REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1191/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić, članice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Jurica Borojević, odvjetnik u Novoj Gradiški, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R- 3197/2021-3 od 15. veljače 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj Pr-47/2019 od 12. listopada 2021., u sjednici održanoj 4. travnja 2023.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-3197/2021-3 od 15. veljače 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj Pr-47/2019 od 12. listopada 2021.
2. Tužitelj je u odgovoru na prijedlog predložio odbaciti isti kao nedopušten.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) revizijski sud je utvrdio da je predlagateljica u prijedlogu za dopuštenje revizije postavila pet pravnih pitanja za koja smatra da su važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP jer da postoji različita praksa drugostupanjskih sudova i naznačila je niz odluka drugostupanjskih sudova kao razlog važnosti.
5. Predlagateljica je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačila sljedeća pitanja:
"1. Može li se tužitelju vrijeme provedeno izvan redovnog radnog vremena i izvan stvarno odrađenih sati rada, a provedeno na terenskom radu (izdvojeno mjesto rada u višednevnoj službi policijskih službenika na brodu) priznati kao prekovremeni rad?
2. Smiju li prvostupanjski sudovi u predmetima koji se odnose na radno vrijeme službenika pomorske policije pri donošenju odluka primjenjivati Direktivu 2003-88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća Europske unije od 4. studenog 2003. (dalje: Direktive)?
3. Smiju li prvostupanjski sudovi u predmetnima gdje je potraživanje za 2011., 2012. i dio 2013. pri donošenju privostupanjskih odluka primjenjviati Direktivu 2003- 88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća Europske unije od 4. studenog 2003. (dalje: Direktive) s obzirom da je Republika Hrvatska članica Europske unije tek od 1. srpnja 2013. pa u konkrenim slučajevima nema vremenske nadležnosti navedene Direktive?
4. Može li u slučaju kada službenik pomorske policije za vrijeme višednevnih plovidbi radi po posebnom rasporedu koji je u pravilu rad u turnusu po 12 sati što uključuje rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću koji rad mu je sukladno obračunskim listama uredno plaćen Sud dati zadatak vještaku da izradi vještački nalaz na način da svaki radni dan računa 8 sati redovnog rada, 8 sati prekovremeno i 8 sati odmora, a rad subotom, nedjeljom i blagdanom kao 16 sati prekovremenog rada, a 8 sati odmora?
5. Treba li sud u sudskoj odluci koju temelji na nalazu i mišljenju vještaka pored reproduciranja nalaza i mišljenja vještaka iznijeti jasan i određen stav u odnosu na taj dokaza te obrazložiti činjeničnu i pravnu osnovu zbog koje prihvaća nalaz i mišljenje vještaka?"
6. U odnosu na prvo naznačeno pitanje treba reći da je u pobijanoj odluci suđeno sukladno praksi ovoga suda (Revr-1676/15-4 od 28. studenog 2017.) stoga prvo naznačeno pitanje nije važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
6.2. U odnosu na drugo i treće pitanje treba reći da su sudovi primijenili i sudili sukladno Zakonu o radu te su citirajući čl. 42. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 - dalje: ZR/09) odnosno čl. 60. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19 - dalje: ZR/14) kojim odredbama je propisano kako se određuje radno vrijeme, zaključili da je isto tako propisano i Direktivom 2003-88/EZ od 4. studenog 2003. Stoga niti o drugom ni trećem naznačenom pitanju ne ovisi odluka u sporu i ta pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
6.3. Također niti o četvrtom postavljenom pitanju ne ovisi odluka o sporu, jer iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da tuženica nakon što je provedeno vještačenje nije predložila dodatno očitovanje vještaka ili dopunsko vještačenje (npr. da vještak izračuna novu varijantu prema "pravilno postavljenim parametrima") niti da je u žalbenim navodima isticala konkretne primjedbe na pravilnost vještačenja, već samo nezadovoljstvo rezultatom.
6.4. U odnosu na peto naznačeno pitanje predlagateljica polazi od netočne procesne pretpostavke da sud nije izrazio stav u odnosu na nalaz i mišljenje vještaka stoga o tako naznačenom pitanju ne ovisi odluka u sporu i pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
7. Slijedom iznesenog ovaj sud je ocijenio da pitanja navedena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
8. Budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješeno je kao u izreci.
Zagreb, 4. travnja 2023.
Predsjednica vijeća:
Jasenka Žabčić
