REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: P-450/2022-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu ovoga suda Ilki Leko, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja T. Š. iz Č., D. R., OIB: … koga zastupa ZOU J. R. i M. B. iz P. protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, Z., U. g. V. , OIB: … koga zastupa ODO u Požegi, radi isplate putnih troškova, nakon glavne rasprave održane 15. ožujka 2023. u nazočnosti punomoćnika tužitelja M. B., odvjetnika iz P. i zamjenice u ODO u Požegi N. D. i presude objavljene 4. travnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužitelj s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj da tužitelju plati iznos od 1.385,04 eur[1] / 10.435,60 kn sa zakonskom zateznom kamatom određenom za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema članku 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. s zakonskim zateznim kamatama, prema članku 20. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog dana kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena i to na iznos od 55,74 eur / 420,00 kn od 20. veljače 2020., na iznos od 37,16 eur / 280,00 kn od 20. ožujka 2020., na iznos od 14,86 eur / 112,00 kn od 20. travnja 2020., na iznos od 37,16 eur / 280,00 kn od 20. lipnja 2020., na iznos od 33,45 eur / 252,00 kn od 20. srpnja 2020., na iznos od 55,74 eur / 420,00 kn od 20. kolovoza 2020., na iznos od 74,32 eur / 560,00 kn od 20. rujna 2020., na iznos od 33,45 eur / 252,00 kn od 20. listopada 2020., na iznos od 74,32 eur / 560,00 kn od 20. prosinca 2020., na iznos od 66,89 eur / 504,00 kn od 20. siječnja 2021., na iznos od 70,61 eur / 532,00 kn od 20. veljače 2021., na iznos od 74,32 eur / 560,00 kn od 20. ožujka 2021., na iznos od 37,16 eur / 280,00 kn od 20. travnja 2021., na iznos od 81,76 eur / 616,00 kn od 20. kolovoza 2021., na iznos od 78,04 eur / 588,00 kn od 20. rujna 2021., na iznos od 7,43 eur / 56,00 kn od 20. listopada 2021., na iznos od 59,46 eur / 448,00 kn od 20. prosinca 2021., na iznos od 48,31 eur / 364,00 kn od 20. siječnja 2022., na iznos od 74,32 eur / 560,00 kn od 20. veljače 2022., na iznos od 74,32 eur / 560,00 kn od 20. ožujka 2022., na iznos od 85,47 eur / 644,00 kn od 20. travnja 2022., na iznos od 105,36 eur / 793,80 kn od 20. kolovoza 2022., na iznos od 105,36 eur / 793,80 kn od 20. rujna 2022. pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovoga postupka s zakonskim zateznim kamatama, prema članku 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužitelju T. Š., OIB: … da tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: … naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 547,77 eur /4.124,91 kn u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

S preostalim zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka tuženik se kao s neosnovanim odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj T. Š. podnio je tužbu protiv tužene Republike Hrvatske radi isplate putnih troškova. U tužbi navodi da tužitelj ima zaključen ugovor o službi u pričuvnom sastavu policije s Republikom Hrvatskom. U skladu s točkom VII. istog ugovora tužena se obvezala pričuvnom policijskom službeniku plaćati naknadu za prijevoz za dolazak i odlazak s posla. Tužitelj je kao pričuvni policijski službenik radio u 2020. 130 dana, u 2021. 123 dana i u 2022. do 18. listopada 2022. 105 dana te mu tužena nije platila niti jedan dan naknadu za prijevoz za dolazak i odlazak s posla iz Č., D. R. do P., dakle za 14 km za dolazak i 14 km za odlazak s posla. Tužitelj se obratio ODO radi mirnog rješenja spora, ali je tužena odbila njegov zahtjev za mirno rješenje spora. U skladu s važećim pravilima o visini naknade za prijevoz za dolazak i odlazak s posla, tužitelj – pričuvni policijski službenik potražuje naknadu i to za 2020. 130 dana u iznosu od 3.640,00 kn (1,00 kn po km), za 2021. 123 dana u iznosu od 3.440,00 kn (1,00 kn po km) i za 2022. za 105 dana i to za period od 1. svibnja 2022. za 63 dana po cijeni od 1,00 kn po km iznos od 1.764,00 kn, a od 1. svibnja 2022. do 18. listopada 2022. za 42 dana po cijeni od 1,35 kn po km iznos od 1.587,60 kn. Zbog svega navedenog tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom se nalaže tuženoj da plati tužitelju iznos od 10.435,60 kn sa zakonskim zateznim kamatama određenim za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema članku 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima i to na iznos od 3.640,00 kn od 1. siječnja 2021., na iznos od 3.440,00 kn od 1. siječnja 2021., na iznos od 1.764,00 kn od 20. svibnja 2022. i na iznos od 1.587,60 kn od 20. studenog 2022. pa do isplate sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovoga postupka sa zakonskim zateznim kamatama određenim za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema članku 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima od dana donošenja presude pa do isplate sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Tužena Republika Hrvatska u odgovoru na tužbu navela je kako tužena osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti jer je isti neosnovan. Nije sporno da je Ministarstvo unutarnjih poslova s tužiteljem sklopilo Ugovor o službi u pričuvnom sastavu policije pod brojem klasa: UP/I-112-02/19-11/4, ur.broj: 511-01-157-19-48 od 20. prosinca 2019., temeljem kojeg se tužitelj obvezao obavljati poslove pričuvnog policijskog službenika u Policijskoj upravi požeško-slavonskoj u trajanju do 3 godine od dana zaključenja Ugovora. Isto tako nije sporno da je tužitelj obavljao poslove pričuvnog policijskog službenika u Policijskoj upravi te da mu nije isplaćivana naknada za prijevoz za dolazak na posao i odlazak s posla. U svezi s navedenim tužena ukazuje na primjenu Uredbe o pričuvnoj policiji (NN 102/19) koja se ima primijeniti u konkretnom slučaju kao lex specialis i u kojoj nije propisano pravo na naknadu troškova prijevoza za slučaj redovnog angažmana pričuvnog policajca. Naime, člankom 28. stavak 2. navedene Uredbe propisuje da angažiranim policijskom službenicima pripada naknada za prijevoz za dolazak i odlazak s posla. Međutim, st. 1. istog članka jasno propisuje da se ta naknada odnosi samo na pričuvne policijske službenike angažirane u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti države te u drugim slučajevima kada je ugrožena unutarnja sigurnost Republike Hrvatske. Nadalje tužena ukazuje da je Ugovor o službi u pričuvnom sastavu policije sastavljen kao tipski ugovor, a prava se utvrđuju sukladno materijalnom propisu temeljem kojeg je zaključen, a to je naprijed navedena Uredba o pričuvnoj policiji (lex specialis), koja točno navodi i propisuje u kojem slučaju angažirani pričuvni policajac ima pravo na naknadu za prijevoz. U svezi sa navedenim, tužena se poziva na sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske i to na odluku broj Revr-1340/14-3 od 9. siječnja 2018. i presudu Vrhovnog suda RH broj Revr-1116/14-2 od 1. ožujka 2017. u kojim odlukama je Vrhovni sud zauzeo pravno stajalište da kada je ugovorna odredba protivna prisilnom propisu, takva odredba je ništetna. To znači da odredba VII st. 2. Ugovora o službi u pričuvnom sastavu policije je ništetna jer je u suprotnosti sa posebnim propisom, tj. Uredbom o pričuvnoj policiji. Osim toga tužena ističe da tužitelj nema status državnog službenika te se na njega ni na koji način ne mogu primijeniti odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, kojima je ugovorena naknada troškova prijevoza službenicima i namještenicima. Konačno, tužena dostavlja kao primjer sudske prakse u objektivno identičnom predmetu presliku nepravomoćne presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-13665/2021-11 od 7. veljače 2022., kojom je pričuvnom policijskom službeniku PU odbijen tužbeni zahtjev za naknadu troškova prijevoza za dolazak i odlazak s posla. Imajući u vidu sve naprijed izloženo, tužena predlaže naslovljenom sudu tužitelja odbiti s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti te ga obvezati tuženoj naknaditi troškove ovog postupka.

3. Tužitelj se u podnesku od 30. siječnja 2023. očitovao na odgovor na tužbu tuženika navodeći da su svi navodi iz odgovara na tužbu neosnovani i usmjereni kao osporavanju pravnog osnova tužbe. Tumačenje odredbi pravnih normi navedene uredbe je protivno zdravom razumu i u potpunosti arbitrarno. Ovaj pravni stav zauzeo je i Ustavni sud u svojoj odluci broj U-III-5184/2013 od 8. prosinca 2016. Istim podneskom tužitelj je predložio donošenje presude kojom se nalaže tuženiku Republici Hrvatskoj da tužitelju plati iznos od 1.385,04 eur / 10.435,60 kn sa zakonskom zateznom kamatom određenom za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema članku 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. s zakonskim zateznim kamatama, prema članku 20. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog dana kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena i to na iznos od 55,74 eur / 420,00 kn od 20. veljače 2020., na iznos od 37,16 eur / 280,00 kn od 20. ožujka 2020., na iznos od 14,86 eur / 112,00 kn od 20. travnja 2020., na iznos od 37,16 eur / 280,00 kn od 20. lipnja 2020., na iznos od 33,45 eur / 252,00 kn od 20. srpnja 2020., na iznos od 55,74 eur / 420,00 kn od 20. kolovoza 2020., na iznos od 74,32 eur / 560,00 kn od 20. rujna 2020., na iznos od 33,45 eur / 252,00 kn od 20. listopada 2020., na iznos od 74,32 eur / 560,00 kn od 20. prosinca 2020., na iznos od 66,89 eur / 504,00 kn od 20. siječnja 2021., na iznos od 70,61 eur / 532,00 kn od 20. veljače 2021., na iznos od 74,32 eur / 560,00 kn od 20. ožujka 2021., na iznos od 37,16 eur / 280,00 kn od 20. travnja 2021., na iznos od 81,76 eur / 616,00 kn od 20. kolovoza 2021., na iznos od 78,04 eur / 588,00 kn od 20. rujna 2021., na iznos od 7,43 eur / 56,00 kn od 20. listopada 2021., na iznos od 59,46 eur / 448,00 kn od 20. prosinca 2021., na iznos od 48,31 eur / 364,00 kn od 20. siječnja 2022., na iznos od 74,32 eur / 560,00 kn od 20. veljače 2022., na iznos od 74,32 eur / 560,00 kn od 20. ožujka 2022., na iznos od 85,47 eur / 644,00 kn od 20. travnja 2022., na iznos od 105,36 eur / 793,80 kn od 20. kolovoza 2022., na iznos od 105,36 eur / 793,80 kn od 20. rujna 2022. pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovoga postupka s zakonskim zateznim kamatama, prema članku 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

4. U dokaznom postupku izvršen je uvid u ugovor o službi u pričuvnom sastavu policije od 20. prosinca 2019., zahtjeva za mirno rješenje i odgovor ODO na zahtjev za mirno rješenje, izvršen je uvid u izvješće o stvarno odrađenim satima rada pričuvnog policajca (listovi 37-1 do 53-3 spisa), odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske i ugovor o službi u pričuvnom sastavu policiju od 20. prosinca 2022.

5. Nesporno je između stranaka da je tužitelj obavljao poslove pričuvnog policijskog službenika u Policijskoj upravi i da je imao sklopljen ugovor o službi u pričuvnom sastavu od 20. prosinca 2019. Isto tako, nesporno je između stranaka da je tužitelj kao pričuvni policajac radio u Policijskoj postaji P. u godini 2020. 130 dana, u godini 2021. 123 dana i u godini 2022. do listopada 2022. 105 dana, a nije ni sporno da mu tuženik za te dane rada kao pričuvnog policajca nije isplaćivao naknadu za prijevoz iz mjesta prebivališta tužitelja D. R. do P. gdje se nalazi policijska postaja.

6. Između stranaka nije niti sporno da naknada putnog troška od D. R. do P. za dane kada je tužitelj radio kao pričuvni policajac kroz utuženo razdoblje iznosi one novčane iznose koji je tužitelj naveo u tužbi i u specificiranom tužbenom zahtjevu i tuženik visinu postavljenog tužbenog zahtjeva nije osporavao.

7. Tuženik osporava osnov tužbenog zahtjeva smatrajući da je ništetna odredba članka VII. stavak 2. ugovora o službi u pričuvnom sastavu policije koji ugovor je tužitelj sklopio s tuženikom 20. prosinca 2019., a kojom ugovornom odredbom je ugovoreno da se Ministarstvo obvezuje pričuvnom policijskom službeniku isplatiti naknadu za prijevoz za dolazak i odlazak na posao. Tuženik smatra da je ta ugovorna odredba suprotna članku 28. stavak 2. navedenoj Uredbi o pričuvnoj policiji.

8. Uvidom u ugovor o službi u pričuvnom sastavu policije, u članak VII. stavak 2. od 20. prosinca 2019. utvrđeno je da se tuženik putem Ministarstva unutarnjih poslova obvezao tužitelju kao pričuvnom policijskom službeniku isplatiti naknadu za prijevoz za dolazak i odlazak na posao.

9. Prema odredbi članka 322. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

9.1. Prema odredbi članka 324. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

10. Prema odredbi članka 24. Uredbe o pričuvnoj policiji (Narodne novine 102/19) pričuvna policija može se angažirati u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti, neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti države te u drugim slučajevima kada je ugrožena unutarnja sigurnosti Republike Hrvatske, prirodnih ili tehničko-tehnoloških katastrofa i velike nesreće, pružanju pomoći policijskim službenicima prilikom obavljanja poslova koji zahtijevaju povećani odnosno dugotrajniji angažman policijskih službenika i osiguranja značajnih javnih okupljanja i pružanja pomoći policijskim službenicima tijekom turističke sezone.

10.1. Prema članku 28. stavak 1. iste Uredbe u slučaju iz članka 24. stavak 1. točka 1. ove Uredbe angažiranim pričuvnim policijskim službenicima pripadaju naknade koje se utvrđuju ovisno o statusu na način naveden u tom stavku, a prema stavku 2. istog članka uz naknadu iz stavka 1. ovog članka angažiranim policijskim službenicima pripada naknada za prijevoz za dolazak i odlazak s posla.

11. Nije sporno da tužitelj kroz razdoblje za koje traži isplatu naknade za prijevoz nije bio angažiran kao pričuvni policijski službenik zbog ratnog stanja i neposredne ugroženosti i teritorijalne cjelovitosti ili zbog ugrožene sigurnosti Republike Hrvatske.

12. Sud nalazi da je članak VII. stavak 2. Ugovora o službi u pričuvnom sastavu policije koji je sklopljen između Republike Hrvatske i tužitelja 20. prosinca 2019. suprotan Uredbi o pričuvnoj policiji.

12.1. Naime, tom odredbom se tuženik protivno članku 28. stavak 2. Uredbe o pričuvnoj policije obvezao isplatiti tužitelju putne troškove za dolazak i odlazak na posao iako tužitelj nije bio angažiran zbog razloga navedenih u članku 24. stavak 1. točka 2. navedene uredbe i pričuvnim policajcima samo u tom slučaju pripada pravo na naknadu putnih troškova.

13. Budući da sud nalazi da je odredba članka VII. stavak 2. Ugovora o službi u pričuvnom sastavu kojeg su sklopili tužitelj i tuženik Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova 20. prosinca 2019. suprotan Uredbi o pričuvnoj policiji kao prisilnom propisu i taj članak ugovora je ništetan i ne proizvodi nikakve pravne učinke pa ne postoji obveza tuženika isplate utuženog iznosa.

14. Stoga je sud tužbeni zahtjev tužbe tužitelja kao neosnovan odbio i odlučio kao u izreci.

15. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22). Sud je kao osnovan priznao trošak tuženika za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 199,08 eur/1.500,00 kn, za pristup na pripremno ročište održano 6. veljače 2022. u iznosu od 99,54 eur/750,00 kn jer je pripremno ročište bilo odgođeno, za pristup na glavnu raspravu održanu 15. ožujka 2023. u iznosu od 199,08 eur/1.500,00 kn te za pristup na ročište radi objave presude u iznosu od 49,77 eur/375,00 kn kako je to tuženik i zatražio. Dakle, sud je kao osnovan priznao trošak tuženika u iznosu od 547,77 eur/4.124,91 kn, a tuženik se s preostalim zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka kao s neosnovanim odbio.

16. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Požegi 4. travnja 2023.

S u d a c

Ilka Leko, v.r.

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave presude, odnosno od primitka prijepisa presude u 3 istovjetna primjerka.

DNA

1. Z. J. R. i M. B., P.

2. Općinsko državno odvjetništvo, na broj P-DO-35/2022