Poslovni broj: 4 P- 802/19-37
Republika Hrvatska
Općinski sud Vinkovcima
Trg bana Josipa Šokčevića 17
32100 Vinkovci
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Vinkovcima, OIB 77561654785 po sucu Mariji Pavlović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja A. M. iz V., OIB .zastupanog po punomoćnicima M. G. i H. Š. odvjetnicima iz
Z. o. u. G. & Š. iz V., protiv tuženika
E..&s. b.d.d., R. OIB.zastupani po odvjetničkom
društvu M., K. & p.d.o.o., iz Z., radi utvrđenja i isplate, nakon
zaključene glavne i javne rasprave, održane u nazočnosti zamjenika punomoćnik tužitelja odvjetnika K. M. punomoćnika tuženika odvjetničkog vježbenika
A. T. M., 2. ožujka 2023. objavljene na temelju čl. 335. ZPP-a, 4.
travnja 2023.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 8. Ugovora o kreditu broj
. od 30.09.2008.g. u dijelu
u kojem se navodi da je kamatna stopa promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora, bez navođenja ikakvih objektivnih parametara za promjenu iste, koji Ugovor je zaključen između tužitelja A. M. iz V., I. G. K. 62, OIB: ., kao
korisnika kredita u visini novčanog iznosa od 25.000,00 EUR u protuvrijednosti u kn po srednjem tečaju Banke (kreditora) za devize na dan korištenja i tužene E. & S. BANK d. d.
R., J. t. 3 a, OIB: ., te stoga isti članak ne
proizvodi nikakav pravni učinak za ugovorne stranke.
II. Utvrđuje se ništetnom dio odredbe čl. 10. Ugovora o kreditu broj
. od 30.09.2008.g., koja
glasi: „ Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu i konačnu otplatu kredita, ukoliko o toj namjeri obavijesti Banku najmanje 30 (trideset) dana unaprijed. U tom slučaju Korisnik se kredita obvezuje izvršiti uplatu prema zaključnom obračunu Banke koja je ovlaštena zaračunati i naknadu prema Tarifi Banke na preostali iznos kredita, sukladno poslovnoj politici Banke.“
III. Utvrđuje se da je osnovana tražbina tužitelja u iznosu od 3.102,52 eura/ 23.376,10 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi u visini eskontne stope HNB-a važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. g., te na dalje u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita nefinancijskih trg. društava za referentno razdoblje dulje od godine dana uvećane za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od
1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena.
IV. Nalaže se tuženoj E. & S. B. d. d. R.,
J. t. 3 a, OIB: ., da tužitelju A. M. iz
V., I. G. K. 62, OIB: ., na iznos od 3.102,52
eura/23.376,01kuna isplati zakonsku zateznu kamatu na svaki pojedinačni iznos i to po kamatnoj stopi u visini eskontne stope HNB-a važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. g., te na dalje u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita nefinancijskih trg. društava za referentno razdoblje dulje od godine dana uvećane za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, u slijedećim iznosima:
0,01 EUR počevši od 01.12.2008. do isplate 0,01
EUR počevši od 01.02.2009. do isplate
20,50 EUR počevši od 01.03.2009. do isplate
20,46 EUR počevši od 01.04.2009. do isplate
38,72 EUR počevši od 01.05.2009. do isplate
38,65 EUR počevši od 01.06.2009. do isplate
38,57 EUR počevši od 01.07.2009. do isplate
38,50 EUR počevši od 01.08.2009. do isplate
38,43 EUR počevši od 01.09.2009. do isplate
38,36 EUR počevši od 01.10.2009. do isplate
38,27 EUR počevši od 01.11.2009. do isplate
38,19 EUR počevši od 01.12.2009. do isplate
38,11 EUR počevši od 01.01.2010. do isplate
38,03 EUR počevši od 01.02.2010. do isplate
37,93 EUR počevši od 01.03.2010. do isplate
37,84 EUR počevši od 01.04.2010. do isplate
37,75 EUR počevši od 01.05.2010. do isplate
37,66 EUR počevši od 01.06.2010. do isplate
37,56 EUR počevši od 01.07.2010. do isplate
37,46 EUR počevši od 01.08.2010. do isplate
37,35 EUR počevši od 01.09.2010. do isplate
37,25 EUR počevši od 01.10.2010. do isplate
37,14 EUR počevši od 01.11.2010. do isplate
37,04 EUR počevši od 01.12.2010. do isplate
36,92 EUR počevši od 01.01.2011. do isplate
36,81 EUR počevši od 01.02.2011. do isplate
36,69 EUR počevši od 01.03.2011. do isplate
36,58 EUR počevši od 01.04.2011. do isplate
36,45 EUR počevši od 01.05.2011. do isplate
36,32 EUR počevši od 01.06.2011. do isplate
36,20 EUR počevši od 01.07.2011. do isplate
36,06 EUR počevši od 01.08.2011. do isplate
35,93 EUR počevši od 01.09.2011. do isplate
35,79 EUR počevši od 01.10.2011. do isplate
35,65 EUR počevši od 01.11.2011. do isplate
35,51 EUR počevši od 01.12.2011. do isplate
35,36 EUR počevši od 01.01.2012. do isplate
35,22 EUR počevši od 01.02.2012. do isplate
35,07 EUR počevši od 01.03.2012. do isplate
34,91 EUR počevši od 01.04.2012. do isplate
34,75 EUR počevši od 01.05.2012. do isplate
34,59 EUR počevši od 01.06.2012. do isplate
34,42 EUR počevši od 01.07.2012. do isplate
34,26 EUR počevši od 01.08.2012. do isplate
34,08 EUR počevši od 01.09.2012. do isplate
33,91 EUR počevši od 01.10.2012. do isplate
33,74 EUR počevši od 01.11.2012. do isplate
33,55 EUR počevši od 01.12.2012. do isplate
33,37 EUR počevši od 01.01.2013. do isplate
33,18 EUR počevši od 01.02.2013. do isplate
32,99 EUR počevši od 01.03.2013. do isplate
32,78 EUR počevši od 01.04.2013. do isplate
32,58 EUR počevši od 01.05.2013. do isplate
32,38 EUR počevši od 01.06.2013. do isplate
32,18 EUR počevši od 01.07.2013. do isplate
31,96 EUR počevši od 01.08.2013. do isplate
31,74 EUR počevši od 01.09.2013. do isplate
31,53 EUR počevši od 01.10.2013. do isplate
31,30 EUR počevši od 01.11.2013. do isplate
31,07 EUR počevši od 01.12.2013. do isplate
30,84 EUR počevši od 01.01.2014. do isplate
30,60 EUR počevši od 01.02.2014. do isplate
30,36 EUR počevši od 01.03.2014. do isplate
30,12 EUR počevši od 01.04.2014. do isplate
29,87 EUR počevši od 01.05.2014. do isplate
29,61 EUR počevši od 01.06.2014. do isplate
29,36 EUR počevši od 01.07.2014. do isplate
30,01 EUR počevši od 01.08.2014. do isplate
29,74 EUR počevši od 01.09.2014. do isplate
29,45 EUR počevši od 01.10.2014. do isplate
29,18 EUR počevši od 01.11.2014. do isplate
28,88 EUR počevši od 01.12.2014. do isplate
28,58 EUR počevši od 01.01.2015. do isplate
25,55 EUR počevši od 01.02.2015. do isplate
25,28 EUR počevši od 01.03.2015. do isplate
24,99 EUR počevši od 01.04.2015. do isplate
24,69 EUR počevši od 01.05.2015. do isplate
24,41 EUR počevši od 01.06.2015. do isplate
24,11 EUR počevši od 01.07.2015. do isplate
22,25 EUR počevši od 01.08.2015. do isplate
21,96 EUR počevši od 01.09.2015. do isplate
21,67 EUR počevši od 01.10.2015. do isplate
21,37 EUR počevši od 01.11.2015. do isplate
21,06 EUR počevši od 01.12.2015. do isplate
20,75 EUR počevši od 01.01.2016. do isplate
19,47 EUR počevši od 01.02.2016. do isplate
19,17 EUR počevši od 01.03.2016. do isplate
18,85 EUR počevši od 01.04.2016. do isplate
18,54 EUR počevši od 01.05.2016. do isplate
18,22 EUR počevši od 01.06.2016. do isplate
17,89 EUR počevši od 01.07.2016. do isplate
16,48 EUR počevši od 01.08.2016. do isplate
16,16 EUR počevši od 01.09.2016. do isplate
15,83 EUR počevši od 01.10.2016. do isplate
15,51 EUR počevši od 01.11.2016. do isplate
15,16 EUR počevši od 01.12.2016. do isplate
14,78 EUR počevši od 01.01.2017. do isplate
13,89 EUR počevši od 01.02.2017. do isplate
13,56 EUR počevši od 01.03.2017. do isplate
13,21 EUR počevši od 01.04.2017. do isplate
12,86 EUR počevši od 01.05.2017. do isplate
12,51 EUR počevši od 01.06.2017. do isplate
12,15 EUR počevši od 01.07.2017. do isplate
11,53 EUR počevši od 01.08.2017. do isplate
11,16 EUR počevši od 01.09.2017. do isplate
10,79 EUR počevši od 01.10.2017. do isplate
10,42 EUR počevši od 01.11.2017. do isplate
10,04 EUR počevši od 01.12.2017. do isplate
9,65 EUR počevši od 01.01.2018. do isplate
8,15 EUR počevši od 01.02.2018. do isplate
7,79 EUR počevši od 01.03.2018. do isplate
7,42 EUR počevši od 01.04.2018. do isplate
7,05 EUR počevši od 01.05.2018. do isplate
6,68 EUR počevši od 01.06.2018. do isplate
6,30 EUR počevši od 01.07.2018. do isplate
3,95 EUR počevši od 01.08.2018. do isplate
3,65 EUR počevši od 01.09.2018. do isplate
3,35 EUR počevši od 01.10.2018. do isplate.
V. Utvrđuje se da je osnovana tražbina tuženika u iznosu od 3.102,52 eura/23.376,01kuna.
VI. Prebija se tražbina tužitelja s tražbinom tuženika za iznos od 3.102,52 eura/23.376,01kuna.
VII. Nalaže se tuženoj E. & S. B. d. d. R.,
J.t.3 a, OIB: ., da tužitelju A. M. iz
V., I. G. K. 62, OIB: ., naknadi parnične
troškove u iznosu od 1.984,85 eura/ 14.954,85 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude tj od 4. travnja 2023. pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, do isplate, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženik radi utvrđenja i isplate. Tužitelj u tužbi navodi da je kao korisnik kredita sa tuženikom kao kreditorom 30. 9. 2008. zaključio Ugovor o kreditu broj .5104110358 kojim je tužitelju
stavljen na raspolaganje iznos od 25.000,00 Eura, prema srednjem tečaju HNB, na dan isplate kredita, na rok otplate od 120 mjeseci. Nadalje navodi da su stranke čl. 8. Ugovora, ugovorile i plaćanje redovne kamate koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana, i da je tuženik za vrijeme trajanja kredita jednostrano mijenjao kamatnu stopu na štetu tužitelja. Nadalje navodi da je presudama Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13 od 13.07.2014. godine, kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.7.2013. godine, te je takvo pravno stajalište izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev 249/14 od 09. travnja 2015. godine utvrđeno da je odredba kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa jednostranom odlukom tuženika ništetna i nepoštena. Nadalje navodi da tuženik prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije pregovarao pojedinačno s tužiteljem kao potrošačem, time da nisu niti ugovorom određeni parametri koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorne kamate. Tužitelj navodi da je presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž- 6632/2017-10 od 14. 6. 2018. pravomoćno utvrđena ništetnost promjenjive kamate stope. Nadalje navodi da je Presudom suda EU C- 186/16 pravomoćno presuđeno da odredba o valutnoj klauzuli nije poštena ukoliko vjerovnik-kreditor potrošaču nije dao informacije koje su mu potrebne za donošenje valjane odluke o ugovaranju valutne klauzule, zbog čega je kasnije nastala neravnoteža prava i obveza na štetu potrošača. Tužitelj dalje navodi da je čl. 10. Ugovora ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu, djelomičnu ili končanu otplatu kredita, te da mu se u tom slučaju zaračunava naknada prema Tarifi Banke, a koja odredba je suprotna odredbi čl. 1024. st. 4. ZOO/05 . Tužitelj navodi da je Ugovor o kreditu sklopio na unaprijed formuliranim standardnim obrascima na čiji sadržaj tužitelj nije mogao utjecati, a u kojim ugovorima je ugovorena kamatna stopa na način da je utvrđena njezina promjenjivost i to tako da na visinu kamatne stope i način njezina obračuna utječe samo banka svojom jednostranom odlukom. Podneskom od 16. 1. 2023. tužitelj je konačno specificirao tužbeni zahtjev na način predlaže da sud utvrdi ništetnim pojedine odredbe ugovora, kao i da naloži tuženiku da mu isplati preplaćene iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 3.102,52 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.
2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da u cijelosti spori osnovanost i visinu tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva. Nadalje navodi da tužitelj nema osnove pozivati se na citiranu presudu donesenu u sporu koji se, povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl. br. P-1401/12, a koji je pravomoćno okončan donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13. Tuženik ističe da u izreci presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012, a koju citira i sam tužitelj, jasno je navedeno kako se ista isključivo bavi pitanjem zaštite kolektivnih interesa potrošača vezano za ugovore o kreditu čija je glavnica valutnom klauzulom vezana uz valutu švicarskog franka, a ne i neke druge valute, da je takvo tumačenje zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi i rješenju posl.br. Revt-249/14 od 09.04.2015. g Tuženik nadalje navodi da u predmetnoj pravnoj stvari nije sporno da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kreditu odobren u eurima te da su parnične stranke u vrijeme zasnivanja ugovora jasno očitovale svoju volju na način da žele da se na njihov odnos primjenjuje promjenjiva, a ne fiksna kamatna stopa. Tuženik nadalje ističe da tužitelj ničime nije dokazao niti obrazložio da bi tuženik, sukladno odredbi čl. 8. Ugovora o kreditu, vršio promjene stope ugovorenih kamata protivno pozitivnim propisima, već svoje navode samo potkrijepljuje pogrešno se pozivajući na citiranu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu. Stoga tuženik smatra da je razvidno da niti ne postoji osnova temeljem koje tužitelj traži isplatu neodređenog novčanog iznosa.
Nadalje tuženik ističe prigovor zastare iz razloga što je cjelokupno potraživnje tužitelja u zastari. Tuženik ističe da je presudom Županijskog suda u Rijeci zauzeto stajalište vezano za pitanje zastare iz kojeg proizlazi da prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o istaknutom prigovoru zastare mora voditi računa o tome da se na prigovor zastare ne primjenjuju učinici kolektivne tužbe, što bi svakako značilo da podnošenjem kolektivne tužbe nije moglo doći do prekida zastare u odnosu na predmetni Ugovor o kreditu. Nadalje, Tuženik napominje da se u predmetnom slučaju radi o gotovinskom kreditu u EUR valuti, a koji je istekao na dan 01.10.2018. godine (odredbom članka 6. predmetnog Ugovora o kreditu rok vraćanja kredita je određen u vremenskom razdoblju od 120 mjeseci, od dana prijenosa kredita u otplatu. Tuženik ističe da uslijed tužiteljevih nižih uplata anuiteta, počevši od dana 12.03.2014. godine pa nadalje, a što jasno proizlazi i iz pregleda prometa po partiji kredita broj 5104110358, tužitelj ima prema tuženiku dospjelo, ne podmireno dugovanje (zadužnica aktivirana na dan 14.02.2019. godine). Stoga, tuženik izjavljuje prigovor radi prebijanja svoje protutražbine prema tužitelju na vraćanje cjelokupnog nepodmirenog iznosa kredita, a koji iznos je dospio na naplatu danom isteka kredita (dakle, na dan 01.10.2018.), zajedno sa redovnom i zateznom kamatom. Tuženik, nadalje ističe kako je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima, da je prije donošenja ZIDZPK (112/12 i 143/13) bio u obvezi samo prethodno izvijestiti potrošača o promjeni kamatne stope prije nego što se ona počne primjenjivati na ugovorni odnos s potrošačem, putem sredstava javnog informiranja ili na drugi odgovarajući način (čl. 175. Zakona o bankama, NN 84/02, 141/06), odnosno prema Zakonu o kreditnim institucijama ( čl. 308. NN 117/08,) tuženik je bio dužan obavijestiti potrošača o promjeni ugovorene kamatne stope najmanje petnaest dana prije nego što se nova stopa počne primjenjivati, te uz obavijest dostaviti i izmijenjeni otplatni plan, a što je u ovoj stvari uredno činio. Tuženik nadalje navodi da nije nepoštena niti odredba kojom pružatelj financijskih usluga pridržava pravo jednostrano izmijeniti odredbu o cijeni, koja je uvjetovana kretanjem određenih indeksa, odnosno čimbenika na financijskom tržištu na koje pružatelj usluge nema utjecaj. Tuženik isto tako ističe, kako je tužitelju pružena zaštita sukladno noveli Zakona o potrošačkom kreditiranju, koja je objavljena dana 02.12.2013., a stupila je na snagu dana 01.01.2014. , da sukladno navedenoj noveli ZIDZPK tuženik je kao Banka bio u obvezi donijeti novu Metodologiju utvrđivanja promjene kamatnih stopa na kredite i proizvode banke na koje se obračunava ugovorna kamata, a kojom Metodologijom se sukladno zakonom predviđenoj obvezi definiraju parametar, fiksna marža te razdoblje promjene kamatnih stopa. Tuženik navodi da je postupio sukladno navedenoj obvezi te je donio Metodologiju, koja se primjenjivala i na predmetni ugovorni odnos pa je istom i bila strukturirana kamata u predmetnom ugovornom odnosu. Nadalje tuženik navodi da u parnične stranke su u vrijeme zasnivanja ugovora jasno očitovale svoju volju na način da žele da se na njihov odnos primjenjuje promjenjiva, a ne fiksna kamatna stopa, a što uostalom odgovarajuće cijeni i uvažava sam zakonodavac, da je pravnoj teoriji uvriježen stav da se odredbe ugovora imaju primjenjivati onako kako glase, a da se pri tumačenju spornih odredbi treba istraživati i zajednička namjera ugovaratelja, te odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava, posebice kroz načelo slobode uređivanja obveznih odnosa, budući da se pod njime podrazumijeva “sloboda suugovaratelja da samostalno i slobodnom voljom odlučuju hoće li uopće zasnovati određeni obveznopravni odnos, s kime, kojom vrstom ugovora, s kojim sadržajem i redovito u kojem obliku, mijenjati ga i okončati” . Nadalje tuženik smatra da se deklaratorni tužbeni zahtjev stoga ne može usvojiti bez da se pritom ne postupi protivno Zakonu o potrošačkom kreditiranju i Zakonu o zaštiti potrošača, ali i bez da se ne povrijedi jedno od osnovnih načela obveznog prava, načelo slobode ugovaranja. Tuženik spori da bi na strani tužitelja nastupila šteta, kao i da bi tuženik ikakvu štetu prouzročio svojim postupanjem tužitelju. Slijedom svega navedenog, sudu se predlaže tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan, te obvezati tužitelja na naknadu prouzročenog troška tuženiku.
U podnesku od 2. 2. 23. tuženik navodi kako je tužitelj podneskom od 16. siječnja 2023. godine preinačio tužbeni zahtjev na način da sada zahtijeva isplatu ukupnog iznosa od EUR 3.102,52 eura/23.376,01 s osnove navodne ništetnosti ugovorne odredbe o načinu podešavanja kamatne stope čime je tužitelj povećao tužbeni zahtjev za iznos od ukupno EUR 44,72 / kn 337,05 s obzirom da je prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom specificiranim u podnesku od 1. listopada 2020. godine tražio isplatu iznosa od ukupno EUR 3.057,80 / kn 23.038,96, stoga tuženik ističe kako se protivi preinaci tužbe, te podredno, ističe da ukoliko bi sud dopustio preinaku tužbenog zahtjeva, da u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva također ističe prigovor zastare.
Podneskom od 2.1.23. ustraje pri prigovoru redi prijeboja svoje protutražbine prema tužitelju na vraćanje cjelokupnog iznosa nepodmirenog iznosa kredita u iznosu od 8.546,83 eura. Nadalje ističe da eventualno osnovan tužiteljev zahtjev za isplatom, a koji tuženik i dalje osporava u cijelosti, treba umanjiti za iznos od 8.546,83 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koji je iznos izračunao i vještak u predmetnom nalazu i mišljenju.
3.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid Ugovor o kreditu broj .pregled prometa po kreditnoj partiji, izvod iz
poslovnih knjiga, izračun kamate, obavijesti o usklađivanju kamate stope, odluke o promjenama kamatnih stopa s otplatnim planom, je izveden je dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku D. H., kao i dopuna nalaza i
mišljenja.
4.Tužitelj je tužbeni zahtjev precizirao nakon provedenog knjigovodstvenog- financijskog vještačenja podneskom od 16. 1. 23.
Tuženik se protivio preinaci tužbe i tako preciziranom tužbenom zahtjevu. Budući je tužbeni zahtjev za isplatu povećan, radi se u preinaci tužbe u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP-a.
Prema odredbi i čl. 190. st. 1. ZPP-a, tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu.
Prema st. 2. navedenog članka iznimno od odredbe st. 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Prema prijelaznim i završnim odredbama čl.117. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ( Narodne novine RH br. 70/19), odredba čl. 39. toga Zakona primjenjuje se na sve postupke u tijeku, dakle i na ovoj postupak.
Ocjenjujući da prije provođenja knjigovodstveno-financijskog vještačenja tužitelj nije mogao postaviti preciziran tužbeni zahtjev, sud je utvrdio da je tužitelj u konkretnom slučaju mogao preinačiti tužbu, te je sukladno čl. 190. st. 3. ZPP-a, unatoč protivljenju tuženika dopustio preinaku tužbe smatrajući da je to svrsishodno za končano rješenje spora među strankama, te je donio odluku kao u izreci rješenja.
5.Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. ZPP –a, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan. Predmet spora je zahtjev tužitelja da sud utvrdi ništetnim odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i da s te osnove obveže tuženika na isplatu preplaćenog iznosa od 3.102,52 eura, sa zakonskim zateznim kamatama te da se utvrdi ništetnom odredba o prijevremenoj i konačnoj otplati kredita.
6.Nesporno je:
- da su tužiteljica i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj 30. 9. 2008. na iznos od 25.000,00 Eura koji je
tuženik isplatio tužitelju u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita,
- da je ugovorena redovna kamatna stopa koja se tijekom postojanja obveze može mijenjati u skladu s promjenom tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama E&s. b. d.d., te na dan sklapanja Ugovora iznosi 9,500%,
- da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti Eura po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja, prvi anuitet je iznosio 298,38 Eura, da je tuženik tužitelju uz navedeni kredit dostavio otplatni plan sukladno kojem je tužitelj i očekivao da će se kretati rate kredita,
- da se redovna kamatna stopa mijenjala i to od 01.03.2009. 10,500%, od 01.05.2009. 11,400%, od 01.08.2014. 11,468%, od 01.02.2015. 11,252%, 0d 01.08.2015. 11,120%, od 01.02.2016. 11,031%, od 01.08.2016. 10,920%, od 01.02.2017. 10,852%, od
01.08.2017. 10,817%, od 01.02.2018. 10,797%, te Od 01.08.2018. 10,802%,
7.Sporno je:
-
da li su navedene ugovorne odredbe protivne pozitivnim propisima RH i obvezujućim pravom Europske unije i njezine pravne stečevine, odnosno jesu li ništetne,
-
da li posljedično ništetnosti navedenih ugovornih odredbi, tužitelj ima pravo na isplatu razlike između isplaćenih ugovornih kamata i iznosa kamata prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi,
-
da li se presuda u slučaju „Potrošač“ primjenjuje u predmetnoj pravnoj stvari
-
da li je nastupila zastara utuženog potraživanja,
-
da li je osnovan tuženikov prigovor prebijanja.
8.Prigovor zastare sud je ocijenio neosnovanim.
U konkretnom slučaju radi se o restitucijskom zahtjevu temeljem čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05 - u daljnjem tekstu: ZOO). u kojem slučaju zasta počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredaba, dakle od dana pravomoćnosti presude kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora pa i u slučaju kada je je kao prethodno pitanje riješeno pitanje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu u odnosu na promjenu kamatne stope.
Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30.siječnja 2020. godine prema kojem: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena, ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“ Stoga u smislu čl. 225. ZOO-a tražbina nije zastarjela.
9. U odnosu na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti dijela odredbe čl. 8 Ugovora o kreditu gdje je ugovorena promjena kamatne stope bez posebnog zaključivanja aneksa ugovora, odnosno bez mogućnosti utjecaja tužitelja na promjenu iste i gdje se primjenjuju Odluke odredbe o kamatnim stopama banke i Odluke o visini naknade za usluge banke, kao i sve kasnije njihove izmjene i dopune, sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine RH br. 79/07 i 125/07, nastavno: ZZP/07) koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu tj. na dan 30.
9. 2008.
Prema odredbi čl. 96 st. 1. ZZP/07 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
9.1. Nadalje prema stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi čl. 98. ZZP/07.
9.2. Odredbom čl. 102. st. 1. i 2. ZZP/07 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.
9.3. Analizirajući spornu odredbu Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva, a gdje izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom ugovora bez posebnog zaključivanja aneksa ugovora, odnosno temeljem Odluke o kamatnim stopama banke i Odluke o visini naknada za usluge banke, sud izvodi zaključak da se radi o ugovornim odredbama koje predstavljaju povredu propisa i zaštite potrošača. Ovo stoga jer je odredba o promjeni kamatne stope kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu kamatne stope jednostranoj odluci banke, dakle, samo jednoj ugovornoj strani dok s druge strane klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredita. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i promjenu kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti je li isti odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima. Također o navedenoj ugovornoj odredbi stranke nisu pregovarale obzirom tužitelj nije imao mogućnost utjecaja na navedene odredbe već je iste sadržane u ugovoru mogao samo kao takve prihvatiti ili ne prihvatiti. Dakle, tužitelju nije bila ostavljena mogućnost pregovaranja niti izbora glede povećanja kamatne stope. Stoga obzirom je izostalo određivanje takvih parametara, to naznačeni dio ugovora o kreditu nije razumljiv, napose imajući u vidu činjenicu da je tuženik mogao u svakom trenutku sukladno svojim internim aktima mijenjati kamatnu stopu, a što je isti i učinio, bez mogućnosti utjecaja korisnika kredita na navedeno, to je korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku. U konkretnom slučaju izostalo je uvažavanje interesa korisnika kredita jer isti nije mogao utjecati na promjenu kamatne stope, a što je suprotno odredbi čl. 4. ZOO. Stoga je neosnovano pozivanje tuženika da je navedena odredba razumljiva i da nije dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Također posebno se napominje da je na tuženiku teret dokazivanja glede činjenice da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi, a što tuženik tijekom postupka nije dokazao prvenstveno imajući u vidu činjenicu da se radi o tipskom tj. formularnom ugovoru. Navod tuženika da ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena, ne ukazuje na to da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi. Ovdje sud ima u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru gdje je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinio tuženik te tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj te odredbe i u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije mogao objektivno istu sagledati kao cjelinu zbog čega je takva odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja kao korisnika kredita u odnosu na banku te je tužitelj doveden u neravnopravan položaj prema tuženiku. Sud posebno napominje kako nije upitno da su stranke mogle ugovarati promjenjivu kamatnu stopu, ali način na koji je to učinjeno predstavlja provedu prava tužitelja kao potrošača i korisnika kredita. Također nesporno je da je ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno, no u konkretnom slučaju nije dopušteno omogućiti samo jednoj strani da utječe na visinu kamatne stope bez ikakve mogućnosti druge strane, ovdje tužitelja kao potrošača da utječe na visinu i promjenu kamatne stope.
9.4. Stoga proizlazi da je navedena odredba nepošteno ugovorena odredba u smislu odredbe čl. 96. st. 1. ZZP/07 slijedom čega je ista i ništavna sukladno čl. 102. st. 1. ZZP/07. Osim toga po zaključku suda navedene odredbe ne prolaze test poštenja obzirom je cjelokupan rizik prebačen samo na jednu stranu tj. na tužitelja koji u cijelosti ovisi o volji tuženika tj. banke hoće li povećati kamatnu stopu ili ne. Na odluku banke tužitelj apsolutno nije imao mogućnosti utjecaja.
10. Kako iz stanja spisa proistječe da tuženik nije s uspjehom osporio navode tužitelja da se o spornim dijelovima ugovornih odredbi iz čl. 8. Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, stoga je nedvojbeno da se radi o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru o kreditu u kojem tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj navedene odredbe, stoga je po shvaćanju ovoga suda sporna ugovorna odredba u navedenim točkama zaista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te su zbog toga ova odredbe ništetne, u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03.
11.Odrednom čl. 1024. st. 2. ZOO-a, propisano je da korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan o tome unaprijed obavijestiti banku, dok je st. 3. istoga članka, propisano da je u slučaju vraćanja kredita i prije roka određenog za vraćanje korisnik kredita dužan davatelju kredita naknadi štetu, ako ju je davatelj kredita pretrpio, a st. 4. toga članak propisano je da u slučaju vraćanja kredita prije određenog roka banka ne može uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kada ga je po ugovoru trebalo vratiti.
Iz navedene zakonske odredbe proizlazi kako banka kod prijevremene otplate kredita nema pravo uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kada ga je po ugovoru trebalo vratiti već samo naknadu stvarno pretrpljene štete. Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka, a polazeći od naprijed navedenih odredbi, proizlazi da su odredbe o tome da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i iz uvjete koje odredi kreditor sadržane u dijelu pod odredbom čl. 10. Ugovora o kreditu ništetne.
Naime, ne radi se o odgovornosti za štetu prouzročenu povredom neke obveze iz Ugovora zbog prijevremene otplate kredita, tj o ugovornoj odgovornosti i postojanju uzročno- posljedične veze između prijevremene otplate kredita od strane korisnika kredita i nastala štete davatelju kredita, već u svojoj suštini da naplaćena naknade predstavlja nadoknađivanje dijela iznosa kamata koju je prema ugovoru banka trebala dobiti do kraja njegovoga trajanja, a na što banka nema pravo prema citiranoj odredbi čl. 1024 . ZOO-a, jer se radi o kongentnoj zakonskoj odredbi i svaka suprotna ugovorna odredba je ništetna.
12.Radi utvrđenja visine preplaćenih iznosa sud je proveo knjigovodstveno- financijsko vještačenje po vještaku D.H..
Iz nalaza i mišljenja vještaka proistječe da je tužitelj kao korisnik kredita, zaključio dana 30.09.2008. godine sa E.&S. b. d.d. R., Ugovor
o kredit broj . u iznosu od 25.000,00
EUR-a, da je Ugovorom je određeno; da Banka odobrava kredit (Kredit umirovljenicima korisnicima mirovina HZMO) u iznosu od 25.000,00 EUR-a protuvrijednosti u kunama obračunato po srednjem tečaju Banke važeće na dan puštanja, korištenja kredita (gotovina na blagajni), da je rok otplate kredita je 120 mjeseci, da kredit dospijeva na naplatu svakog prvog u mjesecu, a iznos mjesečnog obroka je 298,38 EUR-a, da kredit u iznosu od 25.000,00 EUR-a i kamata otplaćuju se na način da 20.000,00EUR-a se vraća u 120 jednakim mjesečnim anuitetima, a ostatak vrijednosti od 5.000,00 EUR-a vraća se jednokratno s dospijećem zadnjeg obroka, da je plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za EUR tečajne liste Banke, da je Kamatna stopa promjenjiva i u trenutku ugovaranja je iznosila 9,500% godišnje, da se kamata obračunava primjenom proporcionalne metode, da su ugovorne stranke suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorne kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke, da je datum početka korištenja kredita 01.10.2008. godine, da tečaj tog dana iznosio 7,100000 kuna za 1 EUR, da je otplata kredita po kamatnoj stopi od 9,50%. Nadalje vještak daje se slijedeći nalaz i mišljenje:
Prvi zadatak- Utvrditi izračun kunske vrijednosti anuiteta u odnosu na EUR, koji je vrijedio na dan korištenja kredita naspram iznosa anuiteta koji je tužitelj u kunskoj protuvrijednosti više plaćao tijekom otplate kredita.
Kunska vrijednosti otplatnog anuiteta u EUR-u množena tečajem koji je vrijedio na dan korištenja kredita naspram iznosa anuiteta koji je tužitelj u kunskoj protuvrijednosti više plaćao tijekom otplate kredita iznosi 16.353,54 kune. (tablica br. 3. nalaza).
Drugi zadatak- Utvrditi koliko iznosi nepodmiren iznos kredita koje je dospio na naplatu danom isteka kredita tj. na dan 01.10.2018. godine.
Uvidom u Karticu E.&s. B. „Pregled prometa po partiji kredita 5104110358 za razdoblje od 01.10.2008. do 11.06.2019. godine ( stranice 29- 43 spisa i str.172-186 spisa) vidljivo je da je na dan 01.10.2018. godine Saldo duga koji je dospio na naplatu iznosio 8.546,83 EUR-a.
Tužitelj je podneskom dana 03.10.2022. predložio sudu da rješenjem odredi dopunu vještačenja u kome bi predmetni vještak iskazao svako mjesečne više plaćene iznose u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, stoga je sud navedeni podnesak dostavio vještaku radi očitovanja te eventualno izvršim dopunu nalaza.
U dopuni nalaza i mišljenja vještak navodi da u izrađenom nalazu i mišljenju sukladno zadacima suda nije izrađen izračun više plaćeni mjesečni anuiteti zbog promjenjive kamatne stope te u nastavku dajem izračun. Nadalje navodi da je Banka svojim odlukama mijenjala kamatne stope tijekom otplate ovog kredita 11 (jedanaest puta) puta u odnosu na početnu kamatnu stopu iz ugovora koja je iznosila 9,500%., da su kamatne stope po predmetnom kreditu tako su iznosile; od 01.03.2009. godine kamatna stopa je iznosila 10,500%, od 01.05.2009. godine kamatna stopa je iznosila 11,400%, od 01.08.2014. godine kamatna stopa je iznosila 11,468%, od 01.02.2015. godine kamatna stopa je iznosila 11,252%, od 01.08.2015. godine kamatna stopa je iznosila 11,120%, od 01.02.2016. godine kamatna stopa je iznosila 11,031%, od 01.08.2016. godine kamatna stopa je iznosila 10,920%, od 01.02.2017. godine kamatna stopa je iznosila 10,852%, od 01.08.2017. godine kamatna stopa je iznosila 10,817%, od 01.02.2018. godine kamatna stopa je iznosila 10,797%, te od 01.08.2018. godine kamatna stopa je iznosila 10,802%,
Zaključno u dopuni nalaza vještak navodi da je zbog promjene kamatnih stopa, u razdoblju otplate od 01.11.2008. do 01.10.2018. godine, za povrat predmetnog kredita, korisnik kredita banci platio više anuiteta za 3.102,52 EUR po osnovi kamata, da kamata pomnožena sa početnim tečajem iznosi ukupno 22.027,90 kuna, a ista množena tečajem na dan plaćanja iznosi 23.197,46 kuna (sadržane i tečajne razlike u kamati).
13.Nalaz i mišljenje vještaka sud je prihvatio u cijelosti kao objektivan, argumentiran i izrađen u skladu s pravilima struke.
Tužitelj je podneskom od 16. 1. 2023. tužbeni zahtjev za isplatu u cijelosti precizirao u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka.
Provedenim vještačenjem utvrđeno je dakle, da je tuženik bez valjanje pravne osnove naplatio od tužitelja po osnovi promjenjive kamatne stope iznos od 3.102,52 eura.
Tako precizirani tužbeni zahtjev sud je ocijenio u cijelosti osnovanim kao u točkama I – IV.
14.Naime, sukladno čl. 323. st. 1. ZOO-a, u slučaju nišetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se u narav onoga što je vraćeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što druge ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO-a, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome su ugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi, ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit, odnosno veće kamate, nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.
15.Sukladno čl. 1115. ZOO-a, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi, isplatiti kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjev. Tako tuženik treba vratiti tužitelju iznose koje je utvrdio stalni sudski vještak u svom nalazu i mišljenju, zajedno sa zateznom kamatom do dana uplate svakog pojedinog iznosa pa do konačne isplate. Visina stope zatezne kamate određena je Zakonom o kamata, Uredbom i visini stope zatezne kamate i čl. 29. ZOO.
Imajući u vidu sve naprijed izneseno sud je našao da su odredbe iz čl. 8. i 10. Ugovora o kreditu zaključenim između stranka na način na koji su koncipirane suprotno načelu savjesnosti poštenja i uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, predstavljaju nepoštene ugovorne obveze, te su ništetne u smislu odredbe čl. 322. st. 2. ZOO-a , jer su protivne prisilnim propisima i moralu društva, slijedom čega je u smislu čl. 323. st. 1. istoga Zakona, tuženik dužan tužitelju vratiti sve ono što je primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi.
16. Glede istaknutog prigovora tuženika radi prebijanja sud je ocijenio isti osnovanim, budući iz nalaza i mišljenja vještaka proistječe da tuženik ima prema tužitelju dospjelu tražbinu s osnove nepodmirenog iznosa kredita u iznosu do 8.546,83 eura
U konkretnom slučaju radi se o prigovoru radi prebijanja u smislu čl. 338. st. 3. ZPP-a, kada je utvrđeno da je tražbina tuženika veća od tražbine tužitelja , te je stoga sud utvrdio postanje tuženikove tražbine do visine utužene tražbine tužitelja, kao u točci IV. i V. te je izvršeno prebijanje istih kao u točci VI.
17. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, s obzirom da je tužitelj uspio u parnici u cijelosti s konačno preciziranim tužbenim zahtjevom, sud je odlučio da je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi sve troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, a s obzirom da je odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a, propisano da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Dakle, visina parničnog troška određena je sukladno vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 3.102,52 eura, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje: Tarifa). Sud je priznao tužitelju kao potrebne za vođenje postupka zatražene troškove koji se odnose na troškove zastupanja po punomoćniku i to za sastav tužbe ( Tbr. 7. t. 1. Tarife) za podnesaka od 2. 6. 2020., 20. 10. 2020., i 16. 1. 2023., za zastupanje na ročištima od 19. 5. 2022., 19. 1. 2023. i 2. 3. 2023. po 199,08 eura, ukupno 1.393,56 eura, što uvećano za PDV iznosi 1.741,95 eura. Tužitelju je sud nadalje priznao trošak financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 132,72 kuna, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura, sudsku pristojbu na presudu iznos od 53,09 eura.
Temeljem izrečenog tužitelju je dosuđen ukupan trošak parničnog postupka u iznosu od 1.984,85 eura.
Sud nije priznao tužitelju trošak pristupa objavljivanju presude, jer smatra da taj trošak nije opravdan i neophodna obzirom da neposredno nakon objavljivanja presude, ista se objavljuje na e-oglasnoj ploči suda, a ovjereni prijepis presude stranke mogu preuzeti u sudskoj pisarnici, na koji način je strankama sadržaj presude istovremeno dostupan i nisu obvezni pristupiti na ročište za objavljivanje presude.
U Vinkovcima, 4. travnja 2023.
Sudac:
Marija
Pavlović, v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalbu u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste.
Žalba se podnosi ovome sudu u tri primjerka, a o njoj u drugom stupnju odlučuje Županijski sud.
OBAVIJEST:
1.– punomoćnik tužitelja
2.– punomoćnik tuženika na br
EP 773
