REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 421/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Art & Antic d.o.o. Zagreb, Zadarska 2, OIB: 63011354136, zastupanog po punomoćniku Ninu Reskušiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Isto d.d. u stečaju Varaždin, Augusta Šenoe 4-6, OIB: 88502209643, (kao pravnog sljednika Industrogradnja grupa d.d. Zagreb, Kennedyev trg 2, OIB: 19751350811), zastupanog po stečajnom upravitelju Tomislavu Đuričinu, radi naknade štete, i po tužbi Isto d.d. u stečaju Varaždin, Augusta Šenoe 4-6, OIB: 88502209643, (kao pravnog sljednika Industrogradnja grupa d.d. Zagreb, Kennedyev trg 2, OIB: 19751350811), zastupanog po stečajnom upravitelju Tomislavu Đuričinu, protiv tuženika Art & Antic d.o.o. Zagreb, Zadarska 2, OIB: 63011354136, zastupanog po punomoćniku Ninu Reskušiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji Art & Antic d.o.o. Zagreb protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2942/10-4 od 28. listopada 2014., kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena, a djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1821/2004 od 29. listopada 2008., u sjednici održanoj 4. travnja 2023.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e:

I. Djelomično se odbija kao neosnovana revizija Art & Antic d.o.o. Zagreb podnesena protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 2942/10-4 od 28. listopada 2014. i to u odnosu na:

- toč. I. izreke (u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska odluka u toč. II.3. izreke, u toč. III.1. izreke za iznos od 2.320.957,50 kn sa zateznim kamatama, i u toč. III.3. izreke), i

- toč. III.2. izreke.

II. Djelomično se prihvaća revizija Art & Antic d.o.o. Zagreb i ukida presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2942/10-4 od 28. listopada 2014.:

- u toč. I. izreke u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska odluka u toč. II.1. izreke, i

- u toč. III.1. izreke,

te se predmet u navedenom dijelu vraća tom sudu na ponovno suđenje.

III. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci o troškovima parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik - tužitelj Industrogradnja grupa d.d. Zagreb (dalje: tuženik) isplatiti tužitelju - tuženiku Art & Antic d.o.o. Zagreb (dalje: tužitelju) na ime izmakle dobiti iznos od 2.542.757,11 kn (toč. I.1. izreke) te na ime ugovorne kazne iznos od 672.288,03 kn (toč. I.2. izreke), sve sa zateznim kamatama, dok je odbijen zahtjev za preostali iznos na ime ugovorne kazne od 288.075,00 kn (toč. II.1. izreke), preostali iznos na ime izmakle dobiti od 672.288,03 kn (toč. II.2. izreke) te na ime stvarne štete iznos od 865.514,42 kn (toč. II.3. izreke), sve sa zateznim kamatama.

1.1. Održan je na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu broj Ovrv-6250/04 od 27. listopada 2004. u dijelu kojim je naloženo tužitelju da plati tuženiku iznos od 2.374.966,08 kn sa zateznim kamatama (toč. III.1. izreke), dok je isti ukinut za iznos od 332.109,75 kn sa zateznim kamatama i 650,00 kn na ime ovršnog troška (toč. III.2. izreke), te je odbijen i zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.125.328,60 kn sa kamatama (toč. III.3. izreke).

1.2. Rješenjem je odbijen prijedlog za određivanje privremene mjere (toč. I. izreke), obvezan je tuženik naknaditi tužitelju na ime troškova parničnog postupka iznos od 510.743,22 kn (toč. II. izreke) a za preostali zatraženi iznos od 1.603.631,00 kn zahtjev tužitelja je odbijen (toč. III. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom djelomično su odbijene žalbe stranaka i potvrđena prvostupanjska presuda u toč. II.1. i II.3. izreke u cijelosti a u dijelu u toč. III.1. izreke za iznos od 2.320.957,50 kn sa zateznim kamatama te u dijelu toč. III.2. izreke za iznos od 229.357,36 kn sa zateznim kamatama (toč. I. izreke).

2.1. Nadalje, djelomično je prihvaćena žalba tužitelja i preinačena prvostupanjska presuda u dijelu toč. III.1. izreke te je ukinut citirani platni nalog u dijelu kojim je naloženo tužitelju da plati tuženiku iznos od 54.008,58 kn sa zateznim kamatama i protutužbeni zahtjev tuženika u tom dijelu odbijen kao neosnovan (toč. II. izreke).

2.2. Djelomično je prihvaćena žalba tuženika i preinačena prvostupanjska presuda u toč. I.2. izreke i tužbeni zahtjev odbijen za iznos ugovorne kazne od 672.288,03 kn sa zateznim kamatama; te u dijelu toč. III.2. izreke na način da je održan na snazi citirani platni nalog u dijelu kojim je naloženo tužitelju da plati tuženiku iznos od 102.752,39 kn sa zateznim kamatama (toč. III. izreke).

2.3. Rješenjem je ukinuta prvostupanjska presuda u toč. I.1. i II.2. izreke i rješenje u toč. II. I III. izreke te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnosi reviziju pozivom na odredbu čl. 497.a u vezi sa čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), a iz razloga navedenih u odredbi čl. 385. st. 1. toč. 1. i 3. ZPP. Predlaže da se revizija prihvati i nižestupanjske odluke preinače, podredno ukinu, sve uz naknadu troškova revizijskog postupka.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija tužitelja djelomično je osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je samo u onom dijelu u kojem se revizijom pobija i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a st. 1. ZPP) pri čemu je uzeto u obzir da je odredbom čl. 386. ZPP propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir.

7. Predmet spora u ovom stupnju postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 960.363,03 kn s naslova ugovorne kazne te iznosa od 865.514,42 kn s naslova stvarne štete.

7.1. Predmet spora je i zahtjev tuženika za isplatu iznosa od 2.320.957,50 kn s naslova izvedenih a neplaćenih radova, u odnosu na koji zahtjev je tužitelj istakao prvotno materijalnopravni prigovor prijeboja (podneskom od 13. srpnja 2005.) s naslova umanjenja cijene zbog materijalnih nedostataka na stvari, da bi podneskom od 16. travnja 2008. istakao zahtjev za sniženje naknade temeljem odredbe čl. 616. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO), kojega je za primijeniti temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) i procesnopravni prigovor radi prijeboja svoje tražbine u visini od 3.832.404,43 kn do visine tuženikove tražbine (2.707.075,83 kn) a za razliku je preinačio tužbu zatraživši, s naslova neizvedenih radova i nedostataka u izvedenim radovima, isplatu iznosa od 1.125.328,60 kn.

8. U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:

- da su tužitelj kao naručitelj a prednik tuženika (Industrogradnja d.d.) kao izvođač radova, 25. ožujka 2002. sklopili sporazum (ugovor o građenju) broj 10/02, radi izvođenja građevinskih radova na objektu poslovne zgrade u Sopotu, za cijenu od 7.849.641,43 kn (s PDV-om 9.576.562,55 kn), koja će se isplatiti 100% na temelju ovjerenih mjesečnih privremenih i konačne građevinske situacije u roku od 15 dana od njihovog primitka, ugovoreni rok izvođenja radova bio je 150 kalendarskih dana od uvođenja u posao (što podrazumijeva od predaje građevinskog zemljišta, uručenja kopije katastarskih vodova, uručenja građevinske dozvole i uručenja projektne dokumentacije neophodne za početak radova),

- da su stranke 22. srpnja 2002. zaključile sporazum o izvođenju aluminijske fasade na istoj zgradi, za cijenu od 5.675.000,00 kn (s PDV-om 6.923.500,00 kn), da se tuženik obvezao odmah po uplati avansa naručiti materijal i dobaviti ga u roku od 45 dana, a rok završetka radova je 30 dana od dobave materijala; da je putem asignacije dana 22. srpnja 2002. tužitelj tuženiku isplatio 2.837.500,00 kn,

- da su stranke 20. rujna 2002. sklopile I. Dopunski ugovor o građenju broj: 10-1/02 za izvođenje dodatnih zidarskih radova i fasadnih panela, te dogovorile novi rok dovršetka radova do 20. studenog 2002. uz uvjet da magistralni vodovod bude izmješten do 22. rujna 2002. (što je bila obveza tužitelja) a rok za dovršetak dodatnih radova iz toč. 2. I. Dopunskog ugovora je 1. prosinca 2002. uz poštivanje tehnološkog slijeda izvedbe radova drugih sudionika u gradnji,

- da su stranke 2002. godine sklopile II. Dopunski ugovor o građenju broj 10-2/02, radi izvedbe izolaterskih radova na istom objektu uz rok do 1. prosinca 2002.,

- da je tuženik izveo sve radove po svim ugovorima,

- da je rješenje o ovrsi broj Ovrv-6250/04 od 27. listopada 2001. doneseno na temelju vjerodostojnih isprava - više privremenih situacija, u ukupnom iznosu od 2.707.075,83 kn, te je po prigovoru ovršenik - ovdje tužitelj upućen u parnicu,

- da je tuženik uveden u posao početkom travnja 2002. godine, da je magistralni vodovod izmješten ne do 22. rujna 2002. već krajem listopada 2002. (što je krivnja tužitelja), da je okončani obračun datiran 8. srpnja 2003., i da je primopredaja zgrade obavljena 5. veljače 2004.,

- prema nalazu i mišljenju građevinskog vještaka da su svi radovi kasnili, tuženik samostalno da je kasnio s izvedbom aluminijske fasade 90 dana a betonskih fasadnih elemenata minimalno 35 dana (ali da se ne mogu kumulirati ta kašnjenja), dok je tužitelj kasnio u izmještanju magistralnog vodovoda (umjesto do 22. rujna 2002. izmještanje je obavljeno krajem listopada 2002.), a da tuženik nema udjela u pomicanju roka tehničkog prijema sa 10. srpnja 2003. na 25. studenog 2003., pa zaključuje da su obje stranke odgovorne za kašnjenje u izvedbi objekta.

9. U odnosu na zahtjev s naslova ugovorne kazne, dodatno prednjim utvrđenjima, sudovi su utvrdili:

- da su stranke prema ugovoru od 25. ožujka 2002. i ugovoru od 22. srpnja 2002. ugovorile plaćanje penala od 0,05% na dan na iznos ukupno ugovorene cijene a maksimalno 5% konačne ugovorene cijene dok iz I. Dopunskog ugovora 10-1/02 i II. Dopunskog ugovora 10-2/02 proizlazi da je ugovoreno da se sve odredbe ugovora o izvođenju građevinskih radova iz Ugovora broj 10/02 od 25. ožujka 2002. primjenjuju na njih pa tako i odredbe o plaćanju penala,

slijedom čega je prvostupanjski sud dosudio tužitelju zatraženu ugovornu kaznu ali u iznosu umanjenom za PDV (odnosno iznos od 672.288,03 kn, dok ga je odbio za 288.075,00 kn) navodeći da ne pazi po službenoj dužnosti na pravovremenost izjave ugovarača da zadržava pravo na ugovornu kaznu; dok je drugostupanjski sud smatrao da tužitelj nije, sukladno odredbi čl. 273. st. 5 ZOO, bez odgađanja saopćio tuženiku da zadržava svoje pravo na ugovornu kaznu na što smatra da sud pazi po službenoj dužnosti. Pritom, drugostupanjski sud navodi da tužitelj svoju tvrdnju o zadržavanju prava na ugovornu kaznu temelji na dopisu od 24. veljače 2004. koji ne prileži predmetu spisa, a iz priloženog zapisnika o primopredaji da ne proizlazi da je tužitelj zadržao to svoje pravo.

9.1. Revident navodi da je dopis od 24. veljače 2004. predan uz podnesak od 16. travnja 2008. koji je prilikom rekonstrukcije spisa ponovno predan sudu i da se izjava nalazila u spisu na listu 343. do 346. spisa te uz dopunski nalaz i mišljenje vještaka od 12. rujna 2007., što proizlazi i iz obrazloženja prvostupanjske odluke, pa ovaj revizijski sud smatra da je drugostupanjski sud u tom dijelu počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju revident ukazuje i da se ne može na teret stranci stavljati od strane suda gubitak i rekonstrukcija spisa, pa se u tom dijelu prihvaća revizija tužitelja, ukida nižestupanjska odluka i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje, temeljem odredbe čl. 394. st. 1. ZPP.

10. U odnosu na potraživanje stvarne štete sudovi su utvrdili i:

- da je sklopljen Ugovor o zakupu od 5. prosinca 2002. između tužitelja i Microsoft Hrvatska d.o.o. uz ugovoreni dan predaje 1. ožujka 2003. te ugovornu kaznu u slučaju kašnjenja od 2.000 USD po danu, da je prostor predan 24. srpnja 2003.,

- da spisu prileži račun Microsoft Hrvatska d.o.o. od 2. prosinca 2003. s naslova ugovorne kazne na iznos od 865.514,42 kn te Izjava o prijeboju tog iznosa od 19. prosinca 2003.,

ali ne priležu dokazi da su ispunjeni uvjeti iz čl. 336. ZOO, pa je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 219. i 221.a ZPP, taj zahtjev pravilno odbijen. Ovo i stoga jer doista tužitelj nije dokazao koju tražbinu je on imao prema Microsoft Hrvatska d.o.o. i koja bi potom bila stavljena u prijeboj, pa je u tom dijelu valjalo reviziju odbiti temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

11. U odnosu na potraživanje tuženika, prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik izvršio sve radove i da tužitelj nije osporavao tražbinu tuženika ali se pozvao na pravo na snižavanje naknade. Utvrđenje tog suda da su izvedeni svi radovi tužitelj nije osporavao u žalbi, kao što u žalbi nije isticao ni da privremene situacije nisu potpisane i ovjerene niti je ukazivao na eventualni propust u predaji garancije za dobro izvedene radove, pa u tom smjeru izneseni revizijski navodi ne ukazuju na od strane drugostupanjskog suda počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

12. Nadalje, prvostupanjski sud je naveo:

- da je vještak utvrdio da se uočavaju nedostaci u izvedbi hidroizolacije i curenja podruma (što je sanirano), na očevidu uočava curenje pa zaključuje da za to treba utrošiti 157.000,00 kn, a nakon dostave dodatne dokumentacije i ponovnog očevida iskazuje da zbog neadekvatno i neuredno izvedene betonske površine zidova, podova i stropova postoji umanjenje vrijednosti za armirani beton 167.734,57 kn, za žbukanje 25.257,02 kn, za soboslikarske radove 36.657,77 kn, a trošak sanacije iznosi prema izračunu iz postupka osiguranja dokaza 3.500.000,00 kn (R1-900/05) pa da sveukupno umanjenje vrijednosti zgrade zbog materijalnih nedostataka iznosi 3.832.404,43 kn, da je tužitelj prigovarao s naslova neizvedenih radova i materijalnih nedostataka ali da iz dokumentacije nije vidljivo specificirano kojih,

- da su u zapisniku o primopredaji od 5. veljače 2004. nedostaci pobrojani u prilogu 1. i 2. i ostavljen rok 15 dana za njihovo otklanjanje,

- da iz dopisa tužitelja od 24. veljače 2004. proizlazi da nedostaci nisu otklonjeni u ostavljenom roku i da su u dopisu isti detaljno specificirani,

- da je s naslova neadekvatno izvedenih radova betonske armature, žbukanja i soboslikarskih radova prihvatio sniženje naknade u iznosu od 332.109,75 kn i u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev tuženika, ali drugostupanjski sud je preinačio istu u pogledu iznosa od 102.752,39 kn našavši utvrđenim da se radi o troškovima otklanjanja nedostataka koje je tužitelj platio trećim osobama i da se isto ne može uračunavati u sniženje naknade jer se radi o radovima u razdoblju od kolovoza do studenog 2003. godine a tužitelj nije dokazao da je u zakonskom roku od saznanja za te nedostatke o tome obavijestio izvođača niti mu ostavio primjeren rok za otklanjanje nedostataka.

13. Podneskom od 13. srpnja 2007. tužitelj je specificirao iznos koji je utrošio na sanaciju zgrade, ujedno je zatražio sniženje cijene u odnosu na radove koje je još potrebno izvesti te u odnosu na sve to podredno istaknuo prigovor radi prijeboja.

13.1. Nižestupanjski sudovi su smatrali da je dakle, osnovano protivljenje tužitelja u pogledu iznosa na ime umanjene vrijednosti za armirani beton od 167.734,57 kn, za žbukanje od 25.257,02 kn, za soboslikarske radove od 36.657,77 kn tj. ukupno 229.157,36 kn, te računi za trošak otklanjanja nedostataka: Velinga na iznos od 50.466,00 kn i po drugim računima na iznos od 52.286,39 kn, dok za preostali iznos od 3.500.000,00 kn prigovor nije prihvaćen jer se radi samo o procijenjenom trošku potrebnom za sanaciju a ne dokazanom potraživanju tužitelja.

14. Prema odredbi čl. 616. ZOO, naručitelj koji je izvođača na vrijeme obavijestio o nedostacima izvršenog posla ne može svoje pravo ostvarivati sudskim putem nakon isteka godine dana od učinjene obavijesti (st. 1.), ali i nakon isteka tog roka naručitelj može, ako je o nedostacima pravodobno obavijestio izvođača, prigovorom protiv izvođačevog zahtjeva za isplatu naknada istaći svoje pravo na sniženje naknade i na naknadu štete (st. 2.).

14.1. Nadalje, prema odredbi čl. 620. ZO, kad izvršeni posao ima nedostatak zbog kojeg djelo nije neupotrebljivo odnosno kad posao nije izvršen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, naručitelj je dužan dopustiti izvođaču da nedostatak otkloni (st. 1.), on može odrediti izvođaču primjeren rok za otklanjanje nedostatka (st. 2.), ako izvođač ne otkloni nedostatak do isteka tog roka, naručitelj može, po svom izboru, izvršiti otklanjanje nedostatka na račun izvođača, ili sniziti naknadu, ili raskinuti ugovor (st. 3.), u svakom slučaju on ima pravo i na naknadu štete (st. 5.).

14.2. Prema odredbi čl. 621. ZOO, naknada se snižava u razmjeru između vrijednosti izvršenog rada bez nedostatka u vrijeme sklapanja ugovora i vrijednosti koju bi imao u to vrijeme izvršeni rad s nedostatkom.

15. Tijekom postupka utvrđeno je od strane nižestupanjskih sudova da postoje neplaćeni a izvedeni radovi tuženika u visini od 2.320.957,50 kn. S druge strane, vještačenjem je utvrđivano koje radove bi trebalo poduzeti u svrhu otklanjanja nedostataka. Međutim, tužbeni zahtjev s naslova sniženja naknade je u preostalom dijelu odbijen iz razloga jer tužitelj nije izveo radove radi otklanjanja materijalnih nedostataka.

15.1. Navedeno shvaćanje nižestupanjskih sudova prihvaća i ovaj sud. Naime, protivno navodima revizije, za korištenje prava na isticanje nedostataka u smislu navedenih odredaba nije potrebno preuzimanje objekta, niti je ono uvjet početka prekluzivnih rokova jer su oni određeni od saznanja za nedostatke.

16. Konačno, u odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.125.328,60 kn s naslova budućih daljnjih troškova uklanjanja nedostataka, isti je pravilno odbijen uz pravilno izraženo pravno shvaćanje da tužitelj nema pravo na potraživanje novčanog iznosa za radove koje tek treba izvesti radi uklanjanja nedostataka već takav zahtjev može postaviti tek nakon što sam ukloni nedostatke (u tom smislu i Rev-x 464/2015-2 od 19. veljače 2020.), pa je i u tom dijelu revizija tužitelja odbijena pozivom na odredbu čl. 393. ZPP.

17. Odluka iz toč. II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

18. Zbog svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 4. travnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Branko Medančić

Broj zapisa: 9-3085a-0d34b

Kontrolni broj: 0e655-5169b-f3a6d

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=BRANKO MEDANČIĆ, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.