Republika Hrvatska Općinski

sud u Osijeku Stalna služba u

Valpovu Kralja P. Krešimira

IV br.3.

31550 Valpovo

Poslovni broj: 66 Pr-103/2022-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E N J E

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zvonimiru Rogić, u pravnoj stvari tužitelja M. Š., OIB: …., D. M., T. zastupan po pun. K. R., odvjetniku iz O., protiv tuženika K.-V. d.d., OIB: …, D. M., T. A zastupan po pun. K. Č., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja

nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, nakon zaključene glavne javne rasprave 3. ožujka 2023., na osnovi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), objavljene 4. travnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tuženikova Odluka o otkazu Ugovora o radu uvjetovana skrivljenim ponašanjem radnika od 22.04.2022., nezakonita i nedopuštena.

II. Utvrđuje se da radni odnos između tužitelja M. Š., kao radnika i tuženika K.-V. d.d., OIB: …, D. M., T. A kao poslodavca, temeljem Ugovora o radu od 12.08.2015. je kontinuiran i nije

prestao.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na posao te mu ujedno prizna sva prava iz radnog odnosa, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 497,56 € / 3.748,87 kn[1] u roku od 15 dana,

r i j e š i o  j e

o d b i j a s e prijedlog tuženika radi donošenja rješenja o prekidu postupka do donošenja pravomoćne odluke u kaznenom predmetu koji se vodi pred Županijskim sudom u Osijeku pod br. K-7/2022.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je od 06.12.2015. obnašao funkciju člana uprave/direktora društva tuženika, sve do 13.02.2020., kada je Nadzorni odbor tuženika na svojoj sjednici održanoj toga dana svojom odlukom opozvao ga s mjesta funkcije člana uprave/direktora. Nakon opoziva s mjesta direktora društva, vraćen je na svoje radno mjesto – Voditelja odjela operative i zamjenika direktora, a temeljem Ugovora o radu kojega su tužitelj i tuženik zaključili dana 12.08.2015. Nedugo nakon što je vraćen na radno mjesto Voditelja operative i zamjenika direktora, tuženik odnosno nova uprava društva tuženika je dana 24.02.2020., svega 11 dana nakon njegovog opoziva s mjesta direktora, organizirala referendum radnika na kojemu se odlučivalo o tome da li je poželjan u društvu tuženika odnosno da li su radnici suglasni da se on vrati na posao, odnosno na radno mjesto Voditelja operative i zamjenika direktora, a referendumsko pitanje je glasilo da li radnici žele da „tužitelj i dalje ostane zaposlenik društva tuženika“. Na temelju tako provedenog referenduma, tuženik je dana 06.03.2020. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, a u kojoj odluci je tuženik konstatirao kako je on „nepoželjan u društvu“ i kako je „nepoželjan kao radni kolega“. Protiv Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu pokrenuo je parnični postupak u kojemu je donesena pravomoćna i ovršna presuda, broj Pr-124/2020-29

od 05.11.2021., a kojom presudom je utvrđena ništetnom i nedopuštenom tuženikova

Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 09.03.2020., te da stoga radni odnos između njega kao radnika i tuženika kao poslodavca, temeljem Ugovora o radu od 12.08.2015. je kontinuiran i nije prestao. Kako tuženik nije postupio po navedenoj presudi Pr-124/2020, pokrenuo je ovršni postupak radi povratka na posao, a u povodu kojeg prijedloga je protiv tuženika izdano rješenje o ovrsi, broj Ovr-1516/2022. Nakon što je izdano rješenje o ovrsi, tuženik je, umjesto da postupi po pravomoćnoj presudi i rješenju o ovrsi, dana 22.04.2022. donio novu odluku o otkazu Ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika, a temeljem koje odluke mu je tuženik otkazao ugovor o radu opravdajući ga navodnim skrivljenim ponašanjem kao radnika. Protiv navedene odluke o otkazu Ugovora o radu, uputio je zahtjev za zaštitu prava, a koji zahtjev tuženik nije prihvatio, te je i dalje ostao kod svoje odluke o otkazu. Kako tuženik nije prihvatio njegov zahtjev za zaštitu prava te nije stavio izvan snage svoju odluku o otkazu ugovora o radu, podnio je ovu tužbu jer smatra da je odluka o otkazu ugovora o radu od 22.04.2022. u cijelosti nezakonita i nedopuštena. Navodi da tuženikova nova odluka o otkazu Ugovora o radu predstavlja klasičan primjer opstruiranja pravomoćne sudske presude i rješenja o ovrsi u namjeri da mu se onemogući povratak na posao. Tuženikov pokušaj da se nova odluka o otkazu ugovora o radu opravda činjenicom što je u međuvremenu protiv njega podignuta optužnica od strane Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku, broj KO-DO-8/2022, ne ukazuje na zakonitost njegove odluke o otkazu i ne znači da je isti stvarno i počinio kaznena djela koja mu se tom optužnicom stavljaju na teret. Tvrdnja iz osporene odluke o otkazu da je „internim kontrolama utvrđena pravilnost činjeničnog stanja iz činjeničnog opisa optužnice“, predstavlja izravno kršenje presumpcije nevinosti, ali i dokaz da se tuženik kao poslodavac stavlja u funkciju suda te unaprijed izvodi zaključak o kaznenoj odgovornosti tužitelja. Osim toga, period za koji je optužen obuhvaća period kada je obnašao funkciju direktora društva, a ne period kada je obnašao funkciju Voditelja operative i zamjenika direktora prema Ugovoru o radu koji je sada otkazan. Okolnost što je protiv njega u međuvremenu pokrenut kazneni postupak za period kada je obnašao funkciju direktora društva, sama po sebi ne ukazuje na zaključak da je kršio i svoje obveze kao radnik, tj. kao Voditelj operative i zamjenik direktora prema Ugovoru o radu jer je na tom radnom mjestu ostao svega 11 dana i nije mogao počiniti bilo kakvu povredu obveze iz radnog odnosa. Isto tako smatra da nije mogao kršiti obveze iz radnog odnosa ni nakon 24.02.2020. odnosno nakon 06.03.2020. kada mu je uručen nezakoniti Izvanredni otkaz, jer od tada uopće nije više obavljao rad zbog nezakonitog referenduma i nezakonite odluke o izvanrednom otkazu, ali i iz razloga što tuženik do danas nije postupio po pravomoćnoj sudskoj presudi, unatoč tome što je izdano rješenje o ovrsi, a očito je da ne želi niti postupiti po pravomoćnim sudskim odlukama kojima je naloženo vraćanje njega na posao. Stoga, razlozi i događaji koji se odnose na period prije 13.02.2020. kada je obnašao funkciju direktora društva i koji događaji su sadržani u optužnici koja je podignuta protiv njega, ne ukazuju na činjenicu da je kršio svoje obveze iz radnog odnosa, kao Voditelj operative i zamjenik direktora, u periodu od 13.02.2020. do 24.02.2020., a ni nakon toga, već bi ti razlozi i događaji iz perioda do 13.02.2020. kada je obnašao funkciju direktora mogli pod određenim pretpostavkama i uvjetima predstavljati samo razloge za izvanredni otkaz, no odluka o izvanrednom otkazu je pravomoćnom sudskom presudom poništena. Osim toga, odluka o otkazu je nezakonita i iz razloga što ga tuženik nije prethodno pisano upozorio na obveze iz radnog odnosa i ukazao mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, a što je prvenstvena i osnovna dužnost Poslodavca u slučaju otkaza uvjetovanog ponašanjem radnika. Slijedom svega iznesenog predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 14. lipnja 2022. ne prijepori da je tužitelj opozvan s mjesta direktora društva 13.2.2020. te vraćen na radno mjesto voditelja operative i zamjenika direktora i da je 6.3.2020. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju na radnom mjestu voditelja operative i zamjenika direktora. Ne prijepori da je održan referendum, ali referendum nije iniciran od strane nove uprave društva tuženika, već na inicijativu samih radnika. Naime, od sveukupno 127 radnika zaposlenih kod tuženika, na referendumu je sudjelovalo njih 106, a 86 ih je glasalo za to da se tužitelju otkaže ugovor o radu. Isto tako, ne prijepori da je donesena presuda pod br. Pr-124/2020-29 od 5. studenoga 2021., potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R-3594/2021-2 od 25. siječnja 2022. Protiv navedene presude podnio je reviziju temeljem čl. 382.a st. 1. toč. 1. ZPP-a dana 4. travnja 2022., a o kojoj još uvijek nije donesena nikakva odluka. Ne prijepori da je tužitelj pokrenuo ovršni postupak pod posl. br. Ovr-1516/2022. na koje rješenje o ovrsi od 20.4.2022. je podnio žalbu 10. svibnja 2022. te prijedlog za odgodu ovrhe 11. svibnja 2022. No, ističe kako je rješenje o ovrsi zaprimio tek 6. svibnja 2022.

2.1. Neosnovano tužitelj tvrdi da „Odluka o otkazu ugovora o radu od 22.04.2022. je u cijelosti nezakonita i nedopuštena“, te da bi se radilo o „opstruiranju pravomoćne sudske presude i Rješenja o ovrsi u namjeri da se tužitelju onemogući povratak na posao“. Neposredno prije donošenja osporene odluke o otkazu potvrđena je optužnica protiv tužitelja, kojom je utvrđeno da je tužitelj osnovano sumnjiv da je počinio izrazito teška kaznena djela na njegovu štetu, a nijedan poslodavac nije dužan imati u radnom odnosu radnika za kojeg je utvrđeno da mu je nanio izuzetno tešku imovinsku štetu u iznosu od 609.432,31 kn. Ističe da ni na koji način nije povrijedio predmnjevu nedužnosti, budući da osuđujuća presuda nije preduvjet za postojanje povrede obveza iz radnog odnosa, a Poslodavac je ovlašten autonomno utvrđivati okolnosti iz kojih proizlazi postojanje povreda iz radnog odnosa. Prema tome, činjenica da je svojim internim kontrolama utvrdio da je tužitelj doista počinio povrede obveza iz radnog odnosa, a koje mu se stavljaju na teret kao kaznena djela u navedenoj

optužnici, ne dovodi u pitanje predmnjevu nedužnosti, budući da kaznena odgovornost nije pretpostavka za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika, u smislu odredbe čl. 115. stavka 1. točke 3. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19 – dalje: ZR), vodeći računa o tome da je građanskopravna odgovornost (koja uključuje i radnopravnu odgovornost) bitno šira od kaznenopravne odgovornosti (tako: Županijski sud u Zagrebu, Gž R-1336/19- 2 od 10. rujna 2019. – Prilog K, slično i: Vrhovni sud Republike Hrvatske Revr-1649/09 od 24. kolovoza 2010. – Prilog L i Rev-2834/00 od 20. lipnja 2001. – Prilog M). Samim time, predmnjeva nedužnosti nije ni na koji način povrijeđena, budući da ona čini načelo kaznenog postupka, a ne i načelo radnog prava, budući da bi u protivnom poslodavac bio ograničen u otkazivanju radnog odnosa samo na situacije u kojima je donesena pravomoćna kaznena presuda, i to samo nakon što je donesena, a što nije slučaj, kako je vidljivo iz citiranih odluka Županijskog suda u Zagrebu te Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

2.2. Osim toga, činjenica da je tužitelj počinio povrede iz radnog odnosa u obavljanju radnog mjesta direktora tuženika, ne znači da se njemu ne može otkazati ugovor o radu sklopljen za radno mjesto voditelja operative i zamjenika direktora, budući da se radi o kontinuitetu radnog odnosa istog radnika (tužitelja) kod istog poslodavca (tuženika), pa činjenica da je prestankom funkcije direktora tužitelj stekao pravo na rad na drugom radnom mjestu ne umanjuje, niti pak mijenja odgovornost tužitelja za počinjene povrede, niti pak prekludira tuženika u njegovu pravu da tužitelju zbog počinjenih povreda otkaže ugovor o radu. Razlog za otkaz jest skrivljeno ponašanje radnika (čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR-a), pri čemu je neodlučno u obavljanju poslova kojeg radnog mjesta je radnik počinio povrede obveze iz radnog odnosa, jer ne postoji nikakav opravdani razlog da tuženik u radnom odnosu na bilo kojem radnom mjestu drži radnika koji je na radu počinio teške povrede obveza iz radnog odnosa, kojima je tuženiku nanesena izrazito velika imovinska šteta, pri čemu tuženik takve okolnosti nije ni bio u mogućnosti utvrditi u vrijeme kada je sam tužitelj bio zakonski zastupnik. Prigovori da utvrđene povrede ne bi bile počinjene u obavljanju poslova radnog mjesta Voditelja operative i zamjenika direktora ne dovode u pitanje zakonitost odluke o otkazu. Pri tome se osobito navodi da je tužitelj u radnom odnosu kod tuženika bio kontinuirano od 12. kolovoza 2015. temeljem istog Ugovora o radu, pa je razvidno da postoji kontinuitet radnog odnosa u kojem je došlo i do počinjenja povreda obveza iz radnog odnosa, na kojima tuženik temelji svoju odluku o otkazu.

2.3. U odnosu na navode da bi razlozi koji se navode u odluci o otkazu mogli biti samo razlozi za izvanredni otkaz, ističe se da je autonomno pravo poslodavca odabrati vrstu otkaza kojim će radniku otkazati ugovor o radu zbog njegova skrivljenog ponašanja, pa je tuženik bio u tom smislu autonoman donijeti odluku o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem, sve temeljem odredbe čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR-a. Osobito stoga što je mjera redovitog otkaza povoljnija za radnika nego mjera izvanrednog otkaza, pa je time nastala za radnika i povoljnija situacija, no što bi bila u slučaju izvanrednog otkaza ugovora o radu (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Revr-181/02-2 od 25. ožujka 2004. – Prilog N). Vezano za navode da tužitelj nije bio pisano upozoren na mogućnost otkaza ugovora o radu te da mu nije dana mogućnosti iznijeti obranu, ističe da takvim navodima nije dovedena u pitanje zakonitost odluke o otkazu. Naime, sukladno čl. 119. st. 1. ZR-a, dužnost pisanog upozoravanja radnika nije apsolutna, budući da poslodavac nije dužan upozoriti radnika na mogućnost otkazivanja ugovora o radu „...ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini“ (Vrhovni sud Republike Hrvatske Revr-651/12 od 25. travnja 2012. – Prilog O, jednako i u nizu drugih odluka). Jednako tako, sukladno čl. 119. st. 2. ZR-a, pravo na iznošenje obrane nije apsolutno, budući da je „...poslodavac [...] dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini“ (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Revr-1290/10 od 10. studenoga 2011. – Prilog P, Revr-1183/10 od 3. studenoga 2010. – Prilog R te Revr-177/09 od 30. listopada 2008.

– Prilog S).

2.4. U situaciji kad se radi o tri različite izrazito teške povrede iz radnog odnosa, kojima je ukupno oštećen za iznos od 609.432,31 kn, razvidno je da nije opravdano od njega očekivati da pisano upozorava tužitelja te da mu posebno omogući iznošenje obrane, jer je svaka odrasla, potpuno poslovno sposobna osoba svjesna da uzrokovanje takve štete poslodavcu predstavlja izrazito teške povrede obveza iz radnog odnosa, koje mogu dovesti do otkaza ugovora o radu, osobito kad se radi o visokoobrazovanoj osobi, koja je i sama bila direktor tuženika, pa samim time bila u prilici odlučivati o radnopravnim pitanjima drugih radnika. Činjenica da tužitelju prije donošenja odluke o otkazu nije omogućeno iznošenje obrane, ne utječe na zakonitost otkaza, budući da je tužitelj imao prilike osporiti razloge za otkaz u svom zahtjevu za zaštitu prava prema čl. 133. st. 1. ZR-a, te se tuženik svojim očitovanjem očitovao i na navode iznesene u zahtjevu za zaštitu prava (u tom smislu: Vrhovni sud Republike Hrvatske, Revr-840/05 od 22. ožujka 2006. – Prilog T). U svojoj odluci o otkazu jasno je i detaljno obrazložio razloge zbog kojih od njega nije bilo opravdano očekivati da Radniku omogući i dodatno iznošenje obrane (v. §7 obrazloženja odluke o otkazu) .

Naime, nizom provedenih personalnih i materijalnih dokaza u kaznenom postupku koji se vodi protiv tužitelja pred Županijskim sudom u Osijeku, pod posl. br. K-7/2022, jednoznačno je dokazano da je tužitelj počinio povrede, kako su navedene u obrazloženju odluke o otkazu. Ističe da nije u mogućnosti ulaziti u pitanje kaznene odgovornosti tužitelja, budući da je isključivo na kaznenom sudu da odlučuje o toj odgovornosti, međutim, uzimajući u obzir sve tako provedene dokaze, utvrdio je da je tužitelj u svakom slučaju počinio povrede obveza iz radnog odnosa, budući da je protivno obvezi savjesnog raspolaganja sredstvima poslodavca postupanjem koje je opisano u toč.4 odluke o otkazu, neovisno o tome je li takvim postupanjem došlo i do počinjenja kaznenih djela koja se tužitelju kao optuženiku stavljaju na teret u kaznenom postupku.

2.5. Predlaže da sud temeljem čl. 213.st.1. toč.1. ZPP-a donese rješenje o prekidu postupka do donošenja pravomoćne odluke u kaznenom predmetu koji se vodi pred Županijskim sudom u Osijeku pod br. K-7/2022 s obzirom na podudarnost relevantnih činjenica koje je potrebno utvrditi i na vezanost parničnog suda eventualnom osuđujućom presudom (čl. 12.st.3. ZPP).

2.6. Ističe da je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelovima pod točkama 3. i 4. petita nezakonit, budući da je u njemu naveden paricijski rok od 8 dana, koji nije u skladu s odredbama ZPP-a, budući da je ZPP-om propisan paricijski rok od 15 dana (čl. 328. st. 2. ZPP-a), te ZPP više ne sadrži specijalnu odredbu o paricijskom roku u parnicama iz radnih odnosa (raniji čl. 436. ZPP-a).

2.7. Slijedom svega navedenog, predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

3. Tužitelj u podnesku od 23.9.2022. usprotivio se u cijelosti navodima tuženika ostajući kod navoda tužbe i tužbenog zahtjeva, dok je tuženik ostao kod svih navoda iz odgovora na tužbu.

4. Sud smatra da je među strankama neprijeporno i utvrđeno i to:

- da je tužitelj 06.12.2015. obnašao funkciju člana uprave/direktora društva tuženika, sve do 13.02.2020. kada je odlukom Nadzornog odbora tužitelj opozvan s mjesta funkcije člana uprave/direktora;

– da je nakon opoziva s mjesta funkcije direktora društva tužitelj vraćen na radno mjesto voditelja odjela operative i zamjenika direktora, temeljem ugovora o radu od 12.08.2015.;

- da je nedugo nakon povratka tužitelja na navedeno radno mjesto tuženik dana

9.3.2020. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu;

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku br. Pr-124/2020 od 5.11.2021., odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu utvrđena ništetnom i nedopuštenom;

– da tuženik nije postupio po pravomoćnoj presudi Pr-124/2020 te da do danas nije vratio tužitelja na posao;

– da je 22.4.2022. tuženik donio novu odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju uvjetovanu skrivljenim ponašanjem radnika;

- da je odluku o otkazu o radu tuženik utemeljio na optužnici Županijskog državnog odvjetništva br. KO-DO-8/2022, navodeći kako se radi o tužiteljevoj izrazito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa;

- da tužitelj u stvarnosti nije obavljao poslove na navedenom radnom mjestu jer je s istoga udaljen;

- da je protiv presude Općinskog suda u Osijeku br. Pr-124/2020-13 od 5.11.2021., potvrđene presudom Županijskog suda u Zagrebu br. Gž R-3594/2021-2 od 25.01.2022. tuženik podnio reviziju a koji postupak je pred Vrhovnim sudom još uvijek u tijeku;

- da je tužitelj pred Općinskim sudom u Osijeku, sukladno pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Osijeku br. Pr-124/2020-13 od 5.11.2021., pokrenuo ovršni postupak radi povratka na posao, a u povodu kojeg prijedloga je protiv tuženika kao ovršenika izdano rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovr-1516/2022;

- da je povodom ukidbene odluke Županijskog suda u Velikoj Gorici ovršni spis Ovr- 1516/2022 vraćen Općinskom sudu u Osijeku na ponovni postupak, a koji je još u tijeku;

- da tužitelj ne obavlja poslove voditelja operative i zamjenika direktora niti bilo kakve druge poslove kod tuženika, a u čemu ga onemogućuje tuženik odbijajući postupiti po izdanom rješenju ovrsi;

- da kazneni postupak protiv tužitelja povodom podignute optužnice nije pravomoćno okončan.

5. Među strankama je prijeporno i to:

- da li osnova za prestanak radnog odnosa tužitelja može biti podizanje optužnice od strane Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku pod brojem KO-DO-8/2022;

- da li je tužitelj mogao počiniti bilo kakvu povredu obveze radnog odnosa u periodu od svega 11 dana tj. u periodu od 13.02.2020. kada je opozvan s mjesta direktora od

24.02. 2020. kada je nakon poziva kao radnik obavljao radne zadatke na radnom mjestu voditelja operative i zamjenika direktora jer tužitelj od tada uopće više nije obavljao rad zbog referenduma i odluke o izvanrednom otkazu i što tuženik i do danas nije postupio po pravomoćnoj sudskoj presudi te izdanom rješenju o ovrsi jer je ovršni postupak i dalje u tijeku;

- da li je sud trebao po prijedlogu tuženika izvršiti prekid ovoga postupka do donošenja pravomoćne odluke povodom podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva protiv tužitelja a koji postupak je u tijeku, čemu se protivi tužitelj.

6. Sud je u dokaznom postupku saslušao svjedoke M. G., J.

P., S. J., G. B., V. T., S. Ž., tužitelja te

izvršio uvid u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju priloženu spisu.

7. Svjedok J. P. iskazao je da je prije 6 godina bio član nadzornog odbora ispred Osječko-baranjske županije po imenovanju župana kod tuženika. Direktor tuženika u to vrijeme je bio tužitelj sve dok nije smijenjen s funkcije direktora i nakon toga je tužitelj dobio otkaz i nije dolazio više na posao. Poznato mu je da je tužitelj pokretao postupak vezano za otkaz i da je u tom postupku dobio odluku suda da se vrati na posao ali na posao nije vraćen. Poznato mu je da dok je bio član nadzornog odbora da je tužitelj imao punu podršku svih pet članova nadzornog odbora.

Naveo je da u njegovo vrijeme tužitelj nije napravio povredu radne dužnosti jer su imali redovna izvješća o financijskom poslovanju tuženika a koja izvješća je nadzorni odbor usvojio. Poznato mu je da se protiv tužitelja vodi nekakav kazneni postupak jer je kao svjedok saslušavan kod Županijskog suda u Osijeku i tamo je dao izjavu. Vezano za postupak kod županijskog suda i nabavu drobilice i svih strojeva zna da je u svemu tome sudjelovao nadzorni odbor s čime se jednoglasno slagao. Misli da nije bio član nadzornog odbora u vrijeme nabave čeljusne drobilice, a saznanja ima da je nadzorni odbor u tome sudjelovao jer inače nadzorni odbor je u svemu sudjelovao pa čak i u donošenju cijena rada svakog stroja. U odnosu na prekovremeni rad direktora poznato mu je da su na odboru donosili odluke da se svim djelatnicima isplaćuje naknada za prekovremeni rad ukoliko takvog rada ima. U vrijeme dok je bio član nadzornog odbora imali su takvih slučajeva gdje su donosili odluke da se radnicima isplaćuju naknade za prekovremeni rad. Nema saznanja da je protiv tužitelja vođen prekršajni postupak u odnosu na Zakon o rudarstvu te da je prekršajno kažnjavan kao i da je tužitelju isplaćena nekakva naknada mimo plaće kao direktoru društva.

8. Svjedok M. G. iskazao je da je djelatnik tuženika od 1984. na poslovima građevinskog tehničara. Tužitelj je bio direktor kod tuženika unazad 6 ili 7 godina, a unazad dvije ili tri godine dobio je otkaz na radnom mjestu direktora i dobio je novo radno mjesto i to kao voditelja odjela operative. Tužitelj nikada nije stupio na to radno mjesto. Naime, voditelj odjela operative po sistematizaciji imao je svoju zasebnu kancelariju i bio je nadređen svim operativcima i svim inženjerima. Tužitelj nije postavljen u tu kancelariju već u njegovu kancelariju u kojoj nije smio biti jer je on obavljao poslove priprema rada a to su u stvari natječaji za poslove. S njim u kancelariji tužitelj je sjedio oko desetak dana i nije radio ništa, a trebao je biti na terenu i kontrolirati rad inženjera na terenu i prenositi izvješće novom direktoru S. J.. Nakon desetak dana tužitelj se više nije pojavljivao u njegovoj kancelariji na radnom mjestu jer ga nakon toga više nije vidio. Nakon što je otišao tužitelj primijetio je da se ostali djelatnici prema njemu nekorektno ponašaju. Poslije tužitelja, a prije dvije godine otišao je u redovnu mirovinu. Dodao je da je jedan djelatnik G. J. u radionici nakon što je direktor dobio otkaz snimao razgovor zbora radnika vezano za sva zbivanja poslovanja direktora. U tom razgovoru se spominju razne osobe i kupnja mobilne drobilice. U toj snimci nisu spominjani prekršajni postupci protiv tužitelja, a spominju se i koeficijenti i isplate povišenih plaća za cijeli kolektiv. U toj snimci se navodi tko je dobio povišicu, a u stvarnosti su dobili povišicu svi samo ne u istom omjeru. Po njemu inicijator otkaza tužitelju je M. B. koji je također dobio otkaz. Saslušan je kao svjedok u parničnom postupku dok nema saznanja da li je protiv tužitelja pokrenut bilo kakav kazneni postupak. Smatra da je tužitelj bio izoliran i nije imao nikakvu komunikaciju s ostalim radnicima osim s njim. Poznato mu je iz pričanja da je donijeta nova odluka o otkazu ugovora o radu u četvrtom mjesecu 2022. Po njemu tužitelj nakon prvog otkaza nije u stvarnosti vraćen na posao jer je nakon prvog otkaza tužitelj radio desetak- petnaestak dana i nakon toga se više nije pojavljivao na poslu. Nema saznanja da li je tužitelj prekršajno kažnjavan vezano za neki prekršaj po Zakonu o rudarstvu.

9. Svjedokinja S. J. iskazala je da je voditeljica projektnog odjela kod tuženika i radi već 27 godina. Tužitelj je bio direktor tuženika i nakon što je razriješen funkcije direktora postao je voditelj odjela operative. Zna da je tužitelj protiv tuženika vodio parnični postupak vezano za otkaz i misli da je tužitelj taj spor dobio. Čula je da je tuženik dobio novu odluku o otkazu ugovora o radu 22.4.2022. Ta odluka je donijeta zbog podnijete kaznene prijave protiv tužitelja. Navela je da je saslušavana na Županijskom sudu u Osijeku gdje je dala svoju izjavu. Tužitelj iako je dobio parnični spor vezano za radni odnos u stvarnosti se nije vratio na radno mjesto jer je u međuvremenu postala pravomoćna optužnica u državnom odvjetništvu. Po njoj ta optužnica po kojoj je tužitelj oštetio tuženika i nepovjerenje prema njemu bila je razlog da tuženik nije prihvatio tužitelja na radno mjesto neovisno o dobivenoj presudi. Nakon toga, tužitelj se više nije vraćao na radno mjesto. Optužnica, vezana za tuženikovu kaznenu prijavu, se odnosi na drobilicu, isplate prekovremenih radnih sati tužitelju i postupak po Zakonu o rudarstvu i misli da kazneni postupak nije okončan. Navela je da tuženik nikakve druge postupke nije vodio vezano za naknadu štete osim predmetne kaznene prijave a u podizanju optužnice postavio je imovinsko pravni zahtjev. Bila je direktor tuženika poslije tužitelja, ali unazad godinu i pol dana novi direktor je S. C..

10. Svjedok G. B. iskazao je da je zaposlenik kod tuženika od 2001. i poslovođa je voznog parka. Tužitelj je jedno vrijeme bio direktor i poznato mu je da je dobio otkaz na radnom mjestu direktora i dobio je novi posao voditelja odjela operative. Poznato mu je da je tužitelj vodio protiv tuženika parnični postupak a vezano za otkaz na radnom mjestu direktora i misli da tužitelj nije dobio taj spor. Čuo je da je tužitelj dobio još jednu novu odluku o otkazu ugovora o radu u 4. mjesecu 2022. ali ne zna u kojoj ulozi je tužitelj tada bio. Tužitelja nije vidio u prostorijama kod tuženika od dobivanja prvog otkaza od 2020. Poznato mu je da se protiv tužitelja kao okrivljenika vodi kazneni postupak kod Županijskog suda u Osijeku i tamo je dao izjavu u svojstvu svjedoka vezano za drobilicu i još neke dvije stavke te ne zna da li je taj postupak okončan. Još radi kod tuženika, ali tužitelja nije viđao niti ga viđa ni dan danas. Naveo je da je detaljnije davao iskaz vezano za drobilicu u državnom odvjetništvu pa potom u kaznenom postupku a s obzirom da je poslovođa voznog parka.

11. Svjedokinja V. T. iskazala je da kod tuženika radi više od 30 godina na poslovima voditelja računovodstva i financija, a radila je i neke druge poslove. Poznato joj je da je tužitelj oko pet godina bio direktor. Bila je član nadzornog odbora i odbor od 5 članova je donio jednoglasnu odluku kojom su ga razriješili funkcije direktora. Postojalo je više razloga a među njima i nepovjerenje u njegov način i vođenje rada tuženika. Tužitelj je pokretao nekoliko postupaka protiv tuženika, ali nije dobio niti jedan spor koliko je njoj poznato. Čula je da je tužitelj prošle godine ipak došao i razgovarao s tajnicom jer se trebao vratiti na posao. Poznato joj je da je tužitelj imao menadžerski ugovor koji je predviđao da ako bude smijenjen s funkcije direktora da će se vratiti na bivše radno mjesto voditelja odjela operative, a koji je u početku radio. Misli da je tužitelj radio oko mjesec dana u jednoj slobodnoj kancelariji gdje je radio M. G.. Poznato joj je da je tužitelj imenovao voditelja odjela operative

Josipa Klarić dok je bio direktor. Zna da je tužitelj dobio otkaz na mjestu direktora i drugi otkaz mjesec dana nakon što je razriješen s funkcije direktora kao i da je u tijeku nekakav kazneni postupak protiv tužitelja zbog navodno oštećenja firme oko 500.000,00 kn zbog nekakva tri kaznena djela. Dala je iskaz na sudu kao svjedokinja.

Od dobivenog drugog otkaza 22.4.2022. tužitelja više nije vidjela u prostorijama tuženika.

12. Svjedok S. Ž. iskazao je da je zaposlenik kod tuženika od 1989.

kao geodeta. Poznato mu je da je tužitelj jedno vrijeme bio direktor jer je bio u nadzornom odboru u funkciji predsjednika. Tužitelj je smijenjen s funkcije direktora i po samome ugovoru je trebao biti voditelj odjela operative a kojega su već imali i kojeg je tužitelj prije toga već imenovao. Poznato mu je da je tužitelj pokrenuo radni spor i ne zna kako je taj spor okončan. Unazad dvije godine nije član nadzornog odbora. Zna da je protiv tužitelja pokrenut kazneni postupak nakon čega je uslijedio drugi otkaz u 4. mj. prošle godine. Bio je na saslušanju u svojstvu svjedoka u policiji, ŽDO-u i sudu i tamo je davao detaljne izjave. Zna da je optužnica podignuta za tri kaznena djela: drobilicu, prekovremene sate i zemljani radovi po Zakonu o rudarstvu vezano za prekršajno kažnjavanje. Bilo je više primjedbi i prijava, a tužilaštvo je podnijelo optužnicu za tri kaznena djela. Tužitelja je vidio samo u jednom navratu, a kako je još uvijek zaposlenik kod tuženika, tužitelja tamo nije viđao. Nije mu poznato da li je kazneni postupak protiv tužitelja okončan. Naveo je da mu nije poznat datum kada je tužitelj dobio drugi otkaz. Koliko mu je poznato tužitelj nije bio na radnom mjesto za vrijeme otkaza jer bi ga vidio.

13. Tužitelj M. Š., ostajući u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva iskazao je da je od 2010. zaposlenik kod tuženika, a od 6.12.2015. dobio je funkciju direktora društva do 13.2.2020. kada je smijenjen s te funkcije i po ugovoru o radu je samo formalno postao voditelj odjela operative i zamjenika direktora iako u stvarnosti na toj funkciji nikada nije bio. 24.2.2020. nakon svega 11 dana opozvan je i s te formalne funkcije i dan mu je izvanredni otkaz. Pokrenuo je parnični postupak pred OS Osijek i donijeta je presuda u predmetu Pr-124/2020 da je odluka o prestanku radnog odnosa nezakonita i tuženik je obvezan da ga ponovno vrati na radno mjesto na kojem je i dobio otkaz. Kako ga tuženik nije vratio na radno mjesto, njegov punomoćnik je pokrenuo ovršni postupak koji je u tijeku i tuženik ga nije vratio na radno mjesto. Poznato mu je da je tuženik pokrenuo reviziju protiv navede presude u predmetu br. Pr-124/2020 a koji postupak je u tijeku. Dodao je da u stvarnosti fizički kao djelatnik na mjestu zamjenika direktora i voditelja operative nije od 24.2.2020. Nakon donijete pravomoćne presude OS Osijek u dva navrata je bio i razgovarao s današnjim direktorom S. C. vezano za njegov povratak na radno mjesto i ništa mu

nije konkretno odgovorio već mu je samo rekao da će provjeriti i javiti mu. Poznato mu je da je održavan referendum radnika gdje je provedeno glasovanje da je nepoželjan na radnom mjestu. Nakon ta dva navrata u kojima je bio u prostorijama tuženika u D. M., više nikada nije ulazio u taj prostor do dan danas. Nakon što je dobio pravomoćnu presudu da ga se vrati na radno mjesto, tuženik je donio novu odluku gdje je dobio opet otkaz na koju odluku je njegov punomoćnik uložio prigovor i zahtjev za zaštitu prava. Tuženik nije usvojio njegov zahtjev za zaštitu prava i ostao je i dalje kod svoje odluke o otkazu. Koliko mu je poznato ta nova odluka se zasniva na podignutoj optužnici protiv njega. Postupak se povodom podignute optužnice vodi kod Županijskog suda u Osijeku zbog navodno počinjenih kaznenih dijela kao u optužnici. Postupak je u tijeku i radi se o optužbama za navodna djela počinjena prije nego što je donijeta odluka u OS Osijeku pod br. Pr-124/2020 kojom se nalaže tuženiku da ga vrati na radno mjesto. Tvrdi da se novi otkaz isključivo zasniva na podignutoj optužnici. Dodao je da u vremenu između prvog i drugog otkaza fizički nije proveo niti jedan dan na radnom mjestu. Misli da je optužnica podignuta prije nego je donijeta odluka u predmetu br. Pr-124/2020 da ga se vrati na radno mjesto. Dodao je da inače nije sporno da je kupljena drobilica po iznosu koji se tvrdi u optužnici kao ni isplata prekovremenih sati. Sporna je osnova za isplatu bonusa pod toč. III. optužnice.

14. Iz izvršenog uvida u Ugovor o radu zaključenog između tuženika i tužitelja od 12. kolovoza 2015. razvidno je da je tužitelj zasnovao radni odnos kod tuženika na neodređeno vrijeme na radnom mjestu voditelja operative i zamjenika direktora kao i poslova na radnom mjestu suradnika u projektiranju.

15. Iz izvršenog uvida u referendumski listić tuženika razvidno je da referendumsko pitanje glasi: "Želite li DA/NE bivši direktor ostane zaposlenik K.-

V. d.d. nakon svih događanja i optužbi za koje ga se tereti?" sačinjen po dir. S.

J..

16. Iz izvršenog uvida u zapisnik o rezultatima referenduma provedenog 24.02.2020. utvrđeno je da je glasovanje održano 24.02.2020. na kojem referendumu je sudjelovalo 127 zaposlenika tvrtke K.-V., a glasovalo je 106 zaposlenika te je od važećih glasačkih listića 13 zaposlenika glasalo za tužitelja, a 86 protiv tužitelja.

17. Iz izvršenog uvida u odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženika pod brojem 01-231/1-2020. od 9.03.2020. razvidno je da je tužitelju zaposlenom na radnom mjestu voditelja operative i zamjenika direktora izvanredno otkazan ugovor o radu zaključen 12.08.2015. na neodređeno vrijeme zbog osobito važne činjenice, bez prava na ugovoreni otkazni rok, s tim da mu radni odnos prestaje danom dostave otkaza. Radnik nema pravo na otkazni rok niti na otpremninu.

18. Iz izvršenog uvida u presudu Općinskog suda u Osijeku pod Pr-124/2020- 13 od 5.11.2021. razvidno je da je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja protiv tuženika te utvrđeno da je tuženikova odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 9.3.2020. ništetna i nedopuštena te da tužitelju nije prestao radni odnos temeljem ugovora o radu od 12.08.2015. Tuženiku je naloženo da tužitelja vrati na posao te mu prizna sva prava iz radnog odnosa u roku od 8 dana.

19. Iz izvršenog uvida u presudu Županijskog suda u Zagrebu br. Gž R- 3594/2021-2 od 25.01.2022. odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku pod br. Pr-124/2020-13 od 5.11.2021.

20. Iz izvršenog uvida u prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja, ovdje tužitelja, protiv ovršenika, ovdje tuženika, od 19.04.2022. razvidno je tužitelj protiv tuženika podnio ovršni prijedlog radi vraćanja na posao a temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Osijeku broj Pr-124/2020-13 od 5.11.2021. te je izdano rješenje o ovrsi pod br. Ovr-1516/2022-2 od 20.4.2022. kojim je usvojena predložena ovrha.

21. Iz izvršenog uvida u odluku o otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika donijetu po tuženiku od 22.04. 2022. razvidno je da je tužitelju zaposlenom na radnom mjestu voditelja operative i zamjenika direktora temeljem ugovora o radu od 12.08. 2015. otkazan ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja te radniku prestaje radni odnos istekom otkaznog roka u trajanju mjesec dana i jedan tjedan, a koji počinje teći od dana dostave odluke radniku.

22. Iz izvršenog uvida u zahtjev za zaštitu prava u povodu odluke o otkazu ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika od 22.04.2022. razvidno je da je tužitelj po punomoćniku podnio zahtjev za zaštitu prava 3.5.2022.

23. Iz izvršenog uvida u očitovanje na zahtjev za zaštitu prava od 3.5.2022. razvidno je da se tuženik očitovao na zahtjev tužitelja za zaštitu prava podneskom od

19.05.2022.

24. Iz izvršenog uvida u reviziju tuženika od 4. travnja 2022. razvidno je da je tuženik podnio reviziju protiv presude Županijskog suda u Zagrebu pod posl. br. Gž R- 3594/2021-2 od 25.1.2022.

25. Iz izvršenog uvida u žalbu od 10.05.2022. razvidno je da je tuženik podnio žalbu protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Osijeku br. Ovr-1516/2022-2 od 20.4.2022.

26. Iz izvršenog uvida u prijedlog za odgodu ovrhe od 11.05.2022. razvidno je da je tuženik (ovršenik) podnio sudu prijedlog radi odgode ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Osijeku br. Ovr-1516/2022-2 od 20.4.2022.

27. Iz izvršenog uvida u optužnicu Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku br. KO-DO-8/2022 od 2.02.2022. razvidno je da je protiv 1. okr. M. Š., 2.

okr. L. L. i 3. okr. V. L. podignuta optužnica zbog počinjenih

kaznenih djela protiv gospodarstva – zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju i dr.

28. Analizirajući navode tužitelja iz tužbe i tužbenog zahtjeva, navode tuženika iz odgovora na tužbu, iskaze saslušanih svjedoka i tužitelja, materijalnu dokumentaciju priloženu spisu, svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno kao rezultat cjelokupnog postupka sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan te da nije osnovan prijedlog tuženika radi prekida postupka u ovoj pravnoj stvari do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka protiv tužitelja a povodom podnijete optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku.

29. Glede prijepornih pitanja među strankama, sud u cijelosti prihvaća navode tužitelja.

30. Naime sudski postupak kod Općinskog suda u Osijeku u predmetu posl.br. Pr-124/2020, povodom utvrđenja da je tuženikova odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 09.03.2020. ništetna i nedopuštena te da radni odnos između tužitelja i tuženika temeljem ugovora o radu od 12.08.2015. je kontinuiran i nije prestao, započet je 2020. Presuda je donijeta 05.11.2021. i postala je pravomoćna jer je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu br. Gž R-3594/2021-2 od 25.1.2022.

31. Tuženik nije postupio po navedenoj presudi zbog čega je tužitelj morao pokrenuti ovršni postupak koji se vodi kod Općinskog suda u Osijeku pod br. Ovr- 1516/2022 i koji postupak je još uvijek u tijeku jer tuženik odbija tužitelja vratiti na njegovo radno mjesto navodeći da je protiv navedene presude Županijskog suda u

Zagrebu podnio reviziju te da je u međuvremenu protiv tužitelja podignuta optužnica koju je podnijelo Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku pod brojem KO-DO-8/2022 od 7.2.2022.

32. Razmatrajući optužnicu priloženu ovom spisu (list spisa 98-105) razvidno je da je Županijsko državno odvjetništvo podnijelo Županijskom sudu u Osijeku optužnicu protiv tužitelja kao 1. okrivljenika te L. K. kao 2. okr. te V. L.

kao 3. okr. zbog navodnog počinjenja kaznenih djela u razdoblju od 16. rujna 2019., 19. travnja 2018. i za djela tijekom lipnja 2017. Postupak povodom podignute optužnice, a kako to s pravom tvrdi tužitelj, nije pravomoćno okončan a činjenični navodi optužnice se odnose za razdoblje od lipnja 2017. do zaključno 16. rujna 2019. Dakle, radi se o činjenicama koje su postojale i prije donošenja prvostupanjske presude Općinskog suda u Osijeku pod br. Pr-124/2020-13 od 5. studenog 2021. za koje je je tuženik znao ili mogao znati i isticati u navedenom postupku koji je prethodio ovom parničnom postupku.

33. S obzirom na tako donesenu presudu koja je postala pravomoćna, sud u ovom postupku ne može zasnivati svoju odluku na činjeničnom stanju i navodima tuženika za počinjena kaznena djela koja se tužitelju stavljaju na teret podignutom optužnicom do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka povodom takve podignute optužnice.

34. Dakle, tuženikova odluka o otkazu ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika od 22.04.2022. se zasniva na činjeničnom stanju i činjenicama navedenim u optužnici za protupravno ponašanje tužitelja kao direktora tuženika za razdoblje od 2017. do 16. rujna 2019.

35. Tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj bio direktor tuženika od 06.12.2015. do 13.02.2020. kada je odlukom Nadzornog odbora tužitelj opozvan s mjesta funkcije člana uprave/direktora. Nakon toga tužitelj je smijenjen s funkcije direktora društva te vraćen na radno mjesto voditelja odjela operative i zamjenika direktora a temeljem ugovora o radu od 12.08.2015. Nedugo nakon povratka na radno mjesto voditelja odjela operative i zamjenika direktora, tuženik je tužitelju 9.3.2020. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu a koja odluka je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku pod brojem Pr-124/2020 od 5.11.2021. utvrđena ništetnom i nedopuštenom. Tuženik nije postupio po pravomoćnoj presudi Pr-124/2020 te do danas nije vratio tužitelja na posao već je 22.04.2022. donio novu odluku o otkazu ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika, a koju zasniva na optužnici Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku, Kov-6/2022, navodeći da se radi o izuzetno teškoj povredi obveze radnog odnosa od strane tužitelja.

36. Da tuženik svoju novu odluku o otkazu ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika zasniva na navodima iz optužnice potvrđuju iskazi saslušanih svjedoka čije iskaze sud prihvaća jer su dani uvjerljivo i okolnosno o saznanjima koja svjedoci imaju.

37. Naime, zbog povrede obveze iz radnog odnosa poslodavac može dati ili otkaz iz čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR-a (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) ili izvanredni otkaz iz čl. 116. ZR-a. Iako prijeporna odluka o otkazu ugovora o radu od 22.04.2022., sadržajem predstavlja izvanredni otkaz jer se tužitelju kao radniku stavlja na teret osobito kroz izrazito kršenje obveze iz radnog odnosa, tužitelj prihvaća tvrdnju tuženika kako je riječ o otkazu ugovora o radu iz čl. 115. st. 1.toč. 3. ZR-a (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem).

38. Tužitelj također prihvaća tvrdnju da poslodavac kod osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ima autonomno pravo koji od ova dva otkaza će dati radniku,

kao tvrdnju da je otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika po volji radnika kod izvanrednog otkaza.

39. Upravo zbog suglasnosti stranaka oko ovih stajališta, tužitelj smatra kako na temelju prethodno navedenih spornih činjenica sud treba udovoljiti tužbenom zahtjevu i utvrditi nedopuštenom tuženikovu odluku o otkazu ugovora o radu.

40. Temeljem odredbe čl. 7. st. 1. ZPP-a, stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

41. Odredbom čl. 219.st.1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

42. Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja, sukladno odredbi čl. 221 na ZPP-a.

43. Naime, iz odluke otkaza ugovora o radu kao i iz odgovora na tužbu tuženika, doista nije razvidno koje je to konkretne obveze iz radnog odnosa tužitelj prekršio.

44. Sud prihvaća navode tužitelja da činjenica što je protiv njega podignuta optužnica nije od odlučnog značaja i sama ta činjenica ne ukazuje na dopuštenost otkaza.

45. Pretpostavke tužiteljeve odgovornosti zbog kršenja obveze iz radnog odnosa u ovom radnom sporu sud prosuđuje prema pravilima Zakona o radu pa za valjanost odluke o otkazu nije odlučno je li tužitelj svojim propustom uzrokovao kakvu materijalnu štetu tuženiku, već je li svojim ponašanjem prekršio obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

46. O ovakvom stavu ukazuje sudska praksa izražena u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Revr.- 1179/2016-3.

47. Prema odredbi čl. 135 st. 3. ZR-a u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz je na poslodavcu ako je ugovor otkazao poslodavac.

48. Naime, tuženik, na kojem je teret dokaza, tijekom postupka nije dokazao koje konkretne obveze iz radnog odnosa je tužitelj prekršio, niti ih je naveo niti obrazložio u svojoj odluci o otkazu. Treba doista imati na umu i činjenicu kako tužitelj uopće nije ni bio u situaciji da prekrši bilo kakvu svoju obvezu iz radnog odnosa iz razloga što mu tuženik, ignorirajući pravomoćnu sudsku presudu br. Pr-124/2020, bez obzira na uloženu reviziju i stavljene prigovore u provedbi ovrhe, onemogućava obavljanje poslova na radnom mjesto voditelja operative i zamjenika direktora. Bez obzira na podignutu optužnicu, optužnica nije sama po sebi dovoljan razlog za otkaz ugovora o radu niti ona ukazuje na zaključak kako je tužitelj kršio svoje obveze iz radnog odnosa.

49. Sud prihvaća navode tužitelja da u stvarnosti fizički kao djelatnik tuženika na mjestu zamjenika direktora i voditelja operative, nije bio na radnom mjestu od 24.02.2020. Nakon donijete pravomoćne presude Općinskog suda u Osijeku u dva navrata je bio i razgovarao s tadašnjim direktorom S. C. vezano za

povratak na radno mjesto i ništa mu nije konkretno odgovorio već mu je rekao da će sve provjeriti i javiti mu. Nakon održanog referenduma radnika gdje je provedeno glasovanje da je nepoželjan na radnom mjestu, u nekoliko je navrata bio u prostorijama tuženika u D. M. i više nikada nije ulazio u taj prostor do danas. Naime,

tuženik je, umjesto da tužitelja vrati na radno mjesto po pravomoćnoj presudi, donio novu odluku o otkazu ugovora o radu na koju je tužitelj uložio prigovor i zahtjev za zaštitu prava koju tuženik nije prihvatio pa se nova odluka zasniva na podignutoj optužnici Dakle, tužitelj u vremenu između prvog i drugog otkaza ugovora o radu fizički nije proveo niti jedan dan na radnom mjestu.

50. Stoga sud prihvaća navode da tuženik tijekom ovog postupka nije dokazao valjane i opravdane razloge zbog kojih je tužitelju otkazao ugovor o radu. Za napomenuti je da u odnosu na podignutu optužnicu na kojoj tuženik zasniva novi otkaz ugovora o radu, po ocjeni suda optužnica nije odlučan i dostatan osnov za otkaz ugovora o radu jer dok se pravomoćno ne završi predmetni kazneni postupak nakon podignute optužnice smatra se da je tužitelj nevin. Ako se pravomoćnom presudom dokaže krivnja za počinjena kaznena djela, tek tada bi postojala osnova na strani tuženika za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju.

51. S obzirom na cjelokupno utvrđeno činjenično stanje, sud je usvojio tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te je odbio prijedlog tuženika za prekidom ovog parničnog postupka do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka koji se vodi protiv tužitelja povodom podignute optužnice za kaznena djela za kojega se tereti optužnica,

jer podignuta optužnica nije zapreka za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, u odnosu na činjenice utvrđene u ovome postupku te već donijetu presudu Općinskog suda u Osijeku br. Pr-124/2020-13 od 5 studenog 2021. po kojoj tuženik nije postupio i vratio tužitelja na posao.

52. Odluka o troškovima zasniva se odredbi čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP- a.

53. Tužitelju su priznati zahtijevani troškovi sukladno Tbr. 7/2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema kojoj u sporovima iz radnog odnosa radi poništenja otkaza ugovora o radu odvjetniku pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak od 200 bodova bez obzira na broj poduzetih radnji sa uračunatih 25 % PDV-a a koji su u skladu sa važećom tarifom.

54. Slijedom svega iznijetoga sud je odlučio kao u izreci presude i rješenja

U Valpovu, 4. travnja 2023.

Sudac

Zvonimir Rogić,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika