REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 165/2023-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. M., OIB ..., iz D. S., koju zastupaju punomoćnici B. M. i M. H., odvjetnici u Z., protiv tuženika R. A. d.d. Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1031/2016-2 od 15. veljače 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3767/11-56 od 18. srpnja 2016., u sjednici održanoj 4. travnja 2023.,
r i j e š i o j e :
I. Prihvaća se revizija tužiteljice i ukidaju se presuda Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1031/2016-2 od 15. veljače 2018. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3767/11-56 od 18. srpnja 2016. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev za naknadu štete u iznosu od 35.000,00 kuna s kamatom tekućom od 22. srpnja 2011. do isplate kao i zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška, te je naloženo tužiteljici naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 11.150,00 kuna.
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica podnosi reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) jer smatra da odluka o sporu ovisi o rješenju materijalnopravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže reviziju prihvatiti i pobijane odluke preinačiti, podredno iste ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Potražuje načelo revizije.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija tužiteljice je dopuštena i osnovana.
5.1. Povodom revizije tužiteljice Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem broj Rev 1251/2018-2 od 23. veljače 2021. odbacio reviziju tužiteljice kao nedopuštenu. Ta odluka revizijskog suda ukinuta je od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4351/2021 od 8. veljače 2023. te je predmet vraćen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak.
6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP. Pritome prema odredbi st. 3. istog članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.
7. U tom pravcu tužiteljica u reviziji postavlja sljedeća pravna pitanja:
"1. Predstavlja li bankarska djelatnost opasnu djelatnost za koju osoba koja obavlja tu djelatnost odgovara trećoj osobi za naknadu štete koja je nastala u vezi s tom djelatnošću po pravilima objektivne odgovornosti za naknadu štete, odnosno po načelu uzročnosti u smislu čl. 1063. ZOO-a?
2. Odgovara li osoba koja obavlja bankarsku djelatnost za naknadu štete koja je trećoj osobi prouzročena propustom zaštitarske tvrtke koju je osoba koja obavlja bankarsku djelatnost izabrala za provođenje tjelesne zaštite osoba i imovine u njezinim prostorijama?"
8. Kao razlog važnosti postavljenih pitanja tužiteljica se poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2279/97, Rev 520/00, Rev 224/89, Rev 792/98 i Rev 2312/82.
9. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 35.000,00 kuna, koju je pretrpjela 5. svibnja 2009. kada se nalazila u poslovnici tuženika kao klijenti, kojom prilikom je došlo do oružane pljačke i pucnjave.
10. U postupku koji je predvodio ranije utvrđeno je:
- da je 5. svibnja 2009. došlo do oružane pljačke u poslovnici tuženika kojom prilikom je došlo do pucnjave,
- da se tužiteljica u tom trenutku nalazila u poslovnici tuženika,
- da je tuženik sa zaštitarskom tvrtkom S. M. sklopio Ugovor o pružanju usluga tehničke zaštite putem centralnog dojavnog sustava i Ugovor o pružanju usluge tjelesne zaštite osoba i imovine,
- da je ugovoreno, u predmetnom prostoru gdje se pljačka dogodila, jedno zaštitarsko mjesto, te da je u trenutku štetnog događaja u poslovnici tuženika radio jedan zaštitar,
- da je neposredno prije ulaska počinitelja kaznenog djela zaštitar otišao u podrum poslovnice "na gablec",
- da je podrum opremljen video nadzorom putem kojeg je zaštitar utvrdio da je došlo do pljačke, te je pozvao policiju,
- da je zaštitar ostao u podrumu tijekom tijekom trajanja oružane pljačke,
- da je tužiteljica u štetnom događaju pretrpjela strah kao akutnu stresnu situaciju koja se prolongirala s elementima posttraumatskog stresnog poremećaja.
11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi zaključuju da tužiteljica nije dokazala da je šteta nastala krivnjom tuženika odnosno da je u postupanju tuženika postojala namjera ili nepažnja, pa primjenom odredbe čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 dalje: ZOO) odbijaju tužbeni zahtjev tužiteljice. Nadalje, smatraju da je tuženik ispunio zakonom propisane minimalne sigurnosne uvjete zaštite koja je kao novčana institucija I kategorije dužna imati u objektu u kojem posluje, pa kako su ispunjeni minimalni sigurnosni uvjeti, nema dokazanog propusta na strani tuženika.
12. U povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 392.a st. 2. ZPP).
13. Drugo pitanje uredno u reviziji u biti se svodi na pitanje postoji li protupravnost u postupanju tuženika u situaciji kada djelotvornošću zaštitarske tvrtke, koju je osoba koja obavlja bankarsku djelatnost izabrala za provođenje tjelesna zaštite osoba i imovine u njezinim prostorima, više nije zadovoljen zakonom propisan sigurnosni uvjet zaštite koju je tuženik kao novčarska institucija dužan imati u objektu u kojem posluje. Stoga je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa je u odnosu na to pitanje revizija dopuštena.
14. Navedeno shvaćanje drugostupanjskog suda, da u konkretnom slučaju tužiteljica nije dokazala da je šteta nastala krivnjom tuženika za sada nije prihvaćeno. 15. Odredbom čl. 7. st. 1. Zakona o minimalnim mjerama zaštite u poslovanju s gotovim novcem i vrijednostima ("Narodne novine" broj 173/03 – dalje: ZMMZPGV) propisano je da se novčarske institucije štite primjenom slijedećih minimalnih sigurnosnih uvjeta zaštite:
1. protuprovalnog sustava s centraliziranom dojavom i nadzorom alarma,
2. protuprepadnog sustava s centraliziranom dojavom i nadzorom alarma,
3. neprekidnog video nadzora s mogućnošću pohranjivanja video zapisa,
4. tjelesne zaštite i
5. pregradom radnog mjesta zaposlenika neprobojnim pregradama u visini etaže i protuprovalnim vratima od prostora koji su dostupni strankama i drugim osobama.
16. Prema odredbi čl. 8. st. 1. ZMMZPGV propisano je da su novčarske institucije I. kategorije dužne u objektima u kojima posluju osigurati minimalne sigurnosne uvjete zaštite iz čl. 7. st. 1. toč. 1., 2., 3. i 4. ovog Zakona.
17. Sukladno navedenom čl. 8. st. 1. ZMMZPGV propisan su minimalni sigurnosni uvjeti zaštite za novčarske institucije I. kategorije, kao što je predmetni tuženik. Jedan od sigurnosnih uvjeta zaštite je tjelesna zaštita. U konkretnoj situaciji angažirajući u dvije smjene po jednog zaštitara, u predmetnoj poslovnici nije bila osigurana kontinuirana tjelesna zaštita, radi čega tuženik nije postupio u skladu sa zakonskom obvezom osiguranja fizičke zaštite štićenog prostora.
18. Propust tuženika koji se ogleda u neangažiranju dovoljnog broja fizičkih osoba zaštitara koji bi u suprotnom omogućili kontinuiran odnosno permanentni nadzor i prisutnost u prostorijama tuženika, upravo je doveo do toga da nisu bili zadovoljeni minimalni sigurnosni uvjeti zaštite sukladno odredbi čl. 8. st. 1. ZMMZPGV te se u istome ogleda odgovornost tuženika. Kada bi se prihvatilo shvaćanje drugostupanjskog suda tada bi bilo dovoljno da je tuženik sklopio ugovor o obavljanju tjelesne zaštite, da takva zaštita uopće ne postoji na terenu. Svrha tjelesne zaštite je upravo u činjenici da odvrati potencijalne počinitelje kaznenih djela od nauma da izvrše pljačku, a što u konkretnom slučaju nije bilo ispunjeno.
19. Stoga su zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo citirane odredbe članka ZMMZPGV slijedom čega je i činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno pa je nižestupanjske presude glede drugog postavljenog pitanja valjalo ukinuti sukladno odredbi čl. 395. st. 2. ZPP i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
20. Nadalje, s obzirom da je drugo postavljeno pitanje prihvaćeno kao važno pitanje u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP te je rješenjem tog pitanja odlučeno o osnovanosti revizije tužiteljice, to o rješenju preostalog postavljenog pitanja ovisi odluka u ovom sporu.
21. Odluka o troškovima revizijskog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 4. travnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
