Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 11 Gž-312/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Milku Samboleku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja - predlagatelja osiguranja S. K. iz S., OIB:..., zastupanog po punomoćniku D. P., odvjetniku u Z., protiv tuženika H. a. za m. g., i. i i., Z., OIB:..., radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava po zahtjevu za izravnu naplatu nedopuštenim, povodom žalbe tužitelja - predlagatelja osiguranja izjavljene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-449/2023-3 (Ovr-321/2023) od 13. veljače 2023., dana 4. travnja 2023.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja - predlagatelja osiguranja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-449/2023-3 (Ovr- 321/2023) od 13. veljače 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja - predlagatelja osiguranja za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog tužitelja - predlagatelja osiguranja za određivanje privremene mjere kao neosnovan.

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tužitelj – predlagatelj osiguranja (dalje: žalitelj) pobija rješenje i poziva se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03, 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14-odluka US RH; 70/19; 80/22 i 114/22; dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje, odnosno podredno vrati spis prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz dosudu troška žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je žalitelj podnio tužbu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u kojoj predlaže donošenje rješenja o osiguranju radi osiguranja novčane tražbine određivanjem privremene mjere. Prema odredbi čl. 341. st. 1. Ovršnog zakona (NN br. 112/12; 25/13; 93/14; 55/16 - odluka US RH; 73/17; 131/20 i 114/22; dalje: OZ) privremena mjera može se predložiti prije pokretanja i tijekom sudskog ili upravnog postupka te nakon završetka tih postupaka, sve dok ovrha ne bude provedena.

5.1. Prema odredbi čl. 21. st. 1. OZ-a u ovršnom postupku i postupku osiguranja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako tim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

6. Iako se poziva na sve zakonske žalbene razloge, sadržajem žalbe žalitelj isključivo upire na pogrešnu primjenu materijalnog prava. Stoga je pobijano rješenje najprije ispitano u odnosu na one bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. st. 1. ZPP-a. Utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije počinjena niti jedna tako normirana bitna povreda.

6.1. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Prema odredbi čl. 344. st. 1. OZ-a privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Dakle, za određivanje privremene mjere predlagatelj osiguranja mora učiniti vjerojatnim obje kumulativno propisane pretpostavke od kojih je jedna postojanje (novčane) tražbine.

6.2. Međutim, navodima žalbe žalitelj nije doveo u sumnju zaključak prvostupanjskog suda da smisao određivanja privremene mjere u konkretnoj parnici može biti samo osiguranje tražbine predlagatelja osiguranja, a privremenoj mjerom predloženog sadržaja niti bi se osigurala tražbina koja je predmet tužbenog zahtjeva u ovoj parnici, a niti su za to ispunjene zakonske pretpostavke u smislu da je žalitelj dokazao vjerojatnost postojanja svoje novčane tražbine jer on nema tražbinu prema tuženiku, već je upravo suprotno, tuženik ima novčanu tražbinu prema njemu temeljem zadužnice. Naime, sam žalitelj u žalbi navodi:

"Samim time, iako jest točno da se predmetni postupak načelno vodi radi spornog potraživanja tuženika prema tužitelju, tužitelj se upravo predloženom mjerom osiguranja želi osigurati da će se naknadno, na ovaj ili onaj način moći naplatiti, ukoliko bi sud zauzeo negativno stajalište o predmetnoj tužbi, a pri tom tuženiku neće nastati nikakva šteta, što upravo i jest svrha mjere osiguranja."

Na opisani način, a prema shvaćanju ovoga suda žalitelj priznaje da se ova parnica vodi radi spornog potraživanja tuženika prema njemu, a ne obratno, pa je odbijanjem prijedloga za određivanje privremene mjere prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo obzirom da žalitelj nije učinio niti vjerojatnim postojanje svoje novčane tražbine prema tuženiku.

7. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbijena je žalba žalitelja kao neosnovana, potvrđeno pobijano rješenje i odlučeno kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

8. Žalitelj nije uspio sa žalbom, pa je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka te je odlučeno kao u toč. II. izreke ovog rješenja.

U Varaždinu 4. travnja 2023.

Sudac

Milko Sambolek v.r.