Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 34 Gž-2216/2022-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari prvotužitelja Grada G. P. /OIB:…/, G. P., (nasljednik pokojne K. Č., koja je preminula … 2022.), koga zastupa T. V., N. R., T. C. C. i M. T., odvjetnici u Odvjetničkom društvu V. & R. & C. C. d.o.o. iz G. i drugotužitelja P. F. /OIB:…/ iz F., kojeg zastupa N. R., odvjetnica u G. P., protiv prvotuženika J. B. /OIB:…/ iz P., i drugotuženika D. B. /OIB:…/ iz P., koje zastupa Z. V., odvjetnik u B., radi naknade štete, odlučujući o žalbi prvotužitelja i drugotužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pn-209/2015-19 od 16. lipnja 2017., u sjednici održanoj 4. travnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Uvažava se žalba prvotužitelja Grada G. P. (nasljednika K. Č.) i drugotužitelja P. F. kao djelomično osnovana, preinačuje presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pn-209/2015-19 od 16. lipnja 2017. u dijelu stavka I. izreke kojim je odbijen zahtjev prvotužitelja Grada G. P. za solidarnu isplatu iznosa od 78.000,00 kn / 10.352,37 eura[1] sa zateznim kamatama, zahtjev drugotužitelja P. F. za solidarnu isplatu iznosa od 88.882,20 kn / 11.796,69 eura sa zateznim kamatama, zahtjev prvotužitelja Grada G. p. i drugotužitelja P. F. za solidarnu naknadu parnični troškova u iznosu od 15.674,00 kn / 2.080,29 eura, stavku II. izreke i sudi:

Nalaže se prvotuženiku Josipu Bišćanu i drugotuženiku D. B. solidarno isplatiti prvotužitelju Gradu G. P. iznosa od 10.352,37 eura / 78.000,00 kn, drugotužitelju P. F. iznosa od 11.796,69 eura / 88.882,20 kn, sve sa zateznim kamatama tekućim od 7. svibnja 2012. do isplate po stopi koja se od 7. svibnja 2012. do 31. srpnja 2015. određivala za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određivala za svako polugodište, uvećanjem prosječne 1 Fiksni tečaj – 7,53450 kn za jedan euro

kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska koja se

središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotnih poena, sve u roku 15 dana i solidarno naknaditi prvotužitelju Gradu G. P. i drugotužitelju P. F. parnične troškova u iznosu od 2.080,29 eura / 15.674,00 kn, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

Odbija se zahtjev prvotuženika J. B. i drugotuženika D. B. za naknadu parničnih troškova u iznosu od 3.284,88 eura / 24.750,00 kn.

II. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba prvotužitelja Grada G. P. i drugotužitelja P. F. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pn- 209/2015-19 od 16. lipnja 2017. u dijelu stavka I. izreke kojim je odbijen zahtjev drugotužitelja P. F. za solidarnu isplatu iznosa od 796,33 eura / 6.000,00 kn sa zateznim kamatama, i zahtjev prvotužitelja Grada G. P. i drugotužitelja P. F. za solidarnu naknadu parničnih troškova u iznosu od 887,38 eura / 6.686,00 kn.

III. Nalaže se prvotuženiku J. B. i drugotuženiku D. B. solidarno naknaditi prvotužitelju Gradu G. P. i drugotužitelju P. F. troškove žalbenog postupka u iznosu od 759,57 eura / 5.723,00 kn, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Nalaže se prvotuženiku J. B. i drugotuženiku D. B. solidarno naknaditi drugotužitelju P. F. daljnji iznos od 759,57 eura / 5.723,00 kn na ime troškova žalbenog postupka, u roku od 15 (petnaest) dana.

V. Odbija se zahtjev prvotužitelja Grada G. P. i drugotužitelja P. F. za naknadu troškova žalbenog postupka za daljnji iznos od 316,80 eura / 2.387,00 kn.

VI. Odbija se zahtjev prvotuženiku J. B. i drugotuženiku D. B. za naknadu troškova revizije.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev za solidarnu isplatu iznosa od 172.888,20 kn od čega prvotužitelja za iznos od 78.000,00 kn sa zateznim kamatama, drugotužitelja za iznos od 94.888,20 kn sa zateznim kamatama i solidarnu naknadu parnični troškova (stavak I. izreke), i naloženo je prvo i drugotužiteljima naknaditi prvotuženiku i drugotuženiku parnične troškove u iznosu od 24.750,00 kn (stavak II. izreke).

2. Protiv presude žali se prvotužitelj i drugotužitelj iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014., u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažu ukidanje iste i zahtijevaju troškove žalbenog postupka u iznosu 8.110,00 kn (nagrada za sastav žalbe po punomoćniku odvjetniku - 3.250,00 kn, pristojba na žalbu protiv presude - 4.860,00 kn).

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pn-209/2015- 45 od 30. rujna 2022. (pravomoćno 28. listopada 2022.) utvrđen je prekid postupka zbog smrti prvotužiteljice K. Č., pozvana Grad G. P. kao nasljednik pokojne K. Č. na preuzimanje postupka i određen nastavak postupka (list 144. - 145. spisa).

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev prvotužitelja Grada G. P. (zakonskog nasljednika K. Č.) za solidarnu isplatu iznosa od 78.000,00 kn, od čega na ime neimovinske štete iznosa od 76.000,00 kn (duševne boli zbog smrti oca) i imovinske štete iznosa od 2.000,00 kn (troškovi crnine), zahtjev drugotužitelja P. F. za solidarnu isplatu iznosa od 94.888,20 kn, od čega na ime neimovinske štete iznosa od 76.000,00 kn (duševne boli zbog smrti oca) i imovinske štete iznosa od 18.888,20 kn (troškovi: crnine, putovanja iz Š., pogreba i karmina), sve sa zateznim kamatama i parničnim troškovima.

7. U žalbenom stadiju postupka, kao i tijekom prvostupanjskog postupka, sporna je odštetna odgovornost prvotuženika J. B. i drugotuženika D. B., utoliko što isti tvrde, a sud prvog stupnja prihvaća, da u trenutku nastanka štetnog događaja prvo i drugo tuženici nisu bili vlasnici krave H. jer da su istu 8. svibnja 2012., prije štetnog događaja predali u samostalan posjed novom vlasniku trgovačkom društvu, A. p. d.o.o. putem M. M. kao ovlaštene osobe.

7.1. Prvo i drugo tužitelji i u žalbenom postupku tvrde suprotno, da je predaja krave H. u samostalan posjed M. M. uslijedila nakon štetnog događaja, a ne prije štetnog događaja, što da proizlazi prvenstveno iz iskaza prvo i drugo tuženika, i ostalih materijalnih i personalnih dokaza, i da su za predmetnu štetu solidarno odgovorni prvo i drugo tuženici, odnosno da je prvostupanjski sud iz utvrđenih činjenica izveo nepravilan zaključak da u trenutku štetnog događaja krava H. nije bila vlasništvo prvotuženika J. B. pod nadzorom drugotuženika D. B., a nastavno i da tuženici nisu odgovorni za štetni događaja od 8. svibnja 2012., koji se dogodio oko 15,30 sati na sajmištu u M. Z. i posljedice tog štetnog događaja.

7.2. Opravdano žalitelji osporavaju zaključak prvostupanjskog suda da prvo i drugo tuženici nisu odgovorni za štetni događaja od 8. svibnja 2012. koji se dogodio oko 15,30 sati na sajmištu u M. Z., a nastavno i djelomično, i odluku o visini štete i odluku o parničnim troškovima.

8. Naime, odredbama o stjecanju pokretnina i stjecanju posjeda pokretnina sadržanim u Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 81/2015. - pročišćeni tekst, 94/2017. - ispravak, u daljnjem tekstu: ZVDSP-a) je propisano:

- da se vlasništvo pokretne stvari stječe predajom te stvari stjecatelju u samostalan posjed na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije drugačije određeno (članak 116. stavak 1.);

- da je posjed stečen kad stjecatelj uspostavi svoju faktičnu vlast glede stvar, bilo da ju je osnovao jednostranim činom (izvorno stjecanje posjeda), ili da mu je prenesena (izvedeno stjecanje posjeda), odnosno da je predaja posjeda izvršena ako i kada je njezin cilj postignut (članak 13.), a to je onda kad stjecatelj dođe u položaj da može samostalno izvršavati faktičnu vlast glede te stvari (članak 14. stavak 1.) kao pojedinačni sljednik (singularni sukcesor) dotadašnjeg posjednika,

- a što znači da prijenos posjeda nije postigao cilj i da onaj tko je trebao biti stjecatelj nije postao posjednikom dok ne dođe u položaj samostalnog izvršavanja faktične vlasti glede konkretne stvari, posljedično čemu između ostalog na njega ne prelazi niti odgovornost za štetu koju uzrokuje opasna stvar.

9. Iz iskaza prvotuženika J. B. (list 73. - 75. spisa), drugotuženika D. B. (list 74. - 75. spisa), pravne prednice prvotužitelja Grada G. P. / K. Č./ (list 72. spisa), svjedoka M. M. (list 61. spisa) i podataka iz Jedinstvenog registra domaćih životinja Hrvatske poljoprivredne agencije od 5. veljače 2016. (list 59. spisa) u bitnome proizlazi, a što među strankama niti nije sporno:

- da je prvotuženik J. B. nositelj Obiteljsko poljoprivrednog gospodarstva /OPG/ od 2003., koje se između ostalog bavilo uzgojem krava i da je isti registrirani vlasnik krave životnog broja i imena HR 4100616042 - H.;

- da su se između prvotužitelja J. B. i trgovačkog društva, A. p. d.o.o. osnivač i vlasnik kojeg je M. M. vodili pregovori radi prodaje krave H. i da se prvotuženik J. B. nije složio sa procjenom težine krave H. iskazane po M. M. (M. tvrdio da teži 600 kg, a B. 700 kg), već da je prvotuženik J. B. inzistirao da se obavi vaganje krave H. (iskaz drugotuženika D. B. /list 75. spisa/);

- da se vaganju krave H. pristupilo 8. svibnja 2012. na način da je drugotuženik D. B. (sin) po uputi oca (prvotuženika J. B.) na OPG uveo kravu u kamion M. M., svojim osobnim automobilom pratio kamion do mjesta za vaganje (M. Z.) i obavljao vaganje krave H.;

- da je nakon vaganja, prilikom otvaranja vrata od mjesta gdje je krava izvagana, krava H. počela skakati, u skakanju strgala uže kojim ju je držao M. M. i zbog svoje težine istrgla i uže iz ruke drugotuženika D. B., i u trku otišla prema voćnjaku iza kuće na što je drugotuženik D. B. rekao M. M. da ide za kravom H., a da će on drugim pravcem kako bih joj presjekao put, pri čemu je drugotuženik D. B. u jednom vrtu vidio gospođu kako na prsima drži glavu sada pokojnog S. F., koja je rekla da je S. F. "pogazila krava" (iskaz D. B. /list 75. spisa/);

- da je u pratnji krave H. na vaganje bio i prvotuženik J. B. (kretao se svojim traktorom za kamionom /iskaz J. B. - list 73/2. spisa/);

- da je prvotuženik J. B. krećući se putem u smjeru kojim je krava H. pobjegla naišao na istu 20 - 30 metara od mjesta gdje je pregazila S. F., uhvatio je za uže i kad je M. M. dovezao svoj kamion, kravu H. "bez ikakvih problema uveo u kamion" (iskaz prvotuženika J. B. /list 73/2. spisa/);

- da se u Jedinstvenom registru domaćih životinja, govedo broj HR 4100616042 (krava H.) od 9. svibnja 2012. kao posjednik vodi trgovačko društvo, A.-p. d.o.o., da je 8. svibnja 2012. napustilo gospodarstvo (OPG J. B.), da su podaci o odlaznom prometu sa OPG J. B. upisani 14. svibnja 2012., da je govedo 11. svibnja 2012. izvezeno u B. i H. i da s tim nadnevkom postaje neaktivno u registru (list 59. spisa),

- i da je prvotuženik J. B. pomogao S. F. staviti u vozilo da bi mu se pružila liječnička pomoć, posjetio S. F. u bolnici i obišao K. Č. (iskaz prvotuženika J. B. /list 74. spisa/), u njezinu domu kojom prilikom joj je rekao "da mu je jako žao što se dogodilo i da je krava njegova" (iskaz K. Č. /list 72. spisa/).

10. U pravu su tužitelji kad tvrde da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da u vrijeme štetnog događaja prvotuženik J. B. nije bio vlasnik krave H. jer da ju je prije štetnog događaja predao u samostalan posjed novom vlasniku trgovačkom društvu, A. p. d.o.o. putem M. M. kao ovlaštene osobe, zbog čega da isti nisu odgovorni za predmetnu štetu.

11. Suprotno zaključku prvostupanjskog suda i po ocijeni drugostupanjskog suda iz navedenih personalnih i materijalnih dokaza vezano za odlučne činjenice kao jedini objektivni zaključak ostaje:

- da u vrijeme štetnog događaja vlasništvo krave H. u smisli odredbe članka 116. stavka 1. u vezi s člankom 13. i člankom 14. stavkom 1. ZVDSP-a nije prešlo na novog vlasnika, trgovačko društvo, A. p. d.o.o., već da je krava H. još uvijek bila vlasništvo prvotuženika J. B., koju je po volji istoga nadzirao drugotuženik D. B. (u vrijeme štetnog događaja nije bio postignut cilj predaje krave H. u posjed trgovačkom društvu, A. p. d.o.o.),

- odnosno da je trgovačko društvo, A. p. d.o.o. putem M. M. postalo samostalnim posjednikom krave H. nakon štetnog događaja, posljedično čemu na to trgovačko društvo nije mogla preći niti odgovornost za štetu koju je uzrokovala krava H..

12. Naime, trgovačko društvo, A. p. d.o.o. putem M. M. se kao stjecatelj s voljom prenositelja (prvotuženika J. B.) našlo u položaju da može samostalno izvršavati faktičnu vlast glede krave H. tek nakon štetnog događaja, kojem je prethodilo vaganje krave H. po nalogu prvotuženika J. B. i pod nadzorom drugotuženika D. B., a u prilog čemu ide i dio iskaza prvotuženika J. B. da je nakon štetnog događaja uveo kravu H. u kamion M. M., dio iskaza M. M. u dijelu kojim navodi da je od tada bio u samostalnom posjedu krave H., te podaci Hrvatske poljoprivredne agencije, Odjela za označavanje i evidenciju domaćih životinja prema kojima podacima je od 9. svibnja 2012. kao posjednik goveda broj HR 4100616042 (krava H.) registrirano trgovačko društvo, A. p. d.o.o. koji podaci su evidentirani po djelatnicima veterinarske stanice D. d.o.o., i prema kojima je podatak o odlaznom prometu sa OPG J. B. upisan 14. svibnja 2012., te da je govedo 11. svibnja 2012. izvezeno u B. i H. i da s tim nadnevkom postaje neaktivno u Jedinstvenom registru domaćih životinja.

13. Osim toga, nije životno niti logično, da u situaciji kad su se prvotuženik J. B. kao prodavatelj i trgovačko društvo, A. p. d.o.o. po ovlaštenoj osobi M. M., kao kupac po iskazu drugotuženika D. B. znatno razilazili u procjeni težine goveda HR 4100616042 (za cca 100 kg), a što je bio razloga zašto su zajedno na inzistiranje prvotuženika J. B. vozili kravu H. na vaganje u M. Z., kako bi konačno dogovorili kupovinu, da bi prvotuženik J. B. predao M. M. prateće dokumente i kravu H. u samostalan posjed.

13.1. U konačnici sam prvotuženik J. B., a niti veterinar M. F. (saslušan kao svjedok na ročištu održanom 27. travnja 2016.) nije znao objasniti zašto prijava o premještanju krave H., koja se predaje novom vlasniku sa svjedodžbom o zdravstvenom stanju i kartonom goveda nosi nadnevak 14. svibanj 2012. (list 27. spisa), a ne 8. svibanj 2012.

14. Nadalje, nastavno iskazanom shvaćanju (rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3249/2018-2 od 15. prosinca 2021.) da se zbog toga što Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., u daljnjem tekstu: ZOO-a) nije pobliže odredio pojam opasne stvari u sudskoj praksi iskristalizirao stav da opasnom treba smatrati svaku onu stvar, pokretnu ili nepokretnu, koja čini povećanu opasnost prouzročenja štete za okoliš u kojem se nalazi, kako njezinim samim postojanjem, tako i njezinom uporabom, bilo zbog osobitog položaja u kojem se nalazi, bilo zbog svojih osobina i nedostataka, a da sve te opasnosti postoje za okolinu unatoč poduzetim posebnim mjerama sigurnosti, kad stvar ipak nije u potpunoj kontroli njezina imatelja, odnosno da životinja koja je inače po svojim osobinama mirna životinja iznimno može predstavljati opasnu stvar za svoju okolinu (predstavljati povećanu opasnost prouzročenja štete i nebiti u potpunoj kontroli njezina imatelja), upravo s obzirom na osobitosti neke konkretne situacije u kojoj se nađe, što da jest slučaj u konkretnom predmetu s obzirom da se preplašena krava H. (teška 701 kg), u za njoj neuobičajenim okolnostima, otela s užeta i pobjegla, te na prednika prvo i drugo tužitelja (S. F.) naletila u trku pri čemu ga je udarila glavom i probola rogom, to su suprotno žalbenim navodima za procjenu odštetne odgovornosti prvo i drugo tuženih mjerodavna pravila o objektivnoj odgovornosti za štetu od opasne stvari.

15. Prema pravilima o objektivnoj odgovornosti za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik (članak 1064. ZOO-a), te solidarno vlasnik stvari i osoba koja voljom vlasnika drži opasnu stvar (članak 1066. stavak 1. i 2. u vezi s člankom 1107. stavkom 1. ZOO-a) s tim da se vlasnik stvari može osloboditi odgovornosti u potpunosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (članak 1067. stavak 1. ZOO-a), da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti (članak 1067. stavak 2. ZOO-a) ili djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete (članak 1067. stavak 3. ZOO-a), te treća osoba (članak 1067. stavak 4. ZOO-a) s tim da se osoba kojom se vlasnik poslužio pri uporabi stvari ne smatra trećom osobom (članak 1067. stavak 5. ZOO-a).

16. S obzirom na činjenicu da je u vrijeme štetnog događaja prvotuženik J. B. bio vlasnik krave H. (opasne stvari), koju je u vrijeme štetnog događaj njegovom voljom držao i nadzirao drugotuženik D. B., da u prilog egzoneracijskih razloga nisu naveli niti jednu relevantnu okolnost, to su po ocijeni drugostupanjskog suda, u skladu sa navedenim pravilima o objektivnoj odgovornosti za štetu od opasne stvari, prvo i drugo tuženici solidarno odgovorni za štetu prvo i drugo tužiteljima.

17. Iz personalnih dokaza (iskaza svjedoka M. P. i S. V. /list 71. spisa/) i materijalnih dokaza (spis PP G. P. broj 511-02-09/2-D-31/12 sa medicinskom dokumentacija, medicinska dokumentacija /list 9.-11. spisa/) proizlazi:

- da je 8. svibnja 2012. oko 15,30 sati na sajmištu u M. Z., ulica …, pobjegla krava H. vlasništvo J. B., koju je nadzirao D. B. preko voćnjaka i vrtova u pravcu V. Z. i u naletu sa glavom udarila u tijelo S. F., koji je radio u vrtu,

- a kojom prilikom je S. F. zadobio više teških tjelesnih ozljeda (fraktura sternalnog okrajka desne klavikule s dislokacijom, frakturu korpusa mandibule lijevo bez dislokacije, frakturu 11. rebra lijevo, frakturu lijeve ulne) od posljedica kojih je unatoč poduzetom liječenju preminuo … 2012. u 15,45 sati.

18. Iz neosporavanog medicinskog vještačenja proizlazi da je smrti S. F. nasilna i da je u uzročnoj vezi s ozljedama zadobivenim u događaju od 8. svibnja 2012. (list 165.

- 168. spisa).

19. Pravilima o popravljanju neimovinske štete sadržanim u odredbi članka 1101. stavku 1. ZOO-a određeno je da pravo na pravičnu naknadu neimovinske štete u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca, roditelji).

20. Odredbom članka 1105. stavkom 1. ZOO-a je propisano da tražbina naknade neimovinske štete prelazi na nasljednike samo ako je oštećeni podnio pisani zahtjev ili tužbu (Rev-1254/2014-3 od 9. ožujka 2021., Revd-5167/2021-2 od 8. prosinca 2021.).

21. Nije sporno da je K. Č. (kćer pokojnog S. F.) podnijela 6. svibnja 2015. predmetnu tužbu, da je preminula … 2022. i da je kako je navedeno, rješenjem od 30. rujna 2022. (pravomoćno 28. listopada 2022.) utvrđen prekid postupka, pozvan Grad G. P. kao nasljednik na preuzimanje postupka i da je određen nastavak postupka sa Gradom G. P. kao nasljednikom pokojne K. Č. (list 144. - 146. spisa).

22. Kako su nesporno K. Č. i drugotužitelj P. F. djeca pokojnog S. F., to im u smislu navedene odredbe pripada pravo na pravičnu naknadu u zahtijevanim iznosima od po 76.000,00 kn (duševne boli zbog smrti oca), koje su solidarno dužni naknaditi prvotuženik J. B. i drugotuženik D. B. i to Gradu G. P. kao zakonskom nasljedniku K. Č. i drugotužitelju P. F. sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe (7. svibnja 2015.) do isplate (članak 1103. i članak 29. stavak 2/2. 7. i 8. ZOO-a).

23. Nadalje, tko prouzroči nečiju smrt, dužan je naknaditi uobičajene troškove pogreba (članak 1093. stavak 1. ZOO-a), a što podrazumijeva troškove nabavke pogrebnog kovčega, vjenaca, crnine, grobnog mjesta i grobnice, pogrebnog obreda, podizanje nadgrobnog spomenika i karmina (troškovi jela i pića sudionika pogreba).

24. S obzirom da je drugotužitelj P. F. platio prijevoz pokojnog oca u iznosu 1.360,00 kn, lijes i pogrebnu opremu u iznosu od 1.576,00 kn, iskop rake i korištenje mrtvačnice 1.400,00 kn, karmine u iznosu od 6.552,20 kn, odnosno ukupan iznos od 10.888,20 kn, da su uz tužbu priloženi računi (list 14. - 18. spisa) i da je zahtjev vezano za karmine u granicama prosječnih cijena, to su prvotuženik J. B. i drugotuženik D. B. dužni solidano naknaditi drugotužitelju P. F. na ime uobičajenih troškova pogreba iznos od 10.888,20 kn sa zahtijevanim kamatama od podnošenja tužbe (7. svibnja 2015.) do isplate (članak 1086. i 29. stavak 2/2., 7. i 8. ZOO-a).

25. Nastavno navedenom, uz činjenicu da je S. F. preminuo od posljedica ozljeđivanja četvrti dan od štetnog događaja (12. svibnja 2012.) odnosno u proljeće, drugostupanjski sud i zahtjeve za naknadu troškova crnine od po 2.000,00 kn ocjenjuje primjerenima, s obzirom da se u to doba godine odijeva kostim, odnosno odijelo.

26. Međutim, preko iznosa od 12. 882,20 kn do iznosa od 18.888,20 kn, za iznos od 6.000,00 kn, zahtjev drugotužitelja P. F. za naknadu imovinske štete nije osnovan, budući da uobičajeni troškovi pogreba ne podrazumijevaju njegove putne troškove i da drugotužitelj P. F. nije niti tvrdio da bi se radilo o troškovima u smislu odredbe članka 1093. stavka 2. ZOO-a, a niti dokazao visinu tog djela zahtjeva.

27. Budući da dužnost naknade parnični troškova zavisi od konačne odluke o glavnom tužbenom zahtjevu, to je odlučeno i o troškovima predmetne parnice, tako što je odbijen zahtjev prvotuženika J. B. i drugotuženika D. B. i naloženo istima solidarno naknaditi tužiteljima troškove u iznosu od 2.839,86 eura / 21.397,00 kn (članak 154. stavak 3. ZPP-a). To stoga, što drugotužitelj Petar Fehir nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu (3,4%) svog zahtjeva, a vezano za koji nisu nastali troškovi.

28. Dosuđeni troškovi odnose se na:

- nagradu za zastupanje po punomoćniku odvjetniku prema članku 155. ZPP-a u vezi s Tarifiom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., u daljnjem tekstu: OT) koja iznosi 17.500,00 kn (prema vrijednosti predmeta spora od 172.882,20 kn, za sastav tužbe - 250 bodova /Tbr. 7/1. OT/, zastupanje na ročištima 1. listopada 2015., 27. travnja 2016., 28. listopada 2016., i 3. svibnja 2017. od po 250 bodova /Tbr. 9/1. OT/, 15. siječnja 2016. - 125 bodova /Tbr. 9/2. OT/ i 10. veljače 2017. - 62,50 bodova /Tbr. 9/5. OT/, sastav žalbe - 312,5 boda /Tbr. 10/1. OT/ = 1750 bodova x 10,00 kn /Tbr. 50. OT/ = 17.500,00 kn),

- i sudske pristojbe (1.299,00 kn - tužba, 2.598,00 kn - žalba na presudu).

29. Preko iznosa od 21.397,00 kn do iznosa od 30.470,00 kn (prvostupanjski postupak - 22.360,00 kn, žalbeni - 8.110,00 kn), za iznos od 9.073,00 kn (prvostupanjski postupak - 6.686,00 kn, žalbeni - 2.387,00 kn) zahtjev prvo i drugo tužitelja za naknadu troškova predmetne parnice nije osnovan, jer nije u skladu s mjerodavnom OT-om. Osim toga, podnesci, izuzev navedenih, nisu pripremni u smislu odredbe članka 277. stavak 4. ZPP-a, a time niti bili potrebni u vođenju parnice.

30. Tuženici su dužni solidarno naknaditi drugotužitelju P. F. i plaćeni trošak izvođenja dokaza medicinskim vještačenjem u iznosu 265,44 eura / 2.000,00 kn (list 161. spisa) i nagradu za sastav podneska od 20. ožujka 2023. (list 180. - 181. spisa) iznos od 497,71 eura / 3.750,00 kn (Tbr. 8/1. i 50 OT – 250 bodova x 15,00 kn) ili ukupno 754,15 eura / 5.750,00 kn.

31. Zaključno, prvotuženik J. B. i drugotuženik D. B. solidarno su dužni isplatiti:

- prvotužitelju Gradu G. P. iznos od 10.352,37 eura / 78.000,00 kn sa zateznim kamatama od 7. svibnja 2015. do isplate;

- drugotužitelju P. F. iznos od 11.796,69 eura / 88.882,20 kn sa zateznim kamatama od 7. svibnja 2015. do isplate,

- solidarno naknaditi prvo i drugo tužiteljima parnične troškove u iznosu od 2.839,86 eura / 21.397,00 kn, od čega na ime troškova prvostupanjskog postupka iznos od 2.080,29 eura / 15.674,00 kn i žalbenog iznos od 759,57 eura / 5.723,00 kn;

- solidarno naknaditi drugotužitelju P. F. daljnji trošak žalbenog postupka u iznosu od 754,15 eura / 5.750,00 kn;

- i sami snositi svoje troškove predmetne parnice,

zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 373. točka 2. ZPP-a za stavak I., članak 368. stavak 2. ZPP-a za stavak II., članak 166. stavak 2. ZPP-a za stavak III., IV., V. i VI.).

U Zagrebu 4. travnja 2023.

Predsjednica Vijeća:

Nika Grospić Ivasović, v.r.