Poslovni broj: 12 P-448/2017-60

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Split, Sukoišanska 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Splitu, sudac Paško Bačić, u pravnoj stvari tužitelja ATRIUM SPALATUM d.o.o. u stečaju Split, Poljička cesta 20 b, OIB: 75237018400, kojeg zastupa punomoćnica Jadranka Meštrović Kologranić, odvjetnica u Zagrebu, Zagorska 22, protiv 1. tuženika TOMISLAVA BAUSA iz Pirovca, Dublje 9a, OIB: 35552868009, 2. tuženika ANE BAUS iz Pirovca, Dublje 9a, OIB: 96887485367 i 3. tuženika ATRIUM SPALATUM INŽENJERING d.o.o. Split, Poljička cesta 20 b, OIB: 30548526019, koji svi tuženici su zastupani po punomoćniku Nediljku Ivančeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ivančević i partneri d.o.o. Split, Ulice 114. brigade hrvatske vojske 10, radi pobijanja pravnih radnji stečajnog dužnika, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika Anite Juretić, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Ivančević i partneri d.o.o. Split, 4. travnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" 1. Utvrđuje se da je bez pravnog učinka prema stečajnoj masi tužitelja Atrium Spalatum d.o.o. u stečaju, Poljička cesta 20 b, Split, OIB: 75237018400 Ugovor o ustupu potraživanja zaključen dana 04. srpnja 2014. godine između Atrium Spalatum d.o.o. Split kao cedenta, DM drogerije Markt d.o.o. Zagreb kao cesusa i Ane Baus kao cesionara.

2. Utvrđuje se da je bez pravnog učinka prema stečajnoj masi tužitelja Atrium Spalatum d.o.o. u stečaju, Poljička cesta 20 b, Split, OIB: 75237018400 Izjava višestruke kompenzacije na iznos od 9.290,60 EUR / 70.000,00 kuna od 07.07.2014. godine zaključena između Atrium Spalatum d.o.o. Split, Atrium Spalatum inženjering d.o.o. Split i Tomislava Baus.

3. Utvrđuje se da je bez pravnog učinka prema stečajnoj masi tužitelja Atrium Spalatum d.o.o. u stečaju, Poljička cesta 20 b, Split, OIB: 75237018400 - Ugovor o kratkoročnoj pozajmici od 07.srpnja 2014. godine zaključen između Tomislava Baus kao zajmodavca i Ane Baus kao zajmoprimac.

4. Dužna je tužena Ana Baus iz Pirovca, Dublje 9, OIB: 96887485367 u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe vratiti u stečajnu masu tužitelja ATRIUM SPALATUM d.o.o. u stečaju, Poljička cesta 20 b, Split, OIB: 75237018400 iznos od 9.290,60 EUR / 70.000,00 kuna - zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 05.07.2014. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za osam postotnih poena.

5. Dužni su tuženici solidarno u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za osam postotnih poena."

II. Odbija se alternativni tužbeni zahtjev tužitelja, u odnosu na točku 4. tužbenog zahtjeva, koji glasi:

" Dužan je tuženik Tomislav Baus iz Pirovca, Dublje 9, OIB: 35552868009 u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe vratiti u stečajnu masu tužitelja ATRIUM SPALATUM d.o.o. u stečaju, Poljička cesta 20 b, Split, OIB: 75237018400 iznos od 9.290,60 EUR / 70.000,00 kuna - zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 05.07.2014. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za osam postotnih poena."

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu tužbenog zahtjeva koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je bez pravnog učinka prema stečajnoj masi tužitelja Atrium Spalatum d.o.o. u stečaju, Poljička cesta 20 b, Split, OIB: 75237018400 Ugovor o kupoprodaji motornog vozila ST 494 LE broj šasije:

WDB2200871A376590 zaključen dana 01. srpnja 2014. godine u Splitu između prodavatelja Atrium Spalatum d.o.o. Split i kupca Tomislava Baus kojim je kupac stekao pravo vlasništva predmetnog vozila za iznos kupoprodajne cijene od 70.000,00 kn.

2. Dužan je tuženik Tomislav Baus iz Splita, Biogradska 6, OIB: 35552868009 u roku od osam dana i pod prijetnjom ovrhe ispustiti tužitelju Atrium Spalatum d.o.o. u stečaju, Poljička cesta 20 b, Split, OIB: 75237018400 ispravu podobnu za prijenos prava vlasništva osobnog vozila marke Mercedes, Klasa 6 reg oznake i broja ST 494 LE broj šasije WDB2200871A376590 sa svog imena na ime tužitelja, uz istodobno brisanje prava vlasništva sa imena tuženika, time da će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda.

3. Dužan je tuženik Tomislav Baus iz Splita, Biogradska 6, OIB: 35552868009 u roku od osam dana i pod prijetnjom ovrhe predati stečajnoj upraviteljici tužitelja Atrium Spalatum d.o.o. u stečaju, Poljička cesta 20 b, Split, OIB: 75237018400 u slobodni posjed osobno vozilo marke Mercedes, Klasa 6 reg oznake i broja ST 494 LE broj šasije WDB2200871A376590 i ključeve istog."

II. Nalaže se tužitelju da u roku od osam dana naknadi 1. tuženiku, 2. tuženiku i 3. tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 3.401,02 EUR / 25.625,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 4. travnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev 1. tuženika, 2. tuženika i 3. tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 7.797,46 EUR / 58.750,00 kn.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 5. lipnja 2017. podnio ovom sudu tužbu protiv uvodno navedenih tuženika, radi pobijanja pravnih radnji stečajnog dužnika. Tužitelj u tužbi navodi da je nad njim, kao stečajnim dužnikom, rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj St-159/2014 od 8. lipnja 2015. otvoren stečajni postupak. Nakon održanih ispitnih ročišta od 30.6.2016. i 6.12.2016., u stečajnom postupku da su utvrđene tražbine vjerovnika u iznosu od 204.584.727,75 kn. Isto tako, u tom stečajnom postupku da je zaključkom suda od 2. lipnja 2017. stečajnoj upraviteljici dano odobrenje radi pobijanja pravnih radnji i to: Ugovora o ustupu potraživanja od 4.7.2014., Izjave višestruke kompenzacije od 7.7.2014., Ugovora o kratkoročnoj pozajmici te Ugovora o kupoprodaji motornog vozila ST 494 LE od 1.7.2014.

2. Tužitelj nadalje navodi da je pravni institut temeljem kojeg se podnosi tužba namjerno oštećenje vjerovnika, sukladno odredbama članaka 127., 130., 131., 132. i 136. Stečajnog zakona (Narodne novine broj 44/96, 161/98, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04, 82/06, 116/10, 25/12 i 133/12, dalje SZ), a koji zakon se u konkretnom slučaju ima primjeniti. Ugovor o ustupu potraživanja od 4.7.2014. da je sklopljen između tužitelja kao cedenta, DM drogerije Markt d.o.o. Zagreb kao cesusa i tuženika 2. Ane Baus kao cesionara, a temeljem kojeg ugovora da je cesus, umjesto cedentu, iznos od 70.000,00 kn uplatio cesionaru, dakle tužitelj da je dio svog potraživanja od DM drogerije Markt d.o.o. Zagreb ustupio Ani Baus. Tužitelj ističe da je DM drogerije Markt d.o.o. Zagreb, temeljem nepostojeće obveze za tužitelja, uplatio Ani Baus iznos od 70.000,00 kn, a budući da se radi o bliskim osobama to da je ista dužna vratiti uplaćeni iznos u stečajnu masu. Da bi opravdali nepostojeće obveze, tuženici 1. i 2. da su između sebe 7.7.2014. potpisali Ugovor o kratkoročnoj pozajmici na iznos od 70.000,00 kn, u kojem da se ne navodi ni način isplate niti povrat pozajmice, a isti da nije proveden u poslovnim knjigama društva. Nadalje, višestruka komepenzacija zaključena 7.7.2014. između tužitelja, tuženika 3. Atrium Spalatum inženjering d.o.o. Split i tuženika 1. Tomislava Bausa da također nema učinka prema stečajnoj masi tužitelja, jer da je istom tuženik 1. stvorio obvezu prema tužitelju odnosno prema Ani Baus koja da je pravno neutemeljena, obzirom da se kompenzacijom ne može stvoriti novi dužničko-vjerovnički odnos. Konto kartica Ane Baus da je na nuli, kao i po navedenim osnovama konto kartica Tomislava Bausa, a iz konto kartice tuženika 3. da proizlazi dug tog tuženika prema tužitelju, iz osnova pozajmica, u iznosu od 535.762,28 kn, a za koji da se kod ovog suda vodi postupak pod poslovnim brojem Povrv-290/2017.

3. Tužitelj smatra da su u konkretnom slučaju ispunjene opće i posebne pretpostavke pobijanja pravnih radnji stečajnog dužnika kojima se prije otvaranja stečajnog postupka remeti ujednačeno namirenje vjerovnika te se pogoduje jednom vjerovniku (Tomislavu Bausu), dakle navedenim pravnim radnjama da se pojedini vjerovnik stavlja u povoljniji položaj. Osnivač tuženika 3. da je tužitelj, a u vrijeme poduzimanja radnji direktor obje pravne osobe da je bio Tomislav Baus. Ana Baus i Tomislav Baus da su supružnici te da isti u smislu SZ-a predstavljaju bliske osobe stečajnog dužnika, a radi čega se pretpostavlja da su isti znali za nesposobnost plaćanja ili prijedlog za otvaranje stečajnog postupka. Iz prethodno navedenog da je razvidno kako je namjera dužnika bila da pobijanim radnjama ošteti vjerovnike i dovede do neujednačenog namirenja vjerovnika, a isto tako znanje sva tri tuženika o tome da je neupitna. Opće pretpostavke da ispunjene, jer je došlo do otvaranja stečajnog postupka, pobijane pravne radnje su poduzete prije otvaranja stečajnog postupka te su te radnje dovele do pogodovanja vjerovnika, odnosno tuženika, u odnosu na druge vjerovnike tužitelja. Isto tako, krajnji rezultat pobijanja da bi se očitovao u povećanju mogućnosti razmjernog namirenja vjerovnika, jer da oživi tražbina tuženika Tomislava Bausa u iznosu od 70.000,00 kn, za koji si je prodao vozilo, daleko veći iznos da će se ostvariti za stečajnu masu budući da vozilo neupitno više vrijedi, a čime da bi došlo do ujednačenog namirenja vjerovnika. Sukladno navedenom, tužitelj je predložio sudu donijeti presudu kojom se utvrđuje da su bez pravnog učinka prema stečajnoj masi tužitelja: 1. Ugovor o ustupu potraživanja zaključen 4. srpnja 2014. između Atrium Spalatum d.o.o. Split kao cedenta, DM drogerije Markt d.o.o. Zagreb kao cesusa i Ane Baus kao cesionara; 2. Izjava višestruke kompenzacije na iznos od 70.000,00 kn od 7. srpnja 2014. zaključena između Atrium Spalatum d.o.o. Split, Atrium Spalatum inženjering d.o.o. Split i Tomislava Bausa; 3. Ugovor o kratkoročnoj pozajmici od 7. srpnja 2014. zaključen između Tomislava Bausa kao zajmodavca i Ane Baus kao zajmoprimca te 4. Ugovor o kupoprodaji motornog vozila ST 494 LE zaključen 1. srpnja 2014. između Atrium Spalatum d.o.o. Split kao prodavatelja i Tomislava Bausa kao kupca, kojim ugovorom je Tomislav Baus stekao pravo vlasništva tog vozila za iznos kupoprodajne cijene od 70.000,00 kn. Nadalje, tužitelj je u tužbenom zahtjevu predložio obvezati Anu Baus da u stečajnu masu tužitelja vrati iznos od 70.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 5.7.2014. do isplate, kao i obvezati Tomislava Bausa da tužitelju ispusti ispravu podobnu za prijenos prava vlasništva vozila marke Mercedes, klasa 6, reg.oznake ST 494 LE, sa svog imena na ime tužitelja, uz istodobno brisanje prava vlasništva s imena tuženika, kao i da je isti dužan to vozilo te ključeve vozila predati stečajnoj upraviteljici u slobodan posjed. Tužitelj je u tužbi postavio i alternativni tužbeni zahtjev prema tuženiku 2. Ani Baus, a koji je zapravo identičan već postavljenom tužbenom zahtjevu prema tom tuženiku i koji se odnosi na vraćanje u stečajnu masu tužitelja iznosa od 70.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

4. U odgovoru na tužbu od 7. studenog 2017., tuženik 3. je osporio tužbeni zahtjev tužitelja navodeći da Ugovor o ustupu potraživanja od 4.7.2014., Ugovor o kratkoročnoj pozajmici te Ugovor o kupoprodaji motornog vozila, nisu radnje poduzete prema tom tuženiku, a zbog čega da je tužba u suprotnosti s odredbom članka 141. stavak 3. SZ-a, koja propisuje da se tužba može podnijeti samo protiv osobe prema kojoj je pobijana radnja poduzeta. Izjava višestruke kompenzacije od 7.4.2014. isto tako da nije radnja poduzeta prema tuženiku 3., jer da ta radnja nije nikada realizirana, nije uredno potpisana niti je ista provedena u poslovnim knjigama tuženika 3. i tužitelja, a što da je sve razvidno iz priloženih konto kartica za 2014. i 2015. Dakle, ta Izjava višestruke kompenzacije da zapravo niti ne postoji, jer da učinci takvog prijeboja nisu nastupili niti da su se za taj prijeboj ispunile pretpostavke, a sudionici koji su navedeni u toj izjavi da su od prijeboja sporazumno odustali, što da potvrđuju i konto kartice stranaka u sporu. Kako dakle radnje nema, to da stoga ne može biti ni negativnih učinaka na namirenje vjerovnika. Sukladno navedenom, tuženik 3. je istakao prigovore nedostatka aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije, navodeći da uvjeti za podnošenje tužbe prema njemu nisu ispunjeni niti da tužitelj za isto ima pravnog interesa.

5. Tuženici 1. i 2. su se u odgovoru na tužbu od 15. studenog 2017. također u cijelosti usprotivili tužbi i tužbenom zahtjevu. Ti tuženici prije svega navode da se dijelom tužbenog zahtjeva traži utvrđenje pobojnim pravnih radnji trećega, a ne stečajnog dužnika. To da se odnosi na Ugovor o kratkoročnoj pozajmici od 7.4.2014. koji je sklopljen između tuženika 1. i 2., a što dakle nije pravna radnja stečajnog dužnika pa taj ugovor nije radnja podobna za pobijanje. Upravo stoga, navodi tužitelja da taj ugovor nije proveden u njegovim poslovnim knjigama da nisu relevantni, obzirom da se radi o ugovoru u kojem tužitelj nije stranka. Također, prigovorili su i da zaključkom suda koji je donesen u stečajnom postupku 2. lipnja 2017., stečajnoj upraviteljici nije dano odobrenje za podnošenja tužbe radi pobijanja Ugovora o kupoprodaji motornog vozila od 1. srpnja 2014. Nadalje, radnje koje tužitelj pokušava pobiti dužnik da nije poduzeo s namjerom da ošteti svoje vjerovnike, a niti poduzete radnje imaju za posljedicu oštećenje vjerovnika. U konkretnom slučaju da nisu ispunjene ni opće niti posebne pretpostavke za pobijanje predmetnih pravnih radnji. Tužbom da nije dokazano da bi se u slučaju osnovanosti pobijanja, rezultat istog očitovao u povećanju mogućnosti namirenja ukupnosti vjerovnika, a isto tako da se radi o pravnim radnjama gdje je činidba dužnika ekvivalent primljenoj činidbi, zbog čega predmetne pravne radnje nisu podobne za pobijanje, odnosno nisu pobojne. Tako Ugovor o ustupu potraživanja od 4.7.2014. da nije radnja podobna za pobijanje, jer je istom tužitelj ustupljeno potraživanje u iznosu od 70.000,00 kn istodobno zatvorio s tražbinom vjerovnika Tomislava Bausa, a koji da ima tražbinu prema tužitelju pa se stoga radi o činidbi tužitelja koja u isto vrijeme za ekvivalent ima primljenu protučinidbu u istom iznosu od strane vjerovnika Tomislava Bausa.

6. Tuženici 1. i 2. su nadalje naveli da iz konto kartice tužitelja - konto 953 nedvojbeno proizlazi da je protučinidba Tomislava Bausa prema tužitelju uslijedila odmah nakon činidbe tužitelja (uplate Ani Baus), jer je iz te konto kartice razvidno da se obveza tužitelja prema Tomislavu Bausu umanjuje za iznos od 70.000,00 kn po predmetnoj cesiji DM-a, odnosno kompenzaciji – prijeboju za Anu Baus. Dakle, ustupljeno potraživanje Ani Baus u iznosu od 70.000,00 kn temeljem Ugovora o ustupu potraživanja, tužitelju da je odmah zatvoreno protučinidbom od 70.000,00 kn od strane dužnikovog vjerovnika Tomislava Bausa pa navodi tužitelja da se predmetnim ugovorom (cesijom) zatvara nepostojeća obveza prema Ani Baus da su potpuno promašeni. Prijebojem potraživanja između tužitelja i tuženika 1. da je zatvoren dug Ane Baus s naslova ugovora – cesije s DM-om, a prijeboj da ne predstavlja pobojnu radnju koja se može pobijati, jer je prijeboj način ispunjenja obveze koja se ostvaruje izvan stečaja i neovisno o stečaju. Stoga, ni stečajni dužnik (tužitelj) niti tuženici 1. i 2. da nisu počinili radnju koja se može pobijati, odnosno radnju za koju se u okviru instituta pobijanja može tražiti nevaljanost takvih radnji, tim više što je razvidno da se radi o radnji namirenja u obimu obveze dužnika, dakle o radnji koja posljedično ne umanjuje imovinu dužnika i ne proizvodi nikakve negativne učinke na namirenje vjerovnika. S tim u svezi, tuženici su ukazali, a radi pojašnjenja međusobnih odnosa, na postojanje obvezno pravnih odnosa između tužitelja i tuženika 1. i 2. još od 2000., navodeći pritom da je Ana Baus rođ. Šuker iz Splita još 27.12.2000. sklopila Ugovor o kratkoročnoj pozajmici i Sporazum o osiguranju novčane tražbine s Credo bankom d.d. kojim je banka odobrila kredit u iznosu od 137.000,00 kn (protuvrijednost od 35.303,09 DEM), a koji iznos da je po uputi Ane Baus iskorišten za zatvaranje dospjelih obveza tužitelja i dospjelih obveza tuženika 1., a sve vezano za rješavanje imovinsko pravnih odnosa i početka gradnje stambeno poslovnog objekta "Firule - Lazarica" u Splitu, čiji je investitor bio tužitelj.

7. Tuženici 1. i 2. također su istakli da ni Izjava višestruke kompenzacije od 7. srpnja 2014. nije radnja poduzeta prema tuženicima, jer da ista nikada nije realizirana, uredno potpisana niti provedena u poslovnim knjigama stranaka, a što da je razvidno iz konto kartica koje je sam tužitelj priložio uz tužbu, sukladno čemu ta kompenzacija da nije proizvela bilo kakve pravne učinke, a sudionici navedeni u toj izjavi da su od nje sporazumno odustali. Ugovor o kupoprodaji motornog vozila od 1.7.2014. također da nije radnja podobna za pobijanje, jer za pobijanje iste da nisu ispunjene opće pretpostavke u smislu članka 127. SZ-a. Taj ugovor da je zaključen između tužitelja kao prodavatelja i tuženika 1. kao kupca, a kupoprodajna cijena u iznosu od 70.000,00 kn da je zatvorena kompenzacijom (prijebojem) i to na način da su za taj iznos umanjene obveze tužitelja s naslova prava građenja prema tuženiku 1. Temeljem tog ugovora da je plaćen PDV, a to vozilo, proizvedeno 2003., da je u poslovnim knjigama tužitelja amortizirano još prije 2011. Isto tako, prilikom sklapanja tog ugovora, procjenu vrijednosti vozila da je dala Autokuća Vrdoljak d.o.o., kod koje je to vozilo i kupljeno te da je kupoprodajna cijena ugovorena upravo u visini te procjene. Stoga, Ugovorom o kupoprodaji motornog vozila realno nije umanjena imovina stečajnog dužnika i niti je ta pravna radnja dovela do remećenja namirenja ostalih vjerovnika. Slijedom svega naprijed navedenog, tuženici 1. i 2. su predložili odbiti tužbene zahtjeve tužitelja, budući da u pobijanim pravnim radnjama nema namjere oštećenja vjerovnika, dužnik istima nije htio oštećenje vjerovnika niti je znao da bi ono moglo nastupiti, a isto tako oštećenje da nije ni nastupilo, obzirom da te pravne radnje imaju za posljedicu kompenzaciju (prijeboj) međusobnih tražbina pa ekonomski gledano tim pravnim radnjama nije smanjena mogućnost namirenja vjerovnika, jer se vjerovnici ne bi mogli bolje naplatiti ni da te radnje nisu bile poduzete.

8. Tužitelj je osporio navode iz odgovora na tužbu tuženika ističući da je pobijanje Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 7.7.2014. osnovano, sukladno odredbama SZ-a, jer je tuženik 1. bivši zakonski zastupnik tužitelja i vjerovnik istog, dok je tužena 2. supruga tuženika 1., dakle bliska osoba tuženiku 1., koji je bivši zz tužitelja, a pobijanje te pravne radnje da je obuhvaćeno zaključkom stečajnog suca od 2. lipnja 2017. Nadalje, tim zaključkom stečajnog suca da je obuhvaćeno i pobijanje Ugovora o kupoprodaji motornog vozila od 1.7.2014. i to na način da je isto obuhvaćeno točkom 1. navedenog zaključka kojim je dozvoljeno pobijanje zatvaranja financijske konstrukcije predmetnog pravnog posla. Tužitelj je naveo i da u njegovim poslovnim knjigama nema evidentiranog ugovora o kreditu sa Credo bankom d.d. niti da je tužena 2. time zatvorila potraživanje. Izjavom višestruke kompenzacije od 7.7.2014., tuženik 1. da je stvorio obvezu prema tuženoj 2., a koja da je neutemeljena, jer se kompenzacijom ne može stvoriti novi dužničko-vjerovnički odnos. U poslovnim knjigama tužitelja da postoji samo otvorena obveza prema tuženiku 3., a za koju da se vodi poseban parnični postupak.

9. Tužitelj je tijekom postupka u više puta uređivao tužbeni zahtjev te je isti konačno postavio podneskom od 20. studenog 2020., na način kako je to navedeno u izreci ove presude, a koje uređenje tužbe i tužbenog zahtjeva sukladno tom podnesku tužitelja je sud dopustio raspravnim rješenjem od 22. siječnja 2021. Budući da tužitelj u konačno uređenom tužbenom zahtjevu više ne traži utvrđenje da je bez pravnog učinka prema stečajnoj masi tužitelja Ugovor o kupoprodaji motornog vozila reg. oznake ST 494 LE, broj šasije: WDB2200871A376590 te da je tuženik Tomislav Baus dužan ispustiti ispravu podobnu za prijenos prava vlasništva tog vozila sa svog imena na ime tužitelja i to vozilo te ključeve istog predati u posjed stečajnoj upraviteljici, to je stoga tužitelj smanjio svoj tužbeni zahtjev, a koje smanjenje ima zapravo značenje djelomičnog povlačenja tužbe u tom dijelu. Obzirom da se tuženik istome nije protivio, sud je, a sukladno odredbama članka 193. stavak 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje ZPP), utvrdio da je tužba u tom dijelu povučena (točke 4., 5. i 6. tužbenog zahtjeva navedenog u tužbi) te je stoga odlučeno kao u točki I. izreke rješenja.

10. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave i dokumentaciju koja je priložena spisu i to: zaključak ovog suda poslovni broj St-159/2014 od 2. lipnja 2017. (list 7-8 spisa), izvadak iz sudskog registra za tuženika 3. (list 9 spisa), izvatke iz poslovnih knjiga tužitelja (list 10-13 spisa), Ugovor o ustupu potraživanja od 4. srpnja 2014. (list 14 spisa), Izjavu višestruke kompenzacije od 7. srpnja 2014. (list 15 spisa), Ugovor o kratkoročnoj pozajmici od 7. srpnja 2014. (list 16 spisa), račun tužitelja br. 36/1/1 od 1.7.2014. i Ugovor o kupoprodaji motornog vozila od 1.7.2014. (list 17-18 spisa), račun Autokuće Vrdoljak d.o.o. od 23.7.2003. (list 19 spisa), tužiteljevu temeljnicu br. 62 od 1.7.2014. (list 20 spisa), očevidnik o redoslijedu plaćanja FINA-e od 21.10.2014. (list 21-43 spisa), rješenja ovog suda o utvrđenim tražbinama u stečajnom postupku poslovni broj St-159/2014 od 7. prosinca 2016. i 1. srpnja 2016. (list 44-63 spisa), tužiteljeve konto kartice i temeljnice (list 100-103, 133-136, 140-141 spisa), bruto bilancu tužitelja od 1.1.2011. do 31.12.2011. (list 137-139 spisa), Sporazum o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva i zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 1.8.2000. s dodacima istom od 19.10.2000. i 27.12.2000., Ugovor o kratkoročnom kreditu br. 113/15/00 od 27.12.2000., sve s pripadajućom dokumentacijom (list 104-129 spisa), Ugovor o kupoprodaji motornog vozila, knjižica vozila i račun br. 36/1/1 (list 130-132 spisa), dopis tužitelja MUP-u od 5.9.2017. i uvjerenje MUP RH, PU Splitsko-dalmatinske od 5.9.2017. (list 159-160 spisa), podnesak stečajne upraviteljice tužitelja Meri Šitić od 17. svibnja 2017. podnesen u stečajnom postupku (stranice 178-295 spisa), dokumentaciju iz spisa ovog suda poslovni broj Povrv-290/2017 (stranice 297-328 spisa), dopis MUP RH, PU Splitsko-dalmatinske od 1.10.2020. (stranica 331 spisa). Izvedeni su i dokazi saslušanjem stečajne upraviteljice tužitelja Meri Šitić, tuženika 1. Tomislava Bausa, koji je ujedno i zz tuženika 3., te tuženika 2. Ane Baus, a isto tako je provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Anti Blaževiću iz Stobreča.

11. Uređeni tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

12. Predmet ovog spora je pobijanje pravnih radnji stečajnog dužnika (tužitelja) koje su poduzete prije otvaranja stečajnog postupka.

13. Konačno uređeni tužbeni zahtjev, iz podneska tužitelja od 20. studenog 2020., sadrži tri (osnovna) tužbena zahtjeva usmjerena na utvrđenje pobojnih pravnih radnji i to: 1. Ugovora o ustupu potraživanja od 4.7.2014., 2. Izjave višestruke kompenzacije na iznos od 70.000,00 kn od 7.7.2014. te 3. Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 7.7.2014. Pod točkom 4. tužbenog zahtjeva, tužitelj traži od tužene Ane Baus vraćanje u stečajnu masu iznosa od 70.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, a isto tako u odnosu na tu točku tužbenog zahtjeva postavlja i alternativini zahtjev da je tuženik Tomislav Baus dužan u stečajnu masu tužitelja vratiti iznos od 70.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

14. Iz Ugovora o ustupu potraživanja od 4. srpnja 2014. razvidno je da je taj ugovor sklopljen između Atrium Spalatum d.o.o. Split (tužitelja) kao cedenta, Dm- drogerie markt d.o.o. Zagreb kao cesusa i Ane Baus (tuženika 2.) kao cesionara. Tim ugovorom je utvrđeno da Atrium Spalatum d.o.o. ima potraživanje od Dm-drogerie markt d.o.o. Zagreb, temeljem ispostavljenog računa br. 21/1/1/14 za zakup poslovnih prostora u objektu Firule – Lazarica u Splitu, u iznosu od 70.000,00 kn. Nadalje, utvrđeno je i da Ana Baus potražuje od Atrium Spalatum d.o.o. Split, temeljem ugovora o kratkoročnoj pozajmici, iznos od 70.000,00 kn. Nadalje, u ugovoru je navedeno da Atrium Spalatum d.o.o. Split ustupa svoje potraživanje Ani Baus u iznosu od 70.000,00 kn, koji iznos se Dm-drogerie markt d.o.o. Zagreb obvezuje uplatiti na žiro račun Ane Baus. Na kraju, određeno je da tim ugovorom Atrium Spalatum d.o.o. Split podmiruje svoje dugovanje prema Ani Baus u iznosu od 70.000,00 kn, a Dm-drogerie markt d.o.o. Zagreb da u istom iznosu podmiruje dugovanje prema Atrium Spalatum d.o.o. Split. Ugovor je potpisan od strane sve tri ugovorne stranke.

15. Iz Izjave višestruke kompenzacije od 7. srpnja 2014., na iznos od 70.000,00 kn, razvidno je da su kao stranke u istoj navedeni tužitelj i tuženici 1., 2. i 3. U Izjavi se dakle navodi da Atrium Spalatum d.o.o. Split, temeljem kratkoročne pozajmice, duguje iznos od 70.000,00 kn Atrium inženjering d.o.o. Split, zatim da Atrium inženjering d.o.o. Split, isto tako temeljem kratkoročne pozajmice, duguje isti iznos Tomislavu Bausu iz Splita, kao i da Tomislav Baus, također temeljem kratkoročne pozajmice, isti iznos duguje Ani Baus. Ta Izjava je potpisana od strane Tomislava Bausa, kao i od strane Atrium Spalatum d.o.o. Split i Atrium inženjering d.o.o. Split (oboje po Tomislavu Bausu), dok ista nije potpisana od strane Ane Baus.

16. Uvidom u Ugovor o kratkoročnoj pozajmici od 7. srpnja 2014. utvrđeno je da je taj ugovor sklopljen između tuženika 1. Tomislava Bausa, kao zajmodavca, i tuženika 2. Ane Baus, kao zajmoprimca, za iznos pozajmice od 70.000,00 kn. Nadalje, u istom je određeno da se radi o beskamatnoj pozajmici, s rokom povrata od 12 mjeseci.

17. Na ročištu održanom kod ovog suda 14. listopada 2020. izvedeni su dokazi saslušanjem stečajne upraviteljice tužitelja te tuženika 1. i 2.

18. Stečajna upraviteljica tužitelja Meri Šitić u svom iskazu u bitnom je navela da se u konkretnom slučaju radi o pravnim radnjama koje su poduzete prije otvaranja stečajnog postupka te da se po njenoj ocjeni radi o radnjama koje su dovele do namjernog oštećenja stečajnih vjerovnika odnosno stečajne mase. Prilikom stupanja na dužnost stečajnog upravitelja, od bivšeg zz tužitelja Tomislava Bausa da nije zaprimila cjelokupnu poslovnu dokumentaciju tužitelja te da službena primopredaja iste nije izvršena. Tu poslovnu dokumentaciju da je više puta zatražila usmenim putem, ali da se ne sjeća je li isto tražila od bivšeg zz tužitelja i pisanim putem. Iskazala je da su joj podaci o poslovanju tužitelja djelomično bili poznati iz postupka predstečajne nagodbe, a da je dio dokumentacije pribavila od bivših odvjetnika tužitelja pa tako i predmetne ugovore o ustupu potraživanja te kompenzacijama koje su priložene uz tužbu, za koje je navela da se radi o međusobno povezanim radnjama.

19. Tuženik 1. Tomislav Baus, a koji je ujedno i zastupnik po zakonu tuženika 3., iskazao je da je još 1996. započeo s otkupom zemljišta od privatnih osoba, na kojem zemljištu je kasnije sagrađena zgrada Lazarica čiji investitor je bio tužitelj. Ukupna vrijednost kupovine tih zemljišta da je iznosila oko 4.900.000,00 tadašnjih DEM, a za realizaciju tog posla on da je osobno založio sve što je imao. Isto tako, njegova supruga Ana Baus u to vrijeme da je uzimala kredite kod Credo banke d.d., a dijelom kojih sredstava da su zatvarane obveze tužitelja i njega osobno prema Credo banci po drugom ugovoru o kreditu. Naveo je da je pravo građenja na predmetnom zemljištu naknadno prodao tužitelju i to za iznos od oko 20.000.000,00 kn, a koji iznos da mu do danas nije u cijelosti isplaćen te da je ostao dug od oko 3.000.000,00 kn, za koji da se vodi poseban parnični postupak. U odnosu na isprave koje su predmet pobijanja u tužbenom zahtjevu, naveo je kako te tri isprave i poslovni događaji po istima nisu međusobno povezani, već da se samo radi o istim iznosima. U odnosu na Ugovor o ustupu potraživanja od 4. srpnja 2014. naveo je da je taj ugovor sklopljen te da su tim ugovorom Ani Baus ustupljena potraživanja koja je tužitelj imao prema DM drogerie markt d.o.o. Zagreb. Razlog ustupa tog potraživanja Ani Baus da je bio zbog toga što je on osobno dugovao svojoj supruzi novčane iznose s osnova kredita podignutog kod Credo banke d.d., a isto tako da su postojala i dugovanja tužitelja prema njoj te da su se tim ugovorom potraživanja dijelom podmirila na način da je on od svog potraživanja s osnova prava građenja prema tužitelju odbio odnosno prebio taj iznos ustupljen Ani Baus. U odnosu na Ugovor o kratkoročnoj pozajmici koji je 7. srpnja 2014. sklopljen između njega i njegove supruge, naveo je da se radi o zasebnom ugovoru koji nema veze s prethodnim ugovorom o ustupu potraživanja od 4. srpnja 2014, a niti s Izjavom o višestrukoj kompenzaciji od 7. srpnja 2014. U odnosu na Izjavu o višestrukoj kompenzaciji, istakao je da ista nije provedena u poslovnim knjigama društava koji se navode u toj izjavi, već da se zapravo radilo o nacrtu višestruke kompenzacije. Na poseban upit tužitelja da se izjasni o tome kako ukupno pet dokumenata koji su dostavljeni uz tužbu i koji su doneseni u razdoblju od 1. srpnja 2014. do 7. srpnja 2014. te se odnose na ugovor o kupoprodaji vozila, račun za to vozilo, ugovor o ustupu potraživanja te ugovor o kratkoročnoj pozajmici i višestrukoj kompenzaciji svi glase na isti iznos te da su skoro svi neprovedeni u poslovnim knjigama, naveo je da su sve te isprave, osim višestruke kompenzacije, provedene u poslovnim knjigama, a vezano za sam iznos koji je bio identičan u tim ispravama da se ne može izjasniti jer da se ne sjeća svih detalja. Istakao je da je za sve kompenzacije koje su provedene između njega i tužitelja, umanjivano njegovo potraživanje prema tužitelju s osnova prodanog prava građenja, a što da je sve provedeno u poslovnim knjigama tužitelja. Na daljnje pitanje na koji je način prebio potraživanje prema Ani Baus s osnova prava građenja kada kratkoročna pozajmica između njega i Ane Baus od 7. srpnja 2014. nije knjižena u poslovnim knjigama tužitelja, a niti višestruka kompenzacija, naveo je da se takav dokument i takva pozajmica ne knjiži u poslovnim knjigama tužitelja, a za svako umanjenje da postoji poseban dokument koji da je u knjigovodstvu proveden.

20. U svom iskazu, tuženik 2. Ana Baus je navela da je u svemu ovom ona bila involvirana na način da je prije nego što je izgrađena zgrada Lazarica, čiji je investitor tužitelj, ona podizala kredite kod Credo banke, Privredne banke i nekih štedionica, jer njezin suprug nije bio kreditno sposoban. Iz sredstava tih kredita da su podmirivane obveze i tužitelja i njenog supruga, sve vezano uz izgradnju navedene zgrade. Za podignute kredite da je založila i svoj stan. Nadalje je iskazala da je o svemu ostalom brigu vodio njezin suprug te da mu je ona u potpunosti poklonila vjeru. U odnosu na dokumente koji su priloženi uz tužbu, a vezano za ugovore o ustupu potraživanja te ugovor o kratkoročnoj pozajmici i izjavi višestruke kompenzacije, sve iz srpnja 2014., navela je da je ugovor o ustupu potraživanja i ugovor o kratkoročnoj pozajmici potpisala, po uputi svog supruga, a gdje je taj novac išao odnosno kako je isti knjižen da je brigu o tome vodio njezin suprug, radi čega se ona o istome ne može detaljnije izjasniti. Naglasila je da ugovor o višestrukoj kompenzaciji nije potpisala.

21. Na prijedlog tužitelja, rješenjem ovog suda od 22. siječnja 2021. određeno je izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke Anti Blaževiću iz Stobreča, a na okolnost jesu li Ugovor o ustupu potraživanja od 4. srpnja 2014. i Ugovor o kratkoročnoj pozajmici od 7. srpnja 2014. provedeni u poslovnim knjigama tužitelja temeljem zakona i na zakonu osnovane knjigovodstvene dokumentacije te kako i temeljem čega su konta zatvorena, kao i je li Izjava višestruke kompenzacije na iznos od 70.000,00 kn od 7. srpnja 2014. provedena u poslovnim knjigama tužitelja i tuženika pod 3. Ovdje valja navesti da je sud je istim raspravnim rješenjem od 22. siječnja 2021. odbio prijedlog tužitelja za provođenje financijskog vještačenja na okolnost može li se kompenzacijom stvoriti novi dužničko- vjerovnički odnos, obzirom da isto predstavlja pravno, a ne činjenično pitanje. Isto tako, odbijen je i prijedlog tužitelja za provođenje financijskog vještačenja na okolnost je li temeljem Ugovora o kupoprodaji motornog vozila od 1. srpnja 2014., zaključenog između tužitelja kao prodavatelja i tuženika 1. kao kupca, predmetno vozilo marke Mercedes, klasa S, godina proizvodnje 2003. isknjiženo iz imovine tužitelja, kao i prijedlog tužitelja za provođenje prometnog vještačenja na okolnost vrijednosti tog vozila na dan otvaranja stečajnog postupka, a sve to obzirom da je uređenim tužbenim zahtjevom od 21. listopada 2020. tužitelj odustao od tužbenog zahtjeva u dijelu kojim isti traži utvrđenje pobojnim navedenog ugovora o kupoprodaji motornog vozila.

22. U svom pisanom nalazu i mišljenju sudski vještak Ante Blažević naveo je da je, na temelju dokumentacije u spisu i dokumentacije koju mu je tužitelj dostavio za potrebe vještačenja, zaključio da je Ugovor o ustupu potraživanja od 4.7.2014. zaključen u vrijeme kada je tužitelj (cedent), prema očevidniku FINA-e o redoslijedu plaćanja, bio blokiran te da, u skladu s odredbama članka 26. i 27. Zakona o platnom prometu te članka 14. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, tužitelj s financijsko-računovodstvenog aspekta nije smio u vrijeme zaključivanja tog Ugovora obavljati bezgotovinska plaćanja, ali da isto tako, a u smislu odredbi članka 322. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje ZOO), zabrana obračunskog plaćanja se odnosi samo na blokiranog sudionika obračunskog plaćanja te se ugovor o cesiji može provesti pa da je onda to za vještaka primarno pravno pitanje. Nadalje, vještak je naveo i da konta potpisnika predmetne cesije od 4.7.2014. nisu mogla biti zatvarana u skladu s odredbama potpisanog Ugovora u ustupanju potraživanja, jer taj ugovor od 4.7.2014. s financijsko-računovodstvenog aspekta nije smio biti zaključen i jer dostavljena konto kartica tužitelja, konto 152 -Ana Baus -dane pozajmice pravnim i fizičkim osobama, nije formalno ni suštinski ispravna (jer tužitelj zbog blokade žiro računa nije mogao 4.7.2014. odobriti pozajmicu Ani Baus pa tako nije moglo ni postojati dugovanje cesionara-Ana Baus prema cedentu-tužitelju na isti dan). Nadalje, vještak je naveo i da je Izjava višestruke kompenzacija od 7.7.2014. na iznos od 70.000,00 kn provedena u poslovnim knjigama tužitelja i tuženika 3., makar je u vrijeme provođenje ove kompenzacije postojala blokada žiro računa tužitelja, zbog čega se s financijsko-računovodstvenog aspekta kompenzacija nije smjela provoditi. Na kraju, a u odnosu na Ugovor o kratkoročnoj pozajmici od 7.7.2014., zaključen između zajmodavca Tomislava Bausa i zajmoprimca Ane Baus, naveo je da isti nije proveden u poslovnim knjigama tužitelja, a niti da je trebao biti proveden, jer je riječ o ugovoru između dvije fizičke osobe. Taj ugovor da je kreiran, odnosno da je poslužio samo kako bi se mogla provesti (zatvoriti) Izjava o kompenzaciji od 7.7.2014.

23. Tužitelj nije imao primjedbi ni prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, navodeći da iz istog proizlazi osnovanost tužbenih zahtjeva. Tuženici su u očitovanju na nalaz i mišljenje vještaka, u podnesku od 23. rujna 2022., istakli da je iz priložene dokumentacije u spisu, kao i samog nalaza vještaka Blaževića, razvidno da je Ugovor o ustupu potraživanja od 4.7.2014. proveden u poslovnim knjigama tužitelja i da je za ustupljeno potraživanje tim ugovorom tuženiku 2. u iznosu od 70.000,00 kn, umanjeno potraživanje koje tuženik 1. ima prema tužitelju s naslova kupoprodajne cijene za pravo građenja, a isto tako da je zatvorena kompenzacijom i kupoprodajna cijena motornog vozila po računu broj 36/1/1 od 1.7.2014. Tuženici su istakli da kompenzacija u svojoj biti predstavlja način prestanka obveznopravnog odnosa, do kojeg dolazi kroz međusobno obračunavanje pa stoga da ista ne može biti zabranjena, a što da proizlazi iz članka 15. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, u kojem da se kompenzacija kao vrsta obračunskog plaćanja koja bi bila zabranjena, niti ne navodi.

24. Nakon provedenog dokaznog postupka, sukladno članku 8. ZPP-a, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je zaključio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

25. Pobijanje pravnih radnji stečajnog dužnika regulirano je odredbama članka 127. – 143. SZ-a.

26. U odredbama članka 141. SZ-a sadržane su procesnopravne pretpostavke pobijanja pravnih radnji, dok su odredbama članka 127. SZ-a propisane opće (materijalnopravne) pretpostavke pobijanja.

27. U konkretnom slučaju ostvarene su procesnopravne pretpostavke pobijanja. Naime, između stranaka nije sporno da je nad tužiteljem kao stečajnim dužnikom rješenjem Trgovačkog suda u Splitu broj St-159/2014 od 8. lipnja 2015. otvoren stečajni postupak, a koji stečajni postupak je pokrenut prijedlogom vjerovnika Victa d.o.o. Split od 24. siječnja 2014. Tužitelj je uz tužbu dostavio zaključak stečajnog suca poslovni broj St-159/2014 od 2. lipnja 2017., a kojim je stečajnoj upraviteljici tužitelja, između ostalog, točkom 1. tog zaključka dano odobrenje za podnošenje tužbe za pobijanje pravnih radnji iz uređenog tužbenog zahtjeva. Uzimajući u obzir da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 5. lipnja 2017., to je stoga tužba podnesena pravovremeno, unutar roka iz članka 141. stavak 2. SZ-a, te je ista podnesena od strane stečajna upraviteljice u ime tužitelja, kao stečajnog dužnika, a što je u skladu s odredbom članka 141. stavak 1. SZ-a.

28. U odnosu na opće pretpostavke pobijanja, navodi se da je odredbom članka 127. SZ-a propisano da pravne radnje poduzete prije otvaranja stečajnog postupka kojima se remeti ujednačeno namirenje vjerovnika (oštećenje vjerovnika), odnosno kojima se pojedini vjerovnici stavljaju u povoljniji položaj (pogodovanje vjerovnika), stečajni upravitelj u ime stečajnog dužnika i stečajni vjerovnici, mogu pobijati u skladu s odredbama Stečajnog zakona, s tim da je s pravnom radnjom izjednačeno i propuštanje.

29. Prema tome, iz navedene zakonske odredbe proizlazi da su opće pretpostavke za pobijanje pravnih radnji stečajnog dužnika sljedeće: 1. da je otvoren stečajni postupak, 2. da je stečajni dužnik prije otvaranja stečaja poduzeo pravnu radnju koja može biti predmet pobijanja, 3. da se tom radnjom vjerovnici stečajnog dužnika oštećuju ili da se neki od njih pogoduju i 4. da se krajnji rezultat pobijanja očituje u povećanju mogućnosti namirenja ukupnosti vjerovnika. Navedene četiri opće pretpostavke za pobijanje moraju se kumulativno ispuniti, da bi se nakon toga moglo valjano ocjenjivati postojanje koje od posebnih pretpostavki. Između pobijane pravne radnje i umanjenja imovine dužnika iz koje se mogu namiriti vjerovnici tužitelja mora postojati uzročna veza, koja bi postojala ukoliko bi namirenje ukupnosti stečajnih vjerovnika bilo uspješnije da pobijana radnja nije poduzeta.

30. U odnosu na sve tri radnje koje su predmet pobijanja u uređenom tužbenom zahtjevu tužitelja, ispunjena je prva opća pretpostavka, a to je da je otvoren stečajni postupak nad tužiteljem, kao stečajnim dužnikom. Međutim, po ocjeni ovog suda, ostale opće pretpostavke nisu ispunjene.

31. Prije svega, a u odnosu na Ugovor o kratkoročnoj pozajmici od 7. srpnja 2014. ističe se, a kao što je to već ranije navedeno, da se radi o ugovoru koji je sklopljen između tuženika 1. Tomislava Bausa, kao zajmodavca i tužene 2. Ane Baus, kao zajmoprimca i predmet kojeg ugovora je novčani zajam u iznosu od 70.000,00 kn. Dakle, tužitelj nije stranka tog ugovora te se stoga ne radi o pravnoj radnji stečajnog dužnika kojom se remeti ujednačeno namirenje vjerovnika ili kojom se pojedini vjerovnici stavljaju u povoljniji položaj. Samim time, ta pravna radnja ne može biti predmet pobijanja, jer se ne radi o radnji stečajnog dužnika poduzetoj prije otvaranja stečajnog postupka, a slijedom čega u odnosu na istu nije ispunjena druga opća pretpostavka za pobijanje. Uostalom, i sudski vještak u svom nalazu i mišljenju navodi da taj ugovor nije proveden u poslovnim knjigama tužitelja te da isti nije ni trebao biti proveden, jer se radi o ugovoru između dvije fizičke osobe.

32. Isto tako, ta druga opća pretpostavka nije ispunjena niti u odnosu na drugu pobijanu radnju i to Izjavu višestruke kompenzacije na iznos od 70.000,00 kn od 7. srpnja 2014. Naime, da bi ugovor o višestrukoj kompenzaciji bio valjano sklopljen istog moraju sklopiti - potpisati svi sudionici višestruke kompenzacije. Predmetna Izjava o višestrukoj kompenzaciji od 7. srpnja 2014., a što proizlazi iz iskaza tuženika 2. te je uostalom razvidno iz te same izjave, nije potpisana od strane Ane Baus, kao jednog od navedenih sudionika te kompenzacije pa se stoga ne radi o zatvorenoj višestrukoj kompenzaciji koja može proizvoditi valjane pravne učinke. Upravo stoga, navodi tuženika da ta Izjava višestruke kompenzacije nije uredno potpisana, nije nikada realizirana te da su sudionici iste od nje sporazumno odustali pa da stoga ista ne predstavlja radnju podobnu za pobijanje, ukazuju se osnovanim. S tim u svezi, potrebno je navesti i da je sudski vještak u svom nalazu i mišljenju naveo da bi ta Izjava bila provedena u poslovnim knjigama tužitelja i tuženika 3., a koji zaključak sudskog vještaka ovaj sud nije mogao prihvatiti kao osnovan, jer to ne proizlazi iz dokumentacije na temelju koje je vještak izradio svoje vještvo. Naime, vještak je naveo da je svoj nalaz i mišljenje utemeljio na dokumentaciji koja se nalazi u spisu i to prije svega izvadcima iz poslovnih knjiga tužitelja. Međutim, iz dostavljenih knjigovodstvenih kartica tužitelja, a koje se odnose na tuženika 3. i tuženika 1. (stranice 377-378 i 390-391 spisa) nije razvidno da bi s danom 4. srpnja 2014., odnosno nakon toga dana bila evidentirana predmetna Izjava o višestrukoj kompenzaciji na iznos od 70.000,00 kn pa se stoga ne može na nedvojben način zaključiti da bi ta izjava bila provedena u poslovnim knjigama tužitelja i tuženika 3., a to pogotovo uzimajući u obzir da tuženik 3. nije dostavio izvatke iz svojih poslovnih knjiga. Samim time, ne stoji niti zaključak vještaka da je Ugovor o kratkoročnoj pozajmici od 7. srpnja 2014. kreiran, odnosno da je poslužio samo kako bi se mogla provesti (zatvoriti) Izjava o kompenzaciji od 7. srpnja 2014.

33. U odnosu na treću radnju koja je predmet pobijanja i to Ugovor o ustupu potraživanja od 4. srpnja 2014., osim ispunjenja prve opće pretpostavke pobijanja, ispunjena je i druga pretpostavka iz članka 127. SZ-a, jer se radi o radnji stečajnog dužnika koja je poduzeta prije otvaranja stečajnog postupka. Međutim, preostale dvije opće pretpostavke u odnosu na taj ugovor nisu ispunjene.

34. Cilj pobijanja pravnih radnji stečajnog dužnika je što ravnomjernije i potpunije namirenje ukupnosti vjerovnika u skladu s pravilima o njihovom namirenju. Oštećenje vjerovnika pretpostavlja da je pravnom radnjom, ekonomski gledano, smanjena mogućnost namirenja stečajnih vjerovnika. Ukoliko se vjerovnici ne bi mogli bolje namiriti, i kad pobijana pravna radnja ne bi bila poduzeta, takva pravna radnja kojim se doista smanjuje imovina dužnika ne bi bila pobojna. Teret dokazivanja istih snosi pobijatelj, dakle u ovom predmetu tužitelj, a što tužitelj po ocjeni ovog suda nije uspio dokazati.

35. Predmetnim Ugovorom o ustupu potraživanja od 4. srpnja 2014. tužitelj je svoje dospjelo potraživanje u iznosu od 70.000,00 kn prema DM- drogerie markt d.o.o. Zagreb, kao cedentu, a koje se temelji na računu br. 29/1/1/14 ispostavljenom za zakup poslovnih prostora, ustupio tuženiku 2. Ani Baus te se cedent obvezao taj iznos uplatiti na račun Ane Baus. U svom nalazu i mišljenju sudski vještak Blažević, a u kojem dijelu ovaj sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka, utvrdio je da je predmetni ugovor sklopljen u vrijeme blokade žiro računa tužitelja, kada isti nije smio obavljati bezgotovinska plaćanja pa tako ni zaključiti predmetnu cesiju. Međutim, vještak je isto tako ispravno naveo da se zabrana obračunskog plaćanja odnosi samo na blokiranog sudionika te da se stoga ugovor o cesiji može provesti, a dovodeći isto u vezu s odredbama članka 322. st. 2. ZOO-a. Dakle, kako su odredbom članka 14. stavak 2. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima obračunska plaćanja izričito zabranjena samo jednoj strani, čiji je račun blokiran, takvo obračunsko plaćanje, u konkretnom slučaju cesijom, nije ništetno, već je ugovor valjan. Tuženik 1. je tijekom postupka istakao da ima tražbinu prema tužitelju s osnova prava građenja te da je to svoje potraživanje prema tužitelju umanjio za iznos tražbine koju je tužitelj ustupio Ani Baus pa da se stoga radi o tražbini tužitelja koja je u isto vrijeme za ekvivalent imala primljenu protučinidbu u tom istom iznosu od strane vjerovnika Tomislava Bausa. Iz spisu priloženih izvadaka iz poslovnih knjiga tužitelja i to knjigovodstvenih kartica za Anu Baus i Tomislava Bausa te temeljnice 63 (stranice 376 i 389-391 spisa) razvidno je da su takva knjiženja doista i provedena u poslovnim knjigama tužitelja te da je stanje dugovanja i potraživanja tužitelja i tuženika 2. jednako 0,00 kn. Dakle, proizlazi da po tom ugovoru do umanjenja imovine tužitelja nije ni došlo.

36. Pored navedenog, a vezano za ispunjenje četvrte opće pretpostavke pobijanja, ističe se i da tužitelj tijekom ovog postupka, osim u tužbi navedenog iznosa utvrđenih tražbina stečajnih vjerovnika u stečajnom postupku, nije naveo podatke o stanju stečajne mase, troškovima stečajnog postupka ni ostalim obvezama stečajne mase, a niti se isto može utvrditi iz dokaza koji su na prijedlog tužitelja izvedeni. Tužitelj je na ročištu od 11. rujna 2020. naveo kako u odnosu na uvid u stečajni spis broj St-159/2014 predlaže izvršiti uvid u podnesak stečajne upraviteljice od 17.5.2017. te kako je taj podnesak dostatan za utvrđenje činjenica zbog kojih je predlagao izvršiti uvid u taj stečajni spis. Međutim, iz tog podneska stečajne upraviteljice od 17.5.2017. (stranice 178-295) nije moguće utvrditi naprijed navedeno, jer se u tom podnesku podaci o stanju stečajne mase i obvezama stečajne mase niti ne navode. Isto se ne može utvrditi ni iz preslike dijela spisa ovog suda poslovni broj Povrv-290/2017 koje je tužitelj dostavio uz podnesak od 11.9.2020., pri čemu se napominje da tužitelj uopće nije naveo koje bi se to relevantne činjenice za ovaj postupak mogle odnosno trebale utvrditi iz tih isprava. Stoga se ne može izvesti zaključak da je navedenom pravnom radnjom, ekonomski gledano, smanjena mogućnost namirenja stečajnih vjerovnika, a slijedom čega niti navedeni Ugovor o ustupu potraživanja od 4. srpnja 2014. ne bi bio pobojan.

37. Slijedom naprijed navedenog, a kako dakle tužitelj nije dokazao, odnosno tijekom postupka nije utvrđeno, da bi u odnosu na pravne radnje koje su predmet pobijanja u ovom postupku bile kumulativno ispunjene opće pretpostavke za pobijanje istih, dakle da se radi o pobojnim radnjama u smislu odredbi članka 127. SZ-a, to je stoga uređeni tužbeni zahtjev tužitelja, kao i alternativni zahtjev u odnosu na točku 4. tužbenog zahtjeva, trebalo odbiti kao neosnovane, a radi čega je i odlučeno kao u točkama I. i II. izreke ove presude.

38. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, dalje OT), a sve obzirom na u tužbi označenu vrijednost predmeta spora od 201.000,00 kn. Budući da je tužitelj izgubio ovu parnicu, isti je dužan naknaditi tuženicima opravdane troškove koji su im bili potrebni za vođenje ovog postupka. Prema vrijednosti predmeta spora, a sukladno Tbr. 7. t. 1. OT-a, puna nagrada u ovom predmetu iznosi 250 bodova. S obzirom da su svi tuženici zastupani po istom odvjetniku kao punomoćniku, to sukladno Tbr. 36. t. 1. OT-a tu punu nagradu treba uvećati za 20% (za drugog i trećeg tuženika po 10%) pa stoga puna nagrada za tuženike iznosi 300 bodova.

39. Tuženicima su kao osnovani priznati troškovi za sastav odgovora na tužbu te sastav obrazloženih podnesaka od 28.8.2020. i 23.9.2022. u visini od po 300 bodova za svaki od tih podnesaka, sukladno Tbr. 8. t. 1. OT-a, zatim za zastupanje na ročištima od 14.7.2020. i 11.9.2020. u visini od po 300 bodova za svako od tih ročišta, sukladno Tbr. 9. t. 1. OT-a, za zastupanje na ročištima od 10.4.2019., 12.6.2020. i 22.1.2021. u visini od po 150 bodova za svako od tih ročišta, sukladno Tbr. 9. t. 2. OT-a, kao i za zastupanje na ročištima od 16.10.2020. i 13.11.2020. u visini od po 50 bodova za svako od tih ročišta, sukladno Tbr. 9. t. 5. OT-a. Dakle, tuženicima su priznati troškovi u ukupnoj visini od 2050 bodova, što pomnoženo s po tuženicima zatraženoj vrijednosti 1 boda od 10,00 kn iznosi ukupno 20.500,00 kn, a na koji iznos je trebalo priznati i pripadajući PDV po stopi od 25 % u iznosu od 5.125,00 kn, sukladno Tbr. 42. OT-a.

40. Tuženicima nisu kao osnovani priznati više zatraženi troškovi za sastav odgovora na tužbu u visini od 250 bodova, kao i za sastav obrazloženih podnesaka od 28.8.2020. i 23.9.2022. te za zastupanje na ročištima od 14.7.2020. i 11.9.2020. u visini od po 300 bodova za svaki od tih podnesaka i ročišta, jer se radi o više zatraženim troškovima koji tuženike ne pripadaju u smslu odredbi Tbr. 8. t. 1. OT-a i Tbr. 9. t. 1. OT-a uvezi s Tbr. 7. t. 1. OT-a i Tbr. 36- OT-a. Nadalje, nisu im priznati ni više zatraženi troškovi za zastupanje na ročištima od 10.4.2019., 12.6.2020. i 22.1.2021. u visini od po 450 bodova za svako od tih ročišta, jer se radi o ročištima na kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima te su stranke na istima ostale kod do tada već iznesenih navoda pa stoga tuženicima za ta ročišta pripada naknada troška sukladno Tbr. 9. t. 2. OT-a (50%), odnosno u visini od po 150 bodova koliko im je i priznato, a ne po 600 bodova koliko je zatraženo. Isto tako, nisu im priznati ni više zatraženi troškovi za zastupanje na ročištima od od 16.10.2020. i 13.11.2020. u visini od po 550 bodova za svako od tih ročišta, jer su ta ročišta odgođena prije početka raspravljanja pa stoga za ista tuženicima pripada naknada troška po Tbr. 9. t. 5. OT- a, odnosno po 50 bodova koliko im je i priznato. Na kraju, nije priznat ni zatraženi trošak za sastav podneska tuženika 3. u visini od 500 bodova, jer u zahtjevu za naknadu troška nije navedeno o kojem se to točno podnesku (od kojeg datuma) radi, a tuženicima nije priznat ni zatraženi trošak za ročište za objavu u visini od 300 bodova, budući da za tuženike na to ročište nije nitko pristupio. Na tako nepriznati trošak u ukupnoj visini od 4700 bodova, odnosno u iznosu od 47.000,00 kn, tuženike ne pripada ni obračunati PDV u iznosu od 11.750,00 kn.

41. Slijedom navedenog, tuženicima su kao osnovani priznati troškovi parničnog postupka u ukupnom iznosu od 25.625,00 kn, a što preračunato po fiksnom tečaju konverzije (1 euro = 7,53450 kuna) iznosi 3.401,02 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude i rješenja do isplate, dok je njihov zahtjev za naknadu više zatraženih troškova postupka u ukupnom iznosu od 58.750,00 kn, a što preračunato po fiksnom tečaju konverzije iznosi 7.797,46 EUR, trebalo odbiti kao neosnovan, pa je stoga o troškovima parničnog postupka odlučeno kao u točkama II. i III. Izreke rješenja.

42. Sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22) novčani iznosi navedeni u izreci ove presude i rješenja iskazani su dvojno, u eurima i u kunama, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz tog Zakona (1 euro = 7,53450 kuna).

U Splitu 4. travnja 2023.

Sudac

Paško Bačić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od osam dana od dana dostave ove presude i rješenja.

Dna:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženicima 1., 2. i 3. po punomoćniku

- u spis

Broj zapisa: 9-30857-1e55c

Kontrolni broj: 0bbbc-b5b2d-f9407

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=PAŠKO BAČIĆ, L=SPLIT, O=TRGOVAČKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.