Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Posl. br. 33 Gž-3951/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. S. iz V., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima M. T. i S. T., odvjetnicima u V., protiv tuženika G. o. d.d., Z., OIB: …, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj Pn-9/2022-36 od 6. lipnja 2022., dana 4. travnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj Pn-9/2022-36 od 6. lipnja 2022. u dijelu pobijane točke I. izreke, kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 6.000,00 kn/796,33 eur sa zateznom kamatom od 1. prosinca 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II Preinačava se navedena presuda u dijelu točke I. izreke, kojim odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 1.500,00 kn/199,08 eur sa zateznim kamatama, te se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.500,00 kn/199,08 eur, sa kamatama po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima propisanim za druge odnose (koji nisu trgovački), tekućim od 1. prosinca 2015. do isplate, u roku od 8 dana.

III Preinačava se odluka o troškovima postupka iz točke II. Izreke te se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od1.992,03 kn/ 264,38 eur, sa kamatama po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima propisanim za druge odnose (koji nisu trgovački) tekućim od 4. travnja 2023. do isplate, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Citiranom prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja M. S. u cijelosti koji glasi:

" Nalaže se tuženiku G. o. d.d. da tužitelju M. S. plati iznos od 7.500,00 kn zajedno sa zateznom kamatom od 1. prosinca 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim

društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana. "

II. Odbija se zahtjev tužitelja M. S. za naknadu parničnog troška.

III. Odbija se zahtjev tuženika G. o. d.d. za naknadu parničnog troška."

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači a tužitelju dosude troškovi parničnog postupka.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Drugostupanjski je sud ispitao pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 365. ZPP te je, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona, a sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP, utvrdio da navedene povrede nisu počinjene, niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11., ali je materijalno pravo pogrešno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 1.500,00 kn/199,08 eur.

6. U predmetnom postupku tužitelj traži naknadu štete iz štetnog događaja od 4. lipnja 2015. kada je njegovo vozilo marke Audi A4 reg. Oznake VŽ 777-LO godina proizvodnje 2011 ukradeno u B.

7. U ovoj fazi postupka nije sporan štetni događaj, pasivna legitimacija niti odgovornost, ali je i dalje sporan opseg štete.

8. Tužitelj je dana 9.6.2015. istome podnio prijavu-odštetni zahtjev nakon čega je tuženik privremeno otklonio njegov zahtjev, a nakon što mu je on predao prometnu dozvolu, tri originalna ključa, original potvrdu MUP-a i policu, tuženik je svojim dopisom od 12.8.2015. ovu štetu obračunao kao totalnu te mu je ponudio iznos od 122.400,00 kn, ali mu je taj iznos isplatio tek 28.8.2015. s time da mu je on uputio prigovor na ponuđeni iznos totalne štete te zatražio i isplatu naknade troškova korištenja zamjenskog vozila u poslovne svrhe zbog nepoštovanja roka od 14 dana sukladno Općim uvjetima kasko osiguranja. Međutim, tuženik je njegov prigovor odbio kao neosnovan nakon čega je tužitelj pokrenuo postupak osiguranja dokaza smatrajući da je to bio primoran učiniti zato što je tuženik nesporni dio štete na vozilu utvrdio u nerealnom iznosu te zato što je tuženik odbio njegov prigovor.

9. Kako je u postupku radi osiguranja dokaza koji se je vodio pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu pod br. R1-269/15 provedenim prometnim vještačenjem utvrđeno da je vrijednost ovoga vozila na dan otuđenja iznosila 129.659,35 kn, to tužitelj u predmetnom postupku potražuje na ime razlike vrijednosti vozila iznos od 7.259,35 kn sa zateznom kamatom od podnošenja odštetnog zahtjeva tj. od 10.6.2015. do isplate, a potražuje i trošak postupka osiguranja dokaza u iznosu od 9.750,00 kn sa zateznom kamatom od 25.10.2018. do isplate, dok s osnova obračunate zatezne kamate na isplaćeni iznos osigurnine za razdoblje od 10.7.2015. do 28.8.2015. tj. od prvog slijedećeg dana nakon proteka roka od 30 dana od dana podnošenja prijave štete do isplate toga iznosa, potražuje iznos od 1.622,32 kn sa zateznom kamatom od 25.10.2018. do isplate, a s osnova naknade troškova korištenja zamjenskog vozila zbog nepoštivanja zakonskog roka za isplatu osigurnine potražuje iznos od 7.500,00 kn sa zateznom kamatom od 1.12.2015. do isplate navodeći da zbog neisplate osigurnine na vrijeme nije imao sredstava za kupnju vozila koje mu je nužno potrebno tako da je bio primoran unajmiti zamjensko vozilo koje je koristio ukupno 25 dana kako to proizlazi iz računa društva S. d.o.o. kojeg je podmirio dana 30.11.2015. pri čemu u podnesku od 27.5.2019. (list 103 i 104) navodi da ovaj iznos potražuje temeljem odredbe čl. 943. st. 4. Zakona o obveznim odnosima kao naknadu štete zbog neispunjenja obveze tuženika u zakonskim rokovima.

10. Budući da je presudom prvostupanjskog suda poslovni broj Pn-2851/18-25 od 27.9.2019. tužitelju dosuđeno:

-na ime razlike u vrijednosti vozila 7.015,26 kn sa zateznom kamatom od 29.7.2015. te

-na ime obračunate zatezne kamate na iznos osigurnine od 122.400,00 kn- 737,02 kn sa zateznom kamatom od 26.10.2018.

dok je navedenom presudom odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja i to:

-na ime razlike u vrijednosti vozila u iznosu od 244,09 kn,

-na ime obračunate zatezne kamate na iznos osigurnine od 122.400,00 kn – 885,30 kn,

-na ime troškova u postupku osiguranja dokaza u iznosu od 9.750,00 kn te

-na ime naknade štete zbog najma vozila u iznosu od 7.500,00 kn, te kako je presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 4373/2019-3 od 10.12.2021. navedena presuda preinačena na način da je tužitelju dosuđeno:

-na ime obračunate zatezne kamate na iznos osigurnine od 122.400,00 kn, pored već dosuđenih 737,02 kn sa zateznom kamatom od 26.10.2018., i daljnjih 855,32 kn sa zateznom kamatom od 26.10.2018. (iako bi pravilno bilo da mu je dosuđeno daljnjih 885,30 kn, kao što to proizlazi iz obračuna zateznih kamata priloženog uz tužbu – stranica 28) te

-zatezne kamate na iznos od 7.015,26 kn od 10.6.2015. do 28.7.2015., dok je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4373/2019-3 od 10.12.2021. navedena presuda ukinuta samo u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 7.500,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, a koji iznos tužitelj potražuje na ime naknade štete zbog najma vozila, te pod IV. izreke u kojoj je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška, to je predmet ovog ponovljenog postupka samo zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 7.500,00 kn na koji iznos tužitelj potražuje zatezne kamate od 1.12.2015. do isplate, kao i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

11. Budući da je uvidom u dokumentaciju koju je tužitelj dostavio uz tužbu utvrđeno da je tuženik obaviješten o osiguranom slučaju dana 9.6.2015. jer to sam potvrđuje u svom dopisu od 11.6.2015. (stranica 7) te nije sporno da je tuženik tužitelju isplatio iznos nesporne osigurnine tek 28.8.2015., dakle, izvan rokova određenih citiranim kogentnim odredbama Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, dalje: ZOO), to bi tužitelj od tuženika temeljem odredbe čl. 943. st. 4. ZOO-a imao pravo potraživati naknadu štete zbog neispunjenja obveze u zakonskim rokovima, a koja mu je eventualno nastala zbog najma zamjenskog vozila.

12. Prvostupanjski sud je ovakav zahtjev tužitelja za naknadu štete u zatraženom iznosu od 7.500,00 kn zajedno sa zatraženom zateznom kamatom odbio u cijelosti, pozivom na čl. 221. a ZPP, odnosno primjenom pravila o teretu dokazivanja jer samo na temelju dokumentacije koju je tužitelj dostavio uz tužbu smatra da nije mogao sa sigurnošću utvrditi da mu je takva šteta uopće nastala odnosno da mu je takvo zamjensko vozilo bilo nužno potrebno tako da je bio primoran unajmiti zamjensko vozilo koje je koristio ukupno 25 dana, kako to proizlazi iz računa društva S. d.o.o. kojeg je podmirio dana 30.11.2015. (stranica 29), a sve zato što zbog neisplate osigurnine na vrijeme nije imao sredstava za kupnju vozila, osim što u prigovoru (stranica 11), kojim se očituje na ponudu tuženika od 12.8.2015., navodi da mu je takvo zamjensko vozilo potrebno u poslovne svrhe.

Pri tome se navodi da sud temeljem odredbe čl. 299. st. 3. ZPP-a nije uzeo u obzir dokumentaciju koju je tužitelj dostavio tek uz podnesak od 13.4.2022. (stranica 143-159) radi dokazivanja svrhe i nužnosti korištenja zamjenskog vozila u predmetnom razdoblju niti je na te okolnosti saslušao tužitelja kao stranku, a sve iz razloga što je tužitelj sve ove dokaze, dakle, predložio tek tijekom glavne rasprave ne dokazujući da ih bez svoje krivnje nije mogao iznijeti prije zaključenja prethodnog postupka.

13. U predmetnom postupku tuženik je u odgovoru na žalbu osporio ovaj oblik štete navodeći da je isključen sukladno uvjetima kaska čl. 29., prema kojima osiguratelj nije u obvezi nadoknaditi troškove zamjenskog vozila.

14. Prvostupanjski sud je prihvatio takav prigovor, te je u prethodno citiranoj ukidnoj odluci ovog suda obrazloženo, da zbog pogrešnog pravnog pristupa da je takvo potraživanje isključeno prema čl. 29. Uvjeta za kasko osiguranje, sud nije utvrđivao eventualnu štetu zbog povrede ugovorne odnosno zakonske obveze. Ovaj sud je izrazio stajalište da tužitelj ima pravo na naknadu štete nastale zbog isplate nespornog dijela osigurnine izvan roka na temelju čl. 943. st. 4. ZOO, dok je na tužitelju teret dokaza nastanka štete, radi čega se za sada ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao da mu je trošak korištenja zamjenskog vozila bio nužan niti koja je svrha korištenja istoga.

15. Nakon primitka odluke ovog suda Gž-4373/2019., tužitelj je dodatno pojasnio svoju tražbinu (da se osigurani slučaj nije dogodio, i dalje bi raspolagao vozilom, a zbog neispunjenja obveze isplate naknade nespornog dijela štete u roku, nije imao sredstva za kupnju novog vozila, koje mu je bilo nužno za obavljanje posla) te je priložio potvrdu tvrtke kod koje je bio zaposlen o putovanjima radi obavljanja posla, između ostalog i u spornom razdoblju, za koja je nesporno unajmio zamjensko vozilo, za iznos od 7.500,00 kn.

16. U situaciji, kada tuženik nije osporio navode tužitelja da mu je radi obavljanja posla bilo nužno zamjensko vozilo, već se pozvao samo na svoje Uvjete za kasko osiguranje, te je tužitelj neposredno nakon ukidne odluke ovog suda, kojom se upućuje na potrebu dokazivanja tog oblika štete, dostavio dokaze o istom, po mišljenju ovog suda takav dokaz nije dostavljen izvan rokova iz čl. 299. st. 1. ZPP. Razlog ukidanja odluke prvostupanjskog suda u tom dijelu je pogrešan pravni stav, pa predmet nije vraćen u fazu prethodnog postupka, ali s obzirom na uputu da je tužitelj dužan dokazati nastanak štete, opravdano je prihvatiti i one dokaze koje je nakon toga tužitelj priložio. Tužitelj je naime već uz tužbu dostavio račun za trošak zamjenskog vozila, a s obzirom na uputu ovog suda, da je potrebno dokazati nužnost i svrhu tog troška, dostavio je i potvrdu društva A. Z. d.o.o. čiji je bio zaposlenik u spornom razdoblju da mu je za obavljanje poslova nužno bilo posjedovanje osobnog automobila, te presliku knjige punih naloga tog poslodavca za razdoblje korištenja zamjenskog vozila, kao i onih za razdoblje prije štetnog događaja, kao dokaz da je vozilo koje je predmet štetnog događaja koristio u poslovne svrhe.

17. Iz priloženih isprava proizlazi da je tužitelj u razdoblju od dana prijave štete do dana isplate nespornog dijela štete obavio pet službenih putovanja dok su ostala obavljena ranije, odnosno na dan samog štetnog događaja (kada je tužitelj u B. otputovao vlastitim vozilom).

18. Iz računa S. d.o.o. od 10.9.2015. proizlazi da je najam osobnog vozila obavljen od 12-13.7.2015., na 2 dana, što proizlazi iz putnog naloga na l. 156 spisa, zatim 6- 10.8.2015. pet dana, dok iz putnog naloga na l. 157 proizlazi da je putovanje bilo 6- 7. kolovoza, dakle 2 dana, 12-13.8.2015., a prema putnom nalogu (l. 159 spisa) 11.8.2015., dok za najam od 14-17.8. i 20-31.8.2015. nema putnog naloga. Iz istog bi proizlazilo da je tužitelj dokazao najam vozila u poslovne svrhe, na što se poziva u tužbenom zahtjevu, u trajanju od pet dana, dok za ostala obračunata razdoblja nije priložio dokaze da bi putovao radi posla. Sud je naime vezan činjeničnim historijatom tužbe te može uzeti u obzir one navode i dokaze koji se odnose na poslovna putovanja, za koja tužitelj tvrdi da ih je morao obavljati automobilom, te za koje je dokazao da ih je u spornom razdoblju obavio. S obzirom na označenu cijenu dana od 240,00 kn/31,85 eur, zahtjev bi bio osnovan u iznosu od 1.200,00 kn/159,26 eur te PDV od 25% odnosno ukupno 1.500,00 kn/199,08 eur. U preostalom dijelu zahtjev nije osnovan jer je, kako je navedeno, samo za ta putovanja, unutar spornog razdoblja, dokazano da su obavljena radi posla tužitelja, a preostali putni nalozi odnose se na razdoblje prije, odnosno nakon toga.

19. Odluka o kamatama donesena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO, a iste, budući da je riječ o novčanoj imovinskoj šteti, koja je nastala plaćanjem računa 30. studenoga 2015., teku od 1. prosinca 2015.

20. S obzirom na to, da je djelomično preinačena odluka o glavnoj stvari, preinačena je i odluka o troškovima parnice.

21. Tužitelju je od ukupno zatraženih 26.131,67 kn/3.469,26 eur, dosuđeno ukupno 10.107,60 kn/1.341,50 eur, pa njegov kvantitativni uspjeh u sporu iznosi 38%, dok je kvalitativni uspjeh, s obzirom na dokazane tri pravne osnove, 75%, što čini prosječni uspjeh od 56,5%. Od navedenog treba oduzeti omjer uspjeha tuženika u sporu od 43,5% radi čega omjer uspjeha tužitelja iznosi 13%.

Zato je tužitelju trebalo dosuditi trošak parnice u tom omjeru, a isti se odnosi na sastav tužbe, četiri obrazložena podneska (9.1.2019., 27.3.2019., 22.5.2019., 13.4.2022), zastupanje na tri ročišta (14.1.2019., 5.9.2019., 21.4.2021.) dok na ročišta za objavu presude tužitelj nije pristupio, što ukupno iznosi, uključujući PDV od 25%, uz troškove sastava dviju žalbi, 12.734,37 kn/1.690,14 eur, te troškove sudskih pristojbi, koje su plaćene u iznosu od 2.589,00 kn/343,75 eur. Ukupni troškovi tužitelja tako iznose 15.323,37 kn/ 2.033,76 eur. S obzirom na uspjeh tužitelja u sporu od 13% istom je dosuđeno 1.992,03 kn/ 264,38 eur, sa kamatama od donošenja ove odluke, na temelju članka 151. st. 3. ZPP.

22. Na temelju čl. 368. st. 1. i čl. 373. a st. 1. toč. 2. ZPP, te u odnosu na troškove žalbenog postupka, na temelju čl. 166. st. 1. i 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 4. travnja 2023.

Sudac:

Gordana Bošković Majerović, v.r.