Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 80 Gž-4088/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur kao predsjednice vijeća, Gabriele Topić Kordej kao sutkinje izvjestiteljice i Suzane Radaković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice mlt. E. M. iz O., OIB:…, zastupana po majci i z.z. Lj. M., svi zastupani po N. K. D., odvjetnici iz O., protiv tuženika Š. o. d.o.o. O., OIB:…, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pn-216/20-20 od 22. rujna 2022., dana 4. travnja 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pn-216/20-20 od 22. rujna 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu nematerijalne štete u visini 12.000,00 kn/1562,67 eura[1] sa zateznom kamatom od 15. siječnja 2020. do isplate; pod točkom II. izreke i pod točkom III. izreke.

Preinačuje se presuda pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate od 15. siječnja 2019. do 14. siječnja 2020. tako da se u tom dijelu zahtjev tužiteljice odbija.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je, pod točkom I. izreke, prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete u iznosu od 12.000,00 kn sa zateznom kamatom od 15. siječnja 2019. do isplate

Pod točkom II. izreke je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete u visini od 1.440,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom od 22. rujna 2022. do isplate.

Pod točkom III. izreke je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška.

Pod točkom IV. izreke je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu.

2. Protiv navedene presude sadržajno u dijelu u kojem nije uspio u sporu, dakle protiv točke I., II. i III. izreke, žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbenog postupka.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud sukladno čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, osim u dijelu odluke o tijeku zatezne kamate od 15. siječnja 2019. do isplate na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete.

5. Predmet spora je naknada štete iz štetnog događaja od 2. prosinca 2019. u kojem je tužiteljica ozlijeđena za vrijeme treninga plivanja u bazenu tuženika.

6. Tuženik osporava pasivnu legitimaciju tvrdeći da je tužiteljica zadobila ozljedu za vrijeme treninga P. k. O. Ž. čija je članica te smatra da odgovornost za nastanak štetnog događaja snosi taj klub kao organizator treninga te da je odgovornost trebalo utvrđivati temeljem odredbe čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO). Također tvrdi da iako nije sporno da je tužiteljica ozlijeđena u bazenu za vrijeme treninga, da nije točno utvrđen mehanizam nastanka ozljede, odnosno je li do ozljede došlo zbog oštećenja na keramičkim pločicama ili zbog oštrih rubova na metalnim ljestvama. Na kraju se ističe da tuženik odgovara po principu subjektivne odgovornosti.

7. Neosnovano tuženik prigovora svojoj pasivnoj legitimaciji. Navedeno iz razloga jer je tuženik vlasnik bazena u kojem je tužiteljica ozlijeđena pa je time pasivno legitimiran za podnošenje tužbe za naknadu štete. Pri tome valja reći da se ne može prihvatiti mišljenje tuženika da je za štetu pasivno legitimiran i odgovoran P. k. kao organizator treninga. Naime, prema odredbi čl. 1081. ZOO organizator priredbi kao organizator okupljanja većeg broja ljudi u zatvorenom ili otvorenom prostoru odgovara za štetu nastalu tjelesnom ozljedom ili smrću koju netko pretrpi zbog izvanrednih okolnosti kao npr. neuobičajeno gibanje masa, opći nered i sl. U konkretnom predmetu radi se o treningu plivanja, a ne o organizaciji okupljanja većeg broja ljudi niti bi se ozljeđivanje tužiteljice zbog oštećenja unutrašnjosti bazena mogla podvesti pod izvanrednu okolnost koju propisuje navedena odredba. P. k. za koji je trenirala tužiteljica bi mogao biti pasivno legitimiran i odgovoran u slučaju da je do štete došlo zbog propusta u radu i djelovanju toga kluba, ali nikakvi propusti na strani plivačkog kluba tijekom prvostupanjskog postupka nisu utvrđeni kao što nije utvrđeno da bi oslabljeni imunitet tužiteljice bio u bilo kakvoj uzročnoj vezi s njezinim ozljeđivanjem.

8. Šteta koja je predmet tužbenog zahtjeva nastala je kao posljedica udarca stopala tužiteljice na oštri dio unutarnjeg dijela bazena tuženika. Naime, iz iskaza svih svjedoka proizlazi da je tužiteljica iz bazena izašla s ozlijeđenim stopalom koje je obilno krvarilo uslijed čega je tužiteljica odvezena od strane Hitne pomoći u bolnicu. U okolnostima u kojima je nesporno da je tužiteljica zadobila razderotinu stopala za vrijeme plivanja u bazenu, je sasvim neodlučan mehanizam nastanka nezgode odnosno je li se tužiteljica ozlijedila na oštrom rubu oštećenih keramičkih pločica kojima je bazen obložen ili na oštrom rubu metalnih ljestvi.

9. Nadalje, tužiteljica je zadobila ozljedu zbog oštećenja unutar bazena. Zakon o obveznim odnosima ne određuje što se smatra opasnom stvari. Kad Zakon govori o opasnoj stvari (za razliku od onih koje to nisu) i propisuje pooštrenu odgovornost za štetu nastalu u vezi s njima (po objektivnom načelu), on ima na umu takve stvari koje po svojoj namjeni, osobinama, položaju, mjestu i načinu uporabe ili na drugi način predstavljaju povećanu opasnost štete za okolinu, pa ih zbog toga valja nadzirati povećanom pozornošću. Prema tome, što se smatra opasnom stvari, određuje se u svakom slučaju posebno s obzirom na navedene elemente.

10. U konkretnom slučaju bazen pun vode namijenjen za plivačke treninge djece upravo zbog takve namjene zahtijeva nadziranje povećanom pozornošću, pa se u tom slučaju radi o opasnoj stvari za koju Zakon predviđa pooštrenu odgovornost – čl. 1063. i čl. 1064. ZOO. objektivnu odgovornost u skladu s odredbama

11. Prema odredbi čl. 1045. st. 2. ZOO za štetu od stvari (ili djelatnosti) od kojih potječe povećana opasnost od štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju.

12. Odredbom čl. 1063. ZOO propisano je da šteta nastala u vezi s opasnom stvari (ili opasnom djelatnošću) smatra se da potječe od te stvari (ili djelatnosti), izuzev ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Dakle, prema toj odredbi postoji zakonska presumpcija da šteta nastala u vezi s opasnom stvari (ili opasnom djelatnošću) potječe od te stvari (ili djelatnosti), osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.

13. Kako je citiranom odredbom utvrđena odgovornost za štetu od opasne stvari (ili opasne djelatnosti) po kriteriju uzročnosti, a uz nespornu činjenicu da je tužiteljici šteta nastala pri upotrebi opasne stvari (oštri dio unutrašnjosti bazena), nema nikakve dvojbe da tuženik odgovara kao imatelj opasne stvari za štetu po kriteriju uzročnosti, odnosno objektivne odgovornosti, sukladno odredbi čl. 1064. ZOO.

14. Slijedom navedenog, neosnovano tuženik u žalbi prigovara nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i odgovornosti za štetu jer se u konkretnom slučaju radi o objektivnoj odgovornosti, a ne o subjektivnoj odgovornosti kako to tvrdi tuženik. 15. Prema odredbi čl. 1067. st. 1. i 2. ZOO vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije moglo spriječiti, niti izbjeći ili otkloniti (radi se o višoj sili), da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti, dok se djelomično oslobađa odgovornosti ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete (st. 3.).

16. Slijedom navedenog, da bi se tuženik mogao osloboditi odgovornosti za štetu bio je dužan dokazati postojanje jednog od razloga za djelomično ili potpuno oslobođenje od odgovornosti iz čl. 1067. ZOO, a to se u konkretnom predmetu nije dogodilo.

17. Tijekom prvostupanjskog postupka je u bitnome utvrđeno da je tužiteljica zadobila ozljedu za vrijeme treninga plivanja u bazenu tuženika u vidu razderotine na gornjoj površini stopala koja ozljeda nije rezultirala trajnim posljedicama. Nadalje, da je tužiteljica pretrpjela bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 7 dana i lakog intenziteta 15 dana, a nakon ozljeđivanja da je imala stalne bolove jakog intenziteta u trajanju od jednog dana kao posljedicu ozljede desnog stopala, bolove srednjeg intenziteta da je trpjela 7 dana zbog zašivene rane na desnom stopalu te da je kontinuirane bolove lakog intenziteta imala u trajanju od 15 dana zbog cijeljenja rane. Također je utvrđeno da je tužiteljica pretrpjela strah jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 4 dana i slabog intenziteta 10 dana. Zbog zaostalog ožiljka na gornjem dijelu desnog stopala vidljivog tijekom ljetnih mjeseci utvrđeno je da je zaostalo naruženje lakog stupnja. Utvrđeno je i da je tužiteljici trebala tuđa pomoć i njega u trajanju 7 dana po 4 sata dnevno i 10 dana po 2 sata dnevno, dakle ukupno 48 sati.

18. Slijedom navedenih utvrđenja posljedice zadobivene ozljede predstavljaju povredu prava osobnosti iz odredba čl. 19. st. 2. ZOO koja povreda u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO u vezi s odredbom čl. 1046. ZOO opravdava dosuđivanje naknade neimovinske štete u visini 12.000,00 kn i 1.440,00 kn za tuđu pomoć i njegu.

19. I odluka o parničnim troškovima je pravilna i zakonita kako u osnovu (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i visini (čl. 155. st. 1. ZPP).

20. No, u prvostupanjskoj presudi došlo je do pogrešne primjene materijalnog prava o početku tijeka zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete. Naime, zatezna kamata na neimovinsku štetu je dosuđena od 15. siječnja 2019., dakle od vremena prije nego li se uopće dogodio štetni događaj, a iz sadržaja spisa je razvidno da je tužiteljica podnijela odštetni zahtjev 15. siječnja 2020. (list 8 spisa) koji zahtjev je tuženik otklonio kao neosnovan podneskom do 28. siječnja 2020. (list 10 i 11 spisa). U tim okolnostima je trebalo prihvatiti zahtjev za zateznu kamatu od 15. siječnja 2020. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva (čl. 1103. ZOO) do isplate, a odbiti zahtjev za zateznu kamatu od 15. siječnja 2019. do 14. siječnja 2020.

21. Slijedom sveg navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. st.3. ZPP.

U Zagrebu 4. travnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Sandra Artuković Kunšt univ.spec.iur, v.r.