina u posjed daroprimatelju. U takvom slučaju, dakle, kada sklopljeni darovni ugovor nije udovoljavao formi propisanoj zakonom, a pored toga je izostala i predaja nekretnine u neposredan posjed daroprimatelju, čini sklopljeni pravni posao ništavim…“ Dakle, nedostatak zakonom propisanog oblika ugovora mogao se nadomjestiti samo predajom stvari odnosno nekretnine u posjed daroprimca, no ne i uknjižbom u zemljišne knjige.

9.5. Sud pazi na ništetnost po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka ugovorna strana, svaka zainteresirana strana, kao i državni odvjetnik. Bitno je naglasiti da mogućnost isticanja ništetnosti ne zastarijeva.

10. U ovoj pravnoj stvari utvrđeno je kako je 12. svibnja 2008. D. M. od P. d.d. kupio predmetnu nekretninu, odnosno nekretninu za koju M. M.

tvrdi da je predmet bračne stečevine. Tu istu nekretninu tuženik D. M. je darovao svome ocu tuženiku D. M.. Ugovorom o darovanju nekretnina dana 24. travnja 2015. te dodatno ispravio Anexom Ugovora o darovanju od 1. lipnja 2015. U postupku je nadalje utvrđeno da su M. M. i D. M. bili u braku odnosno da su istog sklopili dana 5. travnja 2008. Taj brak razveden je presudom Općinskog suda u Splitu P Ob-717/2013 dana 16. siječnja 2015. kada je njihovo zajedničko mldb. dijete, G. M., dodijeljena na daljnju roditeljsku skrb i život upravo majci, M. M.. Prema svjedočenju tužiteljice M. M. i prije nego

li su stranke, tj. ona i D. M. sklopili brak, oni su živjeli u izvanbračnoj zajednici sigurno 4 godine. Iskaz M. M. ovome sudu djelovao je iskreno, istinito,

uvjerljivo i vjerodostojno, a uostalom potvrđuju ga i pisani tragovi koje je upravo sud pobrojao. Dakle, stranke tj. M. M. i D. M. sklapaju brak 5. travnja 2008. i u braku su u trenutku kada D. M. 12. svibnja 2008. figurira kao kupac predmetne nekretnine spram PIS d.d. Činjenica je, dakle, da su tužiteljica i tuženik D. M. u tome trenutku u braku, u trenutku stjecanja nekretnine te da su u tome trenutku dodatno brojili četiri godine izvanbračnog života. Indikativno je da nakon što je brak M. i D. M. razveden, isti taj D. M. daruje

nekretninu svome ocu, tuženiku D. M.. U nastavku ovog obrazloženja dodatno će se sud osvrnuti i na institut bračne stečevine, no u ovome trenutku, u kojem se obrazlaže zbog čega sud smatra da su pravni poslovi darovanja koje su međusobno sklopili D. i D. M. ništetni, osim što su sačinjeni bez prave predaje, oni su i protivni odredbi čl.37.st.2. Obiteljskog zakona (NN broj: 116/03,17/04,136/04,107/07,57/11,61/11,25/13,5/15,103/15,98/19 i 47/20, nadalje u tekstu ObZ) jer je bez suglasnosti drugog bračnog druga došlo do pravnog posla izvanredne uprave na način da je raspolagano bračnom stečevinom bez suglasnosti drugog bračnog druga. A vidjeli smo iz kronološki pobrojanih činjenica oko braka, stjecanja vlasništva, razvoda braka i poduzimanja pravnih poslova, kojima se nekretnina otuđila – darovala, da je u svakom slučaju za poduzimanje ove radnje D. M. nužno morao imati suglasnost M. M. jer je postupljeno protivno navedenoj zakonskoj odredbi ObZ-a, pa je pravni posao apsolutno ništav. Opreza radi, posebno se napominje da su u tome stanu živjeli M. M., D. M. i

njihovo dijete G. M., a nikako nije živio niti je u bilo kojem trenutku u istoga uselio obdarenik, D. M.. Iako nije od nikakvog značaja za ovaj postupak iz iskaza D. M. u predmetu Ps-181/15 te tužiteljice M. M. u ovome

postupku, više je nego evidentno da M. M. i D. M. nisu imali

gotovo nikakve odnose (D. M. je u predmetu Ps-151/15 izrijekom kazao da tuženu ne poznaje i da je prvi put vidi na ročištu za glavnu raspravu 20. lipnja 2016.), što drugim riječima znači da je na taj način D. M. priznao da u predmetni stan u kojem živi M. M. sa zajedničkim djetetom nje i D. M.,

G., nikada nije uselio. Tvrdnje D. M. da je on dao novac za kupnju stana i da je zbog toga sklopljen ovaj Ugovor o darovanju, a kako bi on svoje pravo vlasništva na predmetnom stanu stečenim kupoprodajom, konačno upisao, sud smatra konstrukcijom prilagođenoj ovome postupku kako bi se osigurao njegov uspjeh i uspjeh D. M. u nastojanju da tužiteljicu M. M. ostave bez

imovine stečene u braku. Imao je drugih pravnih mogućnosti D. M. dokazati i pokazati u odgovarajućem postupku ili pravnom poslu da su njegove tvrdnje točne, no sud smatra da su one iskonstruirane s naprijed navedenim ciljem pa je možda i to razlog zbog čega se D. M. nije odazvao pozivu suda da dade svoje stranačko očitovanje.

11. Slijedom naprijed navedenog, iz dvostrukog razloga ništetnosti sklopljenih pravnih poslova između D. i D. M.: Ugovora o darovanju od 24.

travnja 2015. i Anex Ugovora o darovanju od 1. lipnja 2015. utvrđeni su ništetnima. U takvoj situaciji bilo je potrebno prihvatiti i onaj dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kojim je ona tražila uspostavu ranijeg zemljišno knjižnog stanja prije nego li su ništetni Ugovori provedeni.

12. U postupku je valjalo raspraviti i pitanje bračne stečevine između M. i D. M. no prije toga valja napomenuti da je sud proveo dokaz saslušanjem svjedoka L. A. i V. V. na način, ne kako su tuženici predlagali kao dokaznog sredstva da je novac za kupnju predmetne nekretnine dao D. M., već na okolnost je li prilikom kupoprodaje nekretnine istom nazočila i M.

M. pa da bi ista znala ili trebala znati da nekretnina samo formalno-pravno glasi na D. M. – njezinog bračnog druga, u tome trenutku. O tim odnosima niti jedan od ovih svjedoka ništa nije znao no najvažnije je da oni M. M. niti ne poznaju. Kada je tome tako onda su iskazi ovih svjedoka potpuno irelevantni za razrješenje ove pravne stvari u situaciji kada su pravni poslovi ocijenjeni ništetnima. Spoznaja o bračnoj stečevini ovi svjedoci nisu imali pa je u tome dijelu posve irelevantno tko je novac prilikom kupoprodaje donio ili dao, je li novac predstavljao dar bilo zajednički za mladi par M. i D. M. ili posebni od strane D.

M. za D. M..

13. Uređenje imovinskih odnosa bračnih drugova temelji se na načelima: • ravnopravnosti bračnih drugova

• obiteljske solidarnosti u slučaju primjene zakonskog sustava

• zaštite autonomije volje stranaka

• zaštite prava poštenih trećih osoba.

13.1. Načelo ravnopravnosti se očituje u tome što su bračni drugovi, ako ne ugovore drugačije, suvlasnici u jednakim dijelovima u bračnoj stečevini. Jednaki udjeli odražavaju njihovu ravnopravnost, a stečevinom također upravljaju ravnopravno, prema odgovarajućim pravilima.

13.2. Obiteljska solidarnost ogleda se u tome što bez obzira na to što netko od njih dvoje možda ima manje prihode, ili ih uopće nema, a drugi veće, oni solidarno sudjeluju u ostvarenju zajedničkog standarda.

13.3. ObZ definira bračnu stečevinu kao imovinu koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, imovinska korist od autorskih prava i autorskom pravu srodnih prava te dobitak od igara na sreću. Bračni drugovi u tom su slučaju suvlasnici u jednakim dijelovima.

14. Slijedeći naprijed navedene zakonske odredbe kod uvodno pobrojanih nespornih činjenica o trenutku započinjanja zajedničkog života M. i D.

M., trenutka sklapanja braka, trenutka razvoda braka, trenutka stjecanja nekretnine, valjalo je donijeti zaključak o tome da predmetna nekretnina doista predstavlja zajedničku imovinu D. i M. M. i to na jednake dijelove

odnosno svakog za po ½ dijela. Bivši bračni drugovi D. i M. M. nisu sklopili nikakav ugovor o bračnoj stečevini, nisu ugovorili ništa drugo prilikom kupoprodaje stana u trenutku kada su već bili u braku (doduše formalno pravnom kratko ali pribrajajući izvanbračnu zajednicu u relativno dugo) odnosno preciznije rečeno, obzirom na tvrdnje D. i D. M. o tome kako je stan kupljen sredstvima D. M., oni nisu učinili ništa da svoja ev. prava za koja ovaj sud smatra da niti ne postoje i da su iskonstruirana samo za potrebe ovog postupka, zaštite na valjani način.

15. Zaštita autonomije volje stranaka, pri čemu se naravno misli na bračne drugove ili u konkretnom slučaju bivše bračne drugove M. i D. M.,

pruža istima mogućnost da sklope ugovor o uređenju svojih imovinskih odnosa na sadašnjoj i budućoj imovini na način koji oni smatraju prikladnim. U tome smislu, da su tvrdnje D. i D. M. doista točne i istinite oni su mogli i prije nego li je predmetna nekretnina kupljena, pa i kasnije tijekom trajanja braka M. i D.

M., uz obvezatno sudjelovanje M. M., riješiti međusobne odnose odstupajući u potpunosti ili djelomično od ObZ-a. I ovo je razlog zbog kojeg sud smatra da su D. i D. M. u cijelosti iskonstruirali priču o kupoprodaji predmetne nekretnine tj. stana, a sve kako bi M. M. i njezinu kći (ali i kći D. M.) G., iselili iz predmetnog stana, zbog čega je uostalom i započeo cijeli ovaj postupak koji je kod Općinskog suda u Splitu pod poslovnom oznakom i brojem Ps-181/15 u kojem je D. M. tužio M. M. na

iseljenje iz stana pozivajući se da je zemljišno knjižni vlasnik, a da je ona bespravni korisnik.

16. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1. i čl.155. ZPP- a, dok je visina određena pozivom na Tbr.7.st.1.toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04,

37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22). Obistinjeni trošak tužiteljici odnosi se na trošak: sastava tužbe te pristupa i zastupanja na ročištima od 03.03., 28.04, i 17.10.2022. – svaka radnja po 2.500,00 kn, potom za pristupe i zastupanja na ročištima od 22.11.2022., 20.02. i 14.03.2023. – svaka radnja po 3.750,00 kn za pristupe ročištima od 02.06. i 06.09.2022. – svaka radnja po 1.250,00 kn te za sastav žalbe na presudu – 3.125,00 kn. Ukupni iznos troška ovako prikazani po radnjama punomoćnika tužiteljice uvećan je još za iznos od 25% PDV-a a potom je dobiveni iznos uvećan za troškove sudskih pristojbi susljedno rješenjima o obredi pristojbe za presudu i žalbu od po 400,00 kn ili ukupnih 800,00 kn. Tako je dobiven iznos tužiteljici nastalog troška od 34.393,79 kuna koliko će tuženici morati isplatiti tužiteljici obzirom su oni strana koja je postupak izgubila u cijelosti. Kako je u međuvremenu službena valuta u R. H. postala valuta € to je ovaj iznos prouzročenog parničnog troška tužiteljici, a priznatog pozivom na Tarifu preračunat u valutu € prema fiksnom tečaju od 7,53450 te je tako dobiven iznos od 4.564,84 €.

16.1. Sud je vezan izvršenim popisom i specifikacijom troškova ovog postupka kako je to tužiteljica učinila prilikom zaključenja glavne rasprave. Zbog toga se dogodilo da je tužiteljica dio svojih troškova popisala množeći broj bodova s iznosom od 10,00 kuna koliko je ranije, do izmjene Odvjetničke tarife 1 bod koštao. Vrijednost poduzetih radnji sud cijeni sa 250 bodova no tužiteljica je izgubila iz vida da je odredbom Tbr.48st.3 Odvjetničke tarife propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o naknadi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Drugim riječima rečeno tužiteljica je mogla zatražiti i veći parnični trošak, no sud je dužan kretati se u okviru granica koje je ona sama postavila u specifikaciji troška.

16.2. Tužiteljica je u specifikaciji troška popisala i trošak pristojbe na odluku u visini od 5.000,00 kuna ili 663,61 € no ovaj trošak tužiteljici nije obistinjen na način kako ga je ona popisala obzirom da je ona ranijim rješenjem ovog suda i to Ps- 181/2015-30 bila pozvana na plaćanje sudske pristojbe za protutužbu u iznos od 400,00 kuna te prvostupanjsku presudu u iznosu od 400,00 kuna. Po ovome popisu sud je tužiteljici priznao navedenih ukupnih 800,00 kuna za sudske pristojbe na tužbu i odluku vodeći pri tome računa da je u napomenama Tar.br.2 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi i to pod točkom 3. propisano da ako viši sud ukine odluku nižeg suda i predmet vrati na ponovno raspravljanje nižem sudu se za novu odluku ne plaća pristojba.

17. Radi naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Splitu, 04. travnja 2023.

SUDAC

Dunja Ljubičić v.r.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba višem, drugostupanjskom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana objave ove odluke.

DNA: -pun. tužiteljice

-pun. tužene

-u spis