Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 34 Gž-3511/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužitelja K. V. /OIB:…/ iz T., koga zastupa G. M., odvjetnik u Đ., protiv tuženice Republike Hrvatske /OIB:…/, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u O., Stalna služba u Đ., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-290/2021-11 od 6. srpnja 2022., u sjednici održanoj 4. travnja 2023.,
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-290/2021-11 od 6. srpnja 2022. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužitelj vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. 848 k.o. T. i to k. č. br. 1745/2 Oranica B., površine 2 jutra i 546 čhv (13473 m2) i trpljenje upis prava vlasništva tužitelja na nekretnini u zemljišnim knjigama (stavak I. izreke) i naloženo tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 1.500,00 kn (stavak II. izreke).
2. Protiv presude žali se tužitelj iz razloga određenih člankom 353. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., u daljnjem tekstu: ZPP-a).
2.1. Tužitelj predlaže ukidanje prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i vraćanje premeta na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a na koju sadržajno ukazuje tužitelj, a niti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP- a).
6. Međutim, činjenično stanje nije pravilno utvrđeno, a što je posljedica djelomično pogrešnog pravnog pristupa u rješavanju predmetnog spora, na što se opravdano žali tužitelj. Donošenjem pobijane presude prvostupanjski je sud ispustio iz vida da se o relevantnosti određene činjenice ne zaključuje na temelju rezultata raspravljanja o njezinom postojanju, već na temelju pravilno izabrane i primijenjene pravne norme na konkretan odnos stranaka.
7. Predmet spora je zahtjev na utvrđenje stečenog prava vlasništva dosjelošću na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. 848 k.o. T. i to k. č. br. 1745/2 Oranica B., površine 2 jutra i 546 čhv (13473 m2) i trpljenje upis prava vlasništva tužitelja na nekretnini u zemljišnim knjigama.
8. U skladu sa pravilima o dosjelosti (originarnom načinu stjecanja vlasništva na tuđoj stvari), kojima je svrha uklanjanje trajnog nesklad između posjeda i vlasništva, uspostavljanje pravnog stanja i dopuna zaštiti pravnog prometa, među kojima su i
Općeg građanskog pravila o izvanrednoj dospjelosti (pravno pravilo iz § 1472.
zakona /Allgemeines bürgerliches Gesetzbuch/, članak 28. stavak 4. i 5. u vezi s člankom 21. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima /Narodne novine, broj: 53/1991./, članak 159. stavak 4. u vezi s člankom 129. stavkom 1. i članka 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima /Narodne novine, broj: 81/2015. - pročišćeni tekst, 94/2017. - ispravak, u daljnjem tekstu: ZVDSP-a/), u kontinuitetu (uz neznatna odstupanja koja nisu relevantna za predmetni spor),
- samostalni posjednik nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske, županije, jedinice lokalne samouprave i jedinice područne /regionalne/ samouprave, stječe dosjelošću vlasništvo pošto njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten, samostalan posjed neprekidno traje četrdeset godina s tim da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni, i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici (članak 160. stavak 2. ZVDSP-a),
- u trenutku ispunjenja pretpostavki (članak 129. stavak 1. ZVDSP-a).
9. S obzirom na navedeno za sada ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da se nisu ispunile opće i posebne pretpostavke stečenog prava vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću jer da je tužitelj ne obrađuje i da zna da nekretnina nije njegovo vlasništvo.
10. Naime, za razrješenje predmetnog spora vezano za opće i posebne pretpostavke stjecanja vlasništva na nekretnini dugotrajnim posjedom nije bilo potrebno utvrđivati naslov tužitelja ili njegovih pravnih prednika, već njihov miran posjed s uočljivom voljom držanja nekretnine kao svoje i ponašanja kao vlasnika kroz čitavo vrijeme potrebno za dosjelost (je su li se, a ako jesu kada ispunile opće i posebne pretpostavka stečenog prava vlasništva na temelju zakona /dosjelosti/ na predmetnoj nekretnini za prednike tužitelja /djeda i oca/, odnosno je su li prednici tužitelja neprekidno kroz vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva po pravilima o izvanrednoj dosjelosti imali miran posjed predmetne nekretnine s uočljivom voljom držanja kao svoje i je su li se kroz čitavo vrijeme potrebno za dosjelost ponašali kao vlasnici nekretnine).
10.1. Nadalje, pod pretpostavkom očigledne manifestacije vlasničkopravnih ovlaštenja kroz zakonom određeno vrijeme za stjecanja vlasništva na nekretnini dosjelosti sama okolnost što su prednici tuženice i tuženica bili upisani u zemljišnim knjigama kao vlasnik, ne čini posjed tužitelja i njegovih prednika nesavjesnim (nepoštenim), ukoliko su osnovano vjerovali da su vlasnici, odnosno da im se propust da izvrše uvid u zemljišne knjige ili saznanje da se ne mogu upisati u zemljišne knjige i da zbog toga smatraju da nisu vlasnici, ne može stavljati na teret, u smislu da im nije moglo ostati nepoznato da je nekretnina bila upisana kao Općenarodna imovina, a kasnije kao vlasništvo tuženice.
11. U prilog pogrešnom shvaćanju tuženice iskazanom u odgovoru na tužbu da se u vrijeme dosjelosti ne uračunava posjedovanje nekretnine do 8. listopada 1991. jer da je nekretnina na taj dan bila upisana u zemljišnim knjigama kao društveno vlasništvo, skreće se pozornost na pravno shvaćanje iskazano u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-291/2014-2 od 17. travnja 2018. i ponovljeno u više odluka, među ostalim i u odluci broj Rev- 2177/2017-2 od 1. rujna 2020. koje glasi:
"Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.
Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“
12. Iz navedenih je razloga ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (članak 370. ZPP-a). Odluka o troškovima postupak je ukinuta iz razloga što dužnost naknade istih zavisi od konačne odluke o glavnom tužbenom zahtjevu.
13. Prvostupanjski će sud u zakonitom nastavku postupka, imajući u vidu naprijed navedeno, utvrditi odlučne činjenice, ponovo odlučiti o tužbenom zahtjevu i za svoju odluku će dati jasne razloge u skladu sa pravilno izabranim i primijenjenim materijalnim pravom na konkretan odnos stranaka.
U Zagrebu 4. travnja 2023.
Predsjednica Vijeća:
Nika Grospić Ivasović, v.r.
