REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 4517/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Fikret Šabanagić, odvjetnik u Puli, protiv tuženika 1. CČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. mlt. DČ, OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa majka i zakonska zastupnica CČ, 2. AČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i 4. PČ, OIB [osobni identifikacijski broj], svi tuženici iz [adresa], i koje sve tuženike zastupa punomoćnik Luka Šumberac, odvjetnik u Puli, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice 1. CČ protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1060/2018-2 od 29. studenoga 2018. kojom je u odnosu na tuženicu 1. CČ potvrđena presuda na temelju priznanja Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1529/2017-18 od 25. svibnja 2018., u sjednici održanoj 4. travnja 2023.,
p r e s u d i o j e:
Revizija 1. tuženice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom na temelju odricanja (točka I. izreke) odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na 2., 3. i 4. tuženike kojim je traženo naložiti ovim tuženicima isplatiti tužitelju iznos od 457.000,00 kuna (60.654,32 €) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. rujna 2017. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Nadalje je presudom na temelju priznanja (točka II. izreke) naloženo 1. tuženici isplatiti tužitelju iznos od 457.000,00 kuna (60.654,32 €) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. rujna 2017. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
2. Drugostupanjskom je presudom odbijena kao neosnovana žalba 1. tuženice i potvrđena prvostupanjska presuda na temelju priznanja. Ujedno je odlučeno da se 1. tuženici ne dosuđuje trošak žalbe, kao i da se ni tužitelju ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.
3. Protiv drugostupanjske presude na temelju priznanja reviziju podnosi 1. tuženica pozivom na odredbu članka 382. stavka 1. točke 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) pobijajući je u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, s prijedlogom da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, podredno da se ukine drugostupanjska presuda i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Tužitelj nije odgovorio na reviziju 1. tuženice.
5. Revizija je neosnovana.
6. Revizijski je sud, odlučujući o reviziji sukladno odredbi članka 392.a stavka 1. ZPP, ispitao pobijanu presudu na temelju priznanja u dijelu kojim se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji imajući na umu sadržaj odredbe članka 385. stavka 3. ZPP kojom je propisano da se protiv drugostupanjske presude protiv koje se može podnijeti revizija iz članka 382. stavka 1. ZPP (redovna revizija) kojom se potvrđuje presuda na temelju priznanja, revizija može podnijeti samo iz razloga iz stavka 1. točke 1. i 2. toga članka.
7. Pobijana je presuda na temelju priznanja donesena na ročištu održanom 25. svibnja 2018. na koje su nepozvani pristupili tužitelj i 1. tuženica te zamolili sud da ih primi kako bi ovaj spor riješili mirnim putem "zato što su od ranijeg ročišta (održanog 18. travnja 2018.) postigli dogovor oko načina rješenja ovog spora". Na istom su se ročištu, na poseban upit suda, obje stranke izjasnile da žele da se to ročište održi bez njihovih punomoćnika te, također na poseban upit suda, suglasno naveli da se njihov dogovor sastoji u tome da će se tužitelj odreći tužbenog zahtjeva u odnosu na drugog, trećeg i četvrtog tuženika, dok će 1. tuženica priznati tužbeni zahtjev tužitelja. Navedene su stranke na istom ročištu potvrdile da su svjesne što rade, da znaju koje pravne posljedice nosi ovakav način rješavanja spora nakon čega je tužitelj osobno izjavio da se odriče tužbenog zahtjeva u odnosu na drugog, trećeg i četvrtog tuženika i predložio da se u tom smislu donesene presuda na temelju odricanja. Nakon toga je 1. tuženica izjavila da u cijelosti priznaje tužbeni zahtjev te je predložila sudu donijeti presudu na temelju priznanja. Sadržaj su ovog zapisnika potpisale obje stranke, sutkinja i zapisničarka, a zapisnik je dostavljen punomoćnicima stranaka.
8. Neutemeljeno revidentica ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP koja uvijek postoji ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom. Naime, revidentica tvrdi da njezinu punomoćniku nije dostavljen poziv za ročište za glavnu raspravu od 25. svibnja 2018., što jest točno. Međutim, u naprijed opisanim okolnostima konkretnog slučaja, samoinicijativni prijedlog tužitelja i 1. tuženice za održavanjem ovog ročišta bez njihovih punomoćnika, u odnosu na 1. tuženicu, u svojoj biti znači njezino oduzimanje njezinom punomoćniku ovlaštenja da je zastupa na tom ročištu i da u njezino ime prizna tužbeni zahtjev na što je ona kao stranka ovlaštena po općim procesnim pravilima koja izviru iz sadržaja i pravnog domašaja odredaba članaka 94. - 96. ZPP. Stoga navedena okolnost nema značenje bitne procesne povrede na koju revidentica ukazuje.
8.1. Bez osnove revidnetica ukazuje i na bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP ističući da drugostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni razlozi koji su navedeni su potpuno nejasni i paušalni. Suprotno revizijskim navodima, sud je drugog stupnja dao razloge zbog kojih nije prihvatio žalbene tvrdnje revidentice u pogledu postojanja zablude prilikom priznanja tužbenog zahtjeva analizirajući sadržaj zapisnika s ročišta o održanoj glavnoj raspravi na kojem je priznanje dano, dajući značenje pojma zablude prilikom davanja izjave o priznanju i povezujući to značenje s okolnostima konkretnog slučaja vezanim uz odnose između revidentice i tužitelja te zaključujući da tvrdnje revidentice i dokazi koje je dostavila u spis ne upućuju na postojanje zablude kod priznanja tužbenog zahtjeva u smislu odredbe članka 280. Zakona o obveznim odnosima (″Narodne novine″ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) u vezi s člankom 331. ZPP. U tom su smislu neprihvatljivi navodi revidentice o paušalnosti obrazloženja drugostupanjske presude.
8.2. Konačno, nije u pravu revidentica ni kada tvrdi da je drugostupanjski počinio bitnu povredu iz članka 354. stavka 1. u vezi s člancima 353. stavcima 3. i 4. ZPP zato što je sud drugog stupnja, suprotno revizijskim navodima, u skladu s odredbom članka 354. stavka 4. ZPP, odlučujući o žalbi, cijenio i sadržaj SMS poruka koje su dostavljene uz žalbu. Drugo je pitanje što revidentica nije zadovoljna ocjenom drugostupanjskog suda, ali to nije od utjecaja na ostvarenje ove bitne povrede na koju revidentica ukazuje.
9. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, reviziju je 1. tuženice valjalo odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe članka 393. ZPP.
Zagreb, 4. travnja 2023.
Predsjednica vijeća:
Jasenka Žabčić
