REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 4633/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Blaženki Musulin, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-221/2019-2 od 15. srpnja 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-232/17- 49 od 25. ožujka 2019., u sjednici održanoj 4. travnja 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Povodom u reviziji tužitelja naznačenog pravnog pitanja koje glasi:

„Da li je polica osiguranja isključivi dokaz pasivne legitimacije tuženika - osiguravajućeg društva u pogledu odgovornosti temeljem navedene police sukladno čl. 220. i 221. ZPP?“,

ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-221/2019-2 od 15. srpnja 2019., i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II. U preostalom dijelu revizija se odbacuje kao nedopuštena.

III. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik isplatiti tužitelju naknadu štete u iznosu od 8.360,00 kn sa zateznom kamatom od 1. prosinca 2016. do isplate (toč. I. izreke), te mu naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 16.512,50 kn sa zateznom kamatom od 25. ožujka 2019, do isplate (toč. II. izreke); dok je preostali tužbeni zahtjev u iznosu od 4.000,00 kn odbijen, a tužitelj obvezan naknaditi tuženiku na ime troškova postupka iznos od 4.300,00 kn (toč. III. i IV. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska odluka u toč. I., II. i IV. izreke te je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti i tužitelj obvezan naknaditi tuženiku na ime troškova parničnog postupka iznos od 14.896,87 kn.

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnosi reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže ukinuti podredno, preinačiti drugostupanjsku presudu, uz naknadu troškova revizijskog postupka.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. Temeljem odredbe čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio kao posljedicu fizičkog napada od strane nepoznatih osoba, koji se napad dogodio dana 18. rujna 2016. na njegovom radnom mjestu.

7. Drugostupanjski sud preinačio je prvostupanjsku presudu kojom je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev, uz obrazloženje, u bitnom:

- da je prvostupanjski sud otklonio prigovor promašene pasivne legitimacije jer je tuženik u odgovoru na izvansudski odštetni zahtjev tužitelja istog otklonio smatrajući da se radi o neznatnoj povredi prava osobnosti, i jer je tuženik uz odgovor na tužbu dostavio Uvjete za osiguranje izvanugovorne odgovornosti,

- ali da je tužitelj tek nakon zaključenja prethodnog postupka dostavio policu osiguranja iz koje proizlazi da je tuženik osigurao izvanugovornu odgovornost poslodavca tužitelja [trgovačko društvo]

8. Pritom, drugostupanjski sud smatra osnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije jer je tužitelj dokaz - policu osiguranja iz koje su vidljivi „vrsta osiguranja, svota osiguranja, osigurani rizici i dr.“, dostavio nakon zaključenja prethodnog postupka a nije dokazao da taj dokaz nije mogao bez svoje krivnje iznijeti, sukladno odredbi čl. 299. st. 2. ZPP, prije zaključenja prethodnog postupka.

9. Tužitelj u navedenom smislu postavlja pravno pitanje koje glasi:

„Da li je polica osiguranja isključivi dokaz pasivne legitimacije tuženika - osiguravajućeg društva u pogledu odgovornosti temeljem navedene police sukladno čl. 220. i 221. ZPP?“

10. U odnosu na navedeno pitanje, uz koje tužitelj ukazuje na više revizijskih odluka koje sadrže suprotno pravno shvaćanje, vijeće revizijskog suda smatra da odluka u sporu ovisi o rješenju tog pitanja i smatra ga važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

11. Naime, prema odredbi čl. 299. ZPP, stranke su dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke; stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka; a nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno st. 2. sud neće uzeti u obzir.

12. Nadalje, prema odredbi čl. 220. st. 1. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, a čl. 221. st. 1. ZPP, ne treba dokazivati činjenice koje je stranka priznala pred sudom u tijeku parnice, ali sud može narediti da se dokazuju i takve činjenice ako smatra da stranka njihovim priznanjem ide za tim da raspolaže zahtjevom kojim ne može raspolagati (čl. 3. st. 3). Osim toga, stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice (čl. 7. st. 1. ZPP).

13. Ustaljena je praksa revizijskog suda da kao dokaz u parničnom postupku može poslužiti sve ono iz čega se može crpiti saznanje o relevantnim činjenicama (u tom smislu i Rev 414/2009-2 od 11. svibnja 2011., Rev 834/2019-3 od 19. ožujka 2019., Rev 2816/2018-2 od 17. prosinca 2019. i dr.).

14. Pravno shvaćanje drugostupanjskog suda da se pasivna legitimacija tuženika u konkretnom slučaju može dokazati samo određenim dokaznim sredstvom (policom osiguranja) suprotno je načelu slobodne ocjene dokaza iz odredbe čl. 8. ZPP. Sud smije cijeniti samo ona dokazna sredstva koja mu stranke ponude, ali je slobodan u ocjeni dokazne snage tih dokaznih sredstava. Na temelju odredbe čl. 220. st. 2. ZPP po kojoj sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica ne znači da to sud može odlučiti arbitrarno.

15. Imajući u vidu naprijed izneseno, odgovor na postavljeno pitanje glasi: „Polica osiguranja nije isključivi dokaz pasivne legitimacije tuženika - osiguravajućeg društva u pogledu odgovornosti temeljem navedene police sukladno čl. 220. i 221. ZPP.“ 16. Budući je drugostupanjski sud propustio očitovati se o drugim dokazima ocjenom kojih je prvostupanjski sud zaključio o pasivnoj legitimaciji tuženika, za zaključiti je da je osporena presuda donesena uz ostvarenje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu revident postavljenim pitanjem upućuje.

17. Naime, prvostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke, u dijelu ocjene pasivne legitimacije tuženika, ima u vidu odgovor tuženika na izvansudski odštetni zahtjev tužitelja te sadržaj Uvjeta za osiguranje izvanugovorne odgovornosti iz kojih proizlazi da je poslodavac tužitelja kod tuženika osigurao svoju zakonsku izvanugovornu odgovornost za naknadu štete, te navode odgovora na tužbu prema kojima tuženik ne spori da je osiguratelj već smatra da postoje razlozi za isključenje njegove odgovornosti upravo pozivom na odredbe priloženih Uvjeta osiguranja izvanugovorne odgovornosti, a što je sve drugostupanjski sud propustio cijeniti.

18. U odnosu na preostala postavljena pitanja, a koja glase:

„1. Da li sud ima ovlasti ocjenjivati dokaze - i prema svojem uvjerenju i na osnovu savjesne i brižljive ocjene dokaza odlučivati koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP), ali je u slobodi ocjene dokaza i on ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se mogla provjeriti?

2. Da li iskazi svjedoka i pisana očitovanja mogu predstavljati dokaz relevantne činjenice o kojima ovisi pasivna legitimacija tuženika sukladno čl. 8., 220. i 221. ZPP?

3. Da li je intencija čl. 299. ZPP omogućiti zlouporabu iste od stranaka u postupku?

4. Da li je sud dužan uzeti u obzir eventualnu zlouporabu procesnih ovlaštenja stranaka u parničnom postupku prilikom donošenja odluke o meritumu spora, a sukladno načelu zabrane zlouporabe prava?“,

ovaj sud cijeni da su odgovori na ista sadržani u odgovoru na pitanje u svezi kojega je revizija dopuštena pa stoga nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije i u odnosu na preostala pravna pitanja.

19. Stoga je, primjenom odredbe čl. 394. st. 1. ZPP valjalo dijelom prihvatiti reviziju tužitelja, ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, sve kao u toč. I. izreke ove revizijske odluke, a u preostalom dijelu reviziju odbaciti pozivom na odredbu čl. 392.b st. 2. i 3. ZPP.

20. U ponovljenom suđenju drugostupanjski sud će postupiti u skladu s prethodno iznijetim te ovisno o rezultatu ocjene svih okolnosti relevantnih za odluku, ponovno odlučiti o podnesenoj žalbi tuženika odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP.

21. Odluka o troškovima u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 4. travnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Branko Medančić