REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 926/2021-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. V. d.o.o., V., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik D. V., odvjetnik u V., protiv tuženice Đ. J. iz V., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik I. K., odvjetnik u V., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-422/2019-2 od 29. rujna 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj Povrv-34/19-9 od 26. ožujka 2019., u sjednici održanoj 4. travnja 2023.
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukidaju se presuda Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-422/2019-2 od 29. rujna 2020. i presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj Povrv-34/19-9 od 26. ožujka 2019. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-2767/17 od 30. listopada 2017. koji je donio javni bilježnik A. V., te je odbijen tužbeni zahtjev kojim je zatražena isplata iznosa od 3.797,40 kn s pripadajućom zateznom kamatom pobliže opisanom u izreci presude kao i naknada troška ovršnog postupka određenog rješenjem o ovrsi (točka 1. izreke). Tužitelju je naloženo naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.200,00 kn (točka 2. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda. Ujedno je odbijen zahtjev tuženice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
3. Ovaj sud rješenjem broj Revd-685/2021-2 od 14. travnja 2021. dopustio je reviziju protiv drugostupanjske presude u odnosu na pitanje:
"Jesu li krajnji kupci nakon izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava dužni, sukladno čl. 45. st. 3. Zakona o tržištu toplinske energije ("Narodne novine" br. 80/13, 14/14, 102/14 i 95/15), plaćati sve ostale troškove osim troškova toplinske energije?"
4. Na temelju navedenog dopuštenja tužitelj je podnio reviziju zbog navedenog materijalnopravnog pitanja te je predložio da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu revizijskih navoda.
5. U odgovoru na reviziju tuženica je predložila reviziju odbiti kao neosnovanu te je zatražila trošak sastava odgovora na reviziju.
6. Revizija je osnovana.
7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu s osnove naknade za obračunatu snagu nakon izdvajanja tuženice iz zajedničkog sustava grijanja.
8. Prvostupanjski sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim uz obrazloženje:
- da nije sporno da se tuženica izdvojila iz zajedničkog toplinskog sustava, koju mogućnost predviđa i odredba čl. 45. st. 1. Zakona o tržištu toplinske energije ("narodne novine" broj 80/13, 14/14, 102/14 i 95/15, dalje: ZTTE);
- da je prema odredbi čl. 45. st. 9. ZTTE-a krajnji kupac koji se izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava dužan plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu;
- da je čl. 12. st. 3. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije ("Narodne novine" broj 35/14, dalje: Opći uvjeti) propisano da opskrbljivač toplinskom energijom u zatvorenom toplinskom sustavu formira račun za toplinsku energiju na temelju potrošnje toplinske energije na obračunskom mjernom mjestu u toplinskoj podstanici, priključne snage, slobodno ugovorenih cijena i ugovorene naknade za opskrbu toplinskom energijom te ga ispostavlja kupcu toplinske energije u skladu s ugovorom o opskrbi kupca toplinske energije odnosno krajnjem kupcu u skladu s ugovorom o opskrbi toplinske energije;
- da je prema čl. 2. st. 2. toč. 4. Općih uvjeta i prema čl. 3. st. 2. toč. 14. ZTTE krajnji kupac pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline i koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe;
- da tuženica nakon izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava više ne koristi uslugu tužitelja, pa da stoga nema niti status krajnjeg kupca u smislu čl. 2. st. 2. toč. 4. Općih uvjeta i čl. 3. st. 2. toč. 14. ZTTE;
- da prema shvaćanju suda tužitelj nema pravo tražiti od tuženice da mu plaća trošak toplinske snage, jer da je taj trošak izravno vezan za opskrbu toplinskom energijom, a kako tužitelj više ne isporučuje tuženici toplinsku energiju, to mu niti tuženica nije dužna plaćati trošak snage.
9. Drugostupanjski sud prihvatio je u cijelosti utvrđenje i izraženo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda.
10. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. toga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
11. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.
12. Pitanjem u odnosu na koje je dopuštena revizija tužitelj ističe postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, tužitelj smatra da su krajnji kupci nakon izdvajanja iz toplinskog sustava tužitelja dužni plaćati sve ostale troškove, osim troškova toplinske energije, pa da su stoga nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo (čl. 45. st. 3. ZTTE) kada su tužbeni zahtjev odbili.
13. Odredbom čl. 45. st. 3. (kasnije st. 9.) ZTTE-a propisano je da krajnji kupac kojem je odobreno izdvajanje iz toplinskog sustava dužan plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu cjelinu.
14. Člankom 2. st. 2. toč. 32. ZTTE-a propisano je da u smislu tog Zakona toplinska energija ima značenje proizvedene energije nastale u proizvodnom postrojenju za transformaciju, sa svrhom zagrijavanja prostora i zagrijavanja potrošne tople vode ili energije korištena u tehnološke svrhe (vrela voda, topla voda ili para) ili za hlađenje prostora.
15. Istim Zakonom u čl. 3. st. 2. toč. 27. navodi se značenje pojma priključne snage kao najveće dopuštene snage koju predaje proizvodno postrojenje za transformaciju u vanjske instalacije ili distribucijsku mrežu, odnosno dopuštena snaga toplinske energije koju iz vanjskih instalacija ili distribucijske mreže može preuzeti kupac toplinske energije na mjestu razgraničenja, a propisana je termoenergetskom suglasnošću.
16. Prema čl. 2. toč. 3. Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju ("Narodne novine" broj 99/14 i 27/15, dalje: Pravilnik) ukupni troškovi toplinske energije sastoje od troškova za isporučenu toplinsku energiju i troškova priključne snage koja je definirana čl. 3. st. 2. toč. 27. ZTTE-a. Pogrešno stoga nižestupanjski sudovi zaključuju da se pojam toplinske energije, koji ima u vidu odredba čl. 2. st. 2. toč. 32. ZTTE-a odnosi i na trošak snage, jer su odredbama čl. 3. st. 2. toč. 27. i 32. ZTTE jasno određene razlike između tih pojmova.
17. Na neprihvatljivost zaključivanja nižestupanjskih sudova o tome da ne bi postojala obveza plaćanja snage (kao ostalog troška) upućuje i mišljenje Vlade Republike Hrvatske povodom prijedloga Kluba zastupnika H. l. - S. r. za izmjenu i dopunu Zakona o tržištu toplinske energije od 26. travnja 2016., kojim se između ostalog predlaže neplaćanje naknade za instaliranu snagu. Tako se u tom mišljenju kojim se prijedlog ne prihvaća navodi da je prijedlog "neprihvatljiv iz razloga što se prilikom projektiranja zgrade, ugradnja i korištenje toplinskog sustava računalo i sa snagom potrebnom za funkcioniranje sustava i izdvojenog krajnjeg kupca. Sukladno tome potrebno je da i onaj krajnji kupac koji se izdvojio iz toplinskog sustava bude uključen u troškove plaćanja naknade za instaliranu snagu.
18. Slijedom navedenog proizlazi i slijedeći odgovor na naznačeno pitanje:
Krajnji kupci dužni su nakon izdvajanja, a sukladno odredbi čl. 45. st. 9. ZTTE- a, plaćati sve ostale troškove osim troškova toplinske energije.
19. Konkretno, dužni su plaćati tzv. fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage, one troškove koji nisu u svezi sa (ne)grijanjem njihova stana ili prostora (dakle: troškove koji nisu u svezi sa troškovima isporučene toplinske energije za stan i troškovima isporučene toplinske energije za zagrijavanje tople vode), ali nastaju kao nužni.
20. Takav se odgovor temelji i na shvaćanju Suda Europske unije izraženom u presudi od 5. prosinca 2019. u spojenim predmetima C-708/17 i C-725/17, „EVN Bulgaria Toplofikacia” EAD protiv Nikoline Stefanove Dimitrove (zahtjev za prethodnu odluku kojeg je uputio Rajonen sad Asenovgrad, Općinski sud u Asenovgradu, Bugarska) i „Toplofikacia Sofia” EAD protiv Mitka Simeonova Dimitrova, uz sudjelovanje „Termokomplekt” OOD (zahtjev za prethodnu odluku kojeg je uputio Sofijski rajonen sad, Općinski sud u Sofiji, Bugarska), prema kojem se nacionalni propisi kojima je (ili bi bilo) propisano da su vlasnici stana u zgradi sa više stanova različitih vlasnika (kao vlasnici posebnih dijelova zgrade, povezanih sa suvlasništvom nekretnine), zgradi priključenoj na mrežu područnog grijanja, dakle, i oni vlasnici koji se, kao ovdje tuženik, izdvoje iz zajedničkog toplinskog sustava, dužni podmirivati troškove potrošnje toplinske energije zajedničkih dijelova i unutarnjih instalacija zgrade - iako pojedinačno ne koriste toplinsku energiju za grijanje u svojem stanu, ne mogu tumačiti kao protivni propisima ili direktivama Europskog parlamenta i Vijeća o pravima potrošača, onim propisima ili direktivama koje uređuju zabranu nepoštene poslovne prakse poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu.
21. Osnovan je stoga revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
22. Budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu raspravili visinu tužbenog zahtjeva, to nema mjesta preinaci presude, već je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
23. Zbog neizvjesnog uspjeha stranaka u parnici (čl. 154. ZPP-a) ukinuta je i odluka o troškovima postupka koja o njemu ovisi.
24. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).
Zagreb, 4. travnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v. r.